Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1147/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka ulica 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnica Ana-Marija Kaić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Petrić & Kaić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 6. ožujka 2025. poslovni broj: Povrv-245/2024-13, 4. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-245/2024-13 od 6. ožujka 2025. pod točkama I. i II. izreke.
i r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-245/2024-13 od 6. ožujka 2025. u odluci o troškovima sadržane u točki III. i IV. izreke i rješava se:
Nalaže se tuženiku ĐJ da tužitelju HEP Toplinarstvo d.o.o. u roku 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 100,70 EUR (slovima: stoeura i sedamdeset centi) sa zateznom kamatom na taj iznos od 4. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Konstantina Dike iz Krapine, poslovni broj Ovrv-4765/2023, UPP/OS-Ovrv-476/2023 od 20. prosinca 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 36,71 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2023. do isplate te je u tom dijelu i za navedeni iznos tužbeni zahtjev odbijen. Pod točkom II. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Konstantina Dike iz Krapine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36,71 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2023. do ispate. Pod točkom III. izreke ukinut je platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 58,98 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate dok je u točki IV. izreke određeno da svaka strana snosi svoje troškove.
2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe s prijedlogom da se usvoji njegova žalba i preinači presuda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
2.1.Budući tužitelj ne navodi određeno u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu ovaj sud je na temelju članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14
– Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) uzeo da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu dakle u dijelu točke I., III. i IV. izreke.
3. Prvostupanjsku presudu pobija i tuženik i to pod točkom II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (odluka o troškovima postupka nije žalbeni razlog) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati sudu na prvostupanjski postupak.
4. Stranke nisu odgovorile na žalbu protivne strane.
5. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.
6. Prema članku 365. stavku 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji prethodio njenom donošenju primjenom članka 365. stavka 2. u vezi članka 457. ZPP utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna bitna povreda na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj žalbenim navodima da je pobijana presuda kontradiktorna, da ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, da proturječi sama sebi te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi. Zbog te bitne povrede žalbu podnosi i tuženik obrazlažući je navodima da je izostalo obrazloženje o aktivnoj legitimaciji tužitelja naspram tuženika, da prvostupanjski sud ne daje valjane razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na usvajanje tužbenog zahtjeva za iznos od 36,71 EUR za koji iznos tvrdi da tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dokazao ni visinu ni osnov.
9. Protivno iznesenim žalbenim navodima stranaka prvostupanjski sud iznio je dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji opravdavaju odluku o djelomičnoj osnovanosti i djelomičnoj neosnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika pa tako i razloge zbog kojih je tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati dosuđenu tražbinu od tuženika i zbog čega je tuženik obvezan platiti utuženu tražbinu, ti razlozi nisu kontradiktorni, presuda ne proturječi sama sebi niti njezinim razlozima, te pobijana presuda nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati.
10. Predmetni je postupak započeo podnošenjem prijedloga tužitelja za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika ĐJ i IJ ĐJ kao ovršenika radi namirenja tražbine u iznosu od 73,43 EUR uvećane za zakonsku zateznu kamatu od 25. travnja 2023. do isplate povodom kojeg je javni bilježnik Konstantin Dika iz Krapine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4765/2023, UPP/OS-Ovrv-476/2023 20. prosinca 2023. Povodom prigovora tuženika na citirano rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici posl.br. Povrv-25/2024-2 od 21. veljače 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika broj: Ovrv-4765/2023 od 20. prosinca 2023. u dijelu kojim je određena ovrha za tuženika ĐJ, ukinute su sve provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Utužena tražbina odnosi se na isporučenu toplinsku energiju za mjesec ožujak 2023. za stan na adresi [adresa] na kojem je tužitelj suvlasnik zajedno sa ĐJD, svaki u ½ dijela.
11. Budući je predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 73,43 EUR radi se o sporu male vrijednosti definiranim člankom 458. stavkom 1. ZPP zbog čega se na temelju članka 467. stavka 1. ZPP presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.
12. Na temelju ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:
- da je između tužitelja HEP Toplinarstvo d.o.o. Zagreb kao kupca i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa] kao krajnjih kupaca toplinske energije zastupanih po ovlaštenim predstavnicima suvlasnika 28. kolovoza 2014. zaključen Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 118340201401
- da su naprijed navedenim Ugovorom u članku 1. stavku 1. utvrđena međusobna prava i obveze između kupca i krajnjih kupaca u vezi s upravljanjem, rukovanjem i održavanjem toplinske podstanice, isporuke toplinske energije te izdavanja računa krajnjim kupcima za zgradu/građevinu na adresi: [adresa], a u stavku 3. ugovorne strane utvrđuju da su krajnji kupci donijeli Odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem većinom glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, dok je stavkom 4. određeno da se Ugovor sklopljen između kupca i krajnjih kupaca na temelju Odluke iz stavka 3. smatra sklopljenim sa svim kupcima i primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik
- da je člankom 1. stavkom 6. navedenog Ugovora određeno da su krajnji kupci obvezni u roku od 8 dana prijaviti svaku promjenu vlasništva samostalne uporabne cjeline ili drugih podataka koji imaju utjecaj na ispostavljanje računa za toplinsku energiju i ugovornih odnosa s kupcem
- da su Odlukom suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije suvlasnici na adresi [adresa] temeljem članka 11. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13 i 14/14) ovlastili predstavnike suvlasnika nekretnine da u njihovo ime sklope ugovor o potrošnji toplinske energije s tvrtkom HEP Toplinarstvo d.o.o. Miševečka 15A Zagreb kao odabranim kupcem toplinske energije te da ista važi do opoziva
- da je u naprijed citiranoj Odluci tuženik naveden kao suvlasnik pod rednim brojem 38 te da je tuženik u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], 51, 53, 55, 57, 59, 61, 63, 65 i 67 ukupne površine 2458 m2 upisan kao suvlasnik 29. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-29) stan na IV. katu (koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 70,09 m2, [adresa] koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi
- da je i prema iskazu tuženika bio suvlasnik stana na adresi [adresa] u [adresa] kojeg je kupio kreditom na dan 16. ožujka 2023. kada je dostavljen izvadak iz zemljišnih knjiga.
12.1. Imajući u vidu utvrđene odlučne činjenice, a rukovodeći se člankom 3. stavkom 2. točkom 16. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15, 102/15, 76/18, 96/18, 86/19 i 118/19; dalje ZTTE) koji definira kupca toplinske energije, a točkom 14. iste odredbe krajnjeg kupca te daljnje odredbe članka 11. stavka 1. tog Zakona kojim je određeno da djelatnost kupca obavlja pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine, koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu, te daljnjeg stavka 3. i 5. istog članka i istog Zakona kao i članka 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) kojim je određeno ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona te s tim u vezi člankom 43. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) kao i činjenicom da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio i protiv tuženika i protiv ovršenice IJD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi naplate iznosa od 73,43 EUR za koji u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave navodi da je odgovornost razmjerna, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik u obvezi platiti naznačenu djeljivu novčanu obvezu u ½ dijela. Posljedično iznesenom sud je prvog stupnja za iznos od 36,71 EUR u odnosu na tuženika primjenom članka 451. stavka 3. ZPP održao na snazi platni nalog za iznos od 36,71 EUR sa zateznom kamatom od 25. travnja 2023. do isplate primjenom članka 29. stavka 1. ZOO budući je tog dana tuženik dospio u zakašnjenje s ispunjenjem te obveze.
13. U odlučivanju o troškovima postupka prvostupanjski sud polazi od članka 164. stavka 4. ZPP kojim je propisano da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom te zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima Građanskog odjela županijskih sudova i održanog 2. lipnja 2017. prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, pa stoga u odnosu na trošak pod točkom III. izreke ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 58,98 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate. O troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove na temelju članka 154. stavka 4. ZPP, a to imajući u vidu da je tužitelj uspio sa zahtjevom od 36,71 EUR, a tuženik s istim iznosom zbog čega cijeni da su stranke uspjele u parnici u jednakim dijelovima.
Na žalbu tuženika
14. U žalbi tuženik ističe da tužitelj nije dokazao dužničko-vjerovnički odnos između stranaka u utuženom razdoblju tim više što su na nekretnini upisani suvlasnici, a nekretnina se ne povezuje s utuženim iznosom, zatim da aktivni izvadak na stan u [adresa],09 m2 u zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 16. ožujka 2023. nije dokaz pasivne legitimacije tuženika u utuženom razdoblju, da prvostupanjski sud zanemaruje na nije niti korisnik niti posjednik predmetne nekretnine te da tužitelj uopće nije tuženiku pružio uslugu iz utuženog računa niti je ikad bio u poslovnom odnosu s tuženikom zbog čega prvostupanjski sud pogrešno navodi da je tuženik dužan platiti ugovorenu cijenu za isporučene komunalne usluge, a uzimajući u obzir da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio korisnik usluge, niti to proizlazi ni iz jedne isprave u spisu, time da je teret dokaza na tužitelju.
15. Protivno iznesenim navodima žalbe, prvostupanjski je sud je aktivnu i pasivnu legitimaciju tuženika temeljio na Ugovoru o potrošnji toplinske energije broj 118340201401 od 28. kolovoza 2014. sklopljenim između tužitelja kao kupca toplinske energije i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa] zastupanih po ovlaštenim predstavnicima suvlasnika kao krajnjih kupaca toplinske energije. Tim Ugovorom je u članku 1. stavku 4. određeno da se Ugovor sklopljen između kupca i krajnjih kupaca na temelju Odluke iz stavka 3. (Odluka koju su donijeli krajnji kupci o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem većinom glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim udjelima) smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima i primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik. Tuženik je prema stanju zemljišne knjige u ožujku 2023., za koji mjesec se i odnosi utužena tražbina od 76,43 EUR, bio suvlasnik predmetne nekretnine, stana na IV. katu zgrade u [adresa] u [adresa] površine od 70,09 m2 u ½ dijela koje suvlasništvo tuženik nije osporio. Krajnji kupac u smislu članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta za isporuke toplinske energije ("Narodne novine" broj:35/14) je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Obveza krajnjeg kupca, dakle vlasnika samostalne uporabne cjeline što je nedvojbeno stan u suvlasništvu tuženika, da plati ispostavljene račune u roku 15 dana od dana izdavanja računa u korist računa tužitelja kao kupca toplinske energije ugovorena je člankom 8. stavkom 1. Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 118340201401 od 28. kolovoza 2014. Tim člankom stavkom 2. ugovoreno je i da ukoliko krajnji kupci nisu zaprimili račun do 15. -og u mjesecu za prethodno obračunsko razdoblje dužni su o tome obavijestiti kupca u kojem slučaju će im kupac sukladno stavku 3. tog članka izdati presliku računa. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe članka 8. Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 118340201401 od 28. kolovoza 2014. bespredmetno je pozivanje tuženika da činjenicu da nije korisnik niti posjednik predmetne nekretnine kao i na potrebu dokazivanja da li je prijeporni račun zaprimio.
15.1. Ostalim sadržajem žalbe tuženik osporava da bi tužitelj računom dokazao visinu tražbine, da prvostupanjski sud nije donio pobijanu presudu na način da izvedene dokaze ocijeni na način propisan člankom 8. ZPP, da prvostupanjski sud nije proveo predloženi dokaz vještačenjem potpisa tuženika na Odluci suvlasnika o sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije ocijenivši ga nepotrebnim, ukazuje na pogrešnu primjenu članka 220. ZPP i odredaba o pravilu o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP. Tim žalbenim navodima tuženik pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP zbog kojih žalbenih razloga nije ovlašten pobijati predmetnu presudu donesenu u sporu male vrijednosti, a zbog toga niti ovaj sud nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu s aspekta tih žalbenih razloga.
U odnosu na žalbu tužitelja:
16. Osporavajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik ukazuje da je podneskom od 7. ožujka 2024. specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj: Ovrv-4765/2023 od 20. prosinca 2023. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sa ovrhovoditelju isplati iznos od 73,43 EUR zajedno sa zateznom kamatom uz naknadu ovršnog i parničnog troška. Pozivajući se na članak 70. stavak 1. ZV na koji se poziva i prvostupanjski sud te daljnju činjenicu da su BJ i IJD suvlasnici predmetne nekretnine koji se u smislu tog članka smatraju kao jedna osoba koji su kao takvi dužni svoje obveze prema nekretnini izvršavati solidarno, zaključuje da ima pravo od bilo kojeg suvlasnika potraživati namirenje svoje tražbine. Posljedično pobijanja prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu točke I. izreke pobija i odluku o troškovima postupka tvrdeći da je tijekom postupka dokazao osnovu i visinu zahtjeva i da je u cijelosti uspio u parnici.
17. Pravilno tužitelj ocjenjuje da je tuženik kao jedan od suvlasnika predmetne nekretnine sukladno odredbi članka 70. stavka 1. ZV solidarno s drugom suvlasnicom u obvezi naknaditi tužitelju troškove nastale u svezi opskrbe te nekretnine toplinskom energijom.
17.1. Međutim, tužitelj očito ispušta iz vida da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Konstantina Dike iz Krapine poslovni broj Ovrv- 4765/2023 od 20. prosinca 2023. sukladno prijedlogu za ovrhu naloženo ovršenicima ĐJ (ovdje tuženiku) i IJD da u roku 8 dana od dana dostave tog rješenja ovrhovoditelju namire tražbinu iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 73,43 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate od 25. travnja 2023. do isplate zajedno s odmjerenim troškovima, kako je to tužitelj kao ovrhovoditelj i predložio u prijedlogu. Zahtijevana novčana tražbina je u smislu članka 41. stavka 1. ZOO djeljiva obveza, a prema stavku 2. istog članka kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika nije ovršenicima ĐJ i IJD naloženo da navedenu tražbinu namire solidarno. Solidarnost dužnika propisana je člankom 43. stavku 1. ZOO i istom je određeno da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen.
17.2. U skladu s iznesenim sadržajem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a imajući u vidu da je na to rješenje prigovor izjavio samo tuženik, to je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Povrv-25/2024-2 od 21. veljače 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika broj: Ovrv-4765/2023 od 20. prosinca 2023. samo u dijelu kojim je određena ovrha za tuženika ĐJ (i u odnosu na njegovu novčano tražbinu u iznosu od 36,71 EUR), ukinute su sve povedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga samo u odnosu na tuženika. U odnosu na ovršenicu koja nije prigovorom pobijala rješenje o ovrsi javnog bilježnika tužitelj ima ovršnu ispravu kojom je ta ovršenica obvezana platiti mu polovinu utužene tražbine.
18. Člankom 451. stavkom 3. ZPP propisano je da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev. Kako je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha samo za tuženika i to za djeljivu obvezu koja za njega kao obveznika plaćanja utužene tražbine iznosi 36,71 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom te odredbe održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36,71 EUR sa zateznom kamatom na taj iznos od 25. travnja 2023. do isplate. Imajući u vidu da je tužitelj odredio tužbeni zahtjev na način da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 73,43 EUR, pravilnom primjenom iste te odredbe prvostupanjski je sud ukinuo platni nalog za iznos od 36,71 EUR.
19. Tužitelj je određujući tužbeni zahtjev podneskom od 7. ožujka 2024. nedopušteno intervenirao u platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika na način da od tuženika traži veći iznos od onog koji je tuženiku platnim nalogom naloženo platiti tužitelju, što se u procesno pravnom smislu smatra preinakom tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a na takvu intervenciju nije ovlašten. U smislu naprijed iznesenog pravnog shvaćanja je i pravno shvaćanje usvojeno zaključkom na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. prema kojem tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenjem tužbe u cijelosti ili djelomično.
20. Kako su iz naprijed navedenih razloga žalbe tuženika i tužitelja izjavljene protiv odluke o glavnoj stvari neosnovane, to su iste odbijene te je prvostupanjska presuda na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrđena u pobijanim točkama I. i II. izreke.
21. Tužitelj, međutim u konkretnim okolnostima ovog postupka, osnovano pobija odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene članka 154. stavka 4. ZPP.
22. Naime, imajući u vidu da je tužitelj uspio u odnosu na platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na tuženika to mu po ocjeni ovog suda pripada 50% troškova nastalih za sastav prijedloga za o ovrhu zahtijevanih u prijedlogu za ovrhu u iznosu od 29,85 EUR primjenom Tbr. 11. točke 2. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) i troškova javnog bilježnika u ukupnom iznosu od 20,00 EUR što je u skladu s Pravilnikom o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21, 18/22 i 154/22) ili ukupno 24,93 EUR. Promatrajući uspjeh tužitelja u nastavljenom parničnom postupku u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, tužitelj je u pogledu osnove uspio 100%, a u odnosu na visinu zahtjeva 50% što čini njegov uspjeh od 75%, pa kako je tuženikov uspjeh stoga 25% primjenom članka 154. stavka 2. ZPP tužiteljev uspjeh iznosi 50%. Stoga tužitelju trošak u visini jednokratne nagrade primjenom Tbr. 7. točke 9. Tarife uvećane za PDV primjenom Tbr. 46. Tarife od ukupno 125,00 EUR pripada u tom postotku, a što iznosi 62,50 EUR. Uz taj trošak tužitelju pripada i daljnji trošak za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 EUR u kojem iznosu je tužitelj i platio tu pristojbu i u kojem iznosu bi tužitelj bio u obvezi platiti pristojbu i za vrijednost premeta spora od 36,71 EUR sukladno Tbr. 2. točki 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj:37/23) kao najnižoj propisanoj pristojbi Tbr.1. te Uredbe.
23. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužitelja i rješenjem (članak 129. stavak 5. ZPP) preinačiti odluku o troškovima sadržanu u točkama III. i IV. izreke i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 100,70 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenje ove odluke 4. studenog 2025. budući je člankom 151. stavkom 3. ZPP propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka i da o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, a da je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu na trošak postupka.
24. Tužitelj nije uspio s žalbom u odnosu na glavno potraživanje dok se djelomični uspjeh žalbe odnosi na sporedno potraživanje u svezi kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je stoga odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP ocijenjeno da tužitelju ne pripadaju troškovi žalbenog postupka.
25. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen.
U Varaždinu 4. studeni 2025.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec