REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-320/2020-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filipa Simića i Lare Tončić, odvjetnicima u Puli, protiv tuženika Centra za rehabilitaciju Pula, Pula, Santoriova 11, OIB: 97096220014, zastupanog po punomoćnici Diani Angelini, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 5. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. studenog 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Centru za rehabilitaciju Pula, OIB: 97096220014, da tužiteljici TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 262,29 eura bruto (na ime razlike plaće zbog povećanja osnovice) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 32,40 eura od 15. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 32,46 eura za 15. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 32,74 eura za 15. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 32,65 eura za 15. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 34,10 eura za 15. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 34,28 eura za 15. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 39,29 eura za 15. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 24,37 eura za 15. veljače 2017. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

izuzev u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim pojedinim iznosima plaće, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku Centru za rehabilitaciju Pula, OIB: 97096220014, da tužiteljici TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.085,18 eura bruto (na ime razlike plaće koju bi ostvarila za radno mjesto asistenta u organiziranom stanovanju) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 118,81 eura od 15. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 119,10 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 119,49 eura od 15. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 113,33 eura od 15. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 122,66 eura od 15. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 122,88 eura od 15. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 137,67 eura od 15. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 129,46 eura od 15. veljače 2017. do isplate

- na iznos od 129,69 eura od 15. ožujka 2017. do isplate

- na iznos od 129,86 eura od 15. travnja 2017. do isplate

- na iznos od 139,36 eura od 15. svibnja 2017. do isplate

- na iznos od 133,02 eura od 15. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 128,36 eura od 15. srpnja 2017. do isplate

- na iznos od 113,77 eura od 15. kolovoza 2017. do isplate

- na iznos od 125,70 eura od 15. rujna 2017. do isplate

- na iznos od 134,25 eura od 15. listopada 2017. do isplate

- na iznos od 135,86 eura od 15. studenog 2017. do isplate

- na iznos od 136,55 eura od 15. prosinca 2017. do isplate

- na iznos od 125,04 eura od 15. siječnja 2018. do isplate

- na iznos od 139,17 eura od 15. veljače 2018. do isplate

- na iznos od 131,83 eura od 15. ožujka 2018. do isplate

- na iznos od 133,72 eura od 15. travnja 2018. do isplate

- na iznos od 139,95 eura od 15. svibnja 2018. do isplate

- na iznos od 133,87 eura od 15. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 185,99 eura od 15. srpnja 2018. do isplate

- na iznos od 186,87 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate

- na iznos od 86,62 eura od 15. rujna 2018. do isplate

- na iznos od 98,76 eura od 15. listopada 2018. do isplate

- na iznos od 86,62 eura od 15. studenog 2018. do isplate

- na iznos od 86,62 eura od 15. prosinca 2018. do isplate

- na iznos od 85,49 eura od 15. siječnja 2019. do isplate

- na iznos od 89,22 eura od 15. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 89,22 eura od 15. ožujka 2019. do isplate

- na iznos od 89,63 eura od 15. travnja 2019. do isplate

- na iznos od 89,63 eura od 15. svibnja 2019. do isplate

- na iznos od 89,63 eura od 15. lipnja 2019. do isplate

- na iznos od 88,00 eura od 15. srpnja 2019. do isplate

- na iznos od 90,72 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate

- na iznos od 89,54 eura od 15. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 91,43 eura od 15. listopada 2019. do isplate

- na iznos od 91,43 eura od 15. studenog 2019. do isplate

- na iznos od 91,43 eura od 15. prosinca 2019. do isplate

- na iznos od 91,68 eura od 15. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 93,25 eura od 15. veljače 2020. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

izuzev u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim pojedinim iznosima plaće, u roku od 15 (petnaest) dana.

III U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, u iznosu od 5.487,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužiteljice TL odbija se kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku Centru za rehabilitaciju Pula, OIB: 97096220014, da tužiteljici FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 351,20 eura bruto (na ime razlike plaće zbog povećanja osnovice) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 30,49 eura od 15. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 30,76 eura od 15. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 33,05 eura od 15. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 32,90 eura od 15. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 32,61 eura za 15. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 32,83 eura za 15. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 33,14 eura za 15. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 31,02 eura za 15. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 34,88 eura za 15. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 36,87 eura za 15. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 22,65 eura za 15. veljače 2017. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

izuzev u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim pojedinim iznosima plaće, u roku od 15 (petnaest) dana.

V Nalaže se tuženiku Centru za rehabilitaciju Pula, OIB: 97096220014, da tužiteljici FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 19.019,64 eura bruto, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 337,72 eura od 15. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 385,83 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 365,87 eura od 15. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 391,22 eura od 15. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 365,76 eura od 15. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 408,11 eura od 15. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 431,09 eura od 15. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 411,96 eura od 15. veljače 2017. do isplate

- na iznos od 417,97 eura od 15. ožujka 2017. do isplate

- na iznos od 412,82 eura od 15. travnja 2017. do isplate

- na iznos od 431,88 eura od 15. svibnja 2017. do isplate

- na iznos od 422,45 eura od 15. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 441,35 eura od 15. srpnja 2017. do isplate

- na iznos od 394,62 eura od 15. kolovoza 2017. do isplate

- na iznos od 413,92 eura od 15. rujna 2017. do isplate

- na iznos od 431,18 eura od 15. listopada 2017. do isplate

- na iznos od 471,99 eura od 15. studenog 2017. do isplate

- na iznos od 456,87 eura od 15. prosinca 2017. do isplate

- na iznos od 452,33 eura od 15. siječnja 2018. do isplate

- na iznos od 444,67 eura od 15. veljače 2018. do isplate

- na iznos od 403,22 eura od 15. ožujka 2018. do isplate

- na iznos od 460,82 eura od 15. travnja 2018. do isplate

- na iznos od 450,02 eura od 15. svibnja 2018. do isplate

- na iznos od 429,67 eura od 15. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 516,42 eura od 15. srpnja 2018. do isplate

- na iznos od 435,28 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate

- na iznos od 321,24 eura od 15. rujna 2018. do isplate

- na iznos od 297,56 eura od 15. listopada 2018. do isplate

- na iznos od 335,69 eura od 15. studenog 2018. do isplate

- na iznos od 457,80 eura od 15. prosinca 2018. do isplate

- na iznos od 437,14 eura od 15. siječnja 2019. do isplate

- na iznos od 496,49 eura od 15. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 447,56 eura od 15. ožujka 2019. do isplate

- na iznos od 458,06 eura od 15. travnja 2019. do isplate

- na iznos od 446,60 eura od 15. svibnja 2019. do isplate

- na iznos od 499,59 eura od 15. lipnja 2019. do isplate

- na iznos od 441,11 eura od 15. srpnja 2019. do isplate

- na iznos od 465,62 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate

- na iznos od 529,14 eura od 15. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 443,08 eura od 15. listopada 2019. do isplate

- na iznos od 454,28 eura od 15. studenog 2019. do isplate

- na iznos od 447,60 eura od 15. prosinca 2019. do isplate

- na iznos od 526,34 eura od 15. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 529,70 eura od 15. veljače 2020. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

izuzev u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim pojedinim iznosima plaće, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice FL za isplatu iznosa od 111,39 eura sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2016. do isplate.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice TL sadržana u podnesku od 15. lipnja 2021.

II Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice FL istaknuta na pripremnom ročištu 17. ožujka 2021.

III Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice FL iz podneska od 2. travnja 2025.

IV Nalaže se tuženiku Centru za rehabilitaciju Pula, OIB: 97096220014, da tužiteljici TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.969,31 eura, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Centru za rehabilitaciju Pula, OIB: 97096220014, da tužiteljici FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 5.806,81 eura, u roku od 15 dana.

VI U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbijaju se zahtjevi tužiteljica za naknadu parničnog troška, kao neosnovani.

VII Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica TL u tužbi od 1. prosinca 2020. navodi da je s tuženikom 24. listopada 2012. zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu) kojim je raspoređena na obavljanje poslova servirke, za plaću prema koeficijentu složenosti poslova koji se obračunava za radno mjesto servirke.

1.1. Nadalje, 2016. je u Centru za obrazovanje odraslih "Validas" upisala program osposobljavanja za pomoćnicu osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju pa je 23. svibnja 2016., nakon uspješnog završetka programa, stekla uvjerenje o osposobljavanju za obavljanje navedenog posla. Odmah po stjecanju uvjerenja o osposobljavanju tužiteljica je kod tuženika počela obavljati poslove asistenta osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju, na kojem radnom mjestu radi i danas.

1.2. Tuženik je s tužiteljicom 25. srpnja 2018. zaključio Aneks Ugovora o radu kojim je određeno da tužiteljici pripada veći koeficijent složenosti poslova koji je iznosio 0,750. Sukladno Aneksu tužiteljici je povećana plaća koja joj je od kolovoza 2018. do siječnja 2020. isplaćivana prema koeficijentu složenosti poslova 0,750, pa je mjesečna neto plaća tužiteljice tada iznosila oko 4.965,00 kuna / sada 658,97 eura, dok je prije povećanja koeficijenta iznosila u prosjeku oko 3.568,00 kuna / sada 473,55 eura. Parnične su stranke 23. siječnja 2020. zaključile Aneks Ugovora od radu kojim je izmijenjen čl. 1. tog ugovora na način da je određeno da će radnik obavljati poslove asistenta u organiziranom stanovanju.

1.3. Od siječnja 2020., kada su parnične stranke zaključile posljednji Aneks kojim je tužiteljičino radno mjesto i formalno usklađeno s poslovima koje obavlja – asistentica u organiziranom stanovanju, tužiteljica prima mjesečnu neto plaću u iznosu od prosječno oko 5.252,30 kuna / sada 697,10 eura. S obzirom na to da tužiteljica od svibnja 2016. obavlja poslove asistenta osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju, a za što se prema uputi tuženika educirala u Centru za obrazovanje odraslih, smatra da se koeficijent složenosti poslova asistenta u organiziranom smještaju, prema kojemu njezina plaća iznosi u prosjeku oko 5.252,30 kuna / sada 697,10 eura, ima primjenjivati upravo od trenutka kada je raspoređena na radno mjesto asistenta koje se vrednuje prema navedenom koeficijentu, odnosno od kada je faktički obavljala rad na predmetnom radnom mjestu. Smatra da joj je tuženik dužan isplatiti razliku u bruto plaći do koje je došlo zbog nepravilnog obračunavanja plaće prema koeficijentu složenosti poslova servirke, umjesto prema koeficijentu složenosti poslova asistentice osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju, a koja razlika iznosi ukupno oko 48.835,63 kuna / sada 6.481,60 eura na ime neto plaće, odnosno oko 81.637,03 kuna / 10.835,10 eura na ime bruto plaće. Predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njen tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da joj isplati iznos od 81.637,03 kuna / 10.835,10 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene mjesečne iznose razlike plaće (naznačene u tužbi) teku od njihova dospijeća (15. u mjesecu) do isplate.

2. Podneskom od 15. lipnja 2021. tužiteljica TL je dopunila tužbu na način da potražuje i razliku u plaći za period od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. zbog pogrešno obračunate osnovice, jer joj je plaća isplaćivana po osnovici od 5.108,84 kuna, umjesto po osnovici do 5.415,37 kuna.

3. U odgovoru na tužbu tužiteljice TL tuženik je naveo da je tužiteljici isplatio plaću, poštujući sve važeće (pod)zakonske propise kojima se uređivala plaća u relevantnom trenutku. Naime, 2016. kada tužiteljica navodi da je počela raditi kao viši asistent osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju, takvo radno mjesto kao ni koeficijent po kojemu bi se obračunavala drugačija plaća nije ni postojalo u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 – ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15). Slijedom navedenog, smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan pa predlaže njegovo odbijanje uz naknadu parničnog troška.

3.1. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi pogrešno obračunate osnovice, tuženik se na pripremnom ročištu 14. listopada 2021. usprotivio preinaci tužbe, ujedno navodeći da je takav tužbeni zahtjev neodređen i bez pravnog osnova. Nastavno u tijeku postupka tuženik je dostavio obračun tražbine u dijelu koji se odnosi na povećanje osnovice (6 %) pa proizlazi da razlika u plaći tužiteljice uslijed povećanja osnovice u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. iznosi 3.381,54 kuna / sada 448,81 eura.

4. Tužiteljica FL u tužbi od 25. siječnja 2021. (poslovni broj Pr-89/2021) navodi da je s tuženikom 23. listopada 2012. zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim je raspoređena na obavljanje poslova pomoćne kuharice, za plaću prema koeficijentu složenosti poslova koji se obračunava za to radno mjesto.

4.1. Nadalje, 2016. je u Centru za obrazovanje odraslih "Validas" upisala program osposobljavanja za pomoćnicu osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju pa je 23. svibnja 2016., nakon uspješnog završetka programa, stekla uvjerenje o osposobljavanju za obavljanje navedenog posla. Odmah po stjecanju uvjerenja o osposobljavanju tužiteljica je kod tuženika počela obavljati poslove višeg asistenta osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju, na kojem radnom mjestu radi i danas.

4.2. Tuženik je s tužiteljicom krajem 2018. zaključio Aneks Ugovora o radu kojim je određeno da tužiteljici pripada nešto veći koeficijent složenosti poslova pa je umjesto prosječnog neto iznosa od oko 3.535,00 kuna / sada 496,18 eura, koje je do tada primala na ime plaće, nastavila primati prosječni neto iznos od oko 4.586,00 kuna / sada 608,67 eura. Parnične su stranke 23. siječnja 2020. zaključile Aneks Ugovora od radu kojim je izmijenjen čl. 1. tog ugovora na način na način da je određeno da će radnik obavljati poslove višeg asistenta u organiziranom stanovanju.

4.3. Od ožujka 2020., kada su parnične stranke zaključile posljednji Aneks kojim je tužiteljičino radno mjesto i formalno usklađeno s poslovima koje obavlja – asistentica u organiziranom stanovanju, tužiteljica prima mjesečnu neto plaću u iznosu od prosječno oko 6.425,00 kuna / sada 852,74 eura. S obzirom na to da tužiteljica od svibnja 2016. obavlja poslove višeg asistenta osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju, a za što se prema uputi tuženika educirala u Centru za obrazovanje odraslih, smatra da se koeficijent složenosti poslova višeg asistenta u organiziranom smještaju, prema kojemu njezina plaća iznosi u prosjeku oko 6.425,00 kuna / sada 852,74 eura, ima primjenjivati upravo od trenutka kada je raspoređena na radno mjesto višeg asistenta koje se vrednuje prema navedenom koeficijentu, odnosno od kada je faktički obavljala rad na predmetnom radnom mjestu. Smatra da joj je tuženik dužan isplatiti razliku u bruto plaći do koje je došlo zbog nepravilnog obračunavanja plaće prema koeficijentu složenosti poslova pomoćne kuharice, umjesto prema koeficijentu složenosti poslova više asistentice osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju, a koja razlika iznosi ukupno oko 99.000,00 kuna / sada 13.139,56 eura na ime bruto plaće, s time da će se točan iznos moći utvrditi tek nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju te nakon provođenja financijskog vještačenja. Predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njen tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da joj isplati iznos od 99.000,00 kuna / sada 13.139,56 eura sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2016. do isplate.

5. Na pripremnom ročištu 17. ožujka 2021. tužiteljica FL je dopunila tužbu na način da potražuje i razliku u plaći za period od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. zbog pogrešno obračunate osnovice plaće u javnoj službi, jer joj je plaća isplaćivana po osnovici od 5.108,84 kuna, umjesto po osnovici do 5.415,37 kuna.

6. U odgovoru na tužbu tužiteljice FL tuženik je naveo da je tužiteljici isplatio plaću, poštujući sve važeće (pod)zakonske propise kojima se uređivala plaća u relevantnom trenutku. Naime, 2016. kada tužiteljica navodi da je počela raditi kao viši asistent osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju, takvo radno mjesto kao ni koeficijent po kojemu bi se obračunavala drugačija plaća nije ni postojalo u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 – ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15). Slijedom navedenog, smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan pa predlaže njegovo odbijanje uz naknadu parničnog troška.

7. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Pr-320/2020-18 od 27. lipnja 2022. spojene su parnice poslovni broj Pr-320/2020 i Pr-89/2021 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. Sud je odluku o spajanju donio uzimajući u obzir da se obje parnice vode protiv istog tuženika, odnose se na isto utuženo razdoblje te se temelje na bitno istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

8. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, kao i u spojenom spisu poslovni broj Pr-89/2021, pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Bojane Galinac iz društva Galprom d.o.o., kao i njegova pisana i usmena dopuna, saslušani su svjedoci TLD, BL, NL i ČL, saslušane su tužiteljice te zakonska zastupnica tuženika FLD.

8.1. Ostali dokazi nisu izvedeni jer su na temelju izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice TL je djelomično osnovan.

9.1. Tužbeni zahtjev tužiteljice FL je u pretežitom dijelu osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljica TL i FL za isplatu razlike plaće, koja razlika je posljedica toga što tuženik tužiteljicama u utuženom razdoblju nije isplaćivao plaću za radno mjesto (višeg) asistenta u organiziranom stanovanju, iako su faktički obavljale poslove tog radnog mjesta, kao i posljedica pogrešno obračunate osnovice za obračun plaće.

11. Prije svega, tužiteljice su podneskom od **.**.2021. (TL), odnosno na pripremnom ročištu **.**.2021. (FL), dopunile tužbu na način da zahtijevaju i isplatu razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice plaće. S obzirom na to da je riječ o isticanju novog zahtjeva uz postojeći, navedeno se smatra preinakom tužbe u smislu čl. 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

11.1. U odnosu na FL tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi bez da se protivio preinaci pa se smatra da je pristao na preinaku (čl. 191. st. 4. ZPP).

11.2. U odnosu na TL tuženik se usprotivio preinaci tužbe. Unatoč protivljenju tuženika, sud je preinaku dopustio smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, uzimajući u obzir da se obje tražbine odnose na isplatu razlike plaće (tražbina iz tužbe odnosi se na razliku plaće zbog pogrešno obračunatog koeficijenta radnog mjesta, a tražbina iz podneska kojim je preinačena tužba zbog pogrešno obračunate osnovice) u istom utuženom razdoblju. Stoga je sud, vodeći se načelom svrhovitosti i ekonomičnosti postupka, odlučio u ovom postupku raspravljati i o tražbini razlike plaće zbog povećanja osnovice, smatrajući da nije svrhovito u tom dijelu tužbu razdvajati u novi postupak.

11.3. Osim toga, tuženik je u tijeku postupka dostavio obračun tražbine u dijelu koji se odnosi na povećanje osnovice, a koji su tužiteljice prihvatile.

11.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke rješenja.

12. Između parničnih stranaka nije sporno:

u odnosu na tužiteljicu TL:

- da je između tužiteljice TL kao radnika i tuženika kao poslodavca 24. listopada 2012. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova servirke, počevši od 1. studenog 2012. (list 6-8 spisa);

- da je tužiteljica 2016. po uputi poslodavca upisala program osposobljavanja za pomoćnicu osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju te je 23. svibnja 2016. stekla Uvjerenje o osposobljavanju za obavljanje navedenih poslova (list 9 spisa);

- da je 25. srpnja 2018. između tužiteljice TL i tuženika sklopljen Aneks ugovora o radu (list 11 spisa) kojim je koeficijent složenosti poslova tužiteljice povećan na 0,750;

- da je 23. siječnja 2020. između tužiteljice TL i tuženika sklopljen Aneks ugovora o radu (list 10 spisa) kojim je izmijenjen čl. 1. Ugovora o radu te je određeno da će tužiteljica obavljati poslove asistenta u organiziranom stanovanju;

- da je tuženik kao poslodavac tužiteljici u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna, odnosno u siječnju 2017. po osnovici od 5.211,02 kuna;

- da visina tražbine s osnova povećanja osnovice plaće u razdoblju od prosinca 2015. (dospijeće u siječnju 2016.) do siječnja 2017. (dospijeće u veljači 2017.) ukupno iznosi 3.381,54 kuna / sada 448,81 eura (prikazano po mjesecima na listu 43 spisa).

u odnosu na tužiteljicu FL:

- da je između tužiteljice FL kao radnika i tuženika kao poslodavca 23. listopada 2012. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova pomoćne kuharice, počevši od 1. studenog 2012. (list 5-6 spisa Pr-89/21);

- da je tužiteljica 2016. po uputi poslodavca upisala program osposobljavanja za pomoćnicu osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju te je 23. svibnja 2016. stekla Uvjerenje o osposobljavanju za obavljanje navedenih poslova (list 7 spisa Pr-89/21);

- da je 25. srpnja 2018. između tužiteljice FL i tuženika sklopljen Aneks ugovora o radu (list 18 spisa Pr-89/21) kojim je koeficijent složenosti poslova tužiteljice povećan na 0,750;

- da je 23. siječnja 2020. između tužiteljice FL i tuženika sklopljen Aneks ugovora o radu (list 8-9 spisa Pr-89/21) kojim je izmijenjen čl. 1. Ugovora o radu te je određeno da će tužiteljica obavljati poslove višeg asistenta;

- da je tuženik kao poslodavac tužiteljici u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna, odnosno u siječnju 2017. po osnovici od 5.211,02 kuna;

- da visina tražbine s osnova povećanja osnovice plaće u razdoblju od prosinca 2015. (dospijeće u siječnju 2016.) do siječnja 2017. (dospijeće u veljači 2017.) ukupno iznosi 3.364,55 kuna / sada 446,55 eura (prikazano po mjesecima na listu 289 spisa).

13. Nadalje, u tijeku postupka je nesporno utvrđeno da su obje tužiteljice, odmah po završetku programa osposobljavanja za pomoćnice osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju i stjecanju Uvjerenja o osposobljavanju za obavljanje navedenih poslova, dakle već u lipnju 2016., počele raditi na poslovima u organiziranom stanovanju, iako su formalno i dalje bile zaposlene kod tuženika na radnom mjestu servirke (TL) i pomoćne kuharice (FL), dok su Aneks ugovora o radu za radno mjesto asistenta u organiziranom stanovanju (TL) i višeg asistenta (FL) tužiteljice s tuženikom zaključile tek 23. siječnja 2020.

13.1. O navedenom suglasno iskazuju svjedoci BLD i BL, zaposlenici tuženika, čije je iskaze sud ocijenio istinitima, jer su iskazivali uvjerljivo i međusobno podudarno. Oni su, kao i tužiteljice, završili edukaciju za asistente u organiziranom stanovanju, te su potvrdili da su tužiteljice odmah prebačene u stambenu jedinicu (stan u [adresa]) i tamo su radile stalno, dok je svjedok BL u stambenu jedinicu prebačen nakon nekih godinu dana, a ĐL je nakon završene edukacije nastavila raditi na svom radnom mjestu noćnog odgajatelja, a po potrebi je odlazila u stan u [adresa] gdje je bilo organizirano stanovanje za četiri korisnika. Danas je ĐL zaposlena kao viši asistent, ali i dalje obavlja poslove noćnog odgajatelja, dok u stambenu jedinicu uskače po potrebi. Ona je pojasnila da je stan u [adresa] pronađen prije završetka edukacije i u tom stanu su se, do završetka tečaja, mijenjali ljudi iz centra. Nakon završenog tečaja tužiteljice su prve počele raditi kao asistenti i tamo su bile stalno, a ostali djelatnici bi dolazili povremeno i po potrebi. Svjedokinja KL je mišljenja da se postupak promjene ugovora o radu odugovlačio zbog postupaka bivšeg ravnatelja NL, jer je trebalo prihvatiti novu sistematizaciju radnih mjesta, što njemu nije uspjelo, dok je novoj ravnateljici to uspjelo nakon par mjeseci.

13.2. Da su tužiteljice nakon završene edukacije počele raditi kao asistenti u organiziranom stanovanju potvrdila je i zakonska zastupnica tuženika FLD. Njoj je poznato da su tužiteljice nakon završene obuke za asistenta u organiziranom stanovanju počele obavljati poslove asistenta i da su radile u njihovoj prvoj stambenoj zajednici u [adresa], ali joj nije poznato iz kojeg razloga s njima nije odmah sklopljen ugovor o radu za novo radno mjesto. Naime, ona je u tom razdoblju radila kao glazbeni terapeut pa s predmetnom problematikom nije bila detaljno upoznata niti o tome ima neposredna saznanja, već svoja saznanja crpi iz dosjea tužiteljica koje je pregledala za potrebe postupka.

14. Tužiteljica TL, čiji je iskaz sud prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga istinitim i sukladnim ostalim izvedenim dokazima, u svom je iskazu navela da je kod tuženika bila zaposlena od 2012. na radnom mjestu servirke u kuhinji, a koeficijent složenosti poslova za to radno mjesto iznosio je 0,61. Godine 2016. kod tuženika je organizirana edukacija za asistente u stambenoj zajednici za osmero djelatnika na koju se prijavila, smatrajući to prilikom za edukaciju i napredovanje. Nakon završene edukacije (u Zagrebu i Rijeci) u proljeće 2016. položila je ispit i dobila uvjerenje o osposobljavanju za asistenta u organiziranom stanovanju. Neposredno prije toga, negdje u veljači 2016., u Puli je organizirana stambena zajednica od četiri korisnice, u kojoj su poslove asistenta prvotno obavljale stručne djelatnice zaposlene kod tuženika (HL - radni instruktor, UL - defektolog i PL - medicinska sestra). Negdje u svibnju 2016., odnosno nakon polaganja ispita, prešla je u tu stambenu zajednicu nakon čega više nije obavljala posao servirke (osim po potrebi, kada bi primjerice netko završio na bolovanju). Nakon što su oni položili ispit počeli raditi kao asistenti (ZL, VL i ona), spomenuti stručni suradnici vratili su se na svoja radna mjesta. Tadašnji ravnatelj tuženika bio je NL i on joj je rekao da će dobiti plaću u skladu s novim radnim mjestom, ali da je prije potrebno donijeti pravilnik, odnosno da se čeka odluka ministarstva. Dakle, ona je nakon polaganja ispita počela raditi kao asistent, dok se i dalje službeno vodila kao zaposlena na radnom mjestu servirke i za to radno mjesto primala plaću, a razlika u plaći između jednog i drugog radnog mjesta bila je značajna. Zajedno s njom edukaciju je prošlo osam djelatnika tuženika (ZL, BL, FL, LL, DL, JL i jedan djelatnik T čijeg se prezimena ne sjeća). Neki od spomenutih djelatnika imali su veći koeficijent pa su i dalje bili plaćeni prema svojem koeficijentu, dok su ona, JL i FL obavljale posao asistenta, a bile su plaćene po nižem koeficijentu. Negdje u srpnju 2018. odlukom Vlade Republike Hrvatske povećan je koeficijent složenosti poslova za njeno radno mjesto od 0,61 na 0,75 i tada joj je povećana i plaća, ali je ona i dalje imala ugovor za servirku, uz napomenu da je razlika, osim u koeficijentu, bila i u uvjetima rada te da se za rad u bliskom kontaktu s korisnicima dobivala posebna naknada. Negdje 2018. ravnateljicom je postala gospođa ČL i za vrijeme njenog mandata Centar je donio potreban pravilnik te su oni dobili su ugovore za asistenta, koji su stupili su na snagu 1. veljače 2020. Od 2016., kada je počela obavljati poslove asistenta, pa do 2020. kada je dobila ugovor za radno mjesto asistenta, njoj se na poslu nije ništa promijenilo. Čitavo vrijeme obavlja je jednake poslove, jedino joj se 2020. nakon sklapanja aneksa ugovora povećala plaća.

14.1. Tužiteljica FL, čiji je iskaz sud ocijenio istinitim i suglasnim ostalim izvedenim dokazima, u svom iskazu je navela da je u Centru za rehabilitaciju počela raditi 2010. na radnom mjestu pomoćnog radnika u kuhinji. Godine 2015., zajedno s još sedmero djelatnika tuženika, završila je edukaciju za asistenta u organiziranom stanovanju te je u svibnju 2016. položila ispit i stekla uvjerenje za asistenta u organiziranom stanovanju. Nakon što su stekle to uvjerenje TL i ona su počele raditi u stanovima, točnije TL je počela raditi u stanu u [adresa] gdje je bilo četiri korisnika, dok je ona radila u dislociranoj jedinici u [adresa] gdje je bilo deset korisnika. Nakon nekih godinu i pol dana i ona je prebačena u stan gdje radi i danas. Dakle, one su počele raditi kao asistenti, ali sve do 2020. nisu dobile ugovor o radu za to radno mjesto. Tadašnji ravnatelj NL rekao im je da će to biti riješeno, ali da se od ministarstva čeka odobrenje za novi pravilnik. Tek 23. siječnja 2020. dobila je novi ugovor o radu za radno mjesto višeg asistenta, a kao viši asistent je određena jer, između ostalog, ima višu stručnu spremu, kao i iz razloga što se brine o financijama korisnika. Naime, oni mjesečno dobiju 6.000,00 kuna i svaki korisnik dobije još 100,00 kuna i ona se brine o tim financijama, skuplja račune, daje naloge i slično. Od kada se zaposlila kao asistent, dakle od 2016., ona je možda par dana godišnje radila na svom starom radnom mjestu u kuhinji, a to u situacijama kada bi dva radnika ostala na bolovanju pa nisu mogli organizirati smjenu. Koeficijent za njeno radno mjesto je do 2018. iznosio 0,61, nakon toga došlo je do povećanja koeficijenta za sve radnike, pa je iznosio 0,75, a nakon što je dobila novi ugovor za radno mjesto asistenta iznosi 1,046. Razlika u plaći u odnosu na ranije radno mjesto je znatna, primjerice 2016. kad je počela raditi kao asistent primala je plaću od 3.500,00 kuna, a sada njena plaća iznosi 8.700,00 kuna. Koeficijent od 0,75 koji je ostvarila 2018. također se odnosio na radno mjesto pomoćnog kuhara, naime, ugovor o radu nije izmijenjen, samo su dodali aneks vezano za povećanje koeficijenta.

15. Dakle, nije sporno da su tužiteljice odmah po završenoj edukaciji i stjecanju Uvjerenja o osposobljavanju za pomoćnika osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju, od lipnja 2016. počele raditi u organiziranom stanovanju u [adresa] (TL) i u dislociranoj jedinici u [adresa] (FL), iako su formalno i dalje imale sklopljen ugovor o radu za radno mjesto servirke i pomoćne kuharice.

15.1. Međutim, u tijeku postupka kao sporno se javilo pitanje je li FL u lipnju 2016., nakon stjecanja Uvjerenja o osposobljavanju, kod tuženika radila kao asistent u organiziranom stanovanju, kako to tvrdi tuženik, ili kao viši asistent u organiziranom stanovanju, kako to tvrdi tužiteljica. Na tu okolnost izvedeni su dokazi dopunskim saslušanjem tužiteljica, kao i saslušanjem svjedoka NL, koji je 2016. bio ravnatelj tuženika, te svjedokinje ČL, ravnateljice tuženika u razdoblju od 2018. do 2022. Iako je tuženik u tijeku postupka svoju tvrdnju da je tužiteljica FL radila kao obični asistent, a ne kao viši asistent, potkrijepio i iskazima drugih svjedoka (ĐL, BL, FLD), sud njihove iskaze u tom dijelu nije uzeo u obzir jer imenovani svjedoci nemaju neposredna saznanja o navedenoj činjenici, svoje navode su u tom dijelu temeljili na pretpostavkama, a iz njihovih iskaza i nastavnih pojašnjenja tužiteljica sud je zaključio da djelatnici tuženika u svakodnevnom govoru i međusobnoj komunikaciji nisu pravili razliku između asistenta i višeg asistenta niti su se na taj način oslovljavali.

15.2. Tužiteljica TL, dopunski saslušana o navedenim okolnostima, pojasnila je da su FL i ona, prije nego su započele s poslovima asistenta, radile kao kuharsko osoblje. Ona tada nije imala završenu srednju školu, samo osnovnu, dok je FL imala završenu srednju školu i pohađala je višu školu, a kako je FL imala i organizacijske sposobnosti, tako je i njen posao u organiziranom stanovanju bio odgovorniji. Ona se bavila financijama, surađivala je sa zastupnikom, u stanu je vodila i sortirala medicinsku dokumentaciju pojedinih korisnika i slično. Također, zastupnica je svakomjesečno preuzimala budžet za stan i određeni iznos davala Nefisi koja je vodila brigu o tim financijama, određivala iznos za kupnju namirnica, iznos za pojedine djelatnike, džeparac korisnika i slično. Zastupnik u organiziranom stanovanju tada je bila UL i u dogovoru s njom postavljena je opisana hijerarhija, dakle kako je FL imala organizacijske sposobnosti i pohađala višu školu, bilo je prirodno da ona ima veću odgovornost od njih. Oni su pretpostavljali da će ona dobiti ugovor za višeg asistenta što se u konačnici pokazalo točnim, štoviše ona je u međuvremenu još više napredovala i postala zastupnik.

15.3. Njene navode potvrdila je i tužiteljica FL u svom dopunskom iskazu, pojašnjavajući da je 2016., kada su započele s poslovima u organiziranom stanovanju, ona od početka preuzela određene poslove. Osim poslova koje je spomenula TL, ona je organizirala izlete za korisnike, surađivala s udrugom Merlin i uključila njihove korisnike u rad te udruge, surađivala je s Tekopom u suradnji s kojima su krojili haljine, jednu korisnicu uključila je u rad vjerske zajednice, jednu korisnicu u udrugu gluhih, organizirala je izlet u Gorski kotar u suradnji s Centrom za rehabilitaciju u Zagrebu te su tjedan dana besplatno boravili u njihovim prostorima, općenito je veliku pažnju pridavala socijalnoj uključenosti korisnika. Osim toga, obavljala je i određene poslove vezano za financije. Općenito, u razgovoru s bivšim ravnateljem NL i ravnateljicom ČL uvijek je bilo govora da će ona biti viši asistent s time da je ona htjela biti zastupnik u organiziranom stanovanju, u kojem smislu je nastavno i napredovala. Pojasnila je da se djelatnici u međusobnom razgovoru nisu oslovljavali kao viši asistenti, u razgovoru se nije pravila ta razlika, svi su bili asistenti, ali su znali međusobne obveze i odgovornosti. Iz tog je razloga u svom ranijem iskazu koristila termin asistent, iako je od početka obavljala poslove višeg asistenta.

15.4. Iz iskaza svjedoka NL proizlazi da je do 2018. bio ravnatelj tuženika. Potvrdio je da je početkom 2016. ili 2017. počelo organiziranje i pripremanje stambenih zajednica u Centru, da su se tužiteljice FL i TL osposobile za obavljanje poslova asistenta u organiziranom stanovanju i te su poslove počele obavljati, ali formalno im radno mjesto nije promijenjeno jer je tada bila na snazi zabrana zapošljavanja. Misli da je TL obavljala poslove asistenta, a FL višeg asistenta, iako se zbog odmaka vremena točno ne sjeća. Razlika između višeg i običnog asistenta je u obimu posla i odgovornosti, a osim toga, viši asistenti vodili su financije korisnika i poznato mu je da je to radila FL i predavala obračune u računovodstvo. Potvrdio je da je djelatnik mogao odmah biti zaposlen na radno mjesto višeg asistenta, odnosno da nije bio uvjet da netko najprije bude asistent, a potom viši asistent. Čini mu se da je FL u tom razdoblju upisala višu školu pa je bilo logično da ona bude viši asistent. Kako je tada bio ravnatelj, da su imali uvjete za sklapanje aneksa, on bi sigurno FL stavio na mjesto višeg asistenta.

15.5. Svjedokinja ČL u svom je iskazu navela da je bila ravnateljica tuženika u razdoblju od 2018. do 2022., dakle odradila je jedan mandat. Pojasnila je da je negdje 2019. na snagu stupio novi Pravilnik o sistematizaciji koji je imao predviđeno radno mjesto višeg asistenta, a do tada takvo radno mjesto kod tuženika nije ni bilo predviđeno. Razlika u opisu posla između asistenta i višeg asistenta zapravo i nije velika, već je mjesto višeg asistenta predviđeno kako bi stimuliralo javljanje na to radno mjesto zbog većeg koeficijenta. Između asistenta i višeg asistenta nije bilo neke posebne razlike u odgovornosti. U organiziranom stanovanju najveću odgovornost imao je zastupnik stanova koji je vodio brigu o asistentima, pisao izvještaje, vodio evidenciju prisutnosti na radu, slagao smjene, a vodio je i financije. Viši asistenti radili su s korisnicima, išli s njima u nabavu, pomogli im s pripremanjem hrane, vodili ih u grad i slično, a asistenti su zapravo radili te iste poslove. Za financije korisnika brinula se socijalna radnica te zastupnik, a u svom dijelu i računovodstvo, dok se asistenti financijama nisu bavili. FL nije mogla odmah biti zaposlena kao viši asistent u organiziranom stanovanju iz razloga što u vrijeme kada je ona počela raditi kao asistent još nije stupio na snagu novi Pravilnik te radno mjesto višeg asistenta tada nije bilo ni predviđeno. Kada je ona postala ravnateljica zatekla je stanje u kojem su FL i TL radile dijelom kao asistenti, a dijelom u kuhinji i one su od nje zahtijevale sklapanje aneksa ugovora o radu ili novog ugovora. S obzirom na to da je tada bila u tijeku izrada Pravilnika, ona je aneksom ugovora povećala njihov koeficijent za asistenta jer u tom trenutku nije bio na snazi novi Pravilnik te nije bilo uvjeta da nekome da koeficijent višeg asistenta. Znajući da je u tijeku donošenje novog Pravilnika kojim će one moći biti raspoređene na radno mjesto višeg asistenta, nije s njima sklapala novi ugovor već im je aneksom povećala koeficijent za radno mjesto asistenta koje su i obavljale. U trenutku kad su tužiteljice počele raditi kao asistentice misli da je TL imala srednju stručnu spremu, a FL višu. Za radno mjesto višeg asistenta nije bila uvjet viša stručna sprema, ali nije sigurna. TL i FL obično bi dolazile kod nje zajedno, one su zajedno i radile pa su obje znale koje poslove koja od njih obavlja i nikada joj se FL nije obratila navodeći da bi trebala imati veću plaću od TL. Na upit iz kojeg razloga je 2020. s TL sklopila ugovor o radu za radno mjesto asistenta, a s FL za radno mjesto višeg asistenta odgovorila je da je to bila njena diskrecijska ocjena.

15.6. Sud je dopunske iskaze tužiteljica prihvatio u cijelosti i ocijenio ih istinitima, jer su iskazivale detaljno, u bitnom podudarno i sukladno ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka. Na temelju njihovih iskaza sud je utvrdio da je FL u odnosu na tužiteljicu TL od početka rada u organiziranom stanovanju preuzela veće odgovornosti i brigu o financijama korisnika, što je potvrdio i svjedok NL, koji je u vrijeme kad su tužiteljice započele s radom u organiziranom stanovanju bio ravnatelj tuženika. On je u svom iskazu naveo da u vrijeme kada su tužiteljice započele s radom u organiziranom stanovanju (2016.) nije bilo uvjeta za sklapanje aneksa ugovora o radu, ali da su uvjeti postojali, da bi FL rasporedio na radno mjesto višeg asistenta, a TL na radno mjesto asistenta, navodeći da je razlika između ta dva radna mjesta u obimu posla i odgovornosti. Stoga je i njegov iskaz sud ocijenio istinitim (iako ne dijeli njegovo mišljenje da 2016. nije bilo uvjeta za sklapanje aneksa ugovora o radu s tužiteljicama), dok iskaz svjedokinje ČL nije prihvatio u dijelu u kojem je navela da se FL nije brinula o financijama korisnika, jer je navedeno u suprotnosti s iskazima obje tužiteljice i svjedoka NL, a u konačnici i u suprotnosti s Odlukom o raspolaganju novčanim sredstvima korisnika (list 402 spisa) koju je potpisala sama ČL i kojom ovlašćuje FL da u ime korisnica stambene zajednice raspolaže novčanim sredstvima. Sud smatra da je iskaz svjedokinje ČL prilagođen uspjehu tuženika u sporu i da je svojim iskazom pokušala opravdati iz kojeg razloga FL nije 2018., kod sklapanja prvog aneksa, povećala koeficijent složenosti poslova, usklađujući ga s radnim mjestom višeg asistenta. Točno je da je diskrecijska ocjena ravnatelja koga će od radnika postaviti na radno mjesto asistenta, a koga na radno mjesto višeg asistenta, međutim u vrijeme kad su tužiteljice započele s radom u organiziranom stanovanju diskrecijska ocjena tadašnjeg ravnatelja NL očito je bila takva da bi s FL sklopio aneks ugovora o radu za radno mjesto višeg asistenta, što je i sam potvrdio, a za koje radno mjesto je tuženik s FL u konačnici i sklopio ugovor o radu.

16. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje ZR/14) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Prema odredbi čl. 90. st. 2. ZR/14 poslodavac je dužan radniku za obavljeni rad obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

16.1. Odredbu čl. 7. st. 1. ZR/14 valja tumačiti na način da je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktički rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu. Plaća je ekvivalent davanja za faktični rad i stoga njezin iznos ovisi o obavljenom faktičnom radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 704/14 od 2.prosinca 2014).

16.2. Stoga, u situaciji kada su tužiteljice, po nalogu i uz suglasnost tuženika, faktički obavljale poslove asistenta i višeg asistenta u organiziranom stanovanju, tada im pripada pravo na plaću u visini predviđenoj za te poslove.

17. Tuženik neosnovanost tužbenog zahtjeva temelji na tvrdnji da u razdoblju od 2016. pa do 2020. nije bilo formalnih uvjeta da s tužiteljicama zaključi ugovore o radu za nova radna mjesta koja su zaista obavljale, jer od strane tuženika nije bio donesen Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova Centra za rehabilitaciju Pula, koji Pravilnik je donesen 17. prosinca 2019., a stupio na snagu 22. siječnja 2020. (list 339 – 356 spisa). Međutim, propust poslodavca da pravovremeno donese novi Pravilnik ne može ići na štetu tužiteljica, niti bi one zbog propusta poslodavca trebale snositi materijalni gubitak u vidu manje isplaćene plaće.

17.1. Pritom, tuženik u tijeku postupka sudu nije predočio ni jedan razlog kojim bi opravdao svoje postupanje, odnosno kojim bi opravdao okolnost ne donošenja novog pravilnika o sistematizaciji, unatoč tome što je tužiteljice faktički rasporedio na radna mjesta koja su trebala biti obuhvaćena novim pravilnikom.

17.2. Naime, tuženik je još 2015. započeo s pripremom organiziranja stambenih jedinica za korisnike, te je osmero svojih djelatnika uputio na edukaciju za asistente u organiziranom stanovanju, pa je u skladu s time trebao pravovremeno donijeti novi pravilnik o sistematizaciji. Pritom se ukazuje da je 7. veljače 2015. stupila na snagu Uredba o izmjeni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (list 130 - 132 spisa), kojom je bilo predviđeno, kako radno mjesto asistenta u organiziranom stanovanju (s koeficijentom 0,679), tako i radno mjesto višeg asistenta u organiziranom stanovanju (s koeficijentom 0,951), pa je tuženik odmah po donošenju Uredbe o izmjeni bio dužan pristupiti izmjeni Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta. Međutim, tuženik je novi Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova Centra za rehabilitaciju Pula, kojim je predvidio radna mjesta asistenta i višeg asistenta, donio tek u 17. prosinca 2019., a stupio je na snagu 22. siječnja 2020. (list 339 – 356 spisa). Kao što je rečeno, propust tuženika da pravovremeno pristupi donošenju novog Pravilnika ne može ići na štetu tužiteljica koje su još u lipnju 2016. počele raditi na radnom mjestu asistenta i višeg asistenta.

17.3. Pritom, ne može se prihvatiti navod tuženika da 2018., kada je s tužiteljicama sklopio prvi Aneks ugovora povećavajući im koeficijent složenosti poslova, nije bilo uvjeta da FL poveća koeficijent za radno mjesto višeg asistenta, jer da takvo radno mjesto nije postojalo u Pravilniku tuženika. Naime, u Pravilniku tuženika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta iz 2013. (list 357 – 391 spisa) nije bilo predviđeno ni radno mjesto asistenta u organiziranom stanovanju, kao ni rado mjesto višeg asistenta u organiziranom stanovanju, ali su navedena radna mjesta bila predviđena Uredbom o izmjeni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, koja je stupila na snagu u veljači 2015. Tuženik je tužiteljicama 2018. povećao koeficijent složenosti poslova, ne u skladu s Pravilnikom o sistematizaciji (jer novi pravilnik još nije bio donesen), već u skladu sa spomenutom Uredbom. Stoga nije bilo zapreke da FL poveća koeficijent koji bi joj pripadao za radno mjesto višeg asistenta, s obzirom na utvrđenje da je faktički obavljala poslove višeg asistenta (preuzimajući određena veća zaduženja i odgovornosti od običnih asistenata poput brige o financijama korisnika) te da je za te poslove ispunjavala sve formalne uvjete (završeno srednjoškolsko obrazovanje i položen tečaj za asistenta u organiziranom stanovanju).

18. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojani Galinac kojoj je naloženo da obračuna razliku bruto plaća tužiteljica u utuženom razdoblju koja bi nastala da im je tuženik isplaćivao plaću za radno mjesto asistenta u organiziranom stanovanju (u odnosu na TL), odnosno višeg asistenta u organiziranom stanovanju (u odnosu na FL).

18.1. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Bojane Galinac (list 296 – 311 spisa) proizlazi da razlika između plaće koju bi tužiteljica TL ostvarila da joj je plaća obračunata u visini plaće asistenta u organiziranom stanovanju u odnosu na obračunatu i isplaćenu joj plaću u razdoblju od 23. svibnja 2016. do 31. siječnja 2020. ukupno iznosi 5.120,34 eura, što je pojedinačno po mjesecima prikazano u Tablici broj 2 na listu 304 – 305 spisa.

18.2. Nadalje, prema obračunu vještakinje, razlika između plaće koju bi tužiteljica FL ostvarila da joj je plaća obračunata u visini plaće višeg asistenta u organiziranom stanovanju u odnosu na obračunatu i isplaćenu joj plaću u razdoblju od 23. svibnja 2016. do 31. siječnja 2020. ukupno iznosi 19.131,03 eura, što je pojedinačno po mjesecima prikazano u Tablici broj 4 na listu 308 – 311 spisa.

18.3. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja (list 408 – 416 spisa) vještakinja je izračunala razlike između plaće koju bi tužiteljica FL ostvarila da joj je plaća obračunata u visini plaće asistenta u organiziranom stanovanju u odnosu na obračunatu i isplaćenu joj plaću u razdoblju od 23. svibnja 2016. do 31. siječnja 2020., koja razlika iznosi 5.038,57 eura, što je pojedinačno po mjesecima prikazano u Tablici broj 2 na listu 414 – 416 spisa. Dakle, vještakinja je u odnosu na FL napravila dvije varijante obračuna razlike plaće, jednu u odnosu na radno mjesto asistenta, a drugu u odnosu na radno mjesto višeg asistenta u organiziranom stanovanju.

18.4. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještakinja je navela da je izračun razlike plaće tužiteljica izvršen za razdoblje od svibnja 2016. do siječnja 2020. u skladu s rješenjem suda od 15. lipnja 2023. Pojasnila je da je tuženik za tužiteljicu TL u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. siječnja 2020. vršio obračun plaće primjenom koeficijenta složenosti od 0,75, a koji koeficijent je istovjetan koeficijentu složenosti za poslove asistenta u organiziranom stanovanju, dok se razlika u plaći u tom razdoblju odnosi samo na dodatak s osnova uvjeta rada, koji se za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 31. siječnja 2020. računa po stopi od 25 %, a tuženik je izračun vršio po stopi od 10 % (za radno mjesto servirke). U odnosu na FL, u skladu s rješenjem suda, za razdoblje od 23. svibnja 2016. do 31. siječnja 2020. u dopuni nalaza i mišljenja je izvršen izračun razlike plaće između plaće koju bi tužiteljica ostvarila da joj je plaća obračunata u visini plaće asistenta u organiziranom stanovanju u odnosu na obračunatu i isplaćenu joj plaću, koja razlika iznosi 37.963,13 kuna / 5.038,57 eura.

18.5. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke, uz napomenu da ni stranke u konačnici nisu isticale primjedbe na matematički izračun vještakinje.

18.6. Na temelju nalaza i mišljenja sud je, u odnosu na TL, utvrdio da razlika manje isplaćene plaće u razdoblju od 23. svibnja 2016. do 31. siječnja 2020. ukupno iznosi 5.120,34 eura, a navedena razlika nastala je posljedično tome što je tuženik TL u razdoblju od svibnja 2016. do lipnja 2018. isplaćivao plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova od 0,601 umjesto primjenom koeficijenta od 0,679, kao i posljedično tome što joj je u cijelom utuženom razdoblju isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada od 10 %, iako je do 31. svibnja 2018. uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada za radno mjesto asistenta iznosilo 20 %, a od 1. lipnja 2018. pa nadalje 25 %. U odnosu na FL sud je utvrdio da razlika manje isplaćene plaće od 23. svibnja 2016. do 31. siječnja 2020. ukupno iznosi 19.131,03 eura, a navedena razlika nastala je posljedično tome što je tuženik FL u razdoblju od svibnja 2016. do lipnja 2018. isplaćivao plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova od 0,601 umjesto primjenom koeficijenta od 0,951 (za višeg asistenta), a od srpnja 2018. do siječnja 2020. primjenom koeficijenta složenosti poslova od 0,750, umjesto primjenom koeficijenta od 1,046, kao i posljedično tome što joj je u cijelom utuženom razdoblju isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada od 10 %, iako je do 31. svibnja 2018. uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada za radno mjesto višeg asistenta iznosilo 20 %, a od 1. lipnja 2018. pa nadalje 25 %. Razlika plaće FL, kada bi se uzelo da je obavljala poslove asistenta a ne višeg asistenta, u utuženom bi razdoblju iznosila 5.038,57 eura u kojem dijelu sud u cijelosti prihvaća matematički obračun vještaka, ali zbog prethodno obrazloženog smatra da FL pripada razlika plaće za radno mjesto višeg asistenta.

18.7. Sud, međutim, prihvaća primjedbu tuženika u dijelu u kojem je ukazao da je sud prekoračio zadatak vještaku, jer su tužiteljice tužbenim zahtjevom zahtijevale isplatu razlike plaće za razdoblje od lipnja 2016., dok je sud naložio vještakinji da obračuna tražbinu počevši od svibnja 2016. Stoga, tužiteljici TL ne pripada iznos od 35,13 eura na ime razlike plaće za svibanj 2016., a tužiteljici FL ne pripada iznos od 111,39 eura na ime razlike plaće za svibanj 2016., jer navedenu tražbinu tužiteljice nisu zahtijevale u tužbi, a sud je na temelju izvedenih dokaza, vodeći se i činjeničnim navodima tužbe, utvrdio da su tužiteljice na novom radnom mjestu (asistenta i višeg asistenta) počele raditi od lipnja 2016.

19. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da:

-tužiteljici TL na ime razlike plaće u razdoblju od lipnja 2016. do siječnja 2020. pripada iznos od 5.085,18 eura, pojedinačno po mjesecima kako je to navedeno u točki II izreke presude;

-tužiteljici FL na ime razlike plaće u razdoblju od lipnja 2016. do siječnja 2020. pripada iznos od 19.019,64 eura, pojedinačno po mjesecima kako je to navedeno u točki V izreke presude.

20. Nadalje, osnovan je i zahtjev tužiteljica u dijelu u kojem potražuju razliku plaće zbog pogrešno obračunate osnovice plaće u javnim službama, čija visina među strankama nije sporna.

20.1. Naime, u razdoblju od 2006. do 2012. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su nekoliko sporazuma kojima je regulirano pitanje visine osnovice za plaće u javnim službama.

20.2. Tako su 23. studenoga 2006. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Sporazum) kojim su ugovorili povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u naredne tri godine, 2007., 2008. i 2009.

20.3. Na temelju tog Sporazuma i u skladu s njegovim sadržajem, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. („Narodne novine“ broj 142/2006) kojom je utvrđena osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu u visini od 4.819,66 kuna. Navedena Odluka izrijekom se poziva na Sporazum od 23. studenoga 2006. te je osnovica od 4.819,66 kuna točno za 6% veća od osnovice utvrđene Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2006. („Narodne novine“ broj 155/05).

20.4. Dana 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog Dodatka za izračun plaća javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6%), dok je uvećanje osnovice za preostalih 6% (koje je trebalo uslijediti iza 2009.) sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl. III. Dodatka Sporazuma reguliran način povrata osnovice. Prema tom članku, osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto u trenutku kada službeni pokazatelji DZS Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Člankom IV. 5. Dodatka Sporazuma reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj, a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog Sporazuma. Navedeni Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici istih sindikata koji su sklopili i Sporazum od 23. studenoga 2006.

20.5. Dodatak Sporazuma izmijenjen je i dopunjen 26. listopada 2011. kada su sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu). Tim sporazumom izmijenjen je, među ostalim, i čl. III. Dodatka Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene, a u skladu sa čl. VII.c toč. 3. određeno je da kada se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava "za mjesec" znači da se ta primjena, isplata odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu.

20.6. Člankom IV. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu uređen je način usklađivanja pariteta te je određeno da će se šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i tog pariteta u 2008., a prema podacima DZS-a Republike Hrvatske (stavak 1.). U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. (stavak 2.). Za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini (stavak 5.). Člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV., obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS-a Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanom u čl. III. - V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

20.7. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni predsjednik arbitraže. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7. prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi sa čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.), jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok.

20.8. Odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, u nastavku: TKU/12) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.) U stavku 4. istog članka ugovorne strane su zajednički utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i čl. 51. ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10., u nastavku: TKU/10). Povrh navedenog, u skladu s odredbom čl. 6. st. 1. TKU-a ugovorne strane su se obvezale primjenjivati ovaj ugovor u dobroj vjeri.

20.9. Predmet Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su prava koja se mogu urediti kolektivnim ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09. i 124/09.) sklopili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pa, prema stajalištu suda, navedeni Sporazum predstavlja kolektivni ugovor. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od pet godina, važenje bi im isteklo 26. listopada 2016., ali se na njih u skladu s čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora slijedom čega se u njemu sadržana pravna pravila i dalje primjenjuju u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome, rok važenja navedenih izmjena istekao je s danom 26. siječnja 2017.

20.10. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su valjanost Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna potvrdili u čl. 51. st. 4. TKU/12 koji su sklopili 12. prosinca 2012. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je određena osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kuna i uvjeti koji moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III.), obvezuje tuženika u čije je ime Vlada Republike Hrvatske sklopila taj sporazum sa sindikatima javnih službi.

20.11. Prema službenim i javnim podacima DZS-a tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio je realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. bio je realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. S obzirom na to da iz navedenih podataka proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) za 2 % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2 % + 2,8 % = 4 % : 2 = 2 %) od prosinca 2015. ispunili su se uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

21. Visina razlike plaće zbog povećanja osnovice među strankama nije sporna, jer ju je obračunao sam tuženik (prema tabličnom prikazu na listu 43 spisa u odnosu na TL, odnosno na listu 289 spisa u odnosu na FL), a tužiteljice su je prihvatile.

22. Tužiteljica TL potražuje razliku plaće s osnove povećanja osnovice za razdoblje od lipnja 2016. do kraja siječnja 2017. u iznosu od 262,33 eura. Iako je tuženik u tom dijelu istaknuo prigovor zastare, taj prigovor nije osnovan. Naime, prema odredbi čl. 139. ZR/14 potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom na to da tužiteljica potražuje razliku plaće u razdoblju od lipnja 2016., koja je dospjela u srpnju 2016., dok je u tom dijelu preinačila tužbu podneskom od 15. lipnja 2021. proizlazi da od dospijeća najstarije tražbine do preinake tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

22.1. Tužiteljici TL na ime razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice pripada ukupni iznos od 262,29 eura, koliko iznosi zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa razlike plaće, i to:

- 244,10 kuna / sada 32,40 eura za lipanj 2016.

- 244,56 kuna / sada 32,46 eura za srpanj 2016.

- 246,70 kuna / sada 32,74 eura za kolovoz 2016.

- 246,01 kuna / sada 32,65 eura za rujan 2016.

- 256,94 kuna / sada 34,10 eura za listopad 2016.

- 258,30 kuna / sada 34,28 eura za studeni 2016.

- 296,00 kuna / sada 39,29 eura za prosinac 2016.

- 183,61 kuna / sada 24,37 eura za siječanj 2017.

22.2. Kako je tužiteljica TL po toj osnovi zahtijevala isplatu iznosa od 262,33 eura, glede iznosa od 0,04 eura njen tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. Tužiteljica FL potražuje razliku plaće s osnove povećanja osnovice za razdoblje od ožujka 2016. do kraja siječnja 2017. u iznosu od 351,20 eura. Iako je tuženik u tom dijelu istaknuo prigovor zastare, taj prigovor nije osnovan. Naime, prema odredbi čl. 139. ZR/14 potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom na to da tužiteljica potražuje razliku plaće u razdoblju od ožujka 2016., koja je dospjela 15. travnja 2016., dok je u tom dijelu preinačila tužbu na pripremnom ročištu 17. ožujka 2021., proizlazi da od dospijeća najstarije tražbine do preinake tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

23.1. Tužiteljici FL na ime razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice pripada ukupni iznos od 351,20 eura, i to:

- 229,69 kuna / sada 30,49 eura za ožujak 2016.

- 231,76 kuna / sada 30,76 eura za travanj 2016.

- 249,01 kuna / sada 33,05 eura za svibanj 2016.

- 247,89 kuna / sada 32,90 eura za lipanj 2016.

- 245,67 kuna / sada 32,61 eura za srpanj 2016.

- 247,34 kuna / sada 32,83 eura za kolovoz 2016.

- 249,72 kuna / sada 33,14 eura za rujan 2016.

- 233,76 kuna / sada 31,02 eura za listopad 2016.

- 262,83 kuna / sada 34,88 eura za studeni 2016.

- 277,76 kuna / sada 36,87 eura za prosinac 2016.

- 170,64 kuna / sada 22,65 eura za siječanj 2017.

24. Podneskom od 2. travnja 2025., nakon provedenog financijskog vještačenja te usmene i pisane dopune nalaza i mišljenja, tužiteljice su konačno uredile tužbeni zahtjev.

24.1. Tužiteljica TL od tuženika potražuje isplatu iznosa od 5.382,67 eura, i to iznosa od:

- 262,33 eura na ime razlike bruto plaće zbog povećanja osnovice

- 5.120,34 eura na ime razlike bruto plaće koju bi ostvarila da joj je tuženik obračunavao plaću u visini plaće asistenta u organiziranom stanovanju, sve za zateznim kamatama koje na pojedinačno određene mjesečne iznose teku od njihova dospijeća (15. u mjesecu, počevši od 15. lipnja 2016. do 15. veljače 2020.) do isplate.

24.2. Opisano uređenje tužbenog zahtjeva, u odnosu na tužiteljicu TL, predstavlja djelomično povlačenje tužbe s obzirom na to da je u tužbi od tuženika zahtijevala isplatu ukupnog iznosa od 10.835,10 eura. Kako se tuženik podneskom od 29. travnja 2025. usprotivio djelomičnom povlačenju, to je o cjelokupnom tužbenom zahtjevu naznačenom u tužbi (za isplatu iznosa od 10.835,10 eura) valjalo meritorno odlučiti.

24.3. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici TL:

- na ime razlike plaće zbog povećanja osnovice za razdoblje od lipnja 2016. do siječnja 2017. isplati ukupni iznos od 262,29 eura, odnosno pojedinačne iznose kako su naznačeni u točki 22.1. obrazloženja, sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa (15. u mjesecu) do isplate;

- na ime razlike plaće koju bi ostvarila da joj je tuženik obračunavao plaću u visini plaće asistenta u organiziranom stanovanju isplati ukupni iznos od 5.085,18 eura, odnosno pojedinačne iznose kako su naznačeni u Tablici broj 2 nalaza i mišljenja na listovima 304 – 305 spisa, osim iznosa od 35,13 eura na ime razlike plaće za svibanj 2016., kako je to obrazloženo u točki 18.7. obrazloženja.

24.4. Iako je tužiteljica TL u konačno uređenom tužbenom zahtjevu potraživala na ime povećanja osnovice i na ime razlike plaće koja bi joj pripala za radno mjesto asistenta ukupni iznos od 5.382,67 eura, preglednosti radi sud je u izreci presude posebno prikazao iznos koji joj pripada na ime razlike plaće zbog povećanja osnovice (262,29 eura - točka I izreke presude), a posebno iznos koji joj pripada na ime razlike plaće za radno mjesto asistenta (5.085,18 eura - točka II izreke presude).

24.5. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog u točkama I i II izreke presude tužbeni zahtjev tužiteljice TL odbijen je kao neosnovan. Tužiteljica TL u tužbi je zahtijevala isplatu iznosa od 10.835,10 eura pa je za iznos od 5.487,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama njen tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III izreke presude).

25. Tužiteljica FL od tuženika potražuje isplatu iznosa od 19.482,23 eura, i to iznosa od:

- 351,20 eura na ime razlike bruto plaće zbog povećanja osnovice

- 19.131,03 eura na ime razlike bruto plaće koju bi ostvarila da joj je tuženik obračunavao plaću u visini plaće višeg asistenta u organiziranom stanovanju, sve za zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove teku od njihova dospijeća (15. u mjesecu, počevši od 15. travnja 2016. do 15. veljače 2020.) do isplate.

25.1. Opisano uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe (povećanje tužbenog zahtjeva) s obzirom na to da je tužiteljica FL u tužbi od tuženika potraživala isplatu iznosa od 99.000,00 kuna, odnosno 13.139,56 eura. Unatoč protivljenju tuženika, sud je preinaku dopustio smatrajući ju svrhovitom za konačno rješenje odnosa među strankama. Osim toga, za preinaku tužbe postoji uporište u odredbi čl. 190. st. 2. ZPP kojom je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja je u sudskoj praksi protumačena na način da je tužitelj ovlašten nakon vještačenja preinačiti tužbu. Također, u odnosu na preinačeni dio tužbe nije nastupila zastara, jer uslijed povećanja tužbenog zahtjeva u skladu s rezultatima vještačenja nije izmijenjena ni pravna ni činjenična osnova tužbenog zahtjeva, pa je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe, a ne trenutkom preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

25.2. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici FL:

- na ime razlike plaće zbog povećanja osnovice za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017. isplati ukupni iznos od 351,20 eura, odnosno pojedinačne iznose kako su naznačeni u točki 23.1. obrazloženja, sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa (15. u mjesecu) do isplate;

- na ime razlike plaće koju bi ostvarila da joj je tuženik obračunavao plaću u visini plaće višeg asistenta u organiziranom stanovanju isplati ukupni iznos od 19.019,64 eura, odnosno pojedinačne iznose kako su naznačeni u Tablici broj 4 nalaza i mišljenja na listovima 308 – 311 spisa, uz napomenu da joj ne pripada iznos od 111,39 eura na ime razlike plaće za svibanj 2016., kako je to obrazloženo u točki 18.7. obrazloženja.

25.3. Iako je tužiteljica FL u konačno uređenom tužbenom zahtjevu potraživala na ime povećanja osnovice i na ime razlike plaće koja bi joj pripala za radno mjesto višeg asistenta ukupni iznos od 19.482,23 eura, preglednosti radi sud je u izreci presude posebno prikazao iznos koji joj pripada na ime razlike plaće zbog povećanja osnovice (351,20 eura - točka IV izreke presude), a posebno iznos koji joj pripada na ime razlike plaće za radno mjesto (19.019,64 eura - točka V izreke presude).

25.4. U preostalom dijelu, tužbeni zahtjev tužiteljice FL odbijen je kao neosnovan. Kao što je navedeno u točki 18.7. obrazloženja, tužiteljici ne pripada iznos od 111,39 eura na ime razlike plaće za svibanj 2016. pa je u tom dijelu njen tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka VI izreke presude).

26. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, stoga je tako i naznačeno u izreci presude.

27. Odluka o zateznima kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO/05) prema kojem kamate teku na svaki pojedini mjesečni iznos plaće od dospijeća do isplate. Prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR/14 ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Slijedom navedenog, sud je tužiteljicama na pojedine mjesečne iznose manje isplaćene plaće dosudio zateznu kamatu koja na temelju čl. 29. ZOO/15 teče od 15. u mjesecu do isplate.

27.1. Međutim, tužiteljice nemaju pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće. Naime, prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.).

28. Tužiteljice i tuženik zatražili su naknadu parničnog troška.

28.1. U odnosu na tužiteljicu TL odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi sa čl. 155. ZPP. Tužiteljica TL je osnovano pokrenula predmetni parnični postupak pa se smatra da je uspjela u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva (100 %), dok je u odnosu na visinu uspjela u omjeru od 49 % (5.347,47 eura u odnosu na postavljeni zahtjev od 10.835,10 eura), pa njen ukupni uspjeh u sporu iznosi 75 %, dok uspjeh tuženika iznosi 25 %. Tuženik je stoga, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, dužan tužiteljici TL naknaditi troškove postupka u omjeru od 50 % (75 % - 25 %).

28.2. U odnosu na tužiteljicu FL, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP. Budući da tužiteljica nije uspjela s postavljenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu (njen tužbeni zahtjev odbijen je za iznos od 111,39 eura, što je manje od 1 %), zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, u cijelosti su joj dosuđeni troškovi postupka.

28.3. Tužiteljici TL pripada iznos od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.

7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), sastav podneska od 15. lipnja 2021. (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 14. listopada 2021., 24. ožujka 2022. i 27. lipnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 500 bodova što uzimajući vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54. Tarife) iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 1.250,00 eura. Navedene troškove u tuženik je dužan naknaditi tužiteljici TL u omjeru od 50 %, dakle u iznosu od 625,00 eura. Navedeno se odnosi na troškove tužiteljice TL prije spajanja parnica.

28.4. Tužiteljici FL pripada iznos od po 250 bodova za sastav tužbe (Tbr.

7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištima 17. ožujka 2021. i 27. lipnja 2021. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 750,00 bodova što uzimajući vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54. Tarife) iznosi 1.500,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 375,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 1.875,00 eura, koji iznos joj je dužan naknaditi tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP. Navedeno se odnosi na troškove tužiteljice FL prije spajanja parnica. Ne pripada joj trošak sastava podneska od 15. lipnja 2021. jer navedeni podnesak u smislu čl. 155. ZPP nije bio potreban za vođenje parnice.

28.5. Nakon spajanja parnica, tužiteljicama zajedno pripada iznos od po 250 bodova za zastupanje na ročištima 22. rujna 2022., 6. svibnja 2024., 3. rujna 2024., 16. prosinca 2024., 14. veljače 2025., 16. travnja 2025. i 5. svibnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) te sastav podnesaka od 27. rujna 2024. i 2. travnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), ukupno 2.250 bodova. Vrijednost predmeta spora obje tužiteljice zajedno (nakon spajanja) iznosi 30.317,33 eura (10.835,10 eura na TL i 19.482,23 eura u odnosu na FL). S obzirom na omjer sudjelovanja svake tužiteljice u vrijednosti predmeta spora sud je odlučio da od odmjerenih 2.250 bodova 64 %, odnosno 1.440 bodova pripada tužiteljici FL, a 36 % odnosno 810 bodova tužiteljici TL.

28.6. Dakle, tužiteljici FL, za zastupanje po punomoćnici odvjetnici, nakon spajanja parnica pripada iznos od 1.440 bodova što uzimajući vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54. Tarife) iznosi 2.880,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 720,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 3.600,00 eura, koji iznos joj je dužan naknaditi tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP.

28.7. Tužiteljici TL, za zastupanje po punomoćnici odvjetnici, nakon spajanja parnica pripada iznos od 810 bodova što uzimajući vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54. Tarife) iznosi 1.620,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 405,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 2.025,00 eura. Navedene troškove u tuženik je dužan naknaditi tužiteljici TL u omjeru od 50 %, dakle u iznosu od 1.012,50 eura.

28.8. Tužiteljicama nije priznat trošak sastava podnesaka od 30. travnja 2024. i 26. kolovoza 2024. jer su navedeni podnesci dostavljeni u spis izvan roka predviđenog čl. 299.a st. 3. ZPP pa su ih stanke mogle izložiti i na ročištu glavne rasprave koje je uslijedilo.

28.9. Također, svakoj tužiteljici je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 331,81 eura. Neovisno o pravilu iz čl. 154. st. 2. ZPP, tužiteljici TL je valjalo priznati troškove vještačenja u cijelosti, a to uzimajući u obzir da je u tijeku postupka, radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, bilo nužno provesti vještačenje, a riječ je o nužnim troškovima koje je tužiteljica bila dužna snositi, i načelno gledajući, platila bi ih u tom istom iznosu neovisno o visini postavljenog tužbenog zahtjeva, jer oni imaju svoju ustaljenu cijenu pa ih je, stoga, tužiteljici valjalo priznati na temelju čl. 154. st. 3. ZPP.

28.10. Dakle, tužiteljici TL je na ime parničnog troška priznato ukupno 1.969,31 eura (trošak iz točke 28.3., 28.7. i 28.9. obrazloženja).

28.11. Tužiteljici FL je na ime parničnog troška priznato ukupno 5.806,81 eura (trošak iz točke 28.4., 28.6. i 28.9. obrazloženja).

28.12. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjevi tužiteljica za naknadu parničnog troška su odbijeni kao previsoko postavljeni i time neosnovani.

28.12. Tuženiku ne pripada pravo na trošak jer u odnosu na FL nije uspio u sporu (osim u neznatnom dijelu), a u odnosu na TL jer zbog njenog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tuženika. Stoga je zahtjev tuženika za priznanje parničnog troška odbijen kao neosnovan.

U Puli 3. studenog 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. Tužiteljicama po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnici