Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5352/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnici Bojani Bogdan, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matulić i Bilić d.o.o. Split, Lovretska 25, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1132/2022-38 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1132/2022-38 od 3. listopada 2024. u dijelu pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1132/2022-38 od 3. listopada 2024. u dijelu pod toč. II. izreke i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1132/2022-38 od 3. listopada 2024. u dijelu pod toč. I. i II. izreke i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:[broj kredita] zaključen između prednika tužiteljice i tuženika dana 12.veljače 2007.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti kada tuženik preda svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu broj:[broj kredita] zaključen između tužitelja i tuženika posebno otplatne planove, odluke-obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, evidentcije uplata po kreditu izvršenih od strane tužitelja i nakon što isti bude utvrđen knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate."

II. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glase:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.4.1 Ugovora o kreditu broj:[broj kredita] koji je zaključen dana 12.veljače 2007.godine te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promijenama kamatnih stopa koje tuženik izvršio od 12.veljače 2007.godine pa nadalje kao i promijenjivom tečaju CHF od 12.veljače 2007.godine na dalje.

II.Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule odnosno promjene u tečaju CHF iznos koji će tužiteljica konačno precizirati po provedenom vještačenju po vještaku financijske struke a nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju sa zakonskom zateznom kamatom počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

2. Tužiteljica pobija presudu i rješenje u dijelu u kojem nije uspjela u sporu iz svih razloga iz čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te joj dosuditi ukupno zatraženi parnični trošak uvećan za trošak žalbenog postupka, podredno ukinuti u pobijanom dijelu presudu i rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a tuženiku naknaditi troškove postupka uz trošak žalbe, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbu tužiteljice je odgovoreno, dok na žalbu tuženika nije dat odgovor.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; dalje ZPP/11) u svezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/11 i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu 9. svibnja 2006. iz kojeg proizlazi da joj je tuženik odobrio kredit u iznosu od 132.590,00 CHF u kunskoj vrijednosti, na rok otplate 20 godina, s promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukom tuženika i valutnom klauzulom vezanom za CHF. Nadalje, nije bilo sporno da su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu 24. ožujka 2016. sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).

7. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP jer u obrazloženju svoje odluke, kojom odbija glavni tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i manifestacijski zahtjev za isplatu po osnovi ništetnosti cijelog ugovora, jedino navodi da prihvaćajući u prvostupanjskoj odluci izražena pravna stajališta Vrhovnog suda i Suda EU (pod toč. 13., 14. i 15. obrazloženja) smatra da bi ništetne mogle biti samo odredbe o određivanju visine kamate i o valutnoj klauzuli, a ne cijeli ugovor, pa je tako propustio dati jasne i dostatne razloge za svoju odluku u tom dijelu. Iako je time ostvarena navedena povreda, ovaj sud je odlučio temeljem ovlasti iz čl. 373.a ZPP na način da je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke.

8. Naime, pogrešan je stav tužiteljice da ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ima za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora o kreditu.

9. Prema odredbi čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Prema odredbi čl. 324. st.1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. St. 2. istoga članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

11. Odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 i 46/0.- dalje: ZZP/03), odnosno čl. 102. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14- dalje: ZZP/07) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO). Odredbom čl. 1022. st. 1. ZOO propisano je da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

13. Sukladno navedenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, slijedom čega se eventualna ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st.2. u vezi s čl. 1021. ZOO.

14. Ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu na koje ukazuje tužiteljica ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO (iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita). Naime, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

15. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na pojedine odluke sudova RH i pravna shvaćanja Suda Europske unije u predmetima C-118/2017, C-260/2018 u kojima je zauzeto stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora u zajmu u primjeni čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13, pravna shvaćanja iz predmeta C-484/08, C- 96/14, C-26/13 i C-186/16 u kojima je utvrđeno da se bitna činidba kod ugovora o kreditu odnosi na novčani iznos koji kreditor isplaćuje potrošaču, a koji je potrošač dužan vratiti kreditoru putem mjesečnih anuiteta te ujedno platiti i ugovorenu kamatnu stopu kao cijenu korištenja novčanog iznosa.

16. U predmetu C-260/2018 polazi se od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora sa valutnom klauzulom koja u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali iznosi se shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2017). Također, održavanje ugovora na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe tog ugovora utvrđene ništetnim ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 78/12).

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024. odgovorio je na pravno pitanje koje glasi: „Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno članku 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005) i članku 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003, 46/2007, 79/2007) i članku 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007, 125/2007), ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?“, na način da: „Ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a, te da zapreka za to ne postoji niti u ZZP.“

18. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u navedenoj odluci prihvaća i ovaj sud, stoga je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak pa je posljedično tome neosnovan i manifestacijski zahtjev na isplatu po osnovi ništetnosti cijelog ugovora.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Prvostupanjski sud je odbio eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 1 Ugovora o kreditu te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, kao i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 12. veljače 2007. Međutim, izreka presude kojom je odbijen zahtjev u tom dijelu proturječna je obrazloženju iz kojeg proizlazi da je prvostupanjski sud smatrao da su navedene odredbe ništetne, a u odnosu na nezakonitost odluka tuženika o promjenama kamatnih stopa u prvostupanjskoj odluci nema nikakvih razloga, pa je tako prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP/11.

21. Eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice kojim je manifestacijskim zahtjevom zatražila isplatu neodređenog novčanog iznosa koji će biti utvrđen nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja zahtjeva, prvostupanjski sud je odbio obrazlažući da tužiteljica nije dokazala osnovanost svog zahtjeva budući da tužiteljica nije uplatila svoj dio predujma za vještačenje potrebnog radi utvrđenja relevantnih činjenica potrebnih za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva.

22. Iz stanja spisa doista proizlazi, kako to navodi prvostupanjski sud, da su rješenjem od 13. listopada 2022. pozvane stranke na uplatu predujma u iznosu od tadašnjih 3.000,00 kn za provođenje vještačenja po vještaku financijsko- računovodstvene struke i to svaki polovicu navedenog iznosa, te da je tuženik platio polovicu tog iznosa, dok tužiteljica, kojoj je dostavljeno navedeno rješenje 14. listopada 2022., nije u datom roku od 8 dana uplatila polovicu iznosa predujma, a niti do ročišta 21. kolovoza 2024. na kojem je prvostupanjski sud odustao od izvođenja tog dokaza.

23. Odredbom čl. 153. st. 3. ZPP propisano je da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga odredi. U tom će slučaju sud, obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

24. Prvostupanjski sud ispušta iz vida da je tuženik uplatio polovicu iznosa predujma za vještačenje, dakle postojao je određeni iznos kao predujam za provođenje vještačenja. Osim toga, sud je dužan voditi računa da zatraženi predujam bude razmjeran očekivanoj visini nagrade i naknadi troškova vještačenja sukladno mjerilima propisanim u Cjeniku naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka koji je sastavni dio Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine" broj 38/14). Iz rješenja kojim je određeno vještačenje i stranke pozvane na plaćanje predujma nije vidljivo na koji način je sud utvrdio visinu predujma potrebnog za vještačenje. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi prije određivanja iznosa predujma bio pozvan vještak da se o tome izjasni, a niti je sud naknadno zatražio od vještaka da se izjasni, s obzirom da je bila uplaćena samo polovica predujma, je li taj iznos dostatan za podmirenje troškova vještačenja. Stoga je u konkretnom slučaju ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 153. st. 3 ZPP, a na koju sadržajno ukazuje tužiteljica.

25. Pri tom treba reći, a radi pravilne primjene materijalnog prava, da su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu 24. ožujka 2016. sukladno odredbama ZID ZPK/15.

26. U pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15, a u slučaju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz potrošačkog ugovora o kreditu, ukazuje se na odluku Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se navodi da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Navedeno pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025. prema kojem potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).

27. U ponovnom postupku prvostupanjski sud treba otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, prilikom donošenja odluke o osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva razmotriti sve navode i prigovore stranaka i dati razloge o svim odlučnim činjenicama, te imajući u vidu izloženo pravno shvaćanje ovog suda izvesti dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

28. Na temelju čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta je pobijana presuda u dijelu pod toč. II. izreke i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je tako odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod toč. I.

29. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

30. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke rješenja).

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević