Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2232/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici u Bujama, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Eugenu Kujundžiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2635/2023-19 od 27. ožujka 2025., dana 4. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice KĆ kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2635/2023-19 od 27. ožujka 2025. u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 177,54 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba tužiteljice KĆ, preinačava rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2635/2023-19 od 27. ožujka 2025. u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu preko 177,54 EUR–a do 610,20 EUR–a (za iznos od 432,66 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i rješava:

Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužiteljici KĆ trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 432,66 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 4. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužiteljici KĆ trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 44,38 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice KĆ za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 268,12 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.428,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 729,87 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 913,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 26. ožujka 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa (točka III. izreke).

2. Protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 610,20 EUR–a (360,20 EUR–a + 250,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se isto u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužiteljice u tome dijelu prihvati, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prilikom ispitivanja rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.

5. Prvenstveno valja reći da su osnovani žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o njezinom zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka pogrešno utvrdio omjer u kojem je tužiteljica uspjela u sporu. Konkretno, tužiteljica nije uspjela u sporu u omjeru od 54%, kako to prvostupanjski sud pogrešno zaključuje, ali niti u omjeru od 88,50% (sukladno kojem bi joj na ime troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetnici i troška sudske pristojbe na tužbu pripadao daljnji iznos od 360,20 EUR–a), kako to tužiteljica u svojim žalbenim navodima također ističe.

6. Naime, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom:

- da je tužiteljica prvotno tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi od 20. siječnja 2023. potraživala od tuženika isplatu iznosa od 3.156,03 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je nakon primitka pisanog nalaza i mišljenja dipl. oec. AĆ od 30. rujna 2024. tužiteljica podneskom od 10. siječnja 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da je od tuženika potraživala isplatu iznosa od 2.428,16 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a čime je zapravo povukla tužbu za iznos od 727,87 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tuženik u podnesku od 17. siječnja 2025. naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe,

- da je prvostupanjski sud zatim donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.428,16 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 729,87 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

7.1. S obzirom na to da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (isplata) uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela u iznosu od 2.428,16 EUR–a u odnosu na prvotno zatraženi iznos od 3.156,03 EUR–a, odnosno u omjeru od 77%, tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 88,50% (100% + 77% = 177%; 177% ÷ 2 = 88,50%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 11,50%.

7.2. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, dalje proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 77%, sukladno kojem je trebalo ocjenjivati pravo tužiteljice na naknadu troška koji joj je nastao zastupanjem po odvjetnici i troška sudske pristojbe na tužbu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

7.3. Ovdje valja napomenuti da, suprotno mišljenju tužiteljice, nije bilo mjesta ocjenjivanju prava tužiteljice na naknadu troška parničnog postupka sukladno omjeru u kojem je ona uspjela u sporu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, budući da se tuženik, nakon što je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev, protivio povlačenju tužbe za iznos od 727,87 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8.1. Prema tome, od ukupnog iznosa od 1.043,77 EUR–a, za koji je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada na ime troška nastalog zastupanjem po odvjetnici i troška sudske pristojbe na tužbu, tužiteljici prema prethodno utvrđenom omjeru od 77%, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, pripada konačan iznos od 803,70 EUR–a.

8.2. Kako joj je rješenjem o trošku parničnog postupka sadržanim pod točkom III. izreke prvostupanjske presude na ime navedenog troška već dosuđen iznos od 563,54 EUR–a, tako tužiteljici pripada još i preostali iznos od 240,16 EUR–a.

9.1. Nadalje, osnovani su daljnji žalbeni navodi tužiteljice da se na ročištu od 29. siječnja 2024., suprotno stavu prvostupanjskog suda, raspravljalo o glavnoj stvari, slijedom čega bi tužiteljici na ime troška pristupa na isto, osim već utvrđenog iznosa od 125,00 EUR–a, pripadao još i daljnji iznos od 125,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25 – u daljnjem tekstu: ZDPV), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

9.2. Osnovani su i preostali žalbeni navodi tužiteljice da podnesak od 10. siječnja 2025. po svome sadržaju predstavlja obrazloženi podnesak, budući da se tužiteljica njime očitovala na nalaz i mišljenje vještaka od 30. rujna 2024., slijedom čega bi tužiteljici na ime troška sastava istog, osim već utvrđenog iznosa od 125,00 EUR–a, pripadao još i daljnji iznos od 125,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZDPV–a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

9.3. Imajući u vidu omjer u kojem je uspjela u sporu, tužiteljica ima pravo na naknadu dva navedena troška u iznosu od 192,50 EUR–a (77% od 250,00 EUR–a), dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 57,50 EUR–a ne pripada.

10. Prema tome, tužiteljici od ukupno pobijanog iznosa od 610,20 EUR–a (360,20 EUR–a + 250,00 EUR–a) pripada još i daljnji iznos od 432,66 EUR–a, a koji joj je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 4. studenog 2025., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP– a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) također pripadaju, dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 177,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

12. U pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a, valja reći da tužiteljica, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude iznosi 610,20 EUR–a, kao i da je sa žalbom uspjela u iznosu od 432,66 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 610,20 EUR–a, dakle u omjeru od 71%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u konačnom iznosu od 44,38 EUR–a (71% od 62,50 EUR–a), dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 268,12 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 4., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović