Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: K-1008/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci po sucu Sandri Vučković kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ivone Štifanić kao zapisničara u kaznenom predmetu povodom privatne tužbe PR od 20. studenog 2024. godine, precizirane dana 17. rujna 2025. godine, zastupane po odvjetnici RR protiv okrivljene PRK, radi kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu KZ/11),, nakon zaključene javne rasprave održane dana 29. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnice privatne tužiteljice odvjetnice RR te okrivljene, javno je objavio dana 3. studenog 2025. godine, a dana 29. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I.Na temelju odredbe čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25; dalje: ZKP/08)
okrivljena PRK, kćer P i R, rođena **.**.1970. u [adresa], diplomirani ekonomist, zaposlena, s mjesečnim primanjima od oko 1.400,00 eura, bez dodatnih primanja, bez imovine, udana, bez djece, neosuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
dana 21. listopada 2024. godine putem e-maila poslanog privatnoj tužiteljici, ravnatelju Srednje talijanske škole, LR, te tajnici Srednje talijanske škole, RRK, između ostalog navela:
˝…Zato što sam Vas, kao Voditeljica računovodstva Srednje talijanske škole Rijeka, na izvjestan način spriječila da za sebi priskrbite protupravnu imovinsku korist jer ste Vi iako ste znala da od 01.09.2024. godine više nećete obnašati dužnost Predsjednice ŽSV-a, za potrebe ŽSV-a kupila tablet. Ne samo da ste kupila tablet pred sami istek Vašeg mandata Predsjednice ŽSV-a, vec ste, proturiječeći mi, kategorički tvrdila da je tablet Vaše vlasnišvo, iako ste znala da je račun za tablet naslovljen na Srednju talijansku školu, a ne na Vas osobno.
Vi ste naime krajem 08/2024, ponavljam, iako ste znala da od 01.09.2024 godine više nećete obnašati dužnost Predsjednice ŽSV-a, za 230€ (već ranije dobivenih od AZOO- a a za potrebe ŽSV-a) kupila tablet….
Čak ste i gospođu iz AZOO -a pokušala ,,obmanuti", ne dajući joj sve relevantne informacije, kako bi ista mogla donijeti ispravan ,,sud˝/odluku o tome tko zapravo, osim AZOO-a, odlučuje za što ce se potrošiti tih 230€.˝
dakle, za drugoga iznijela i prenijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da to nije istina i to putem računalne mreže-e-maila, a zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba,
čime da bi počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevetom, opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.
II. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 privatna tužiteljica LRK se s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom u visini od 5.000,00 eura upućuje na parnicu u cijelosti.
III. Na temelju čl. 149.st.3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret privatnog tužitelja, a o visini kojih će se donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1.Izmijenjenom privatnom tužbom okrivljena se tereti za kazneno djelo klevete, pobliže opisano u izreci odluke.
2.Okrivljena se očitovala kako se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
3.Tijekom dokaznog postupka pročitani su: mail (list 9 i 10 te 11 spisa), financijski izvještaj (list 6 i 7 spisa), izjava (list 8 spisa), mail (list 44 spisa), procedura o postupku i uvjetima imenovanja... (list 48 i 49 spisa), potvrda (list 58 spisa), odluka o imenovanju Županijskog stručnog vijeća, mail od 18. ožujka 2024. i 10. rujna 2024., preslika računa Pevexa, potvrda o stručnom usavršavanju, storno računa (Dokaz 3. u omotnici na listu 22-23 spisa), sitni inventar (Dokaz 4. u omotnici na listu 22-23 spisa), popis za rashod (Dokaz 5. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 9. rujna 2024. (Dokaz 6. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 9. rujna 2024. (Dokaz 7. u omotnici na listu 22-23 spisa), izvod prometa po računu (Dokaz 8. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 9. listopada 2024. (Dokaz 9. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 10. listopada 2024. (Dokaz 10. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 10. siječnja 2025. (Dokaz 11. u omotnici na listu 22-23 spisa), izvod prometa po računu (Dokaz 12. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 9. listopada 2024. (Dokaz 13. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 10. listopada 2024. (Dokaz 14. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 10. listopada 2024. (Dokaz 15. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 10. listopada 2024. (Dokaz 16. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 11. studenog 2024. (Dokaz 17. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 30. prosinca 2024. (Dokaz 18. u omotnici na listu 22-23 spisa), potvrda (Dokaz 19. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 10. studenog 2024. (Dokaz 20. u omotnici na listu 22-23 spisa), upozorenje (Dokaz 21. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 12. prosinca 2024. (Dokaz 21. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 21. siječnja 2025. (Dokaz 23. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 4. veljače 2025. (Dokaz 24. u omotnici na listu 22-23 spisa), mail od 2. i 3. srpnja 2025.
3.1.Neposredno su saslušani svjedoci LRK, ŽRK i LR.
4.U svojem iskazu okrivljena u bitnome navodi da je spornu elektroničku poruku poslala u okviru interne komunikacije unutar škole, u kontekstu rasprave o načinu raspolaganja sredstvima Županijskog stručnog vijeća. Istaknula je da nije imala namjeru povrijediti čast privatne tužiteljice, već je upozorila na moguću nepravilnost te zatražila pojašnjenje pravila postupanja.
5. Na temelju provedenih dokaza, cijeneći iste pojedinačno i skupno, u postupku je nesporno da je okrivljena uputila dana 21. listopada 2024. godine putem e-maila privatnoj tužiteljici, ravnatelju Srednje talijanske škole, LR, te tajnici Srednje talijanske škole, RRK, e-mail sadržaja koji je pobliže opisan u izreci odluke.
6. Sporno je da li su u predmetnom e-mailu iznesene neistinite činjenične tvrdnje, ukoliko jesu da li je okrivljena znala da iznosi neistinite činjenične tvrdnje te s kakvom namjerom je ista postupala.
7.Sud je ocijenio iskaze svjedoka LRK, ŽRK i LR pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti te u vezi s dokumentacijom u spisu.
8. Svjedok LRK u bitnome navodi da 36 godina radi u prosvjeti, od čega 33 godine u Srednjoj talijanskoj školi, te da je 18 godina bila voditeljica Županijskog stručnog vijeća profesora hrvatskog jezika za talijansku manjinu. Ističe da voditelja vijeća imenuje Agencija za odgoj i obrazovanje, te da za taj posao ne prima naknadu, već je riječ o stručnom radu u okviru nastavničke norme. Agencija jednom godišnje vijeću dodjeljuje manji iznos sredstava za rad, uz opće upute da se sredstva mogu koristiti za opremu potrebnu za rad vijeća, pri čemu nije točno određeno koja oprema spada u takvu opremu. Navodi da je tijekom školske godine 2023./2024. bila na dužem bolovanju, a nakon povratka je, radi obavljanja poslova predsjednice vijeća i izdavanja potvrda o stručnom usavršavanju, 22. kolovoza 2024. kupila tablet, jer joj je računalo bilo u kvaru. Nakon toga je 30. kolovoza 2024. Agenciji poslala izvješće o utrošenim sredstvima, zajedno s računom za tablet, te navodi da Agencija nije imala nikakvih primjedbi. Prema njezinim riječima, okrivljena je počela osporavati kupnju tableta, tvrdeći da svjedokinja nije imala pravo kupiti tablet jer joj mandat uskoro završava, iako je ona smatrala da joj mandat traje do kraja školske godine. Svjedokinja navodi da su napadi okrivljene na nju psihički djelovali, zbog čega je odlučila vratiti tablet, što je učinila 8. listopada 2024., nakon čega je 10. listopada 2024. vratila novac školi, o čemu joj je tajnica izdala potvrdu. Unatoč tome, tvrdi da je okrivljena u mailu poslanom njoj, ravnatelju i tajnici napisala da ju je „spriječila u stjecanju protupravne imovinske koristi“ te da je pokušala obmanuti Agenciju, što ju je, kako navodi, jako pogodilo nakon dugogodišnjeg rada u prosvjeti. Također navodi da nije potrošila sredstva vijeća tijekom dvije godine mandata, te smatra da je nepravedno optužena da je nešto ukrala.
8.1.Sud prihvaća iskaz svjedokinje u dijelu u kojem opisuje okolnosti kupnje tableta, slanje izvješća Agenciji za odgoj i obrazovanje te činjenicu da je tablet kasnije vraćen trgovini, a novac vraćen školi, budući da su ti navodi potvrđeni materijalnim dokazima u spisu (račun trgovine, bankovni izvodi i potvrda o povratu sredstava).
8.2.U preostalom dijelu, u kojem svjedokinja iznosi osobne dojmove o ponašanju okrivljene i razloge zbog kojih smatra da je bila napadana ili nepravedno optužena, sud smatra da se radi o subjektivnoj percepciji svjedokinje, koja kao privatna tužiteljica ima neposredni interes u ishodu postupka.
9. Svjedok ŽRK navodi da je privatna tužiteljica dugogodišnja predsjednica vijeća i ugledna profesorica. Prema njezinim riječima, vijeće je svake godine dobivalo određena sredstva za rad, a problem je nastao kada je privatna tužiteljica kupila tablet, nakon čega je došlo do sukoba s okrivljenom koja je smatrala da su sredstva nenamjenski potrošena. Svjedokinja navodi da je Agencija bila upoznata s trajanjem mandata predsjednice vijeća, budući da upravo Agencija imenuje predsjednika vijeća. Navodi da profesori nisu strogo ograničeni u korištenju sredstava, već sami odlučuju kako će ih koristiti za potrebe rada vijeća. Svjedokinja potvrđuje da je dobila mail koji je poslala okrivljena, kao i ravnatelj škole. Navodi da je Agencija kontaktirala ravnatelja, te da je u razgovoru rečeno da se takva situacija nikada nije dogodila i da bi se problem trebao riješiti unutar škole. Svjedokinja također navodi da je privatna tužiteljica bila emocionalno pogođena optužbama, da je plakala i govorila da joj je narušeno zdravlje, jer su optužbe o krađi sredstava izrečene pred kraj njezine karijere. Navodi i da je osobno kontaktirala Agenciju, gdje joj je rečeno da je postupanje privatne tužiteljice bilo opravdano. Također navodi da je okrivljena naknadno poslala mail Agenciji tražeći da sredstva pripadnu školi, te da je nakon toga jedna osoba iz Agencije poslala mail u kojem je navela da prema njezinom osobnom mišljenju tablet nije sredstvo za rad. Svjedokinja smatra da je problem nastao tek nakon što je okrivljena počela osporavati kupnju tableta.
9.1.Sud prihvaća iskaz svjedokinje u dijelu koji se odnosi na činjenicu da je spor nastao nakon slanja elektroničke poruke okrivljene te da su o navedenom događaju bili obaviješteni ravnatelj škole i drugi zaposlenici.
9.2.Međutim, sud primjećuje da svjedokinja iskazuje izrazito naklonjeno privatnoj tužiteljici, naglašavajući njezin profesionalni ugled i emocionalno stanje nakon zaprimanja sporne poruke. U tom dijelu sud smatra da se radi o osobnom dojmu svjedokinje koji nije odlučan za utvrđivanje kaznene odgovornosti okrivljene.
9.3.Također, dio iskaza u kojem svjedokinja navodi da je Agencija „dala za pravo“ privatnoj tužiteljici nije potkrijepljen materijalnim dokazima u spisu.
10.Sud je posebnu pažnju posvetio iskazu svjedoka LR, ravnatelja škole, koji je kao nadređena osoba objema strankama imao neposredna saznanja o događajima.
10.1. Svjedok LR, ravnatelj škole, navodi da je privatna tužiteljica jedna od najcjenjenijih nastavnica u školi, koja tamo radi više od 30 godina, te da je 18 godina bila predsjednica Županijskog stručnog vijeća, bez ikakvih pritužbi na njezin rad. Navodi da je vijeće svake godine dobivalo određeni iznos sredstava za rad, te da je privatna tužiteljica uredno izvještavala Agenciju o trošenju tih sredstava. Ističe da je spor nastao oko iznosa od 230 eura, te da mu nije jasno zašto je došlo do polemike oko tog iznosa. Navodi da je privatna tužiteljica bila dugo na bolovanju, pa je tek pred kraj mandata odlučila kupiti tablet kako bi iskoristila sredstva. Prema njegovim riječima, Agencija nije imala primjedbi na kupnju tableta. Ističe da mu je posebno smetalo što je spor izašao iz okvira škole i počeo se rješavati preko Agencije, iako je Agencija smatrala da bi se problem trebao riješiti interno u školi. Navodi da je on pokušao smiriti situaciju i organizirao sastanak između stranaka, ali je nakon toga okrivljena i dalje tvrdila da je privatna tužiteljica obmanula Agenciju i da su sredstva trebala pripasti školi. Ravnatelj navodi da se u mailovima spominjala „obmana Agencije“ te da se privatnu tužiteljicu u kontekstu optuživalo za protupravno korištenje sredstava, što se moglo shvatiti kao optužba za kazneno djelo. Navodi da je privatna tužiteljica zbog tih optužbi bila uznemirena i loše se osjećala na radnom mjestu.
10.2.Sud prihvaća iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem opisuje nastanak spora i pokušaj njegova internog rješavanja, jer je njegov iskaz u skladu s ostalim dokazima u spisu.
10.3.Iz iskaza svjedoka proizlazi da je sporna komunikacija nastala u kontekstu rasprave o načinu raspolaganja sredstvima vijeća te da je problem u početku bio predmet interne rasprave među zaposlenicima škole.
11.Sva tri svjedoka u bitnome potvrđuju da je privatna tužiteljica dugogodišnja profesorica i predsjednica vijeća, da je vijeće dobivalo sredstva za rad, da je tablet kupljen iz tih sredstava, da Agencija nije imala izravne primjedbe, da je spor nastao nakon reakcije okrivljene, da se u mailu spominjalo „protupravno korištenje sredstava“ i „obmana Agencije“ da je privatna tužiteljica zbog toga bila uznemirena i pogođena optužbama.
11.1.Iz iskaza svjedoka proizlazi da je između stranaka postojao spor u vezi načina raspolaganja sredstvima Županijskog stručnog vijeća, pri čemu je privatna tužiteljica kupila tablet iz sredstava vijeća, koji je kasnije vraćen, a sredstva vraćena školi. Svjedoci potvrđuju da je sporna komunikacija nastala u okviru interne komunikacije među zaposlenicima škole.
12. Sud je posebno analizirao sadržaj elektroničke poruke koju je okrivljena uputila privatnoj tužiteljici, ravnatelju škole i tajnici škole, a u kojoj se, prema navodima privatne tužbe i iskazima svjedoka, spominju izrazi poput „protupravna imovinska korist“ te „obmana Agencije za odgoj i obrazovanje“.
12.1.Sud je pri tome imao u vidu da kazneno djelo klevete iz članka 149. KZ/11 postoji samo ako počinitelj iznosi ili pronosi neistinitu činjeničnu tvrdnju znajući da je ona neistinita, a koja može naškoditi časti ili ugledu druge osobe.
12.2.U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza proizlazi da je između stranaka postojao spor u vezi načina raspolaganja sredstvima Županijskog stručnog vijeća, odnosno kupnje tableta iz sredstava namijenjenih radu vijeća.
12.3.Iz iskaza svjedoka i dokumentacije u spisu utvrđeno je da je privatna tužiteljica predmetni tablet kupila, nakon čega je isti naknadno vraćen trgovini, a novac vraćen školi, što ukazuje da je u vezi tog pitanja doista postojala rasprava među zaposlenicima škole.
12.4.Sud smatra da su sporne formulacije iz elektroničke poruke izrečene u kontekstu rasprave o pravilnosti trošenja sredstava, a ne kao iznošenje činjenice za koju bi okrivljena znala da je neistinita.
12.5.Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljena u spornoj situaciji izražavala sumnju u pravilnost postupanja te je tražila pojašnjenje od nadležnih osoba i institucija.
12.6.Sud stoga zaključuje da navedene formulacije predstavljaju vrijednosni sud i stav okrivljene u vezi s načinom raspolaganja sredstvima, a ne iznošenje svjesno neistinite činjenične tvrdnje.
12.7.Sud također uzima u obzir da je sporna poruka bila upućena ograničenom krugu osoba unutar radnog okruženja škole, odnosno privatnoj tužiteljici, ravnatelju i tajnici škole, te nije bila namijenjena širem krugu osoba niti javnosti.
12.8.U takvim okolnostima sud smatra da iz sadržaja sporne komunikacije nije moguće zaključiti da je okrivljena postupala s namjerom klevetanja, niti da je svjesno iznijela neistinite tvrdnje o privatnoj tužiteljici.
12.9. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da sporne izjave iz elektroničke poruke predstavljaju dio interne rasprave između zaposlenika škole o načinu raspolaganja sredstvima, a ne kazneno djelo klevete u smislu članka 149. KZ/11.
12.10.Slijedom svega navedenog sud smatra da nije dokazano da je okrivljena svjesno iznijela neistinite tvrdnje koje bi mogle predstavljati kazneno djelo klevete .
13.Budući da tijekom postupka nisu dokazana sva bitna obilježja kaznenog djela koje se okrivljenoj stavlja na teret, sud je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 odlučio kao u izreci presude te je okrivljenu oslobodio od optužbe.
14.Sud je nadalje razmotrio ostvaruju li se u postupanju okrivljene obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11.
14.1.Prema navedenoj zakonskoj odredbi, kazneno djelo uvrede čini onaj tko drugoga uvrijedi, pri čemu se uvredom smatra izjava ili postupanje kojim se omalovažava čast ili dostojanstvo druge osobe.
14.2.Pri ocjeni je li određena izjava uvredljiva sud mora uzeti u obzir sadržaj izjave, kontekst u kojem je izrečena, odnos između osoba te krug osoba kojima je izjava upućena.
14.3.U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljena u elektroničkoj poruci upućenoj privatnoj tužiteljici, ravnatelju škole i tajnici škole navela da je privatna tužiteljica pokušala pribaviti protupravnu imovinsku korist te obmanuti Agenciju za odgoj i obrazovanje.
14.4.Sud ne spori da takve formulacije mogu biti neugodnog karaktera za osobu na koju se odnose, međutim sud je dužan ocijeniti jesu li iste izrečene s namjerom vrijeđanja ili u okviru rasprave o određenom pitanju od zajedničkog interesa.
14.5.Iz provedenih dokaza proizlazi da je između stranaka postojao spor u vezi načina raspolaganja sredstvima Županijskog stručnog vijeća, konkretno u vezi kupnje tableta iz sredstava vijeća.
14.6.Utvrđeno je da je privatna tužiteljica predmetni tablet kupila iz sredstava vijeća, nakon čega je isti naknadno vraćen trgovini, a sredstva su vraćena školi, što potvrđuju dokumentarni dokazi u spisu.
14.7.Iz iskaza svjedoka proizlazi da je cijela situacija bila predmet rasprave među zaposlenicima škole, a sporna elektronička poruka upućena je ograničenom krugu osoba unutar radnog okruženja, odnosno privatnoj tužiteljici, ravnatelju i tajnici škole.
14.8.Sud smatra da su sporne formulacije izrečene u kontekstu polemike o pravilnosti raspolaganja sredstvima vijeća, odnosno kao izraz sumnje okrivljene u pravilnost postupanja, a ne kao izjava usmjerena na omalovažavanje privatne tužiteljice kao osobe.
14.9.Pri tome sud ima u vidu i sudsku praksu prema kojoj izražavanje sumnje ili kritike u vezi postupanja druge osobe u okviru radnog odnosa ne predstavlja kazneno djelo uvrede ako je izrečeno u kontekstu rasprave o radnim pitanjima, čak i kada je takva kritika formulirana oštrijim rječnikom.
14.10.Sud također uzima u obzir da je komunikacija bila interna komunikacija između zaposlenika škole, a ne izjava upućena široj javnosti.
14.11.Slijedom navedenog sud zaključuje da sporne izjave predstavljaju stav i procjenu okrivljene u vezi načina raspolaganja sredstvima, te da u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje namjere omalovažavanja privatne tužiteljice.
14.12.Stoga sud smatra da u postupanju okrivljene nisu ostvarena obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11, budući da sporne izjave predstavljaju dio rasprave o radnom pitanju, izrečene u okviru interne komunikacije između zaposlenika škole.
15. Budući je okrivljena oslobođena optužbe to troškovi kaznenog postupka padaju na teret privatne tužiteljice dok se ista s imovinsko pravnim zahtjevom upućuje na parnicu, sve na temelju u izreci navedenih zakonskih odredbi.
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.
U Rijeci, 3. studenog 2025. godine.
Sudac
Sandra Vučković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana. Žalba se predaje ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.
Dostavna naredba:
1.Privatna tužiteljica LRK
2. Punomoćnica privatne tužiteljice odvjetnica RR
3. Okrivljena PRK
