REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-62/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NE, zbog kaznenog djela iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi žrtve JE, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 24. rujna 2025. broj Kzd-44/2025, o ukidanju istražnog zatvora u domu uz elektronički nadzor i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba žrtve JE kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog NE, zbog kaznenog djela iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. u vezi s člancima 119., 120. i 129. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženom NE je ukinut istražni zatvor u domu uz elektronički nadzor te je naloženo optuženika odmah pustiti na slobodu.
1.1. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08., optuženom NE su određene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4., 5. i 9. ZKP/08., zabrane posjećivanja Učeničkog doma Novi Zagreb na adresi u [adresa], kojem se ne smije približiti na udaljenost manju od 150 metara; zabrane približavanja žrtvi JE na udaljenost manju od 150 metara; zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s istom žrtvom; te zabrane uhođenja ili uznemiravanja iste žrtve.
1.2. Pod točkom III. izreke, mjere opreza će trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, s tim da će sud koji vodi postupak svaka dva mjeseca po službenoj dužnosti ispitati postoji li još potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti.
1.3. Pod točkom IV. izreke, optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.
1.4. Pod točkom V. izreke, određeno je da će se izvršenje mjera opreza provoditi pod nadzorom nadležne policijske postaje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela žrtva JE putem opunomoćenika Hrvoja Zdilara, odvjetnika u Zagrebu, bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i protiv optuženika odrediti istražni zatvor u domu uz elektronički nadzor.
3. Žalba žrtve, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je optuženom NE i njegovom branitelju Davoru Marčecu, odvjetniku u Velikoj Gorici.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba nije osnovana.
6. Protivno žalbenim navodima žrtve, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora protiv optuženog NE iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primijenjenim mjerama opreza.
6.1. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju navodima žalitelja koji smatra kako je isključivo mjerom istražnog zatvora moguće prevenirati iteracijsku opasnost na strani optuženika.
6.2. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., kao što je očito imao u vidu i odredbu članka 4. stavka 1. ZKP/08., kada je zaključio da primijenjene mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju za prevenciju iteracijske opasnosti na strani optuženika mlađeg punoljetnika. Sud prvog stupnja je pravilno vrednovao činjenicu da je optuženiku bila oduzeta sloboda u trajanju gotovo šest mjeseci, a ranije naložene mjere opreza je cijelo vrijeme poštivao.
6.3. Pri tomu, ističe se žalitelju kako treba imati na umu i dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika, kao i okolnost da se protiv optuženika ne vodi niti jedan drugi kazneni ili prekršajni postupak. Ove okolnosti žalitelj očito neopravdano obezvređuje, kao što zanemaruje načelo presumpcije nevinosti optuženika kada pretjerano naglašava način i okolnosti kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv. O ovim okolnostima, kao i o maloljetnosti žrtve je prvostupanjski sud vodio računa prilikom zaključivanja o postojanju iteracijske opasnosti, ali je jednako tako pravilno ocijenio da se svrha mjere istražnog zatvora, u aktualnoj fazi postupka, može ostvariti i primijenjenim mjerama opreza. S tim u vezi, neprihvatljive su žalbene tvrdnje kojima se preuveličava značaj maloljetnosti žrtve, koja činjenica, sama po sebi, ne znači da istodobno ima status osobe posebno ranjive zbog dobi, pri čemu žalitelj ispušta iz vida da je žrtva imala navršenih šesnaest godina u vrijeme početka inkriminiranog razdoblja, a sada ima navršenih sedamnaest godina. Uz navedeno, iz jasno izloženih razloga pobijanog rješenja je evidentno da je prvostupanjski sud vodio računa o prevenciji opasnosti po žrtvinu osobnu sigurnost te je uzeo u obzir i potrebu zaštite žrtve i razumljivost njenog straha. S time korespondira i količina naloženih mjera opreza i sadržaj zabrana upućenih optuženiku, a prvostupanjski sud niti nije dužan prihvatiti mišljenje žrtve prilikom donošenja odluke o svrhovitosti i efikasnosti primjene mjera opreza.
7. Pored toga, razvidno je da, prema podacima u spisu predmeta, od časa donošenja pobijanog rješenja optuženik nije prekršio naložene mjere opreza, što samo potvrđuje da mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju otklanjanja iteracijske opasnosti na strani optuženika i ostvaruju svoju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
7.1. Isto tako, treba uzeti u obzir i okolnost da je optuženiku dano jasno upozorenje o zamjeni mjera opreza istražnim zatvorom, u slučaju kršenja zabrana iz primijenjenih mjera opreza.
8. Ujedno se ističe žalitelju da je odredbom članka 95. stavka 1. ZKP/08. propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
9. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika.
10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Velika Gorica, 4. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
