Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžm-19/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom maloljetničkom postupku prema mlt. KI, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 129/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Km-9/2025-13 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba mlt. KI kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja prema mlt. KI izrečena je odgojna mjera iz čl. 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje ZSM) upućivanja u odgojni zavod. Odgojna mjera je maloljetnici izrečena zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

2. Na temelju čl. 89. ZSM troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela maloljetnica po branitelju Zoranu Vidoviću, odvjetniku, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izboru vrste odgojne mjere, predlažući ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu ili preinačenje pobijanog rješenja izricanjem blaže odgojne mjere.

4. Državni odvjetnik odgovorio je na žalbu maloljetnice, koji odgovor je dostavljen na znanje maloljetnici i branitelju.

5. Odgovarajućom primjenom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u povodu podnijete žalbe u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi povreda te odredbe na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Žaliteljica tvrdi kako nije utvrđena namjera prisvajanja otuđenih stvari, već isključivo upotrebe, a i da su oduzete stvari vraćene vlasnici. U navedenome vidi povredu kaznenog zakona, ali i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. Upravo suprotno od navoda žalbe, u pobijanom rješenju je pozivom na sadržaj izvedenih dokaza izveden ispravan zaključak o sadržaju namjere maloljetnice. Tako iz podataka o otuđenju mobitela, električne cigarete i bankovne kartice, vremenu otuđenja u času kada je oštećenica zaspala i načina vraćanja predmeta, ali i raspitivanja maloljetnice o načinu otključavanja mobitela, jasno proizlazi namjera prisvajanja tuđih pokretnih stvari. Vraćanje dijela otuđenih predmeta uslijedilo je nakon otkrivanja kaznenog djela i saznanja maloljetnice da je otkriveno počinjenje kaznenog djela, pa nema mjesta primjeni čl. 228. st. 4. ZKP/08. Time je jasno utvrđeno kako je maloljetnica počinila kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, pa nije osnovana žalba maloljetnice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

10. Maloljetnica se žali zbog odluke o izboru odgojne mjere smatrajući da je ista prestrogo odmjerena i da ne odgovara dosadašnjim i trenutnim okolnostima njezinog osobnog i obiteljskog života. Žaliteljica smatra da izrečena odgojna mjera ne odgovara utvrđenim činjenicama koje proizlaze iz otpusnog pisma Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu iz kojega proizlazi preporuka za nastavkom školovanja, nastavak tretmana dječjeg i adolescentnog psihijatra, uz nastavak podrške službi socijalnog rada i škole. Iako se odluka o izboru maloljetničke sankcije zasniva na mišljenju Zavoda za socijalnu skrb i stručne suradnice suda, ali je sud zanemario citirano liječničko mišljenje. Žaliteljica smatra da se svrha maloljetničkih sankcija neće ostvariti izricanjem zavodske odgojne mjere već bi valjalo izreći blažu maloljetničku sankciju.

11. Suprotno od žalbene argumentacije, prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci ispravno utvrdio sve okolnosti odlučne za izbor odgojne mjere iz čl. 16. ZSM, koje je ispravno i vrednovao, iako stvarno nije primijenjeno načelo postupnosti u izboru maloljetničkih sankcija. Ovakav izbor sankcije u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te ocjenjuje da će upravo izrečena odgojna mjera ostvariti svrhu, koju ispravno ističe i sud prvog stupnja (toč. 14. i 15. obrazloženja). Svemu navedenome valja ipak dodati da je izrečena odgojna mjera odgovarajuća i kaznenom djelu koje je maloljetnica počinila i posljedicama istog, njenom dosadašnjem životu i prognozi stručnih službi (HZSR Područna služba Varaždin i stručne suradnice suda) o potrebi izdvajanja maloljetnice iz njezine životne sredine i prema njoj primijeniti pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje ponašanja, nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje, kao i bezuspješnost svih utjecaja roditelja, škole i sustava socijalne skrbi na promjenu razmišljanja, stavova i ponašanja maloljetnice. Točne su tvrdnje žaliteljice o sadržaju mišljenja dječjeg psihijatra, no taj će se sadržaj, kraj dosadašnjeg ponašanja maloljetnice i nedostupnosti odgojnim utjecajima obitelji, sredine, škole i stručnih službi, najbolje ostvariti u čvrsto strukturiranim uvjetima odgojnog zavoda. Maloljetnica do sada nije sudjelovala u kaznenom maloljetničkom postupku, ali je prema njoj primjenjivana mjera smještaja u odgojnu ustanovu u sustavu socijalne skrbi koju mjeru je maloljetnica izbjegavala, bježala je iz doma, sukobljavala se s drugim korisnicima i odgojiteljima, a u obitelji se sukobljavala s roditeljima i bježala od kuće, pa navedeno ukazuje na potrebu boravka maloljetnice u jače strukturiranim uvjetima. Navedeno, uz odnos maloljetnice, ali i zbog bezuspješnosti svih do sada poduzetih mjera različitih dionika društva, prema odgoju, obrazovanju i preuzimanju odgovorne uloge u životu, upućuje na potrebu izricanja najstrože odgojne mjere. Ne postoji dostatni odgojni učinak roditelja maloljetnice na nju jer maloljetnica ne poštuje autoritete, vrijeme provodi stihijski, bez ikakve odgovornosti prema obvezama, školovanju, s iskazanim ciljem u ostvarenju kratkoročnih ciljeva u zabavi i druženju. Upravo će tijekom izvršenja odgojne mjere iz čl. 16. ZSM maloljetnici biti omogućen nastavak obrazovanja, jer maloljetnica ponavlja sedmi razred osnovne škole, a boravak u strukturiranim uvjetima, uz nadzor stručnih osoba, utjecati će na promjenu njezinih stavova i na razvoj i jačanje njezine ličnosti. Iz ovih razloga nije osnovana žalba maloljetnice po osnovi pobijanja zbog izbora vrste odgojne mjere.

12. Žalba maloljetnice nije osnovana, to je istu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci, primjenom čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke