Poslovni broj: UsI-2394/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Mateja Petrišić Geltzenlichter, odvjetnica u Zagrebu, Klanjčić 8a, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zavoda za istraživanje i razvoj sigurnosti d.o.o. OIB 054949093403, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 68, kojeg zastupa opunomoćenik Dejan Vukomanović, odvjetnik iz Zagreba, Pavla Hatza 30, radi utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, dana 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/560, URBROJ: 338-01- 06-05-22-03 od 26. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi iznos od 1.000,00 (tisuću) EUR na ime troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 2, KLASA: UP/I-502-03/22-02/236, URBROJ: 338-21-02-02-22-07 od 31. svibnja 2022. tužitelju se bolest nastala 22. veljače 2019. izražena šifrom H34.8 prema MKB-10 klasifikaciji ne priznaje ozljedom na radu (točka I.), te mu se u svezi nastale bolesti iz točke I. ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka II.).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi navodi kako je dana 22.02.2019.g. prilikom pregleda gradilišta u Grubišnom Polju i fotografiranja dnevne situacije bio izložen RTG zračenju, nakon čega je na lijevom oku u potpunosti izgubio vid. Navodi kako je prije ozljede vidio na oko, ali otežano, te smatra da postoji uzročno- posljedična veza između opisanog mehanizma nastanka ozljede i dijagnoze H34.8 jer se radi o pogoršanju prije poznate bolesti oka, koje je rezultat isključivo djelovanja RTG zračenja kojemu je bio izložen. Tijekom spora navodi kako vodi pet parničnih sporova protiv zainteresirane osobe kao tuženika, a dva su vezana za naknadu štete u vezi predmetnog događaja. Predlaže da ga se sasluša u svojstvu stranke, te da se provede vještačenje po specijalistu oftalmologu. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da ista nije osnovana, te navodi kako je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, sukladno važećim zakonskim propisima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenim navodima. Ističe da postoji više parničnih sporova koje je tužitelj pokrenuo protiv poslodavca ZIRS-a, te ZIRS učilišta, ACUO energy i Energana Grubišno Polje, a sve vezano za dva događaja iz 2017. i 2019. Smatra spornom uzročno-posljedičnu vezu gubitka vida tužitelja na lijevom oku iz spornog događaja. Ujedno smatra da nije bilo izloženosti štetnom zračenju, a ako bi eventualno i bio izložen zračenju da to nije u nikakvoj vezi sa konkretnom bolesti oka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troškova ovog spora.

6. Uvodno, Sud napominje da je predmetna presuda donesena u ponovljenom postupanju ovog Suda, slijedom presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Usž-711/2025 od 14. svibnja 2025., kojom je poništena ranija presuda ovog Suda posl. broj: UsI-3851/2022 od 26. studenog 2024.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika, kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Sanje Masnec, specijalista oftalmologije, te dodatno očitovanje stalnog sudskog vještaka od 21. listopada 2024. (u odnosu na podnesak tužitelja od 2.10.2024.)

8. U ponovljenom postupku, dana 23. rujna 2025. i 4. studenog 2025., održane su usmene i javne rasprave, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8.1 Na raspravi 23. rujna 2023. izveden je dokaz saslušanjem sudskog vještaka Sanje Masnec, dok je na raspravi 4. studenog 2025. saslušan tužitelj, kao stranka. Izvršen je uvid u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 13.11.2019., kojeg je tijekom spora dostavila zainteresirana osoba.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Upravni postupak, koji je prethodio ovom sporu, vodio se po prijavi ozljede na radu tužitelja od 25.1.2021. Prvostupanjsko tijelo pribavilo je ocjenu liječničkog povjerenstva Zavoda od 21.4.2022., koje opisani mehanizam nastanka ozljede tužitelja nije moglo uzročno-posljedično povezati s navedenom ozljedom, s obzirom na pogoršanje od prije prisutne bolesti. Stoga tužitelju nije priznata ozljeda na radu jer je utvrđena predispozicija za nastanak ozljede.

10.1 Tuženik je po žalbi tužitelja pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, kojim se, s obzirom na mehanizam nastanka ozljede, kod predmetne dijagnoze radi o kroničnim vaskularnim promjenama koji nisu uzrokovane ozljeđivanjem, zbog čega tuženik potvrđuje utvrđenje prvostupanjskog tijela da nije ispunjen uvjet iz članka 67. toč. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13 - 98/19, dalje: Zakon) za priznavanje ozljede na radu tužitelju.

11. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju od 4. rujna 2024. (po uvidu u ukupnu medicinsku dokumentaciju i pregledu tužitelja), iznio mišljenje kako dijagnoza tužitelja H34.8 (thrombosis vene centralis retinae occuli lat sin.) nije nastala kao posljedica izloženosti RTG zračenju dana 22.veljače 2019., već je ta dijagnoza nastupila 2017. godine, dakle značajno prije navedenog štetnog događaja, što je dovelo do razvoja bolesti s neovaskularnim glaukomom i oštećenjem vida lijevog oka na razinu praktične i zakonske sljepoće.

11.1 Nadalje, sudski vještak zaključuje da je nakon RTG zračenja nastavio liječiti lijevo oko, kada je došlo do gubitka osjeta svjetla odnosno apsolutne sljepoće lijevog oka, međutim u priležećoj medicinskoj dokumentaciji se oštećenje vida ne povezuje sa RTG zračenjem već sa bolesti.

11.2 U dodatnom očitovanju (u odnosu na prigovore tužitelja) sudski vještak ponavlja kako dijagnoza tužitelja H34.8 nije nastala kao posljedica izloženosti RTG zračenju dana 22.2.2019., već je ta dijagnoza nastupila 20.10.2017., što je vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije unutar spisa, na oftalmološkom pregledu u Klinici „Svjetlost“ od strane dr. BI.

11.3 Dakle, po sudskom vještaku, značajno prije navedenog događaja došlo je do razvoja bolesti s neovaskularnim glaukomom te oštećenjem vida lijevog oka na razinu praktične i zakonske sljepoće.

11.4 Ujedno sudski vještak pojašnjava kako tromboza centralne mrežnične vene lijevog oka tužitelja, kao dijagnoza, postoji od 2017. godine i nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem koji je nastupio 16 mjeseci kasnije. U vrijeme štetnog događaja oko je bilo praktično slijepo. Liječnici koji su liječili tužitelja nisu povezivali oštećenje vida kod tužitelja sa štetnim događajem, te smatra kako je daljnji razvoj bolesti lijevog oka doveo kod tužitelja do daljnjeg oštećenja vlakana vidnog živca i potpune sljepoće.

11.5 U svom nalazu i mišljenju sudski vještak navodi da je događaj oko izloženosti RTG zračenju, po svemu sudeći, koincidentan događaj u tom periodu.

12. Radi razjašnjenja nalaza i mišljenja, Sud je izveo dokaz saslušanjem sudskog vještaka, koji je na raspravi 23. rujna 2025. ostao u cijelosti pri svom primarnom nalazu i mišljenju, a to je da zračenje kojem je tužitelj bio izložen dok je obavljao svoju dužnost kao nadzor zaštite na radu, nije dovelo do gubitka vida.

12.1 Pojašnjava da u profesionalnoj praksi nije imala slučajeva da bi radiografsko zračenje (RTG zračenje) dovelo do gubitka vida, odnosno da bi izloženost rendgenskim zrakama u blizini izvora zračenja moglo dovesti do kompetnog gubitka vida, te da se u teoriji i u svjetskoj medicinskoj literaturi navode slučajevi utjecanja RTG zračenja na tkivo oka, no analizirajući svjetsku literaturu i sve pretraživače stručne medicinske literature (danas dostupna na internetu), nigdje nije pronašla da bi zračenje u trajanju od jednog sata (i to ne direktno), već u blizini izvora zračenja, moglo dovesti do okluzije centralne retinalne vene, te posljedične sljepoće. Iskazuje da u literaturi apsolutno nema niti jednog slučaja povezanosti RTG zračenja sa okluzijom centralne retinalne vene.

12.2 Nadalje, iskazuje kako je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj imao već zabilježenu hipertenzivnu bolest, odnosno bolest povišenog krvnog tlaka i to nereguliranu jednako kao što je već godinama prije bolovao od glaukoma i povišenog očnog tlaka, te je imao pozitivnu obiteljsku anamnezu na glaukom (majka i sestra). U nekoliko navrata bila mu je preporučena kompletna kardiološka obrada od strane liječnika, te je iz medicinske dokumentacije jasno vidljivo da mu je još 2017. godine dijagnosticiran kronični glaukom na oba oka i dijagnoza okluzije centralne retinalne vene na lijevom oku, nakon čega je uslijedio i neovaskularni glaukom na lijevom oku u manje od 2 mjeseca iza dijagnoze okluzije centralne retinalne vene lijevog oka.

12.3 Pojašnjava da je glaukom bolest oka kod koje nastupa oštećenje vidnih vlakana (živaca) uslijed dugotrajnih promjena vezano uz očni tlak koji je u slučaju tužitelja i bio kronično povišen te posljedično tome dovodi do oštećenja vidnog živca, oštećenja vidnog polja te u konačnici ukoliko se ne liječi adekvatno može dovesti do gubitka vida. Pojašnjava vrijednosti očnog tlaka, dok u odnosu na nalaz tužitelja iz 2017. smatra da je terapija neposredno pred pregled dovela do takvih rezultata mjerenja i određene kontrole očnog tlaka.

12.4 Također, sudski vještak napominje da se iz priložene medicinske dokumentacije 2017. godine navodi anamnestički da je tužitelj već u par navrata zadnjih par godina (prije 2017. godine) imao prolazni gubitak vida u trajanju od nekoliko minuta što isto govori u prilog postojanja cirkulatornih problema u organizmu te se takvi fenomeni nazivaju amaurosis fugax (prolazni gubitak vida), koji može biti prediktor okluzije ogranka centralne retinalne vene, a tome može pridonijeti arterioskleroza, embolusi iz srca, te začepljenja karotidnih žila (plakovi) što govori u prilog dodatnih rizičnih faktora kod tužitelja, kao i dob tužitelja.

12.5 Vještak iskazuje da je sve to uzeto u obzir, te nigdje unutar medicinske dokumentacije spisa nije pronašla da je itko od liječnika koje je liječio tužitelja povezivao zračenje sa posljedicama po oku. Tužitelj se liječio godinama, ali nema nikakvih zapisa da bi se zračenje dovodilo u vezu sa gubitkom vida, već se jasno u nekoliko navrata isčitava da je tužiteljev gubitak vida posljedica okluzije centralne retinalne vene koja je nastupila 2017. godine, dakle 2 godine prije štetnog događaja i i uslijed kroničnih promjena i može se reći jednim dijelom nesuradnje tužitelja u smislu uzimanja propisane terapije (kapljica za snižavanje očnog tlaka, sugeriranog laserskog tretmana lijevog oka i peroralne terapije), što je dovelo u konačnici do progresije oštećenja promjena na oku i gubitka vida.

12.6 Iz iskustva stručne prakse može reći da se najviše kod osoba koje su kronično, dugo godina izložene utjecaju zračenja, nalaze promjene u smislu zamućenja leća na očima. Pojašnjava da je riječ o ljudima koji profesionalno rade na RTG uređajima te se radi toga i upućuju češće na oftalmološke preglede.

12.7 Nije naišla na podatak u spisu da je tužitelj na neki način zaštitio desno oko od zračenja, pretpostavlja da bi radi zaštite bilo potrebno staviti olovnu pregaču. Pronašla je dokumentaciju o tužiteljevoj punoj sposobnosti za rad prije štetnog događaja, te u tom smislu iskazuje da je tužitelj sa oftalmološke perspektive zdravstveno sposoban. Tužiteljevo desno (drugo) oko ima vidnu oštinu u granicama normale (1.0!) sa korekcijom i kao takav može funkcionirati u svakodnevnom životu, uz određene poteškoće zbog nedostatka binokularnog vida.

13. Radi razjašnjenja okolnosti vezano za opisani događaj ozljede tužitelja, Sud je na raspravi 4. studenog 2025. izveo dokaz saslušanjem tužitelja, koji u svom iskazu pojašnjava da je prijavio dva događaja ozljede na radu i to od 25.10.2017. i 22.2.2019.

13.1 Tužitelj iskazuje da je vršio pregled gradilišta u Grubišnom Polju svaki dan, po nalogu poslodavca, koji je unajmio tvrtku ACUO Energy, u kojoj je bio voditelj službe zaštite na radu. Prvi put je bio na gradilištu u 4. mjesecu 2017. i to 6 dana u tjednu sve do 22.2.2019. Radiografsko ispitivanje na gradilištu radilo se u petak ujutro u 10 sati, a inače se radi u večernjim satima ili blagdanima, kada nema zaposlenih u blizini. Bila su još 4 izvođača, svaki je imao svoju zaštitu na radu, odnosno po jednog ovlaštenika zaštite na radu i koordinatora koji je bio zajednički.

13.2 Iskazuje da su i drugi ovlaštenici zaštite na radu obilazili gradilište, te je svaki dan pisao izvještaje. Pojašnjava da DI i ZI nikada prije nije vidio, a jedan od njih je rekao "maknite se od tamo", zato što je bio odmah blizu crne cijevi, dužine 10 metara, promjera 40-50 cm, koja mu je bila novost na tom dijelu gradilišta, radi čega je slikao situaciju i približio se dovoljno da to fotografira.

13.3 Pojašnjava da su DI i ZI imali dozimetre (kao uređaje koji mjere zračenje), što zna jer kada su mu vikali da se makne, otišao je do njih i tada su mu rekli da se radi radiografsko snimanje propusnosti zavara na cijevima, u vezi čega se iznenadio jer ga nitko nije obavijestio, a nije bilo niti najave niti odobrenja. Pojašnjava da je 7-10 minuta bio udaljen svega 10 cm, ali nije dodirnuo cijev, te je napravio desetak slika, a udaljio se odmah čim je čuo povik. Imao je šljem i zaštitne naočale, koje nisu zaštita od RTG zračenja.

13.4 Iskazuje da je nakon nekoliko sati izgubio vid na lijevo oko i tako je ostalo do sljedećeg tjedna kada sam otišao na liječnički pregled. Nije imao gubitak vida na drugo (desno), te mu je jedino logično pojašnjenje da je oko bilo zaštićeno zbog toga što je držao foto aparat u desnoj ruci i preko desnog oka.

13.5 Na upit Suda, s obzirom na to da je voditelj zaštite na radu, da li uistinu smatra da je foto aparat mogao spriječiti posljedice na desno oko, navodi da je mogao spriječiti zračenje, a riječ je aparatu sa metalnim kućištem, a ne običnom plastičnom kućištu. Smatra da bi bilo koja prepreka mogla zaštiti, ali više je metal u mogućnosti zaštiti. Vezano za događaj ozljede iz 2017., navodi da mu je vid bio maglovit, ali nije bilo gubitka vida. Tada je prvi put podnio prijavu koja je bila izmijenjena i zahtjev mu je odbijen.

13.6 Iskazuje kako neposredno prije ozljede nije imao problema sa okom. Navodi da dozimetar ima određeni rok trajanja, te se drži u olovnoj kutiji jer je olovo najbolji materijal (najgušći) za zaštitu od prodora radioaktivnih gama zraka. Poznato mu je da taj uređaj zrači jer tako mjeri propusnost zavara. Ne zna da li taj uređaj radi na baterije ili struju, smatra da zrači čim ga se izvadi iz kutije, a na upit da pojasni kako to da radnik koji ga je vadio iz kutije je mogao isto biti ozračen, odgovara da je on vrlo kratko to mogao napraviti, zapravo ne zna kako to izvode jer tome nije prisustvovao.

13.7 Na upit da li može ukazati na liječnički nalaz u kojem je oftalmologu ukazao da je bio izložen RTG zračenju navodi da ima puno nalaza, a oni u kojima se spominje zračenje ne može točno reći.

14. Po izvođenju dokaza saslušanjem sudskog vještaka i tužitelja, Sud je uvjerenja da je činjenično stanje dostatno utvrđeno za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega nije usvojen prijedlog tužitelja da se provodi dodatno vještačenje po stručnjaku radiologu, koje je tužitelj predložio.

15. Naime, Sud ocjenjuje da je u svom detaljnom iskazu sudski vještak otklonio prigovore tužitelja da je izloženost zračenju dana 22.2.2019. kod njega mogla dovesti do gubitka vida na lijevom oku. Iskaz vještaka je u potpunosti u skladu s pisanim nalazom i mišljenjem i dopunom istog u konkretnom predmetu, za koje Sud nalazi da su sačinjeni u skladu s medicinskom dokumentacijom spisa i pravilima struke, zbog čega se takvom nalazu i mišljenju kao i iskazu sudskog vještaka, kao vjerodostojnom, poklanja povjerenje.

15.1 Sudski vještak je na saslušanju pred ovim Sudom razjasnio sporne okolnosti u odnosu na ranije stanje tužitelja s oftalmološkog stajališta, mogući utjecaj izloženosti zračenju na stanje lijevog oka tužitelja, te je pritom uzeo u obzir ukupnu dokumentaciju spisa predmeta. Sud nalazi da je vještak detaljno proučio materiju vještačenja, te je uzeo u obzir sve aspekte opisanog događaja bitne za izradu nalaza i mišljenja, uzevši u obzir prijavu ozljede na radu i ranije zdravstveno stanje tužitelja, te je dodatno prije izrade nalaza i mišljenja pregledao tužitelja.

15.2 Nadalje, Sud nalazi kako se sudski vještak pozvao na medicinsku literaturu i opisao je slučaj obostranog gubitka vida kod osobe koja je bila izložena direktnom zračenju orbita (očnih šupljina), uslijed terapije radiozračenja u svrhu liječenja grawesove obritopatije odnosno bolesti oka vezane uz promjene na štitnjači. Međutim za razliku od predmetnog slučaja, tamo se spominje direktno zračenje očnih šupljina, slijedom čega zaključuje da isto apsolutno nije usporedivo sa tužiteljevim slučajem, u kojem se radi o boravku u blizini izvora zračenja, a da pritom u medicinskoj dokumentaciji nisu vidljive promjene na desnom oku.

15.3 Sudski vještak dodatno pojašnjava da tužiteljevo desno oko nije pretrpilo posljedice u istom događaju, jer je nakon štetnog događaja i dalje imalo vidnu oštrinu 1.0., zbog čega logično i životno izvodi zaključak da gubitak vida na lijevom oku nije posljedica spornog događaja, već opisanih ranijih stanja tužitelja.

15.4 U odnosu na navedeno Sud ne nalazi logičnim i uvjerljivim iskaz tužitelja da do gubitka vida na drugo (desno), nije došlo jer je isto bilo zaštićeno jer je držao foto aparat u desnoj ruci i preko desnog oka. S tim u vezi tužitelj je pojasnio u iskazu da je svega 7-10 minuta bio blizu cijevi na kojima je mjereno zračenje, te iste cijevi nije dodirnuo, a prema vlastitom iskazu napravio je desetak slika i udaljio se odmah čim je čuo povik.

15.5 Nadalje, tužitelj je iskazao kako je zbog prodora štetnih gama zraka imao posljedice na zdravlje (osim gubitka lijevog oka), tako što je počeo gubiti kosu, te je bio crven u licu, ali na izravno pitanje suda da li ima i drugih posljedica navodi da ne može povezati, spominje glaukom i hipertenziju, za koje je utvrđeno da su dijagnosticirani prije štetnog događaja.

15.6 Dio iskaza tužitelja da je nakon nekoliko sati od događaja izgubio vid na lijevo oko u suprotnosti je s nalazom kontrolnog pregleda klinike Svjetlost od **.**.2019. (dr. BI), sačinjen neposredno nakon spornog događaja, u kojem se u anamnezi navodi citat: ".. prije nekoliko godina počelo povremeno gubljenje vida koje je trajalo oko 10 minuta. Od prije nekoliko dana imao maglu pred lijevim okom… svojevremeno ordiniran Beloptic kojeg nije uopće kapao."

15.7 Stoga prema stanju spisa i izvedenim dokazima tijekom spora, poglavito medicinskoj dokumentaciji koju je uzeo u obzir sudski vještak, Sud ne može naći vjerodostojnim iskaz tužitelja u pogledu posljedica koje opisuje općenito po zdravlje nakon predmetnog događaja od 22.2.2019., odnosno da bi iste predstavljale ozbiljnu ugrozu zdravlja i života tužitelja, a poglavito da bi uzročno-posljedično bile povezane sa gubitkom vida na lijevom oku tužitelja.

16. Sud primjećuje da je tužitelj podnio prijavu ozljede na radu i u odnosu na događaj od 19.10.2017., kada mu je podnica od skele pala na šljem te je zadobio udarac u glavu, te je nakon par sati primijetio da vidi "kao kroz mrežu" na lijevom oku. Potom mu je u Klinici Svjetlost utvrđena okluzija vene centralis retine na lijevom oku, koja dijagnoza je potvrđena i u bolnici Sveti Duh na očnom odjelu. U odnosu na tu prijavu ozljede na radu, tužitelju je zahtjev odbijen, te je predmetni postupak pravomoćno okončan jer tužitelj nije podnosio tužbu na drugostupanjsko rješenje kojim mu je odbijena žalba.

17. Zapisnik inspekcijskog nadzora od 13.11.2019., koji je sačinjen u vezi spornog događaja od 22.2.2019., potvrđuje da je na predmetnom gradilištu rađeno defektoskopsko (radiografsko) ispitivanje zavarenih spojeva toplovodne mreže, na način da se prenosivi defektoskop smješta unutar cijevi, dok je kablom povezan sa uređajem koji se nalazi izvan cijevi. Provedenim nadzorom i uvidom u izvješće osobne dozimetrije zračenja izloženosti radnika, te izvješće o kontroli zavarenih spojeva, utvrđeno je da radnici nisu bili izloženi zračenju preko graničnih vrijednosti, dok se u odnosu na tužitelja konstatira evidencija na gradilištu u trajanju od 1 sat (od 10,00 do 11,00h).

17.1 Međutim, Sud primjećuje da u odnosu na navedeni nadzor i sačinjeni Zapisnik nadzora, nisu izrečene upravne mjere u smislu članka 70. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine: broj: 115/18-155/23), a koje je tijelo bilo dužno izreći bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od završetka nadzora, u slučaju utvrđene nezakonitosti.

17.2 S tim u vezi Sud nije mogao naći osnovanim prigovore tužitelja kako je riječ o višestruko jačem zračenju nego što je to primjerice kod medicinskih zračenja koje je navodila vještakinja u svom iskazu, jer bi u protivnom isto bilo dokazano već u inspekcijskom postupku nadzora koji je proveden, a o kojem je tužitelj imao saznanja jer je u svom iskazu potvrdio da je, vezano za predmetni događaj, upravo on tražio da se provede nadzor.

18. U odnosu na iznesene prigovore na iskaz sudskog vještaka Sanje Masnec, Sud nalazi kako je tužitelj na raspravi izričito naveo da ne traži da se sudski vještak dodatno očituje na iskaz tužitelja s ročišta održanog 4. studenog 2025., a ujedno navodi kako se ne može se izjasniti da eventualna odluka u parničnim pitanjima predstavlja prethodno pitanje i za odluku u ovom predmetu.

19. Polazeći od svega navedenog i tijekom spora utvrđenog, Sud smatra da je iskaz sudskog vještaka jasan i nedvosmislen, ujedno u pogledu stečene predispozicije nastanka ozljede kod tužitelja suglasan nalazu, mišljenju i ocjeni vještaka iz provedenog upravnog postupka, zbog čega ne ostavlja mjesta sumnji u pogledu utvrđenih činjenica sa medicinskog stajališta.

20. Stoga Sud nije smatrao potrebnim izvoditi daljnje dokaze te je odbio prijedlog tužitelja da se izvede dokaz vještačenjem po stručnjaku radiologu. U odnosu na navedeni dokazni prijedlog tužitelja, tuženik i zainteresirana osoba su tijekom spora prigovorili da se predloženi stručnjak radiologije (RI), ne nalazi na popisu stalnih sudskih vještaka, uslijed čega isti dokazni prijedlog nije niti postavljen u skladu sa člankom 75. st. 4. ZUS-a, koji propisuje da se vještaci određuju u prvom redu iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja, a može se povjeriti i stručnoj ustanovi za određene vrste vještačenja (koje ispunjavaju uvjete u smislu članak 4. Pravilnika o stalnim sudskim tumačima, Narodne novine, 38/14-61/19).

21. Imajući na umu naprijed navedeno, Sud nalazi da tužitelj tijekom spora nije osporio utvrđeno činjenično stanje iz upravnog postupka, već je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da nema osnova tužitelju priznati predmetnu ozljedu, kao ozljedu na radu, budući da nije ispunjena pretpostavka iz članka 67. Zakona.

22. Stoga se nisu mogli ocijeniti osnovanim tužbeni prigovori, već Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

23. Valjalo je stoga primjenom članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (točka I. izreke).

24. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, prema troškovniku kojeg je predao na raspravi (u ukupnom iznosu od 10.665,08 eura), odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. st. 1. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu (točka II. izreke).

25. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška spora Sud je ocijenio osnovanim primjenom odredbe članka 147. st. 1. ZUS-a, a s obzirom da tužitelj, kao stranka koja je izgubila spor, snosi sve troškove spora. Stoga je točkom III. izreke presude određeno da tužitelj naknadi zainteresiranoj osobi zatraženi trošak na ime zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 1.000 EUR i to za pristup raspravi održanoj 4. studenog 2025., koji zahtjev za naknadu troška je postavljen sukladno odredbi Tbr. 27/1 i 52/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23).

U Zagrebu, 4. studenoga 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Mateja Petrišić Geltzenlichter – putem e komunikacije

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija - putem e-komunikacije

3. Odvjetnik Dejan Vukomanović – putem e komunikacije

4. U spis