Poslovni broj: P-1004/2024-38

Republika Hrvatska

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Uk. Branitelja Dubrovnik b.b., kojeg zastupa punomoćnica Vanda Benz, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženice SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Branka Skansi i Oskar Benussi, odvjetnici iz Dubrovnika, radi predaje posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana predati tužitelju u suposjed dvosobni stan u [adresa], na adresi [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice s wc-om, predsoblja, terase i praonice u prizemlju korisne površine 46,98 m2, upisan u ZK tijelo II – 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-8) neodvojivo povezan sa stanom u prizemlju i I. katu k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za iseljenje tuženice iz dvosobnog stana u [adresa], na adresi [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice s wc-om, predsoblja, terase i praonice u prizemlju korisne površine 46,98 m2, upisan u ZK tijelo II – 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-8) neodvojivo povezan sa stanom u prizemlju i I. katu k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine te predaju stana slobodnog od svih stvari i osoba.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koja glasi:

¨I. Određuje se privremena mjera na način da SR OIB: [osobni identifikacijski broj] preda ključ ulaznih vrata dvosobnog stana u [adresa], na adresi [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa dnevnim boravkom, kupaonice s WC-om, predsoblja, terase i praonice u prizemlju korisne površine 46,98 m2 upisano u ZK tijelo II – 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) neodvojivo povezan sa stanom u prizemlju i I. katu čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine u kat. čest. Br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] DR OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 dana.

II. Privremena mjera iz točke I ovog rješenja traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda.¨.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 4. prosinca 2024. i tijekom postupka tužitelj tvrdi da je temeljem Ugovora o najmu stana od 8. travnja 2022. najmoprimac dvosobnog stana u [adresa], na adresi [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice s wc-om, predsoblja, terase i praonice u prizemlju korisne površine 46,98 m2, sve u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (etažno vlasništvo E-8 u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a koji stan je vlasništvo Zaklade Blaga djela, s tim da u ovom stanu stanuje od 2011. i da je u ugovoru navedeno da s njim stanuju supruga i maloljetna djeca LR. Navodi da je u svibnju 2024. saznao da ga je tuženica isključila iz posjeda ovog stana tako što je promijenila bravu na ulaznim vratima i odbila mu predati ključeve, čime da mu je onemogućila ulaz u stan koji je njegov dom i jednina nekretnina koju je imao u posjedu. Ukazuje da je pred ovim sudom u tijeku postupak razvoda njega i tuženice, a da je bračna zajednica prestala, dok on zbog navedene situacije živi kao beskućnik u ¨Staroj bolnici¨.

1.2. Slijedom navedenog, zahtjeva da se tuženici naloži da iseli iz predmetnog stana i isti mu preda u posjed slobodan od svih stvari i osoba, uz obvezu nadoknade troškova ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

1.3. Pored navedenog, tužitelj predlaže donošenje privremene mjere kojom se tuženici nalaže da mu preda ključeve navedenog stana, navodeći da iz predmetnog ugovora o najmu stana proizlazi vjerojatnost njegove tražbine za predaju posjeda dok zbog činjenice da živi kao beskućnik u uvjetima koji nisu primjereni i dostojanstveni trpi nenadoknadivu štetu zbog odbijanja tuženice da mu preda ključeve stana.

2.1. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da je tužitelj svojevoljno napustio predmetni stan, a koji im je dodijeljen od strane Zaklade Blaga djela kao socijalno ugroženoj obitelji, da se protivi da tužitelj stanuje u ovom stanu jer je zbog alkoholizma prijavljen policiji radi obiteljskog nasilja te smatra da postoji opasnost da bi se isto nastavilo. U odnosu na sam ugovor o najmu, tvrdi da je najmodavac stan dao obitelji LR, a da iseljenje prije isteka ugovora može zahtijevati samo najmodavac Zaklada Blaga djela. Tvrdi da u stanu stanuje s njihovim sinovima i da im je ovo jedini dom, da ona osobno nema primanja te da troškove stana snosi sin LR. Pojašnjava da se tužitelj iz stana iselio 2023. jer mu je u postupku koji se vodio protiv njega pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pp- 2565/2023 bila izrečena mjera zabrane približavanja i kontaktiranja s njom, s tim da je u tom predmetu proglašen krivim za prekršaj iz čl. 10. toč. 2 i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2.2. Slijedom navedenog, predlaže odbiti zahtjeve tužitelja i naložiti istom da joj nadoknadi troškove ovog postupka.

2.3. U odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere ukazuje da je tužitelj svojevoljno napustio stan, da je isti zaposlen i ima plaću veću od 1.000,00 eura pa da je u mogućnosti iznajmiti stana na području Grada Dubrovnika, dok je ona nezaposlena i bez primanja.

3.1. Na glavnoj raspravi su pročitani izvadak iz zemljišne knjige, Ugovor o najmu stana od 8. travnja 2022., Ugovor o najmu stana od 12. siječnja 2011., dopis tužitelja od 13. lipnja 2024. s povratnicom, spisi ovog suda poslovni broj POb-88/2024, Pp- 615/2024, Pp-2565/2023 i R1 Ob-167/2024, dopis i Službene bilješke MUP-a, PU Dubrovačko-neretvanske, Policijska postaja Dubrovnik, dopis Zaklade Blaga djela od 10. srpnja 2025. te su saslušani svjedoci VR, CR, ZR, LR i HR te stranke.

3.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza, daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

3.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja djelomično osnovani.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje njegove supruge iz stana koji je u vlasništvu Zaklade Blaga djela, kao i predaje posjeda stana tužitelju.

5. Između stranaka nije sporno:

- da tuženica posjeduje predmetni stan,

- da tužitelj nema ključeve od ulaznih vrata u stan niti je u posjedu stana,

- da je vlasnik stana Zaklada Blaga djela

- da je tužitelj sa Zakladom Blaga djela sklopio ugovor o najmu predmetnog stana,

- da ugovor o najmu stana nije istekao niti je otkazan,

- da su stranke ranije zajedno stanovale u stanu kao supružnici sa svojom djecom,

- da je bračna zajednica stranaka prestala i da je u tijeku postupak razvoda braka između stranaka.

6. Između stranaka je sporno pravo na posjed stana.

7.1. Čitanjem priloženih Ugovora o najmu stana te dopisa Zaklade Blaga djela, utvrđeno je da je tužitelj 10. rujna 2021. sklopio ugovor o najmu stana sa Zakladom Blaga djela kao vlasnikom stana, da je istim određeno da se stan daje u najam obitelji LR, da je izričito određeno da će u stanu stanovati stranke te njihovi sinovi LR i CR, da se stranke nalaze u posjedu stana temeljem ranije sklopljenih ugovora o najmu stana, dok se ovaj ugovor primjenjuje za razdoblje od 28. prosinca 2020. do 28. siječnja 2026., a da obveze plaćanja najamnine i održavanja stana preuzima tužitelj kao najmodavac.

7.2. Iz odredbi ugovora o najmu, dopisa Zaklade Blaga djela te iskaza stranaka, u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, proizlazi da je stan dodijeljen njihovoj obitelji kao socijalno ugroženoj obitelji te da su socioekonomske prilike obitelj bitan elemenat za ispunjenje ugovora o najmu stana te produljenje najma u vidu sklapanja novog ugovora o najmu stana po isteku postojećeg ugovora o najmu stana (čl. 18. i 19. Ugovora).

8. Tuženica niti tvrdi niti dokazuje, a isto je razvidno i iz očitovanje Zaklade Blaga djela od 10. srpnja 2025., da bi predmetni Ugovor o najmu bio izmijenjen ili otkazan.

