Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-4708/2018-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Ljubičić, Vrdoljak &Partneri d.o.o., protiv tuženica pod 1. PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2. AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicama Zdenki Monterisi i Silvii Monterisi, odvjetnicama u OD Monterisi & partneri u Splitu, radi sporova iz nasljeđivanja, nakon održane glavne rasprave zaključene 25. rujna 2025., dana 3. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravne valjanosti ugovor o darovanju sklopljen dana 16. srpnja 1997. godine izmedju JL pok. C, kao darovatelja i tada mldb. AL sina JL, kao daroprimatelja, koji ugovor je ovjeren u potpisu kod HL, javnog bilježnika u [adresa] dana 16.7.1997. godine, pod br. OV-2422/97 i kojim ugovorom je darovatelj darovao daroprimatelju stan u [adresa], anagrafske oznake Hrvatskog narodnog preporoda br. 9, položen na trećem katu te a koji se sastoji od 6 soba, kuhinje izbe, kupaonice, hodnika, nužnika i hodnika, ukupne površine 161,55 m2, sa svim pripadnostima i služnostima, a koji stan je upisan kao ZK tijelo I - 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom u zemljišnoj knjizi na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1770 KO [katastarska općina] te predmetni stan ulazi u ostavinu iza smrti pok. JL pok. C, iza čije smrti se vodi postupak pod br. O-4340/16, Općinskog suda u Splitu“.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice:

„ U ostavinsku masu iza smrti pok. ŠL (AL ) sina C iz [adresa], rođenog dana **.**.1945., a umrlog dana **.**.2016., vraća se dar učinjen tuženom ad. 2. DL (AL ) sinu ŠL na osnovi Ugovora o darovanju nekretnine od dana 16. srpnja 1997. godine i to u odnosu na nekretninu - stan na III. katu, označen br. 2, u površini od 161,55 m2, koji se sastoji od šest soba, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika i hodnika, a koji stan se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to za 1/6 dijela cijelog radi namirenja nužnog dijela tužiteljice od 1/6 dijela cijelog.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom od 9. listopada 2018. tužiteljica CL navodi da je nasljednica prvog nasljednog reda i kćerka ostavitelja ZL umrlog **.**.2016. Ostavitelj je za života raspolagao svojom imovinom i to stanom na III. katu označen br.2. u površini 161,55 m2 koji se sastoji od 6 soba, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika i hodnika a nalazi se u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na način da je isti darovao sinu – tuženiku pod 2) a temeljem istog pravnog posla upisuje pravo stanovanja u korist tužene pod 1).

1.1. Tijekom ostavinskog postupka ovdje tužiteljica predlaže da u sastav ostavine bude uvršten navedeni stan obzirom da je bio vlasništvo pokojnika koji je njime raspolagao kada je sklopio Ugovor o darovanju (dalje: predmetni Ugovor) u korist tuženika pod 2). Ostavinski postupkak se vodio pod brojem O-4340/16 pa je dana 20. kolovoza 2018. tužiteljica upućena da pokrene parnicu protiv ovdje tuženika pod 1) i 2) radi utvrđenja da u sastav ostavine iza ostavitelja ulazi u gore opisani stan.

1.2. Stan je u centru Splita, na Rivi time pa ima veliku tržišnu vrijednost, dok bi bila zanemariva vrijednost preostale imovine ostavitelja koja čini sastav ostavinske mase.

1.3. Stoga tužiteljica dalje navodi da je učinjenim darom povrijeđen njezin nužni dio pa traži da se dar učinjen tuženiku pod 2) vrati zbog povrede nužnog dijela tužiteljice kako bi se dopunio njezin nužni dio i to 1/6 dijela u odnosu na cijeli stan.

1.4. Tužiteljica 20. veljače 2020. (str. 73-74 spisa) preinačuje tužbeni zahtjev pa točkom I. izreke tužbenog zahtjeva postavlja zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je ništetan i bez pravne valjanosti predmetni Ugovor.

1.5. Dana 11. siječnja 2021. sud donosi rješenje kojim dopušta preinaku tužbe od 20. veljače 2020.

1.6. Tužiteljica 11. lipnja 2025. tužbeni zahtjev konačno uređuje i postavlja kao i u podnesku od 20. veljače 2020.

2. U odgovoru na tužbu (list 21-22 spisa) tuženici pod 1) i 2) su prigovorili vrijednosti predmeta spora i u cijelosti osporili tužbu. Predlažu sudu tužbu odbaciti jer je Zakonom o nasljeđivanju propisano da o vraćanju dara za slučaj povrede nužnog dijela nasljedstva sud odlučuje u ostavinskom postupku tek ukoliko između nasljednika postoji spor da bi tek tada ovaj sud mogao odlučivati. Dalje navode da u ostavinskom postupku iza smrti ostavitelja pok. ZL tužiteljica nije postavila zahtjev za nužnim dijelom niti je tražila povrat dara. Nasljedničkom izjavom se ostvaruje pravo na povrat dara i to kada ga zatraži nužni nasljednik. Na ročištu u ostavinskom postupku 27. listopada 2016. tužiteljica prigovara sastavu ostavine i traži da se u ostavinsku masu unese i predmetni stan. Tuženik pod 2) se protivi takvom zahtjevu pa sud rješenjem O-4340/16 od 20. kolovoza 2018. upućuje tužiteljicu u parnicu radi spora o sastavu imovine ostavitelja. Navodi da tužiteljica po toj uputi nije postupila. Dalje navodi da ostavitelj nije povrijedio pravo tužiteljice na nužni dio za života je djelomično namirio tužiteljicu a imovina koja je u njegovom vlasništvu na dan njegove smrti je dovoljna za namirenje nužnog dijela tužiteljice a radi se o nekretninama na otoku Braču i to: čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]. Isto tako ostavitelj je i suvlasnik grobnice na otoku Braču, grobno mjesto 62 i određenih novčanih sredstava na bankovnim računima pa bi njegova imovina na dan njegove smrti bila dovoljna za namirenje nužnog dijela tužiteljice.

2.1. Nakon što je tužiteljica dostavila sudu podnesak kojim preinačuje tužbu, tuženici pod 1. i 2. su se dana 28. srpnja 2020. tome protivili. Naveli su da se radi o sporu iz nasljeđivanja ,a da je ovo potpuno novi zahtjev pa da ga stoga nema pravo u ovoj parnici postavljati.

2.2. Protivi se preinačenim tužbenom zahtjevu jer iako je upisano pravo stanovanja izvršena je realna predaja darovanog stana.

3. U ovom parničnom postupku pročitani su: Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (list 4-8 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine (list 9-10 spisa), Izvršen je uvid u ostavinski spis ovog suda broj: O-4340/16, Izvatke iz zemljišne knjige (list 37-40 spisa), izvršen je uvid u Procjembeni elaborat – 31-01-03/19 (str. 41-64 spisa), Procjembeni elaborat – 31-02-03/19 (str. 76-102 spisa), izvršen je uvid u preslik spisa ovog suda, broj: Z-5962/97(str. 111-124 spisa), saslušan je svjedok HL (str. 132 spisa), saslušane su parnične stranke (str. 132-135 spisa), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke (str. 159-192 i 247-269 spisa), saslušan je svjedok VL (str. 224 spisa) izvod iz posjedovnog lista (str. 239 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str 240-241 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 242 spisa), saslušana je svjedokinja OL (str. 298-299 spisa).

U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva

4. Odredbom čl. 190. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

4.1. Tužitelj je dana 20. veljače 2020. preinačio tužbu a tada je postupak još bio u fazi prethodnog postupka.

4.2. Ovaj sud je dopustio preinaku smatrajući je svrsishodnom u odnosu na iznesene činjenice i dokazne prijedloge u postupku. Unatoč protivljenju tuženika pod 1) i 2) sud je dopustio preinaku tužbe jer to smatra svrsishodnim za rješavanje spora među strankama. Ovako postavljeni tužbeni zahtjev je i činjenično i pravno povezan sa ranijim tužbenim zahtjevom. I bez obzira što je tužiteljica upućena na podnošenje tužbe ostavinskim rješenjem broj: O-4340/16 dana 20. kolovoza 2018. ona isticati ništetnost (u predmetnom postupku bi se radilo o ništavosti) može bilo kada jer joj to pravo ne zastarijeva.

4.3. Stoga je sud postupio sukladno odredbi čl. 190. st. 7. ZPP-a kada je na ročištu od 11. siječnja 2021. dopustio preinaku.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

6. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnim (ništavim po propisima tadašnjeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96; dalje: ZOO)) Ugovora o darovanju od 16. srpnja 1997. sklopljenog između Vlade Brucklera s mal. AL, ovjerenog po javnom bilježniku HL iz [adresa], broj ovjere: OV:2422/97. Tužiteljica kao razlog ništenosti ističe nedostatak forme ugovora.

7. Nije sporno u ovom parničnom postupku da je pok. ZL sklopio Ugovor o darovanju stana sa svojim tada malodobnim sinom AL kojeg je u ime sina potpisala zakonska zastupnica-majka PL. Nije sporno da su tužiteljica CL i tuženik pod 2) IL djeca pokojnog ZL i njegovi zakonski nasljednici.

7.1. Sporno je je li po sklapanju Ugovora o darovanju bila izvršena predaja u posjed stana, a zbog nedostatka forme (ovjeren potpis darovatelja) postavlja se pitanje je li takav ugovor ništav.

8. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] u vlastovnici B, etažno vlasništvo E4, 1, stan na III. katu, označen br. 2, u površini od 161,55 m2, koji se sastoji od šest soba,kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika i hodnika upisan je TL sin ŠL. Napominje se kako se tuženik pod 2) zove IL, očita omaška pri upisu.

8.1. U teretovnicu C upisuje se 23. srpnja 1997. pod brojem Z-5962/97 na teret stana vlasništva FL, temeljem Ugovora o darovanju 16. srpnja 1997. uknjižuje se pravo besplatnog doživotnog stanovanja u korist Bruckler Vlade.

8.2. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 16. srpnja 1997. s jedne strane ZL pok. C kao darovatelj s mal. AL, po majci i zakonskoj zastupnici PL suglasno su zaključili Ugovor o darovanju nekretnine. U članku 2.b) Ugovora stoji da su stranke suglasne da darovatelj za sebe zadržava doživotno besplatno pravo stanovanja na predmetnom stanu. čl. 3 stranke su suglasne da je daroprimatelj već u posjedu darovane nekretnine (list 9-10 spisa).

8.3. Uvidom u podatke JRO MUP RH sud utvrđuje kako IL ima prijavljeno prebivalište na adresi ovog stana – Obala hrvatskog narodnog preporoda 9, Split od dana 14. srpnja 1992.

9. Sud je saslušao svjedoka - javnog bilježnika HL (str. 132. spisa). Iz kazivanja zaključuje da se on 1992. doselio u stan, Obala hrvatskog narodnog preporoda 9 u Splitu na 2. (drugom) katu, dok se na 3. (trećem) katu nalazi stan obitelji IL. ZL kao i tuženici pod 1. i 2. radili su u Njemačkoj i uvijek dolazili u taj stan za vrijeme praznika i blagdana. Kada je ŠL otišao u mirovinu onda su stalno živjeli u stanu. U njegovom javnobilježničkom uredu je ZL ovjerio svoj potpis na Ugovoru o darovanju navedenog stana na 3. (trećem) katu (dalje: stan) kojim je obdario sina Ptuženika pod 2. Tada je IL živio s roditeljima.

9.1. Sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka koji je kazivao sa sigurnošću i slijedom događaja, a saznanja je jedino mogao neposredno opažati. Radi se o velikom broju godina i slijedu dolazaka u stan koje je susjed ili netko iz obitelji mogao zapažati. Tako je kao susjed obitelji ZL kazivao da su dolazili u Hrvatsku za vrijeme blagdana i praznika jer su živjeli u [adresa]. Nakon odlaska ZL u mirovinu svi su došli živjeti u [adresa] u ovaj stan. Sud utvrđuje kako tuženik pod 1) nije živio u stanu nakon sklapanja Ugovora o darovanju, nego tek 2004. doseljava sa ocem i majkom.

10. Sud je saslušao tužiteljicu CL (str. 132.-133. spisa) koja je potvrdila da je otac živio u [adresa] gdje je radio sve do 10-15 (deset do petnaest) godina prije smrti. njena majka i pokojni otac su se razveli kada je imala 8- 9 (osam do devet) godina. Sa ocem je bila u kontaktu, viđali su se jer je i ona s majkom živjela u [adresa]. Sa ocem nikada nije pričala o imovini tako da joj nisu poznate nikakve činjenice ni okolnosti za stan. Nije joj poznato vlasništvo preostale očeve imovine. Smatra da je darovanje učinjeno da ne dobije ništa od očeve imovine. Rođena je u Splitu i kada se rodila živjela je par mjeseci u stanu, a početno je bila u tom stanu s bakom A po očevoj strani koja je bila vlasnica stana izvorno. Nije znala da je otac vlasnik imovine na Braču, tek je doznala u ostavinskom postupku. Što se tiče imovine na Braču, očeva sestra OL joj je rekla da je ta imovina samo „stina“ i ne vrijedi previše. Kada se otac odlučio vratiti u Hrvatsku s njim su se vratili tuženici. Posjećivala je oca u ovom stanu , on je tu živio, prilikom posjeta nekada bi tuženici bili tuženici u stanu, a nekada ne bi bili u stanu.

11. Sud je saslušao tuženicu pod 1) PL koja je kazivala da je od 1979. bila u braku sa ZL. U početku su radili u [adresa], s njima je živio sin IL. Vratili su se u Hrvatsku 2004. te živjeli u ovom stanu neprekidno. Dok su radili u Njemačkoj, u Hrvatsku su dolazili više puta godišnje i boravili su u ovom stanu. Ugovor o darovanju je sklopljen kada je tuženik pod 2) bio maloljetan. Ugovor je rezultat želje njezinog supruga pok. ZL da se IL brine o njemu, isto je želio da ne bude komlikacija koje bi mogle izazvati IL ili kćer iz prvog braka ovdje tužiteljica. ZL je htio osigurati sina P u slučaju da ne nađe posao jer mu je rekao da bi u takvoj situaciji stan mogao iznajmljivati. IL je završio Ekonomski fakultet , ne može naći posao, žive u ovom stanu i nikad ga nisu iznajmljivali. Tužiteljica je dolazila u stan posjećivati oca. ZL je imao zdravstvenih poteškoća pa tako više laganih moždanih udara, srčane probleme, progresivni Alzheimer. Tužiteljica nije posjećivala oca svake godine, te godine kada je umro nije ga posjetila u bolnici. ZL nije darovanjem htio izopćiti tužiteljicu iz stana jer ima imovinu na Braču.

12. Tuženik pod 2. u svojem kazivanju (str. 134. spisa) izjavljuje da iskazu tuženice pod 1) dodaje da je otac s njim htio sklopiti Ugovor o darovanju jer je on s njim htio da nema problema s podjelom, htio je da njemu pripadne ovaj stan a tužiteljici imovina na Braču. To su htjeli njegov otac i majka – tuženica pod 1). Nije bio prisutan kod javnog bilježnika kad se sklapao ugovor jer je njega zastupala majka kao zakonska zastupnica s time da je za ugovor odmah znao. Do 2004. u sporni stan je dolazio s roditeljima.

13. Sud je saslušao svjedoka VL koji u bitnom kazuje da tužiteljica većinu života živi u [adresa] kao i pokojni ZL, a kada se je vratio u Hrvatsku viđao ga je ponekad u Splitu. Imao je jedan stan na Rivi u kojem je po povratku iz Njemačke živio sa svojom novom suprugom PL i s njihovim sinom P. Iz Njemačke se vratio 15-ak (petnaestak) godina prije nego što je umro, umro je 2016. ili 2017. Nema saznanja o vlasništvu stana ali mu je poznato da je CL nakon smrti oca bila razočarana time što je njen otac poklonio stan svom sinu P a njoj nije ostavio ništa. CL je bila u dobrim odnosima s ocem ŠL i redovno su se viđali kada bi ona došla u Hrvatsku.

13.1. Ovakvo kazivanje svjedoka sud cijeni kao logično, uvjerljivo i istinito. Sud utvrđuje kako je pokojni ZL živio u [adresa], vratio se 15-ak (petnaestak) godina prije nego što je umro. To potvrđuju i stranke da je 2004. došao živjeti u ovaj stan i živio je u njemu do svoje smrti. Isto tako tužiteljica je viđala oca i bila s njim u dobrim odnosima a što potvrđuje ona sama kao i tuženici.

14. Sud je saslušao svjedokinju OL, sestru pokojnog ŠL koja navodi da je ZL stekao stan jer su se ona i druge dvije sestre odrekle u njegovu korist s tim da se ona brine za njihovu majku. Njegova kćer CL iz prvog braka je živjela s njim u stanu dok je bila mala, svi su otišli u Njemačku. ZL se razveo od svoje prve supruge Helenine majke i oženio drugu suprugu PL s kojom ima sina P. ZL se je vratio s suprugom PL i sinom P 15 (petnaest) godina prije smrti u ovaj stan na Rivi, tu su živjeli. ZL je uvijek dolazio u taj stan, bio je njegov stan i imao je samo njega. CL bi dolazila kod njega ali odnos nije bio savršen. Voljela je svog oca. AL kada je dolazio u Hrvatsku živio je u ovom stanu kao i njegovi roditelji. Cijeli život je živio s roditeljima. Prije su živjeli u [adresa] pa su se vratili u Hrvatsku. Otac je prepisao stan P.

14.1. Sud ovakvo kazivanje prihvaća kao istinito. Svjedokinja potvrđuje da se ZL 15 (petnaest) godina prije smrti vratio u stan na Rivi sa Sinom Adrianom i suprugom PL. Kada bih dolazio u Hrvatsku uvijek je dolazio u taj stan jer je imao samo taj stan. U odnosu na CL ona bi dolazila kod oca iako nije bio savršen odnos.

15. Stavljajući u korelaciju iskaze stranaka sa iskazima svjedoka sud zaključuje:

- kako je tuženik pod 1) prijavljen na adresi ovog stana – Hrvatskog narodnog preproda broj 9 u Splitu prijavljen od 14. srpnja 1992.;

- sklopio kao maloljetnik putem majke PL kao zakonske zastupnice Ugovor o darovanju (ovjeren kod javnog bilježnika HL u [adresa] dana 16. srpnja 1997. pod brojem OV-2422/97) navedenog stana s ocem ZL **.**.1997.

- u Ugovoru o darovanju člankom 2.b propisano da ZL kao darovatelj za sebe zadržava doživotno besplatno pravo stanovanja, dok su člankom 3. stranke suglasne da je daroprimatelj IL već u posjedu darovane nekretnine – predmetnog stana;

- Rješenjem pod brojem Z-5962/97 uknjižuje se pravo vlasništva na predmetnom stanu temeljem predmetnog Ugovora o darovanju na ime IL sin ŠL uz prethodno brisanje s imena ZL za cijelo;

- ZL sa obitelji i to PL, suprugom, prvotuženicom i sinom AL živio u [adresa] do 2004.;

- po dolascima u Hrvatsku za vrijeme praznika i blagdana boravili bi u predmetnom stanu;

- 2004. doseljavaju u Hrvatsku u predmetni stan cijela obitelji to ZL, PL, prvotuženica i IL, drugotuženik;

16. Budući da je navedenim dokazima sud raspravio odlučne činjenice za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, preostale izvedene dokaze sud posebno nije obrazlagao.

17. Ugovor o darovanju u odnosu na vrijeme sklapanja ( sklopljen 16. srpnja 1997.) bio je reguliran pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i to pravnim pravilima paragrafa 938. do 956. OGZ-a, a koja pravila se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91).

17.1. Prema pravnom pravilu paragrafa 943. OGZ-a za ugovor o darovanju bez prave predaje bila je potrebna pisana forma.

17.2. Zakon o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93 - dalje: ZJB) stupio je na snagu 3. rujna 1993., prije sklapanja predmetnog ugovora pa se u ovom postupku primjenjuje odredba čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB prema kojoj odredbi se, u situaciji izostanka prave predaje stvari, ugovor o darovanju mora sačiniti u formi javnobilježničkog akta. U protivnom ugovor o darovanju ima pravni učinak samo ako je nekretnina predana u posjed daroprimatelju, tj. ako je izvršena prava predaja stvari.

17.3. Odredbom čl. 103 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96; dalje. ZOO) propisano je da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17.4. Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96 - dalje: ZVDSP) prema kojoj samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.

18. Sam tuženik pod 2) potvrđuje sudu kako nije živio u stanu nakon sklapanja Ugovora već tek 2004. nakon što je otac otišao u mirovinu. Nikada nije samostalno dolazio u stan do 2004. Uvijek je dolazio s roditeljima. Sud zaključuje kako nije izvršena predaja u posjed stana. To potvrđuje i tužena pod 1). Darovatelj je sa tuženicom pod 1) i tuženikom pod 2) dolazio povremeno u sporni stan kada bi bili blagdani i praznici. Biti u položaju da izvršava faktičnu vlast na stvari nije dolaziti povremeno sa darovateljem kako navodi tuženik pod 2). Izvršavati faktičnu vlast na stvari znači doći u stan samostalno, koristiti ga prema svojim željama. Valja napomenuti kako je darovatelj zadržao pravo stanovanja na stanu, no to nije priječilo da tuženik pod 2) izvršava faktičnu vlast na stvari. Ovo posebno imajući u vidu da je darovatelj živio i radio u Njemačkoj. U ovom slučaju nije došlo do promjene posjedovnog stanja jer je tuženik isto kao i prije koristio stan. Prema čl. 3 Ugovora o darovanju stranke su suglasne da je daroprimatelj (ovdje tuženik pod 2) već u posjedu darovane nekretnine. Prema JRO MUP RH tuženik pod 2) ima prijavljeno prebivalište na adresi ovog stana i to od 14. srpnja 1992. No prema iskazu stranaka posebice tuženika, tuženik pod 2) nije bio u posjedu nekretnine jer je živio u [adresa]. Tuženica pod 2) na početku iskaza navodi mi smo u početku radili u Njemačkoj, s nama je živio sin IL, svi troje smo se 2004. vratili iz [adresa] te živjeli u [adresa] na adresi spornog stana. Sud zaključuje da nema promjene posjedovnog stanja, odnosno predaje u posjed u odnosu na stanje prije sklapanja Ugovora o darovanju i u odnosu nakon sklapanja Ugovora. Tužiteljica kazuje da je dolazila kod oca u stan, da bi nekad bili tuženici, a nekad ne bi bili. Bila je uvjerenja da je stan vlasništvo oca. Tuženik pod 2) je dolazio uvijek u stan s roditeljima nakon sklapanja Ugovora. Suglasno kazuju kako su od 2004. do smrti oca živjeli zajedno po dolasku iz Njemačke pa sud zaključuje kako nije bilo nikakve promjene posjedovnog stanja. Nedostatak forme Ugovora (nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta) mogla bi otkloniti prava predaja stvari u posjed za koju se traži da mora uslijediti odmah ili u razumnom roku nakon sklapanja Ugovora o darovanju. Dolazak tuženika u Hrvatsku 2004., imajući u vidu da je Ugovor sklopljen 16. srpnja 1997. i započeto neprekidno stanovanje u spornom stanu je dokaz da nije bilo prave predaje u posjed. Tužena pod 2) kazuje da su u početku radili u Njemačkoj u [adresa], s njima je živio sin IL. 2004. su se vratili iz [adresa] u Hrvatsku pa su živjeli na adresi spornog stana. Dok su radili u Njemačkoj u Hrvatsku su svih troje zajedno dolazili više puta godišnje kada god su mogli i uvijek su boravili u tom stanu. Tuženik pod 2) IL navodi da je do 2004. uvijek dolazio iz [adresa] u [adresa] u sporni stan s roditeljima. Dakle nije bilo prave predaje u posjed i sve je ostalo onako kako je i bilo prije sklapanja predmetnog Ugovora. Naime, predmetni stan bio je u posjedu pok. ZL u vrijeme kada je darovanje učinjeno. Tuženik pod 2) je po zakonskoj zastupnici majci PL zatražio i postigao upis prava vlasništva na svoje ime 23. srpnja 1997. ( rješenje Z-5962/97 od 12. studenoga 1998.) čime je stekao pravo vlasništva predmetnog stana (str. 110.-124. spisa). Nakon sklapanja i dalje pok. ZL a što potvrđuju i stranke i svjedoci na isti način koristi stan dovodeći u njega svoju suprugu, prvotuženicu i svojeg sina, drugotuženika. Tuženik pod 2) kazuje sudu kako nikad nije sam došao u stan nakon sklapanja predmetnog Ugovora. Uvijek dolazi s roditeljima. Nema izvršene prave predaje stvari, a to potvrđuju tuženici kada navode da su dolazili s Vladom u stan za vrijeme blagdana i praznika. Tek 2004. doseljavaju u ovaj stan. Zbog toga je Ugovor o darovanju bez predaje stvari u posjed koji nije sklopljen u obliku propisanom u čl. 53. st. 1. točka 3. ZJB-a ništav (ništetan) neovisno čak o činjenici da bi na temelju takvog ugovora i bio izvršen upis u zemljišne knjige, a radi se o primjeni materijalnog prava na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Slijedom navedenoga sud je odlučio kao izreci pod točkom I.

20. U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva ovaj sud je donio rješenje o preinaci dana 11. siječnja 2021. pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

21. U odnosu na zatražene troškove ovog parničnog postupka sud je primjenjivao odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a kojom je propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici po približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st.1. ovoga zakona.

21.1. U ovom parničnom postupku tužiteljica je 13. lipnja 2025. uredila tužbu na način naveden u izreci presude pa je sud odlučio, obzirom na uspjeh tužiteljice od 50% tog tužbenog traženja, kao u izreci pod točkom III.

U Splitu, 3. studenoga 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika pod 1) i 2)

3. u spis.