REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-925/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB: 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik, Zagreb, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Sanja Vukina odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja i isplate, dana 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 08. Ugovora o kreditu broj: 72248/05 sklopljenom 4. svibnja 2005. između ET, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i HVB - Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi: "Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna; plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita."

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 isplatiti tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., OIB: 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A iznos od 295,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate; od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1 . siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 10,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2006. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 799,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije ref inanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 233,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 25. ožujka 2025. navodi da je KT iz [adresa] kao korisnik kredita s HVB Splitska banka d.d. (prednik tuženika) kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 72248/05 dana 4. svibnja 2005. u čijem čl. 08. je ugovorena naplata administrativne naknade navodno za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1 % od iznosa odobrenog kredita, najviše do tisuću kuna, plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita. Predmetna je naknada korisniku kredita naplaćena u iznosu od 2.300,00 kn (305,44 EUR) zaključno sa danom 10. lipnja 2006. Tužitelj pojašnjava da je korisnik kredita potrošač, da je ugovor o kreditu tipski (adhezijski) ugovor na čiji sadržaj korisnik kredita nije imao niti je mogao imati bilo kakav utjecaj. Sporna odredba čl. 08. Ugovora o kreditu je prema navodima tužitelja netransparentna, nepoštena, nezakonita i ništetna jer se o istoj među strankama nije pojedinačno pregovaralo, korisnik kredita nije imao utjecaj na njezin sadržaj te nije bio informiran o tome koji su troškovi obuhvaćeni tom naknadom, razlozima koji opravdavaju plaćanje takve naknade, svrsi naknade i relaciji odnosa između te naknade i zauzvrat pruženih usluga. Dodaje da je naknada ustegnuta od iznosa kredita pa je korisnik kredita tuženiku morao plaćati kamate i na naknadu koja mu je naplaćena, čime je dodatno narušena već postojeća znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Korisnik kredita je svoje potraživanje po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu ustupio tužitelju Ugovorom o ustupu/prijenosu tražbine pa stoga tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva da se prije svega utvrdi da je ništetna navedena ugovorna odredba i da se obveže tuženika na isplatu iznosa od 305,44 EUR po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove i to sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja naknade pa do isplate. Dodatno tužitelj ističe da odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije ništetna samo prema odredbama Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – dalje: ZZP), već i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) (konkretno čl. 272.) jer obveza korisnika kredita i eventualni stvarni troškovi na koje se naknada odnosi nisu određeni niti odredivi (čl. 272. ZOO).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara vrijednosti predmeta spora koju je naznačio tužitelj u tužbi navodeći da deklaratorni odnosno nenovčani zahtjev na utvrđenje ništetnosti u ovom postupku treba smatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu na isplatu. Nadalje ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da tužitelj nije potrošač, a ugovor o ustupu tražbine je ništetan u smislu odredbe čl. 80. ZOO jer tražbina iz Ugovora o kreditu ne smije biti predmet ustupa s obzirom da je ista usko vezana za osobnost (osobu) vjerovnika odnosno korisnika kredita kao potrošača. Tuženik također navodi da tužitelj nije dokazao da je korisnik kredita izvršio ijednu uplatu na ime dospjelih obveza po Ugovoru o kreditu pa tak i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva da bi postojala osnova za potraživanja po osnovi stečenog bez osnove. Dalje navodi da prema primjenjivom ZZP nije dopušteno utvrđivati ništetnost bilo koje odredbe ugovora ako je predmetna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva, a sporna je odredba pisana podebljanim slovima i stoga je uočljiva u samom Ugovoru o kreditu, potom je pisana na način iz kojeg nedvosmisleno proizlazi da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna i plaća se jednokratno, odnosno predmetna odredba sadrži sve podatke potrebe radi nedvosmislenog određenja činidbe tužitelja u cijelosti. Štoviše , ista je određena na matematički precizan način i posljedično za razumijevanje predmetne odredbe nije potrebno nikakvo posebno financijsko znanje. Stoga je predmetna odredba jasna i razumljiva.

3. Tuženik je na pripremnom ročištu 22. listopada 2025., prije upuštanja u raspravljanje, priznao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva do iznosa od 295,34 EUR, uz napomenu da ne priznaje tužbeni zahtjev. Tužitelj je na tom ročištu djelomično povukao tužbu u dijelu zahtjeva za isplatu preko iznosa od 295,34 EUR do iznosa od 305,44 EUR (za iznos od 10,10 EUR), a tuženik se suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe.

4. Budući da je tužba djelomično povučena, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, i budući da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, riješeno je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.

– dalje: ZPP), kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

5. Iako je tuženik na pripremnom ročištu priznao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva do iznosa od 295,34 EUR, sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja iz čl. 331. ZPP budući da je za donošenje takve presude potrebno da tuženik na jasan, određen i nedvosmislen način prizna tužbeni zahtjev, o čemu ovdje nije riječ jer je tuženik izrijekom naveo da ne priznaje tužbeni zahtjev. Međutim, priznavanjem osnove i visine tužbenog zahtjeva do iznosa od 295,34 EUR, tuženik je priznao odlučne činjenice pa je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke za donošenje presude u smislu čl. 332.a st. 2., u vezi čl. 325. ZPP.

6. Naime, s obzirom na priznanje i osnove i visine tužbenog zahtjeva do visine od 295,34 EUR, sud je ocijenio da su time nesporne i sve odlučne činjenice među strankama, odnosno da je odredba čl. 08. Ugovora o kreditu o tzv. ulaznoj naknadi ništetna jer nije jasna, uočljiva i lako razumljiva potrošaču i jer se njome uzrokuje neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača , a kao posljedicu ništetnosti tuženik je dužan tužitelju, kojem je korisnik kredita ustupio sva potraživanja po osnovi ništetnih odredbi, isplatiti iznos od 295,34 EUR sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2006. do isplate (jer je tuženik bio nepošten) , sve primjenom odredbi čl. 324. st. 1. te čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

7. Stoga je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke presude.

8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 158. ZPP. Iz spisa ne proizlazi da je tužba djelomično povučena iz razloga što je tuženik u tom dijelu udovoljio zahtjevu tužitelja. Međutim, radi ovog povučenog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi koji tuženiku svakako ne bi nastali da je tužbeni zahtjev u kondemnatornom dijelu od samog početka bio postavljen na iznos od 295,34 EUR pa stoga tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, već je on troškove dužan nadoknaditi tužitelju u cijelosti.

9. Vezano za vrijednost predmeta spora, ovaj sud nije našao da bi tužitelj suviše visoko isti naznačio u tužbi. Iako se tuženik poziva na pravna shvaćanja izražena u odlukama viših sudova navodeći da u konkretnom slučaju deklaratorni tužbeni zahtjev predstavlja deklaratorni preambul koji služi kao pravno pitanje za odlučivanje o visini tužbenog zahtjeva, ističe se kako je ovaj sud stajališta da je tužitelj pravilno postupio kad je u odnosu na svaki zahtjev koji je istaknuo u okviru tužbenog zahtjeva, u skladu s odredbama čl. 35.-40. ZPP, odredio vrijednost predmeta spora pa tako i u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev. Navedeni zahtjev predstavlja zaseban zahtjev o kojem je odlučeno presudom u izreci pod točkom I., odnosno ne radi se samo o deklaratornom preambulu. Ovaj zahtjev, kao nenovčani zahtjev, ima svoju vrijednost koju je tužitelj, u skladu s čl. 40. st. 2. ZPP, naveo u tužbi i koju prihvaća i ovaj sud.

10. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) i podneska od 1. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te troškovi zastupanja na pripremnom ročištu 22. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Navedeno uvećano za PDV po stopi od 25% te za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,18 EUR i za presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 16,59 EUR ukupno iznosi 799,77 EUR.

11. Nisu mu priznati troškovi zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 22. listopada 2025. jer u konkretnom predmetu nije provedena glavna rasprava pa se stoga ne radi o trošku koji je tužitelju nastao u ovom sporu (čl. 151. ZPP). Isto se odnosi i na troškove pristupa ročištu za objavu presude jer sud nije proveo i zaključio glavnu raspravu, već je presuda donesena bez održavanja rasprave. Time je neosnovan i zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe za presudu preko iznosa od 16,59 EUR do zatraženog iznosa od 100,00 EUR po toj osnov i. Naime, puni iznos sudske pristojbe za presudu bez održavanja rasprave iznosi 33,18 EUR, međutim kako se odluka tužitelju dostavlja putem e-komunikacije, to isti ima mogućnost, platiti polovicu sudske pristojbe u skladu s čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.), a ukoliko ne postupi na takav način, svi troškovi koji mu nastanu po osnovi pristojbe za presudu preko iznosa od 16,59 EUR odnosit će se na troškove na naknadu kojih tužitelju ne pripada pravo od protivne strane (arg. iz čl. 156. ZPP).

12. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

11. Slijedom izloženog, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 3. studenog 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od primitka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.