9.1. Iz sadržaja presude ovog suda poslovni broj Pp-2565/2023 od 11. travnja 2024., nesporne činjenice da je pred ovim sudom u tijeku postupak razvoda braka stranaka, te iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, osobito djece stranaka FR, KR i LR, u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, proizlazi da su se odnosi stranaka bitno poremetili 2023. godine, da je tužitelj osuđen zbog počinjenja prekršaja psihičkog nasilja u obitelji prema tuženici i njihovim sinovima u vidu vrijeđanja i uznemiravanja sinova stranaka i nasilja prema tuženici koje nije rezultiralo ozljedom zbog čega mu je izrečena novčana kazna, da je uslijed prijave za nasilje tužitelju privremeno bilo zabranjeno održavanje kontakta s tuženicom, da je u tom razdoblju tužitelj izbivao iz stana u kojem su stranke do tada godinama zajedno stanovale sa svojom djecom, da je tuženica promijenila bravu od ulaznih vrata i da tužitelj nema ključ od istih te da stoga ne može ući u predmetni stan, da mu tuženica ne želi predati ključeve stana, a da tužitelj u razdoblju od kada nije u posjedu stana stanuje u stanu koji mu je privremeno dan u posjedu kao socijalnog ugroženoj osobi – osobi bez mjesta za stanovanje.

9.2. Iz životno uvjerljivog iskaza, a u vezi sa tvrdnjom tužitelja da je zaštićeni najmoprimac prije majke tuženika bio njegov otac, kao i stanjem same nekretnine utvrđenim na licu mjesta, razvidno da je predmetni stan predstavlja stan u kojem su tuženik, njegovi roditelji, sestra do udaje, te baka i djed živjeli isključivo i kontinuirano preko 40 godina (svakako prije rođenja tuženika koji je rođen 1980.), uz znanje vlasnika i bez sporova o pravu na posjed stana.

9.3. Kada se činjenica da tuženik u predmetnom stanu živi kontinuirano od svog rođenja i to kao stanu koji je prethodno bio i ostao do smrti dom njegove najbliže obitelji, dovede u vezu s činjenicom da je predmetni stan prethodno bio dodijeljen njegovim prednicima na neodređeno vrijeme i to pod privilegiranim uvjetima statusa zaštićenog najmoprimca i to od strane vlasnika stana koji je kao tijelo lokalne vlasti ujedno i legitimirano za pomaganje socijalno ugroženih građana, zaključak je ovog suda da predmetna nekretnina predstavlja dom tužitelja kako to definira Europski sud za ljudska prava.

9.4. Naime, pravo na dom je temeljno ljudsko pravo koje je propisano čl. 34. Ustava Republike Hrvatske, kao i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne Novine“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), a upravo Europski sud za ljudska prava, u svojoj praksi, definira da dom čine prostrije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja ( Bjedov protiv Hrvatske), s tim da dom nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene (Orlić protiv Hrvatske), dapače isti ne mora predstavljati niti stan ili kuću, jer dom može primjerice bit ii kamp kućica ili drugi prostor, ako ga pojedinac opravdano smatra svojim domom i koristi ga kao dom, s tim da je dom činjenični, a ne pravni pojam i ne ovisi o definicijama danim u domaćem pravu (Paulić protiv Hrvatske).

10. Odredbom čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda je propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

11. U konkretnom slučaju je jasno da iseljenjem tuženice iz predmetnog stana dolazi do miješanja u ostvarivanju prava tuženice na dom, pa je stoga, radi odluke o zahtjevu tužitelja, nužno provesti test razmjernosti kojim se ocjenjuje je li miješanje u tuženičino pravo na dom utemeljeno na zakonu, je li nužno i je li postoji legitiman cilj za isto te je li miješanje u navedeno pravo tuženika prikladno cilju koji se s istim postiže.

12. Člankom 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje u tekstu ZV) je propisano:

(1) Samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.

(2) Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

(3) Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.

(4) Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

13.1. Temeljem sadržaja predmetnog ugovora o najmu stana te iskaza stranaka, a u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, zaključak je ovog suda da tužitelj i tuženica imaju pravo na suposjed predmetnog stana u svrhu stanovanja, da im ovo pravo pripada temeljem samog ugovora i to kao ovlaštenje dano od vlasnika osobno svakome od njih do 28. siječnja 2026.

13.2. Ocjena je ovog suda da tužitelj nije ovlašten samostalno izmijeniti sadržaj navedenog ugovora time što bi odredio osobe koje po ovlaštenju vlasnika mogu u istom stanovati jer je činjenica stanovanja obitelji LR i to točno navedenih osoba bitni element predmetnog ugovora koji je kao takav sklopljen upravo vezano za socijalne okolnosti obitelji LR te je ovaj ugovor, do otkaza istog ili isteka istog, valjana osnova za posjed kako tužitelja, tako i tuženice te niti jedno od njih nije ovlašteno isključiti drugog iz posjeda stana tijekom trajanja ugovora o najmu stana.

13.3. Činjenica poremećenih odnosa stranaka te prestanka njihove bračne zajednice može predstavljati legitimnu osnovu da svojevoljno ne posjeduju stan i da traže izmjenu postojećeg ugovora o najmu stana ili sklapanje novog ugovora o najmu stana no dok je postojeći ugovor o najmu stana na snazi niti jedna od stranaka nema pravo svojevoljno isključiti drugu od posjeda stana te predmetni ugovor o najmu stana daje i jednoj i drugoj stranci podjednako pravo na posjed stana u smislu stanovanja u istom do 28. siječnja 2026.

13.4. Pri tome se ukazuje da tužitelju nije odlukom vlasnika ili suda ograničeno ili oduzeto pravo na posjed stana, da tuženica nije, a u vezi poremećenih odnosa stranaka i tvrdnji o nemogućnosti suživota sa tužiteljem, zahtijevala sudsku zaštitu nakon okončanja navedenog prekršajnog postupka pa da bi imala pravo tužitelju uskratiti suposjed stana, dok joj navedeno pravo ne pripada temeljem samog zakona jer zakon štiti pravo na posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi, konkretno ugovoru o najmu stana kojim je vlasnik predao posjed stana određenoj osobi.

14.1. U odnosu na tvrdnje stranaka da predmetni stan predstavlja njihov dom, zaključak je ovog suda da isti predstavlja dom obje stranke, a činjenica da su njihovi odnosi izmijenjeni (prestanak bračne zajednice) ne daje pravo samo po sebi niti jednoj od stranaka da oduzme drugoj pravo na dom.

14.2. Naime, pravo na dom je temeljno ljudsko pravo koje je propisano čl. 34. Ustava Republike Hrvatske, kao i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne Novine“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), a upravo Europski sud za ljudska prava, u svojoj praksi, definira da dom čine prostrije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja ( Bjedov protiv Hrvatske), s tim da dom nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene (Orlić protiv Hrvatske), dapače isti ne mora predstavljati niti stan ili kuću, jer dom može primjerice bit ii kamp kućica ili drugi prostor, ako ga pojedinac opravdano smatra svojim domom i koristi ga kao dom, s tim da je dom činjenični, a ne pravni pojam i ne ovisi o definicijama danim u domaćem pravu (Paulić protiv Hrvatske).

14.3. Odredbom čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda je propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

15. U konkretnom slučaju ne postoji zakonska osnova za uskraćivanje posjeda doma tužitelju, dok činjenica neslaganja stranaka i prestanka bračne zajednice ne pretpostavljaju legitiman interes i cilj uslijed kojeg bi se jednoj više osoba u istom domu uskratilo pravo na dom, ukoliko u njihovim odnosima nije počinjen prekršaj ili kazneno djelo koje bi kao takvi predstavljali osnovu za zabranu pristupa članu obitelji time i osnovu za miješanje u pravo na dom.

16. Činjenica je da iz presude prekršajnog suda te iskaza tuženice i sinova stranaka proizlazi da je tužitelj u razdoblju prije donošenja presude bio nasilan prema tuženici i sinovima i to tijekom svibnja i lipnja 2023., no tužitelju nakon donošenja predmetne presude 11. travnja 2024. nije zabranjen pristup tuženici i sinovima, a niti je nakon tog razdoblja prijavljen za nastavak nasilja ili novi vid nasilja, a što bio predstavljalo valjanu osnovu da se tužitelju uskrati suposjed predmetnog stana sa tuženicom kao suposjednicom stana temeljem iste pravne osnove – ugovora o najmu stana.

17. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da tužitelj ima pravo na suposjed stana sa tuženicom no da nema pravo zahtijevati iseljenje tuženice niti predaju suposjeda slobodnog od njenih stvari ili drugih osoba, uzimajući u obzir da je vlasnik stana istim ugovorom o najmu stana ovlastio i stranke i njihovu djecu na posjedovanje stana do 28. siječnja 2026. te je stoga odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

18. Pri tome se, a uzimajući u obzir prestanak bračne zajednice, napominje strankama da bilo koji oblik međusobnog nasilja ili pak nasilja prema djeci stranaka predstavlja osnovu temeljem koje bi sud, po prijavi nasilja, mogao uskratiti strankama pravo na posjed stana te ih se stoga poziva da do isteka predmetnog ugovora o najmu ili izmjene istog ili pak sklapanja novog ugovora o najmu stana svoja prava na suposjed izvršavaju obzirno i pri tome poštujući jednako pravo druge strane na stanovanje u istom stanu. Ujedno se napominje da izmijenjene obiteljske prilike i/ili socijalne prilike stranaka također predstavljaju valjanu osnovu temeljem koje bi najmodavac (Zaklada Blaga djela) kao vlasnik mogao izmijeniti odluku o davanju stana u posjed strankama.

19.1. U odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere kojom bi se tuženici naložilo tužitelju predati ključeve predmetnog stana, ocjena je ovog suda da je ista neosnovana iako je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje tražbine – prava na predaju suposjeda, a isto stoga što iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bez određivanja ove mjere trpio nenadoknadivu štetu, kako to tužitelj tvrdi.

19.2. Naime, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da od 2. studenog 2023. kontinuirano stanuje u objektu koji je uređen za život i koji se sastoji od kuhinje, kupaonice i dvije sobe, koji ima struju i vodu te za koji ne plaća korištenje, a koji mu je udruga dala na korištenje kao ¨beskućniku¨, da u ovom objektu ima svoju sobu, a da bi u predmetnom stanu morao sobu dijeliti sa suprugom (tuženicom), pa kada se navedeno dovede u vezu s njegovim iskazom da je jedina razlike kvalitete stanovanja u tome što mu je sporni stan dom, a ovaj u kojem sada stanuje nije, zaključak je ovog suda da tužitelj nije dokazao da mu bez određivanja navedene privremene mjere nastaje ili da bi mu nastala nenadoknadiva šteta jer isti ima osigurano besplatno uređeno mjesto stanovanja koje mu kao takvo pruža veći komfor od stanovanja u ovdje predmetnom stanu pa mu do pravomoćnog okončanja ovog spora u kojem se odlučuje o osnovanosti (ne samo vjerojatnosti) njegove tražbine neposjedovanjem stana neće nastati nenadoknadiva šteta kako to tvrdi.

19. Slijedom navedenog, a sukladno čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

20. Uzimajući u obzir djelomični uspjeh stranaka u sporu, činjenicu da su sve radnje i dokazi podjednako poduzeti u vezi svih zahtjeva, da je trošak zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima u istom platnom razredu neovisno o pojedinačnim zahtjevima, a obzirom na jedinstvenu vrijednost predmeta spora, temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Dubrovnik, 3. studenog 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženice