Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj P-119/2023-56

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Augustinu Jalšovec, u parničnom postupku tužitelja PROMIX d.o.o. za trgovinu i usluge, Belišće, Ulica A.G. Matoša 10, OIB: 42354759611, kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika PPK VALPOVO d.o.o., Valpovo, A. B. Šimića 27, OIB: 12875096243, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u OD Zec i partneri d.o.o. Osijek, radi isplate 143.858,00 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik PPK VALPOVO d.o.o. iz Valpova, OIB: 12875096243, dužan je tužitelju PROMIX d.o.o. iz Belišća, OIB: 42354759611, platiti na ime stečenog bez osnove, naknade za korištenje dijela nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 699 m2, svakomjesečni iznos počev od travnja 2023. do zaključenja glavne rasprave 22. rujna 2025. u iznosu od 109,16 eura (slovima: sto devet eura i šesnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos tekuće od 15-og u mjesecu za prošli mjesec po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.12.2023., a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da je tuženik PPK VALPOVO d.o.o. iz Valpova, OIB: 12875096243, dužan tužitelju PROMIX d.o.o. iz Belišća, OIB: 42354759611, platiti na ime stečenog bez osnove, naknade za korištenje dijela nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 699 m2, svakomjesečni iznos počev od veljače 2018. do zaključenja glavne rasprave 22. rujna 2025. u iznosu od 2.288,41 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto osamdeset osam eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos tekuće od 15-og u mjesecu za prošli mjesec po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.12.2023., a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 24.796,30 EUR (slovima: dvadeset četiri tisuće sedamsto devedeset šest eura i trideset centi) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 4. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška u iznosu od 1.289,32 EUR (slovima: tisuću dvjesto osamdeset devet eura i trideset dva centa), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome ističe da je vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Pašnjak Starovalpovački put površine 3076 m2. Ističe da je tuženik na predmetnoj nekretnini postavio željeznički industrijski kolosijek kojim je zauzeo dio predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja površine 699 m2. Nadalje navodi kako je tuženik prije pokretanja ovog postupka protiv tužitelja pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P- 10/2021 vodio parnicu kojom je želio utvrditi da je stekao pravo vlasništva na predmetnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] Valpovo, označen vještačkim nalazom i mišljenjem vještaka mjernika A Š točkama A-B-C-D-E-F-H-G-H-I površine 699 m2, te je u navedenom postupku pravomoćnom presudom isti odbijen sa tužbenim zahtjevom. Tužitelj se kao vlasnik predmetne nekretnine nakon pravomoćnosti presude u predmetu P-10/2021 obratio tuženiku pozivajući ga da mu vrati posjed predmetnog zemljišta slobodan od stvari i osoba tuženika, a koji je uputio tuženiku 13. ožujka 2023. Istim podneskom tužitelj je zahtijevao od tuženika da mu plati korist koju ima od korištenja njegovog zemljišta postavljanjem industrijskog kolosijeka, a koji zahtjev je postavio od 2. veljače 2018. godine. Naime, tužitelj ističe da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao pravnim poslom, odnosno ugovorom o kupoprodaji, te je uknjižbom u zemljišnoj knjizi od 2. veljače 2018. stekao vlasništvo. Stoga smatra da je tuženik znao, a što je vidljivo iz ranije spomenutog parničnog postupka P-10/2021, da koristi nekretninu u tuđem vlasništvu, pa je u obvezi platiti naknadu za korištenje nekretnine u tuđem vlasništvu, po pravilima stjecanja bez osnove u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima. Navedenim podneskom tužitelj je pozvao tuženika da mu plati naknadu u mjesečnom iznosu od 3,43 eura po m2, što iznosi mjesečno za površinu 699 m2 iznos od 2.397,50 eura. Budući da se tuženik nije očitovao na predmetni podnesak, tužitelj je pred Trgovačkim sudom u Osijeku pokrenuo tzv. vlasničku tužbu pod brojem P-94/2023, zahtijevajući da mu tuženik preda posjed predmetne nekretnine u dijelu gdje je industrijski kolosijek slobodan od svojih osoba i stvari. Nadalje, tužitelj smatra da je primjerena tržišna naknada, odnosno visina zakupa predmetnog zemljišta na lokaciji u Valpovu gdje se ono nalazi 3,43 eura po m2, sukladno čemu zahtjeva da mu tuženik plati korist koju je imao od korištenja zemljišta u vlasništvu tužitelja, te pripadajuće zakonske zatezne kamate s obzirom da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja vlasništva tužitelja, dakle svakomjesečni iznos naknade zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

Slijedom navedenog, predlaže donošenje predložene presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je pravna osnova tužiteljeve tužbe stjecanje bez osnove te tužitelj, pozivajući se na zakonske odredbe koje uređuju pravni institut stjecanja bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznom odnosima), predlaže naslovnom sudu usvojiti tužbeni zahtjev kojim će tuženiku naložiti isplatu naknade za korištenje djela nekretnine u mjesečnim iznosima od 2.397,57 EUR. Međutim, analizirajući činjenični supstrat tužbe, tuženik smatra kako se u konkretnoj situaciji osnovanost tužbenog zahtjeva ima procijeniti primjenjujući odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96 do 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), a ne na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima. Konkretno, na činjenični supstrat valja primijeniti odredbe čl. 164. i čl. 165. ZV-a, budući da je stvar (nekretnina) za koju tužitelj traži isplatu naknade za korištenje nepromijenjenog identiteta (očuvanog oblika). Primjena Zakona o obveznim odnosima i instituta stjecanja bez osnova, dolazi u obzir samo u situaciji kada je određena stvar promijenila identitet zbog čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, što ovdje očigledno nije slučaj. U prilog tvrdnjama tuženika govori brojna sudska praksa, kao i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2013. godine. Nadalje navodi kako nije sporno kako je tužitelj upisani zk vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kč. br [katastarska čestica] Pašnjak Starovalpovački put površine 3076 m2, međutim zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju predmetne nekretnine. U točci II tužbe se navodi da je na predmetnoj nekretnini tuženik postavio željeznički industrijski kolosijek, međutim, preciznosti radi, predmetni industrijski kolosijek izgradio je tuženikov pravni prednik Kombinat Đuro Salaj Valpovo temeljem odobrenja za gradnju izdanog od strane Općinskog sekretarijata za poslove uprave Općine Valpovo UP/I°-broj:03/b-4595/1-1970 od 2. studenog 1970. godine, kojim aktom je odobrena izgradnja privremenog objekta i to industrijskog i željezničkog kolosijeka unutar i uz rub tvorničkog kruga. Nakon dovršetka gradnje za navedenu građevinu izdana je uporabna dozvola od strane Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Općine Valpovo Broj:01-Up/I°-166/1-1971 od 8. srpnja 1971. godine da bi potom rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Osječko-baranjske županije, Klasa: UP/I-361-03/13-06/13855 od 25. svibnja 2015. godine predmetni industrijski kolosijek bio legaliziran te bila plaćena naknada za zadržavanje nezakonite zgrade u prostoru. Navedeni industrijski kolosijek od svoje izgradnje pa i danas služi tuženiku za dopremu i otpremu robe do i sa njegovih nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] GOSPODARSKA ZGRADA K.B. 27, GOSP. ZGRADA, MLIN, ČETIRI

GOSPODARSKE ZGRADE, SILOST, ŠEST GOSPODARSKIH ZGRADA, POMOĆNA ZGRADA, PORTA, TRAFOSTANICA, GOSPODARSKO DVORIŠTE U UL. A.B. ŠIMIĆA OD 3327 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] ZGRADE, SUŠARA ZA DRVA I DVOR od 53735 m2 te kao spoj na lokalnu željezničku prugu Bizovac – Belišće koja je sukladno Uredbi o razvrstavanju željezničkih pruga (Narodne novine, broj 84/2021) označena kao pruga od lokalnog značaja pod oznakom L207 Bizovac – Belišće. Tužitelj, niti njegovi pravni prednici nikada nisu bili niti vlasnici, a niti posjednici navedenog industrijskog kolosijeka, a niti zemljišta na kojem je isti trajno izgrađen. Slijedom prethodno navedenoga, tuženik je, u svakom slučaju pošteni posjednik navedenog industrijskog kolosijeka, kao i zemljišta na kojem je isti trajno izgrađen. Tijekom više od 50 godina poštenog, zakonitog, istinitog i neometanog mirnog posjedovanja tuženik je vršio ulaganja i održavao navedeni industrijski kolosijek, kao i zemljište na kojem je isti trajno izgrađen. Kada bi kojim slučajem navedeni industrijski kolosijek, kao i zemljište na kojem je isti trajno izgrađen bilo u stvarnom vlasništvu tužitelja, što tuženik smatra da nije, tuženik ne bi bio dužan plaćati nikakve iznose za korištenje predmetne nekretnine, sve sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a. U konkretnoj situaciji, tražbina tužitelja po osnovi naknade koristi nikako ne može dospjeti u trenutku njegovog stjecanja vlasništva uknjižbom na predmetnoj nekretnini (2. veljače 2018. godine), već ista, i to samo pod uvjetom kada bi tužitelj bio nepošteni posjednik (što nije), može dospjeti najranije danom podnošenja zahtjeva za naknadu tuženiku, odnosno 13. ožujka 2023. godine. Ovakvo pravno shvaćanje je zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda PR od 16. lipnja 2021. godine. Nadalje tuženik ističe kako je tužitelj kupio nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kč. br [katastarska čestica] Pašnjak Starovalpovački put površine 3076 m2, u stečajnom postupku nad društvom KROMOPAK d.o.o. u stečaju. Procijenjena vrijednost cijele nekretnine iznosila je 45.100,00 kn/5.900,00 EUR, dok ju je tužitelj u stečajnom postupku kupio za 19.000,00 kn/2.521,73 EUR. Visinu tužbenog zahtjeva tužitelj definira kao mjesečnu zakupninu u visinu od 2.397,57 EUR, dakle, u gotovo približnom iznosu koliko je i platio cijelu nekretninu (2.521,73 EUR). Tuženik napominje kako visina mjesečne zakupnine neke nekretnine u praksi najčešće okvirno odgovara izračunu tržišne vrijednosti nekretnine podijeljene sa brojem koji odgovara vremenskom razdoblju od 20 godina (tržišna vrijednost nekretnine dijeli se sa 240 mjeseci). Kada bi na konkretnu situaciju primijenili uvriježeni okvirni model izračuna, proizlazi da bi mjesečna visina zakupnine cijele nekretnine (3076 m2) iznosila otprilike 24,59 EUR (5.900,00 EUR/240 – u odnosu na procijenjenu vrijednost), odnosno 10,50 EUR (2.521,73 EUR EUR/240 – u odnosu na plaćenu kupoprodajnu cijenu). U slučaju površine nekretnine za koju tužitelj traži isplatu zakupnine (699 m2) ti iznosi su i značajno manji, a visina istih okvirno bi iznosila 5,58 EUR (u odnosu na procijenjenu vrijednost), odnosno 2,38 EUR (u odnosu na plaćenu kupoprodajnu cijenu) mjesečno za svih 699m2 nekretnine. Dakle, visina tužiteljevog novčanog potraživanja u ovoj pravnoj stvari je posve proizvoljno i neživotno određena te niti približno ne odgovara realnom kretanju cijena zakupa nekretnina na konkretnom području. U prilog navedenom jasno govori činjenica kako tužitelj traži isplatu mjesečne zakupnine u iznosu od 3,43 EUR po m2, dok procijenjena vrijednost kupoprodajne cijene m2 iste te nekretnine iznosi 1,92 EUR, dakle, procijenjena kupoprodajna cijena m2 iznosi gotovo dvostruko manje od iznosa mjesečne zakupnine kojeg tužitelj traži. Pred ovim Sudom se vodi postupak radi predaje predmetne nekretnine u posjed pod posl. br. P- 94/23, kako to i tužitelj navodi pod točkom IV. tužbe, u kojem postupku je tuženik osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da tužitelj nije vlasnik utuženog dijela predmetne nekretnine te da nema pravo na predaju iste. Kako se u toj parnici odlučuje o prethodnom pitanju (da li je tužitelj vlasnik spornog dijela nekretnine te ovlašten tražiti predaju u posjed predmetnog dijela nekretnine), to je tuženik sudu predložio prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka pred ovim sudom koji se vodi pod posl. br. P-94/23, budući da bez odgovora na pitanje je li tužitelj ovlašten tražiti predaju u posjed predmetnog dijela nekretnine, nije moguće riješiti ovu pravnu stvar. Tuženik stoga predlaže naslovnom sudu odrediti prekid postupka do okončanja postupka P-94/23 pred naslovnim sudom, te potom odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (str. 4–5 spisa), presudu ovoga suda (str. 6–17 spisa), geodetski elaborat sa prilozima (str. 18-30 spisa), odobrenje za gradnju (str. 31-32 spisa), uporabnu dozvolu (str. 33-34 spisa), rješenje o izvedenom stanju (str. 35-37 spisa), tužbu radi predaje u posjed (str. 38-39 spisa), dopis tužitelja tuženiku (str. 43-44 spisa), sudsku praksu (str. 54-69 spisa), procjenu vrijednosti opreme (str. 78-136 spisa), izjavu AG (str. 137-138 spisa), sudsku praksu (str. 139 spisa), elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina (str. 140-160 spisa), sudsku praksu (str. 166-170 spisa), pisane iskaze svjedoka ŠG i ČG danih u predmet P- 94/23 (str. 171-173 spisa), priklopljene spise P-94/23 i P-10/21 ovoga suda, održao je očevid na predmetnoj nekretnini 25.10.2023. (str. 182-183 spisa), saslušao je prokurista tužitelja VG, zz tužitelja BG na ročištu 7.11.2023. (str. 191-195 spisa), proveo je vještačenje po vještaku građevinske struke Draženu Slunjski koji je dostavio nalaz i mišljenje 31.1.2024. (str. 204-229 spisa), saslušao je vještaka Dražena Slunjskog na ročištu 27.5.2024. (str.237-240 spisa), izvrši uvid u nalaz i mišljenje vještaka Kreše Čačija (str. 264-300 spisa), saslušao je vještaka Krešu Čačija na ročištu 22.9.2025. (str. 321-326 spisa). Ovdje valja naznačiti kako sud nije prilikom donošenja odluke uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja sa str. 327-341 spisa, budući da je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, te je ista dostavljena suprotno planu upravljanja postupkom.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom za korištenje dijela nekretnine tužitelja, odnosno tuđe stvari i korist od te stvari bez osnove u mjesečnom iznosu od 2.397, 57 počevši od veljače 2018. do zaključenja glavne rasprave.

5. Cijeneći izvedene dokaze, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine preko koje je postavljen kolosjek koji koristi tužitelj za potrebe željezničkog prijevoza robe. Sporno je međutim da li tužitelju pripada pravo naknade za korištenje predmetne čestice na ime stečenog bez osnove, ili mu eventualno pripada naknada za korištenje tuđe stvari određene člankom 164.st.1 Zakona o vlasništvu kako tvrdi tuženik, te je slijedom toga sporna pravna osnova. Sporno je također da li je tuženik pošteni ili nepošteni posjednik, te trenutak kada je tuženik postao nepošteni posjednik. Također je sporna i visina samog tužbenog zahtjeva, odnosno iznos koji tužitelj od tuženika potražuje na ime korištenja predmetnog zemljišta.

7. Budući da je u ovome postupku među strankama sporna i osnova i visina, sud je radi utvrđivanja spornih činjenica izradio plan upravljanja postupkom na ročištu održanom 10. listopada 2023., a sa kojim su se usuglasile stranke. Sud je također, osim uvida u dokumentaciju koja se nalazi u ovom spisu, a koja je detaljno pobrojana u točki 3. obrazloženja presude, proveo i personalne dokaze saslušanjem prokurista tužitelja VG, zz tužitelja Slavena Mijatov, vještaka Dražena Slunjskog i vještaka Kreše Čačija.

8. Prokurist tužitelja, VG, na ročištu održanom 7.11.2023. iskazao je kako je tužitelj predmetnu nekretninu stekao u stečajnom postupku koji se vodio nad tvrtkom Kromopak d.o.o., te je 12.12.2017. i to na temelju Ugovora o kupoprodaji sa Kromopak d.o.o. u stečaju, a na temelju javne dražbe koja je bila 11.12.2017. pred javnim bilježnikom. Nadalje, vlasništvo predmetne nekretnine uknjiženo je 2.2.2018. Napominje kako je on kao privatna osoba prvotno na javnoj dražbi kupio hale, a koje graniče sa ovom parcelom, te ističe kako je te hale stekao na sedmoj dražbi u tom stečajnom postupku. Nadalje navodi kako je tužitelj predmetnu nekretninu stekao također u postupku javne dražbe nad tvrtkom Kromopak i to šestoj, sedmoj ili osmoj javnoj dražbi. Napominje kako je tužitelj predmetnu nekretninu stekao u cilju proširenja proizvodnih postrojenja, odnosno pogona, a radi razvoja poslovanja. Također ističe kako se on ja javio na jednu dražbu u tom stečajnom postupku kao fizička osoba, a što je ranije naveo, dok se tužitelj kao pravna osoba javio na još ukupno tri dražbe, od kojih je jedna dražba na kojoj se prodavala predmetna nekretnina. Na upit suda da li je u trenutku kupnje predmetne nekretnine tužitelj imao saznanja da predmetnu nekretninu koristi tuženik, tužitelj navodi kako nije imao takva saznanja. Ističe kako je predmetnu nekretninu kupio u postupku javne dražbe viđeno-kupljeno, te ističe kako je prilikom kupnje tužitelj mislio kako je predmetni kolosijek dio HŽ-ove pruge koja se nalazi neposredno uz predmetni industrijski kolosijek koji prelazi preko predmetne čestice. Nadalje ističe kako je on bio i suvlasnik tvrtke Kromopak do 2006. godine, te je imao saznanja da prugu koristi tvrtka tuženika, međutim nisam imao saznanja da pruga koju koristi tuženik prolazi preko čestice koja je predmet ovoga spora. Nadalje, prilikom kupnje predmetne nekretnine prodavatelj je jamčio da se ista prodaje bez ikakvih tereta, te nikakvi tereti nisu bili upisani u zemljišnim knjigama, a štoje i utvrdio sredinom 2019. godine kada je radi proširenja poslovanja tužitelja pokušavao utvrditi što može graditi na predmetnom zemljištu i u kojem obujmu, te je tom prilikom obišao Grad Valpovo, katastar i gruntovnicu, te u tom trenutku nisu bili upisani nikakvi tereti niti tragovi takvih tereta. Također napominje kako je prvotno putem Arkod sustava samostalno utvrdio kako preko predmetne čestice prolazi pruga koja ulazi u poslovni dio prostora tuženika, a tu činjenicu su mu i kasnije potvrdili 2019. u katastru. Na upit suda da li je u razdoblju od kada je tužitelj kupio predmetnu nekretninu tuženik koristio istu i na koji način, tužitelj ističe kako je cijelo to vrijeme od kad je kupljena nekretnina tuženik koristio predmetnu nekretninu za prijevoz robe putem vagona do svog poslovnog prostora. Na upit pun. tužitelja da li je tužitelj nakon što je utvrdio da tuženik koristi predmetnu nekretninu, kontaktirao tuženika i obavijestio ga da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja, tužitelj odgovara da je od sredine 2019. pa do 3.mj. 2020. isti pokušavao pronaći pravni temelj na temelju kojeg tuženik koristi predmetnu nekretninu, međutim kako je utvrdio da pravni temelj ne postoji, u ožujku 2020. godine telefonski je kontaktirao ovdje prisutnog Slavena Mijatov, zz tuženika, sa kojim nije postignut nikakav dogovor, te mu je tri mjeseca kasnije poslao pismenu ponudu radi sklapanja ugovora o zakupu tog dijela nekretnine, međutim na tu ponudu mu nikada nije odgovoreno. Zatim je 29.7.2020. poslao zahtjev za očitovanje o namjerama u svezi korištenja kolosjeka tuženiku i zamolio je da mu kažu da li su spremni potpisati ugovor o zakupu nekretnine, a ako nisu onda je zamolio da predaju u posjed predmetnu nekretninu, no međutim odgovora na predmetni zahtjev nije dobio. Početkom 11.mj.2020. kontaktirao ga je vlasnik tuženika, g. OG, sa kojim je održao telefonski sastanak, te mu je predočio ranije navedene činjenice, no međutim, isti je rekao kako tuženik nema nikakvu pravnu obvezu plaćanja prema tužitelju, na što mu je odgovorio da mu predoči dokumente na temelju kojih on koristi predmetno zemljište, no on je to odbio. Na to mu je rekao da mu onda ništa drugo ne preostaje nego da potražimo pravnu zaštitu na sudu, a na što je isti odgovorio da slobodno to i učinim. Nadalje, umjesto da oni ( tužitelj) pokrene tužbu protiv tuženika, tuženik je 12.11.2020. pokrenuo tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva. Na upit pun. tuženika od kada je isti bio suvlasnik tvrtke Kromopak, ističe kako je bio vlasnik od trenutka osnivanja, odnosno 1993. do 2006. godine. Na daljnji upit može li se sjetiti kolika je bila procijenjena vrijednost predmetne nekretnine u stečajnom postupku, ističe da je bila 45.000,00 kn. Na upit pun.tuženika da li ga je netko prilikom raspitivanja oko daljnje mogućnosti gradnje upozorio da se tu nalaze pruge, pa da su tu ograničene mogućnosti raspolaganja tom nekretninom, isti odgovara da nije, budući da nitko nije niti imao saznanja da je pruga na tom zemljištu.

9. Zakonski zastupnik tuženika BG, na istom ročištu iskazuje, kako je tuženik koristio industrijski kolosjek koji se nalazi na predmetnoj nekretnini od trenutka kada se izgradio, odnosno od 70-ih godina prošlog stoljeća. Na upit suda da li tijekom cijelog tog razdoblja pa do danas neprekidno koristi predmetni kolosjek za prijevoz robe, ističe da tuženik koristi taj kolosijek neprekidno do danas, međutim da unazad nekoliko mjeseci ne koristi predmetni kolosijek, budući da ne može doći do vagona od HŽ Carga zbog rata u Ukrajini, a također napominje kako se predmetni kolosjek ne koristi tijekom cijele godine, već periodički, odnosno sezonski, kada je tuženik ima neke otpreme. Također napominje kako se taj kolosijek uglavnom koristi od srpnja do kraja godine za prijevoz žitarica, međutim da ne može točno specificirati koliko se često koristi predmetni kolosijek. Na daljnji upit suda da li je tuženiku poznato da je 1971. dana uporabna dozvola predniku tuženika za korištenje predmetnog industrijskog kolosjeka na rok od 10 godina, a kako to proizlazi iz predmeta broj P-10/2021 sa str. 25 do 26 spisa, ističe kako mu je poznata ta činjenica. Na upit suda da li je tuženik pokretao postupak radi upisivanja svoje služnosti u zemljišne knjige, tuženik ističe kako od kada je on direktor, a to je od 2012. godine, tuženik nije pokretao postupak radi upisivanja služnosti. Na upit pun. tuženika da li je, s obzirom da je ranije naveo da mu je poznata činjenica da je predmetna dozvola za uporabu predmetne nekretnine dana na rok od 10 godina, koji su razlozi privremenosti i je li to na bilo koji način utjecalo na nemogućnost daljnjeg korištenja nekretnine, ističe kako, koliko je njemu poznato, predmetna dozvola je dana na 10 godina zbog neodgovarajuće prostorno-planske dokumentacije Grada Valpova, a koja se kasnije ispravila, međutim da ga u tom razdoblju nitko nije onemogućavao u korištenju predmetnog kolosijeka. Na daljnji upit pun. tuženika da li on smatra da iz predmetne isprave proizlazi da se tuženik nakon istekao 10 godine ne može koristiti predmetnim kolosijekom, tuženik smatra da iz te isprave ne proizlazi da se ne može koristiti tuženik tim kolosijekom nakon isteka tih 10 godina. Na daljnji upit pun.tuženika zbog čega tuženik nije prihvatio ponudu tužitelja za sklapanje ugovora o zakupu, ističe kako ju nije prihvatio budući da ju je smatrao previsokom, a što proizlazi i iz tužbenog zahtjeva u ovom postupku. Na upit pun. tužitelja da li je prednik tuženika ikada dobio dozvolu za trajno postavljanje izgradnje ind.kolosijeka, tuženik ističe da mu to nije poznato. Na daljnji upit da li je tuženik ili njegov prednik sklopio ugovor o pravu služnosti bilo sa prijašnjim vlasnikom ili sa sadašnjim vlasnikom, tuženik ističe da mu to nije poznato, odnosno da nema saznanja o toj činjenici. Na upit da li je tužitelj pozivao tuženika na sklapanje ugovora o zakupu, tuženik ističe da ga je tužitelj pozivao na sklapanje ugovora o zakupu. Na daljnji upit pun.tužitelja, budući da je tuženik ranije rekao da trenutno zbog određenih razloga ne koristi predmetni kolosijek, na koji način vrši prijevoz žitarica iz tvrtke tuženika, tuženik ističe da sada to vrši kamionskim prijevozom, po potrebi kada se prevozi roba. Na daljnji upit tko snosi troškove prijevoza robe, tuženik ističe kako je to ovisno o pojedinom dogovoru u pojedinom pravnom poslu između stranaka, odnosno da nekad trošak prijevoza snosi kupac, a nekada prodavatelj, a isto se odnosi i na organizaciju samog prijevoza, odnosno da ponekad organizaciju odrađuje kupac, a nekad prodavatelj.

10. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je prihvatio zajednički prijedlog stranaka te je na okolnost visine zakupnine, odnosno naknade obeštećenja ka korištenje premetne nekretnine proveo građevinsko vještačenje po vještaku Draženu Slunjski. Iz nalaza i mišljenja vještaka Dražena Slunjski od 31.01.2024. proizlazi kako je isti utvrdio da tržišna vrijednost služnosti puta (iznos naknade zaokruženo) iznosi 578,00 eura godišnje.

11. Vještak Dražen Slunjski na ročištu održanom 27.5.2024. ostao je u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, a s obzirom da su primjedbe tužitelja dostavljene uredno vještaku, pun. tužitelja postavlja pitanje vještaku da se u odnosu na istaknute primjedbe posebice očituje, a posebice na navod da je računao naknadu za služnost, a ne zakupninu, odnosno rentu, također da se očituje u odnosu na metodu kojom je došao do iznosa, te da se očituje u odnosu na poredbene nekretnine s kojima je uspoređivao vrijednost u ovome postupku.Vještak na istom ročištu iskazuje da se u ovoj pravnoj stvari radi o služnosti prolaza, budući da se radi o putu, odnosno željezničkoj pruzi koju koristi tuženik, te je slijedom toga izračunao visinu služnosti prolaza, a kao poredbene nekretnine za utvrđeni iznos uzimao je nekretnine mješovite namjene, odnosno građevinska zemljišta u zoni Valpovo. Također vještak ističe da je u zoni mješovite namjene vrijednost građevinskih zemljišta veća, budući da je na istima dopuštena i stambena i gospodarska namjena. Na upit suda da li je na konkretnom zemljištu koje je predmet ovog postupka dopuštena stambena izgradnja odnosno namjena, vještak ističe da nije, nego je dopuštena samo gospodarska namjena. Na upit pun. tužitelja zbog čega je vještak koristio kao poredbenu metodu nekretnine – zemljište koja su stambene namjene, a budući da ova nekretnina nema mogućnost stambene namjene, te da li je za izradu svog nalaza i mišljenja koristio samo područje Valpova ili je mogao obuhvatiti i šire područje na kojem bi mogla postojati takva zemljišta, vještak ističe da je on smatrao da mu je za izradu nalaza i mišljenja dovoljno da utvrdi ovako iznos naknade, kao što je napravio, te nije tražio za izradu nalaza i mišljenja dodatna područja radi utvrđenja visine naknade. Na upit pun. tužitelja da li je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja kontaktirao tužitelja glede utvrđivanja činjenice zbog čega i sa kojom namjenom je isti kupio predmetno zemljište, vještak ističe kako prilikom izrade nalaza i mišljenja nije kontaktirao niti tužitelja niti tuženika, budući da u spisu postoji zapisnik od 7.11.2023. gdje se vidi obrazloženje te činjenice, te stoga nije kontaktirao ni tužitelja ni tuženika. Na upit prokurista tužitelja zbog čega je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja utvrdio da se zemljište koristi kao zarasla neobradiva površina, a ne kao građevinsko zemljište u industrijskoj zoni, vještak iskazuje kako je to zemljište u naravi neobrađeno, na njemu nema ništa osim kolosjeka, te je stoga on kao takvo to i utvrdio u nalazu i u mišljenju, međutim sama namjena nije sporna da se isto može gospodarski koristiti.

12. Budući da je u ovom postupku bilo potrebno napraviti dopunsko vještačenje i to tako da se kao metoda za utvrđivanje zakupnine, odnosno naknade za korištenje zemljišta koje je predmet ovog postupka, sud je prihvatio prijedlog tužitelja da se zatraži podatak od svih županija u RH da li postoji u njihovoj županiji slično zemljište s kolosijekom, te se usporedi s nekretninom u ovom postupku i to tako što će se usporediti isključivo nekretnine gospodarsko-komercijalne namjene za utvrđivanje naknade za korištenje takve nekretnine.

13. Budući da naprijed navedeni vještak Dražen Slunjski nije u zadanom roku sačinio dopunu svog nalaza i mišljenja od 1.2.2024., a sukladno ročišnom rješenju od 27.5.2024., isti je vještak razriješen dužnosti vještaka u ovom predmetu, te je rješenjem od 11.3.2025. određen novi vještak građevinske struke Krešo Čačija. Dana 15.6.2025. isti vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da tužitelju pripada vrijednost zakupa, odnosno naknade za korištenje zemljišta u godišnjem iznosu od 1.310,00 eura.

14. Vještak Krešo Čačija, na ročištu održanom 22.9.2025. iskazuje kako ostaje u cijelosti kod dostavljenog nalaza i mišljenja od 15.6.2025. Na upit suda vještak ističe kako je on izračunao godišnju naknadu za vrijednost zakupa u iznosu od 1.310,00 eura, a na daljnji upit suda s obzirom da je predmet ovog postupka mjesečna naknada za korištenje predmetnog zemljišta, vještak se izjašnjava da je mjesečna naknada iznos od 109,16 eura. Na upit suda da li je isti zatražio od svih županija u RH i Grada Zagreba podatak da li u istima postoji poredbena nekretnina za usporedbu sa nekretninom u ovom postupku, vještak ističe kako je zatražio od svih županija od RH i Grada Zagreba taj podatak, te je samo od nekoliko županija dobio podatak da takve nekretnine slične nekretnini u ovom postupku ne postoje na području tih županija. Na daljnji upit suda, vještak pojašnjava kako je na temelju Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina on zatražio od Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode, Odsjeka za procjenu vrijednosti nekretnina Osječko-baranjske županije podatke o sličnim nekretninama, te mu je od istih dostavljen popis od 19 poredbenih nekretnina. Također, na upit suda pojašnjava kako je nakon što je zaprimio popis od naprijed navedenog odjela Osječko-baranjske županije, da mu je i tužitelj još dostavio i njegov popis poredbenih nekretnina, te je dostavio popis od 25 nekretnina, te je vještak utvrdio kako je sa popisa kojeg je tužitelj dostavio vještaku iskoristivo za poredbu sa ovom nekretninom samo 3 nekretnine. Na upit suda na koji način je tužitelj dostavio dodatno i zbog čega popis 25 nekretnina vještaku, vještak ističe kako je ne očevidu na koje je pristupio ovdje prisutni prokurist tužitelja VG i odvjetnik Tihomir Zec za tuženika, prokurist tužitelja istaknuo kako on posjeduje popis sličnih nekretnina, a u koje ujedno ulaze i nekretnine sa telekomunikacijskom opremom. Vještak pojašnjava kako je na tom popisu dostavljenom od tužitelja razvidno da je na svim zemljištima postavljena telekomunikacijska oprema, odnosno antene. Na upit pun. tužitelja da li je vještak tražio podatke od porezne uprave o ugovorima koji bi bili poredbeni sa vrijednosti ove nekretnine, vještak navodi kako nije tražio, budući da porezna uprava ne dostavlja vještacima takve podatke, a što je znao iz drugih postupaka. Nadalje navodi kako je pravilan postupak bio ovaj koji je i vještak u ovom slučaju proveo. Na upit pun. tužitelja o kakvoj se vrsti zemljišta radi u popisu koji je vještak dobio od strane Županije, odnosno da li su ista uglavnom poljoprivredne namjene, vještak ističe da su neka od 19 nekretnina koje je dostavila Županija bila poljoprivredna zemljšta, a neka građevinska zemljišta. Također ističe da je pri nalazu i mišljenju koristio poredbena zemljišta sa popisa dostavljenog od Županije, a ne od tužitelja, budući da je iz popisa tužitelja utvrdio kako isti popis nije podoban za usporedbu sa ovom nekretninom, a budući da je zakup nekretnina na tužiteljevom popisu previsok u odnosu na prosjek ostalih nekretnina. Nadalje pojašnjava kako je od tih 19 nekretnina bilo moguće usporediti 4 nekretnine sa tog popisa, međutim da je naknadno otpala jedna nekretnine zbog međuvremenskog izjednačenja, budući da je ta jedna nekretnina znatno odstupala od prosjeka te 4 uzete nekretnine. Na daljnji upit suda, predmetne 3 nekretnine koje je vještak uzeo za poredbu sa ovom nekretninom da li se u istima radi o poljoprivrednom ili građevinskom zemljištu, vještak ističe kako su te 3 nekretnine građevinsko zemljišta koje je uzeo kao parametar za izračun, no koriste se u poljoprivredne svrhe. Na poseban upit ističe kako se radi o zemljištima sa str. 282 spisa iz zadnje tablice i to pod red.br. 2,3 i 9. Na upit pun. tužitelja, a s obzirom da je u nalazu i mišljenju naveo da je zakup poljoprivrednog zemljišta uzet kao paramater pri izračunu, a sada je vještak rekao da su ti parametri bili građevinsko zemljišta, zbog čega je naveo u nalazu i mišljenju da se radi o poljopriv.zemljištu, vještak ističe kako je to bila pogreška, te je očito da se radi o građ. zemljištima. Na daljnje pitanje da li se predmetne nekretnine koje je vještak uzeo kao parametar koriste u gospodarsko komercijalne svrhe ili poljoprivredne svrhe, vještak ističe kako se koriste u poljoprivredne svrhe. Na upit pun. tužitelja da li je vještak mogao putem javnih podataka prikupiti ugovore o zemljištima koja se koriste u gospodarske svrhe poput postavljenih telekomunikacija na istima, vještak odgovara kako on to nije mogao na taj način zatražiti niti pribaviti. Na upit prokuriste tužitelja zbog čega je vještak napravio nalaz i mišljenje protivno nalogu suda, vještak navodi kako je on postupio po nalogu suda, te tako napravio nalaz i mišljenje. Na upit prokuriste tužitelja koje je parametre vještak uzeo pri traženju poredbenih nekretnina, vještak navodi kako je on tražio od Županija parametre poput površine, namjene, svrhe zemljišta, lokacije, odnosno sve što mu je bilo potrebno za izradu nalaza i mišljenja, te je istima dostavio i nalog suda za izradu nalaza i mišljenja vještaka. Na daljnji upit prokuriste tužitelja da li je kao što je na očevidu nekretnine na kojemu su sudjelovali ovaj vještak i stranke 15.4.2025. bilo rečeno da jedna od karakteristika odnosno parametar prilikom traženja poredbenih nekretnina mora biti i pravo građenja na istoj nekretnini, da li je isti tražio taj parametar, vještak ističe kako je na tom očevidu (bez prisustva suda) bila započeta rasprava između prisutnih stranaka o načinu i zemljištima koja bi se trebala uspoređivati, međutim da je on zatražio podatke sukladno nalogu suda, a ne po tim parametrima koje su stranke raspravljale na naprijed navedenom očevidu. Na upit prokuriste tužitelja zbog čega vještak nije uzeo u obzir pri izračunu predmetne naknade nekretnine koje je tužitelj dostavio vještaku (25 nekretnina), vještak ističe kako je on sa tog popisa uzeo u obzir 3 nekretnine, budući da ostalih 22 nisu imale cijenu, ali da su te 3 bile neprikladne, odnosno odstupale su cijene iznad parametra od +/-30% za procjenu te vrijednosti usporedno sa nekretninama dostavljenim od županije, te iste nisu mogle biti uzete u obzir.

15. Na upit pun. tužitelja da li su te tri nekretnine dostavljene od strane tužitelja, a koje su imale komercijalnu svrhu usporedio sa nekretninama koje imaju poljoprivrednu svrhu, te da je na taj način napravio nalaz i mišljenje, vještak ističe kako je uzeo u obzir sve nekretnine, međutim da je točno da su te tri nekretnine koje su uzete u obzir imale poljoprivrednu namjenu. Također vještak pojašnjava kako je on kasnije izvrši interkvalitativno izjednačenje, te je potom za ta zemljišta koje je uzeo u obzir u tablicama pod red.br. 2,3 i 9 dodijelio koeficijent za gospodarsku namjenu od 10, a što je vidljivo na str. 286 spisa u drugoj tablici, te su uzeti u obzir i drugi parametri koji su vidljivi u toj istoj tablici. Slijedom iznijetoga vještak ističe kako je on zbog činjenice da se radi o građevinskom zemljištu koje ima poljoprivrednu namjenu povećao vrijednost zemljišta 10 puta. Na upit pun. tužitelja da je li je to dopušteno sukladno Pravilniku, vještak ističe kako upravo Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnine to i nalaže, odnosno da se uzmu u obzir ti parametri, da se izvrši interkvalitativno izjednačenje. Na upit pun. tužitelja na koji način je došao do postotka od 10 puta uvećanja predmetnog zemljišta vještak ističe kako je to uvrdio na način da je utvrdio da predmetno zemljište iznosi 10% od ukupne cijene iz pravilnika za zemljište I. kategorije. Na daljnji upit pun. tužitelja da li je tih 10% propisano Pravilnikom ili je vještak tih 10% proizvoljno odredio, vještak ističe kako to nije propisano Pravilnikom, odnosno da ta kategorija ne postoji u samom Pravilniku, te je stoga on sam došao do te procjene od 10% od građ.zemljišta koje je pomnožio sa 10 puta vrijednosti istog građevinskog zemljišta.

16. Iako je tužitelj imao primjedbi i na dopunski nalaz i mišljenje kao i na iskaz istoga te je ponovno predlagao novo vještačanje po novim parametrima i na temelju nove dokumentacije dostavljene na ročištu održanom 22.09.2025 sud je takav prijedlog tužitelja odbio. Naime člankom 186. stavak 1. ZPP-a određeno je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojim se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak. Također člankom 284. stavak 3. ZPP-a određeno je da nakon zaključenja prethodnog postupka stranke ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim u slučaju iz članka 299. stavak 2. ZPP-a. U vezi s tim valja istaknuti kako je vještak Krešo Čačija svoj nalaz i mišljenje sačinio upravo u skladu sa uputom zadaka vještačenja iz rješenja od 11. ožujka 2025. i ročišnog rješenja od 27. svibnja 2024. Sukladno naprijed navedenim rješenjima isti vještak je zatražio, a u skladu sa prijedlogom upravo tužitelja da se od svih Županija u RH zatraži podatak da li se u njihovim županijama slično zemljište sa kolosjekom a radi usporedbe sa predmetnim zemljištem, a radi utvrđivanja predmetne naknade za korištenje takvog zemljišta. Iz iskaza vještaka na ročištu održanom 22.09.2025. proizlazi kako je od samo nekoliko Županija dobio podatak da takve nekretnine ne postoje na njihovom području. Nadalje, isti vještak je radi izrade nalaza i mišljenja zatražio i dodatno dokumentaciju i od Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode, Odsjeka za procjenu vrijednosti nekretnina Osječko-baranjske županije, ali i od stranaka (posebice tužitelja) te je od od istih dobio samo 3 poredbena zemljišta sa predmetnim zemljištem. Vještak je nadalje jasno na istom ročištu objasnio kako je došao do iznosa od 109,16 EUR-a mjesečne naknade za korištenje zemljišta i koje je parametre uzeo u obzir pri utvrđivanju konačnog iznosa. Slijedom iznijetoga sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vjaštaka Kreše Čačije budući da je isti jasno i objektivno, na temlju sve raspoložive relevantne dokumentacije odgovorio na postavljeni zadatak vještačenja. Sukladno naprijed navedenom dokumentaciju koju je tužitelj predao na ročištu za glavnu raspravu od 22. rujna 2025. (str. 327-341 spisa) tužitelj je trebao, a u skladu sa naprijed navedenim člancima 186. stavak 1. i 284. stavak 3. ZPP-a, priložiti već uz tužbu, a najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, a istu je ujedno tužitelj mogao i dostaviti vještaku po njegovom pozivu za dostavu dodatne dokumentacije, a što isti nije učinio.

17. Nadalje, člankom 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) određeno je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario.

18. Prema članku 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Nadalje, u stavku 4. istoga članka određeno je ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

19. Ovdje valja istaknuti kako su se pred ovim sudom također vodili i postupci vezano za istu nekretninu i to u predmetu P-94/2023 i P-10/2021, a u koje spis je sud izvršio uvid na ročištu 10. listopada 2023. Predmet postupka P-94/2023 u kojem je tužitelj bilo trgovačko društvo PROMIX d.o.o., a tuženik trgovačko društvo PPK VALPOVO d.d., dakle isto kao i u ovom predmetu, je bio zahtjev tužitelja za predajom u posjed predmetne nekretnine od strane tuženika. Uvidom u naprijed navedeni predmet sud je utvrdio kako je predmetnu tužbu tuženik zaprimio 11.4.2023., a da je presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev postala pravomoćna 9.1.2024. Nadalje, uvidom u predmet P-10/2021 sud je utvrdio kako je predmet postupka bio zahtjev ovdje tuženika, a tamo tužitelja, kojim isti traži utvrđenje da je tužitelj, ovdje tuženik, vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, uvidom u isti predmet sud je utvrdio kako je presudom od 1.10.2021. tužitelj, ovdje tuženik, odbijen s tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je isti vlasnik predmetne nekretnine, te je ista presuda postala pravomoćna 31.1.2023., a odluka Visokog trgovačkog suda RH kojim je potvrđena prvostupanjska presuda dostavljena je tužitelju, ovdje tuženiku, 24.2.2023.

20. Iz svega gore navedenog proizlazi, a što ujedno proizlazi i iz navoda tužitelja iz tužbe, da je je tužitelj tek nakon pravomoćnosti presude P-10/2021 kojom je utvrđeno pravo vlasništva tužitelja pozvao u ožujku 2023. tuženika na predaju u posjed predmetne nekretnine. Kako je ujedno tužba kojom je ovdje tužitelj tražio od tuženika predaju u posjed u predmetu P-94/2023 dostavljena tuženiku na odgovor dana 11.4.2023., a taj predmet je ujedno i pravomoćno okončan u korist tužitelja, sud je stava kako tužitelju upravo od tog dana pripada pravo na traženje naknade sukladno članku 18. st. 3. i članku 165. st. 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarim pravima, jer je to trenutak od kada je tuženik postao nepošteni posjednik.

21. Naime, posjednik se smatra nepoštenim od trenutka kada je primio tužbu za predaju u posjed ili suposjed, a ne od trenutka upisa u zemljišne knjige. Prema članku 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjed je pošten ako posjednik nije znao niti nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo ne pripada. S druge strane, činjenica da je zemljišna knjiga javna i vjerodostojna, te da je posjednik mogao saznati da nema pravo na posjed temeljem upisa u zemljišnim knjigama, sama po sebi ne čini posjed nepoštenim, iako je zemljišna knjiga javna i vjerodostojna, posjednik se ne smatra nepoštenim od trenutka upisa u zemljišne knjige, već od trenutka kada je primio tužbu za predaju u posjed ili suposjed, odnosno od trenutka kada je saznao da mu pravo na posjed ne pripada, a nastavio je posjedovati.

22. Stoga je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju naknadu za korištenje predmetne nekretnine za period od 11. travnja 2023. do zaključenja glavne rasprave, kako tužitelj to u tužbi i traži, a koje zaključenje glavne rasprave je bilo 22.9.2025. U vezi s tim valja istaknuti kako je visinu naknade utvrdio ovlašteni sudski vještak Krešo Čačija, koji je u svom nalazu i mišljenju koristio sve moguće dostupne izvore za utvrđenje te činjenice, a iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi kako je naknada za korištenje predmetnog zemljišta 109,16 eura mjesečno, te je stoga sud odlučio kao u izreci pod točkom I.

23. Preko dosuđenog iznosa u točki I. presude sud je tužitelja odbio za preostali iznos tužbenog zahtjeva, te odlučio kao u točki II. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. u svezi s člankom 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/2025.; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023; dalje: Uredba), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23), te članka 29. ZOO-a.

25. Budući da je tužitelj u ovom postupku uspio s 2,2%, a tuženik je uspio u sporu s 97,8%, razlika između tuženika koji je u većoj mjeri uspio u sporu i tužitelja koji je u manjoj mjeri uspio u sporu iznosi 95,6%, te stoga tuženiku pripada pravo na trošak sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a u tom postotku.

26. Slijedom navedenog, sud je tuženiku, koji je u većoj mjeri uspio u sporu, priznao ukupan trošak u ukupnom iznosu od 24.796,30 EUR i to na ime sastava odgovora na tužbu iznos od 2.062,92 EUR (Tbr.8.1. Tarife), na ime obrazloženog podneska tuženika od 5.9.2023. iznos od 2.062,92 EUR (Tbr.8.1. Tarife), na ime pristupa na ročište 19.9.2023. na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 1.031,46 EUR (Tbr.9.2. Tarife), na ime pristupa na ročište 10.10.2023. u iznosu od 2.062,92 EUR (Tbr.9.1. Tarife), na ime pristupa na ročište-očevid 25.10.2023.u iznosu od 2.062,92 EUR (Tbr. 9.7. Tarife), na ime pristupa na ročište 7.11.2023. u iznosu od 2.062,92 EUR (Tbr.9.1. Tarife), na ime obrazloženog podneska od 13.5.2024. u iznosu od 2.062,92 EUR (Tbr.8.1. Tarife), na ime pristupa na ročište 27.5.2024. u iznosu od 2.062,92 EUR (Tbr.9.1. Tarife), na ime obrazloženog podneska od 5.9.2025. u iznosu od 2.062,92 EUR (Tbr.8.1. Tarife), na ime pristupa na ročište 22.9.2025 u iznosu od 2.062,92 EUR (Tbr.9.1. Tarife), uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 4.899,36 EUR, te troškove predujma za očevid 49,48 EUR i predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 250,00 EUR. Stoga je odlučeno kako u izreci u točki III. presude.

27. Preko dosuđenog iznosa, sud je tuženika odbio sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.031,46 EUR na ime troška pristupa na ročište održanom 19.9.2023. uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 257,86 EUR, odnosno ukupno 1.289,32 EUR, budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

28. Sijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 4. studenog 2025.

S u d a c

Augustin Jalšovec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.