Poslovni broj: Povrv-21/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužitelja KD Čistoća d.o.o. Rijeka, Dolac 14, OIB: 06531901714, zastupan po punomoćniku OČ, dipl. pravniku iz Rijeke, protiv tuženika Login sustavi d.o.o. Rijeka, Mihačeva Draga 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Maje Bačić, odvjetnice u Rijeci, 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja, posl. br. Ovrv-14223/2022 od 30. lipnja 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos 2.385,88 EUR/17.976,41 HRK uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 27.06.2019.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.07.2019.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 27.08.2019.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.09.2019.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.10.2019.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.11.2019.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 28.12.2019.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 28.01.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.02.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.03.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 27.04.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.05.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.06.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 27.07.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.08.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.09.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 27.10.2020.,

- na iznos od 480,27 HRK / 63,74 EUR od 26.11.2020.,

- na iznos od 644,93 HRK / 85,60 EUR od 29.12.2020.,

- na iznos od 644,93 HRK / 85,60 EUR od 26.01.2021.,

- na iznos od 644,93 HRK / 85,60 EUR od 26.02.2021.,

- na iznos od 644,93 HRK / 85,60 EUR od 26.03.2021.,

- na iznos od 572,29 HRK / 75,96 EUR od 27.04.2021.,

- na iznos od 572,29 HRK / 75,96 EUR od 26.05.2021.,

- na iznos od 572,29 HRK / 75,96 EUR od 26.06.2021.,

- na iznos od 572,29 HRK / 75,96 EUR od 27.07.2021.,

- na iznos od 572,29 HRK / 75,96 EUR od 26.08.2021.,

- na iznos od 572,29 HRK / 75,96 EUR od 28.09.2021.,

- na iznos od 572,29 HRK / 75,96 EUR od 26.10.2021.,

- na iznos od 548,77 HRK / 72,83 EUR od 26.11.2021.,

- na iznos od 548,77 HRK / 72,83 EUR od 28.12.2021.,

- na iznos od 548,77 HRK / 72,83 EUR od 26.01.2022.,

- na iznos od 548,77 HRK / 72,83 EUR od 26.02.2022.,

- na iznos od 548,77 HRK / 72,83 EUR od 26.03.2022., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da podmiri tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna / 24,89 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu 7. lipnja 2022. potražujući isplatu iznosa od 29.035,58 kn zajedno sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik je 30. lipnja 2022. donio rješenje o ovrsi na koje je tuženik (ranije ovršenik) pravodobno uložio prigovor u kojem osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi kako nema nikakvih obaveza naspram tužitelja.

3. Sud je rješenjem od 1. rujna 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Dalje tijekom postupka tužitelj navodi da je sakupljanje i odvoz komunalnog otpada zakonom i odgovarajućim podzakonskim aktima definirano kao javna usluga koju je korisnik dužan koristiti i plaćati. Na području tuženikova poslovnog prostora da je organizirano redovito sakupljanje i odvoz komunalnog otpada. Tužitelj da obračunava cijenu javne usluge prema volumenu spremnika za otpad i broju pražnjenja spremnika (intenzitetu odvoza komunalnog otpada). Cjenici da su opći akti izrađeni temeljem odluka jedinica lokalne samouprave, na koje su jedinice lokalne samouprave dale suglasnost i nije utvrđena nezakonitost kako cjenika tako ni odluka jedinice lokalne samouprave. Glede spremnika za otpad, tuženik koristi zajednički spremnik u određenom udjelu. Udjel i oznaka spremnika da su navedeni na računu. Kada dođe do oštećenja spremnika ili oznake spremnika, spremniku se dodjeljuje nova oznaka i ta promjena je vidljiva na računu. Tuženik da ne plaća trošak pražnjenja cijelog spremnika već navedeni udio u trošku pražnjenja spremnika. Za svaki prostor da se utvrđuje udio korisnika u korištenju spremnika za otpad. Od 1. studenog 2018. cijena javne usluge tužitelja sastoji se iz dva dijela i to cijene obvezne minimalne javne usluge (OMJU), takozvanog fiksnog dijela cijene i cijene za količinu predanog komunalnog otpada, takozvani varijabilni dio cijene. Cijenu obvezne minimalne javne usluge tuženik (korisnik usluge) je dužan plaćati neovisno o tome da li je predao određenu količinu otpada ili ne. Navedeno je propisano Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području jedinice lokalne samouprave.

5. Dalje tijekom postupka tuženik navodi kako utužene račune nije niti zaprimio te ih stoga nije niti knjižio. Formirana cijena da je pogrešna i nezakonita jer da je protivna Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom. Tuženik da je zatražio poseban spremnik kako bi mogao regulirati potrošnju međutim njegovom zahtjevu da nije udovoljeno. Ističe prigovor zastare. Navodi da su utuženi računi nezakoniti jer da je u suprotnosti sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom razdvajati korisnike javne usluge na „kućanstvo“ i „one koji nisu kućanstvo“, zatim nije dozvoljeno uzimati kvadraturu objekta kao kriterij obračunavanja troškova umjesto načela „onečišćivač plaća“ i proizvoljno određivati udjele za korištenje spremnika. Također tuženiku da nije omogućen zaseban spremnik od 240 L iako je zahtjev postavio, minimalna naknada da je određena bez pravnog temelja te da ne postoji evidencija o preuzetom komunalnom otpadu.

6. Ovaj je sud 21. prosinca 2023. donio presudu kojom je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 12. veljače 2025. posl. br. Gž-263/2024 te je predmet vraćen sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Izvod iz otvorenih stavki (list 33-34 spisa), račune od 9/2017 do 6/2020 (list 101-118 spisa i 120-136 spisa), zapisnik od 22. veljače 2007. (list 119 i 140 spisa).

8. Sukladno čl. 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud nije uzeo u obzir dokaze dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka te nije uzeo u obzir niti dokaze dostavljene uz podnesak tužitelja od 17. lipnja 2025. budući da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave (čl. 369. st.1. ZPP-a).

9. Nakon ocjene dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

10. Tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada u razdoblju od svibnja 2019. do veljače 2022. Tuženik je tijekom postupka osporio kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva.

11. Sukladno čl. 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

12. Tužitelj je tijekom postupka, do zaključenja prethodnog postupka, dostavio račune za period od svibnja 2019. do lipnja 2020. (list 101-118 spisa i 120-136 spisa) međutim nije dostavio račune za utuženo razdoblje od srpnja 2020. do veljače 2022. Stoga je u ovom konkretnom predmetu potrebno ocijeniti dokaze u odnosu na dva različita perioda i to period od svibnja 2019. do lipnja 2020., te period od srpnja 2020. do veljače 2022.

13. U odnosu na period od svibnja 2019. do lipnja 2020. sud je, uvidom u dostavljene račune utvrdio da je tužitelj tuženiku svaki mjesec zaračunao:

- iznos od 313,96 kn na ime obvezne minimalne javne usluge (zajednički spremnik 1100L-480L),

- iznos od 90,24 kn na ime cijene javne usluge (C) za količinu predanog komunalnog otpada (C=JCVxBPxU) te

- iznos od 23,52 kn na ime naknade za gradnju građevine za gospodarenje komunalnim otpadom (Grad Rijeka).

Također je utvrđeno da je udio korisnika-tuženika u spremniku utvrđen koeficijentom 0,21818 i da se tuženik tereti za dva spremnika oznaka 05919 i 19859.

13.1. Uvidom u Zapisnik od 22. srpnja 2007. (list 140 spisa) utvrđeno je da se predmetni zapisnik sastavio o izvršenom uviđaju, radi utvrđivanja činjenica vezanih za plaćanje naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada na adresi [adresa], kojeg je vlasnik tuženik, vrsta prostora: uredski, površne: 210 m2, te da se prostor koristi od 1. travnja 2007. Tuženik je potpisao i ovjerio zapisnik pečatom čime je potvrdio da je upoznat sa sadržajem zapisnika i na njega nema primjedbi.

13.2. Sukladno čl. 33. st.1. Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17., 14/19., 98/19., dalje: ZOGO) važećem u vrijeme nastanka sporne tražbine (u razdoblju svibanj 2019. do lipanj 2020.) davatelj usluge je dužan obračunati cijenu javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja usluge dok je cijenu, sukladno stavku 2. istog članka dužan obračunati razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna određen odlukom iz čl. 30. st.7. ovog Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz čl. 29. st. 10. ovog Zakona. Nadalje, sukladno st.3. istog članka davatelj usluge je dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine iz čl. 30. st.8. ovog Zakona.

13.3. Sukladno čl. 3. toč. 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/2017, 84/2019 i 14/2020, dalje: Uredba) minimalna javna usluga je dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge. Prema čl. 20. Uredbe cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova iz članka 18. stavka 1. ove Uredbe (1). Strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne (2). Korisnik usluge je dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje (3). Cijena javne usluge ne može se obračunati na temelju kriterija površine i obujma nekretnine iz članka 30. stavka 5. Zakona (12). Davatelj javne usluge dužan je na računu za javnu uslugu navesti sve elemente temeljem kojih je izvršio obračun cijene javne usluge, uključivo i porez na dodanu vrijednost određen sukladno posebnom propisu koji uređuje porez na dodanu vrijednost, te iznos naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom ako je ista propisana (13).

13.4. Nadalje, u utuženom razdoblju u primjeni su bile slijedeće Odluke o pružanju javne usluge JLS:

-Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke broj 4/18, dalje: Odluka JLS/18) na snazi od 10. ožujka 2018.;

-Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke broj 9/18, dalje: Odluka JLS o Izmjenama i dopunama/18) na snazi od 26. srpnja 2018.;

-Odluka o izmjenama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke broj 9/19, dalje: Odluka JLS o Izmjenama/19) na snazi od 8. svibnja 2019.;

-Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke 22/19, dalje: Odluka JLS o Izmjenama i dopunama/19) na snazi od 31. prosinca 2019., osim članka 7. koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021.

13.5. Člankom 25. Odluke JLS/18 propisano je da je korisnik dužan platiti cijenu javne usluge koja se određuje cjenikom Davatelja usluge. Ovaj članak izmijenjen je čl. 7. Odluke JLS o Izmjenama i dopunama/19 na način da je propisano kako je korisnik dužan platiti cijenu javne usluge koja se određuje ovom Odlukom i cjenikom Davatelje usluge. Međutim ova izmjena članka 7. stupila je na snagu tek 1. siječnja 2021., znači nakon promatranog razdoblja sukladno dostavljenim računima (od svibnja 2019. do lipnja 2020.).

13.6. Sukladno čl. 26. Odluke JLS/18 strukturu cijene javne usluge čine cijena javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne. Ovaj članak nije se mijenjao naknadim izmjenama i dopunama.

13.7. Sukladno čl. 28. Odluke JLS/18 cijena obvezne minimalne javne usluge utvrđuje se cjenikom Davatelja usluge. Odlukom JLS o Izmjenama i dopunama/19 uvedene su dvije kategorije korisnika (korisnik kućanstvo i korisnik koji nije kućanstvo), izmijenjen je prethodno citirani čl. 28. te je dodan novi čl. 28.a na način da je propisana cijena obvezne minimalne javne usluge jedinstvena za sve korisnike razvrstane u kategoriju kućanstvo (39,67 kuna bez PDV) i u kategoriju koja nije kućanstvo (242,12 kn bez PDV). Sukladno čl. 12. Odluke JLS o Izmjenama i dopunama/19 davatelj usluge je bio u obvezi uskladiti cjenik sa odredbama ove Odluke u roku od 12 mjeseci od dana njezinog stupanja na snagu.

13.8. Pored navedenog, čl. 17. Odluke JLS/18, koji se nije mijenjao naknadnim izmjenama i dopunama, propisano je da će Davatelj usluge odrediti udio Korisnika u korištenju zajedničkog spremnika ako ne postoji sporazum između korisnika zajedničkog spremnika. Tužitelj nije tijekom postupka objasnio niti dostavio dokaze na okolnost načina izračuna udjela tuženika u korištenju zajedničkog spremnika (koliko korisnika koristi zajednički spremnik, koliki su udjeli ostalih korisnika i dr.), osim što iz priloženih računa proizlazi da je udio utvrđen koeficijentom 0,21818.

14. Slijedom navedenog, u razdoblju od svibnja 2019. do lipnja 2020. tužitelj je cijenu javne usluge trebao obračunavati sukladno cjeniku kojeg je donio. Međutim, tužitelj u spis nije dostavio cjenik pružanja usluga niti je predložio provođenje dokaza na ovu okolnost pa s obzirom na prigovore tuženika koji osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, sud nije u mogućnosti ocijeniti osnovanost obračunatih iznosa za pružanje javne usluge bez cjenika. Također, s obzirom na prigovore tuženika tužitelj je trebao dostaviti u spis i evidenciju odvoza javnog otpada i način obračuna udjela tuženika u zajedničkom spremniku kako bi dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

14.1. Sukladno odredbi čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Budući da je na tužitelju teret dokaza da je obračun cijene usluge pravilan (a obračun cijene ovisi o broju odvoza koji se temelji na evidenciji odvoza, pravilnosti utvrđenog koeficijenta udjela i samom cjeniku) što je sve tužitelj tijekom postupka propustio dokazati dostavom isprava (vidi presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-1294/20 od 14. listopada 2022., par. 10.), proizlazi da je tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja tužitelja za plaćanjem obvezne minimalne javne usluge i cijene javne usluge za količinu predanog javnog otpada u razdoblju od svibnja 2019. do lipnja 2020. neosnovan.

14.2. Pored navedenog, u odnosu na potraživanje obvezne minimalne javne usluge sukladno dostavljeni računima od siječnja 2020. do lipnja 2020. valja istaći da su tek Odlukom JLS o Izmjenama i dopunama/19, koji je stupio na snagu 31. prosinca 2019. (vidi par. 13.6. presude) uvedene dvije kategorije korisnika (korisnik kućanstvo i korisnik koji nije kućanstvo), te je utvrđena cijena za svaku od tih kategorija (vidi par. 13.7. presude), a temeljem Uredbe/17. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2021., posl. broj U-II-2492/17 i dr. („Narodne novine“ broj 31/2021) ukinuti članak 3.a, članak 4. stavak 1. točka 7. u dijelu: »razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo i potkategorije korisnika koji nisu kućanstvo«, članak 4. stavci 8. i 9., članak 14. stavci 11. i 12., članak 20. stavak 2. u dijelu: »i cijena ugovorne kazne«, članak 20. stavci 10. i 11., te članak 24. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (»Narodne novine« broj 50/17. i 84/19.) iz razloga što ZOGO nije dao ovlaštenje Vladi da uredbom propisuje dvije kategorije korisnika javne usluge, kao kategoriju kućanstvo i kategoriju koja nije kućanstvo pa stoga ne može postojati ni razlika u načinu obračuna cijene javne usluge odnosno cijene obvezne minimalne javne usluge između ove dvije kategorije (vidi citiranu Odluku USUD, par. 27.2 do 27.7.). Ukinuti članci prestali su važiti 15. rujna 2021., ali je izvršenje svih općih i pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na temelju ovih članaka privremeno obustavljeno rješenjem Ustavnog suda od 29. siječnja 2020., posl. br. U-II-2492/2017 („Narodne novine“ broj 14/2020). Navedeno znači da tužitelj nije imao pravnu osnovu obračunavati različitu naknadu obvezne minimalne javne usluge za kategoriju korisnika koji su kućanstvo i korisnika koji nisu kućanstvo u razdoblju od siječnja 2020. do lipnja 2020. u iznosu od 313,96 kn mjesečno jer je tada na snazi bila obustava poduzimanja radnji na temelju osporenih članaka ZOGO, dok za raniji utuženi period (od svibnja 2019. do prosinca 2019.) nije dostavio dokaz o visini naknade za minimalnu javnu uslugu.

15. Nadalje, sukladno čl. 34. Odluke JLS/18, koja nije mijenjana naknadnim izmjenama i dopunama, propisano je da iznos naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom obračunava Davatelj usluge u ime i za račun Grada Rijeke, a iznos naknade se utvrđuje na temelju godišnjeg plana gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom.

15.1. Člankom 3. Programa gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom za 2019. (Službene novine Grada Rijeke broj 16/18) i za 2020. (Službene novine Grada Rijeke broj 23/19) propisana je naknada od 0,018 kn za domaćinstvo po litri preuzetog miješanog komunalnog otpada i 0,049 kn za pravne i fizičke osobe – obrtnike.

15.2. Budući da se visina ove naknade određuje temeljem litre preuzetog miješanog komunalnog otpada (koja se dokazuje evidencijom o količini preuzetog otpada), a kod korištenja zajedničkog spremnika, po prirodi stvari ovisi i o udjelu korisnika u korištenju spremnika (čiju ispravnost izračuna tuženik osporava, a tužitelj ne dokazuje dostavom relevantnih isprava), na tužitelju je teret dokaza da je izračun ove naknade pravilan. Međutim, tužitelj nije u spis dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila visina obračunate naknade za gradnju građevina za gospodarenjem komunalnim otpadom, pa je i ovaj dio tužbenog zahtjeva neosnovan.

16. Zaključno se navodi da, iako se na dostavljenim računima navodi jedinična cijena za pražnjenje volumena spremnika (51,70 kn), broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju (8), te udio korisnika u korištenju spremnika (0,21818), tužitelj za niti jednu od ovih stavki ne dostavlja dokaze iz kojih bi bilo razvidno temeljem čega je određeni parametar označen, što ukazuje na arbitrarno određivanje naknade za javnu uslugu odvoza komunalnog otpada. Iz navedenog razloga ovaj sud smatra da računi koje je dostavio tužitelj za razdoblje od svibnja 2019. do lipnja 2020., nisu, sami za sebe dovoljan dokaz o visini tražbine jer navedene parametre tuženik osporava, a sudu nisu predočeni dokazi (isprave) na temelju kojih se može provjeriti istinitost i ispravnost izračunatih troškova pružene usluge (u tom smislu vidi i presudu Županijskog suda u Zadaru od 27. siječnja 2023., posl. br. Gž-1192/22, presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 20. srpnja 2024., posl. br. Gž-506/2024 i presudu Županijskog suda u Rijeci od 21. veljače 2023., posl. br. Gž-1867/2020).

17. U odnosu na razdoblje od srpnja 2020. do veljače 2022. valja istaći kako tužitelj nije dostavio u spis račune za ovo razdoblje već svoj tužbeni zahtjev temelji na Izvodu otvorenih stavaka (list 33-34 spisa). Uvidom u navedeni Izvod utvrđeno je da je tužitelj tuženiku od srpnja 2020. do listopada 2020. obračunavao naknadu od 480,27 kn mjesečno, zatim od studenog 2020. do veljače 2021. naknadu od 644,93 kn, od ožujka 2021. do rujna 2021. naknadu od 572,29 kn te od listopada 2021. do veljače 2022. naknadu od 548,77 kn. Izvod otvorenih stavaka predstavlja vjerodostojnu ispravu no istovremeno ne predstavlja i vjerodostojni dokaz jer nema dokaznu snagu javne isprave u smislu članka 230. ZPP-a, niti se u pogledu dokazne snage može izjednačiti s javnom ispravom u situaciji u kojoj je tuženik osporio osnovanost tražbine tužitelja zahtjeva (tako i u presudi Županijskog suda u Rijeci pos. br. Gž-460/24 od 16. travnja 2025.). Budući da tužitelj nije dostavio račune iz kojih bi proizlazila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za razdoblje od srpnja 2020. do veljače 2022., to sud nije u mogućnosti niti analizirati ovaj dio tužbenog zahtjeva primjenom ZOGO, Uredbe/17, Odluka JLS, a i Zakona o gospodarenju otpadu ("Narodne novine" broj 84/21). Stoga je, primjenom čl. 221.a ZPP-a valjalo odbiti i ovaj dio tužbenog zahtjeva.

18. Ponavlja se da za ovaj sud nije sporno da su korisnici dužni plaćati uslugu odvoza komunalnog otpada, ali u ovom slučaju, kada tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te upire na nezakonitost podzakonskih akata i cjenika tužitelja, tada je na tužitelju teret dokaza da su ispostavljeni računi u skladu sa važećim odredbama zakona te da su u skladu i sa citiranim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske za razdoblje kada je bila obustavljena primjena propisa kojima se propisuje razlikovanje dvije kategorije korisnika javne usluge. Drugim riječima, na tužitelju je teret dokaza u pogledu cijene i načina obračuna fiksnog dijela naknade koji je na utuženim računima označen kao „obvezna minimalna javna usluga – zajednički spremnik 1100L- 480L“ i to u iznosu od 313,96 kn mjesečno, kao i cijena i način obračuna javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada tzv. „varijabilni dio“, a naročito način na koji je izvršen obračun udjela korisnika u korištenju spremnika i dinamika odvoza.

19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 451. st.3. ZPP-a odlučit kao u točki I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o naknadi i nagradi za rad odvjetnika. Sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav prigovora (200,00 EUR – Tbr. 8/1), zastupanje na ročištima 25.10.2023., 17.11.2023., 26.6.2025. i 17.10.2025. (200,00 EUR, svako ročište – Tbr. 9/1), sastav podnesaka od 9.11.2023. i 11.7.2025. (200,00 EUR – Tbr. 8/1), sve uvećano za pripadajući PDV, sveukupno 1.750,00 EUR.

20.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 4. studenog 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-tužitelju

-pun. tuženika