REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-667/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari I tužitelja POĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], II tužitelja LOĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], III tužiteljice ŽOĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Martina Lukić, odvjetnica u Zagrebu, i IV tužitelja OOĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], protiv tuženika PO (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikša Đurić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 29. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika III tužiteljice, osobno tuženika i punomoćnika tuženika, dana 3. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti III tužiteljici iznos od 1.375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.2.2019. godine od isplate, iznos od 225,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. studenoga 2025. godine do isplate i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 644,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (3.11.25.) do isplate, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II III tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 537,50 eura i s dijelom zahtjeva kojim na dosuđeni iznos od 225,00 eura kamatu potražuje od 28.2.2019. do 2.11.2025. godine.

r i j e š i o j e:

Tužba I, II i IV tužitelja smatra se povučenom.

Obrazloženje

1. Pravni prednika tužitelja, njihova majaka LO (u daljnjem tekstu oštećenica) podnijela je dana 28.2.2019. godine ovom sudu tužbu zbog naknade štete činjenično navodeći da ju je tuženik dana 20.9.2014. godine fizički napao i da je zbog zadobivenih ozljeda pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega). Nadalje, oštećeni je tvrdila da je povodom utuženog štetnog događaja vođen i kazneni postupak protiv tuženika u kojem je o pravomoćno oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozlijede.

1.2. Oštećenica je tijekom postupka preminula pa je postupak nastavljen po sada tužiteljima, njezinim zakonskim nasljednicima, koji prema konačno postavljenom. povišenom tužbenom zahtjevu smatraju da bi oštećenici na ime naknade neimovinske štete pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 7.650,00 eura, a na ime imovinske štete iznos od 900,00 eura, odnosno ukupno 8.550,00 eura, odnosno svakome iznos od 2.137,50 eura sa kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje vođenje kaznenog postupka, ali tvrdi da je oštećenica svojim postupanjem u vrijeme štetnog događaja doprinijela istome u omjeru od 50%. Tijekom postupka tuženik se protivi povišenje tužbenog zahtjeva i osporava aktivnu legitimaciju. Predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U ovoj pravnoj stvari sa ročište za glavnu raspravu određenog dana 29.10.2025. godine neopravdano su izostali I, II i IV tužitelji, a tuženik se nije upustio u raspravljanje pa je primjenom čl. 295. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) sud u odnosu na I, II i IV tužitelja riješio kao u izreci rješenja.

4. U odnosu na prigovor tuženika kojim osporava aktivnu legitimaciju III tužiteljice sud utvrđuje da isti prigovor nije osnovan.

4.1. Naime, sud je rješenjem dana 7.2.2022. godine prekinuo postupka, jer je oštećenica preminula, uz odluku da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili staratelj ostavštine preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to učini.

4.2. Po prijedlogu nasljednika sud je dana 27.1.2025. godine donio rješenje o nastavku postupka u odnosu na sve tužitelje, a isto rješenje je postalo pravomoćno dana 26.2.2025. godine.

4.3. Pravomoćnošću rješenja (4.2.) svi su tužitelji stekli aktivnu legitimaciju i tuženik nakon pravomoćnosti tog rješenja više ne može s uspjehom isticati prigovore u odnosu na sada naznačene tužitelje (sve da je sud i pogriješio), jer je rješenje pravomoćno. Tuženik je imao mogućnost izjaviti žalbu protiv rješenja o nastavku postupka što nije učinio.

4.4. Zbog toga sud prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije III tužiteljice odbija kao neosnovan.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presudu, medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem.

5.1. Dokazni prijedlog saslušanjem oštećenice sud prije njezine smrti nije stigao provesti, a tuženik se odrekao prava da bude saslušan kao stranka u ovom postupku. Nije niti izvršen uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1329/17, jer je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

5.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, do visine kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

6. Povodom utuženog štetnog događaja vođen je kazneni postupka protiv tuženika pred Općinskom kaznenim sudom u Zagrebu te je uvidom u presudu tog suda broj K-1329/17 od dana 6.10.2017. godine utvrđeno da je tuženik oglašen krivim što je dana 20. rujna 2014. godine, oko 14,10 sati, u Zagrebu, Trg Petra Preradovića bb, prilikom održavanja prosvjednog skupa pod nazivom "Skup razuma 2", pristajući da teško tjelesno povrijedi LO, rođenu **.**.1937., svjestan njezine dobi, za vrijeme dok je imenovana s ograde crkve "Svetog Preobraženja" skidala transparent, dotrčao do nje, te je udario dlanom po licu, uslijed kojeg udarca je LO pala na tlo te zadobila prijelom gornjeg dijela lijeve nadlaktične kosti s utiskivanjem ulomaka, a koja povreda je teške naravi,

- d a k l e, drugog teško tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano po članku 118. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15 i 61/15, u nastavku: KZ/11.), a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11, pa je tuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja neće biti izvršena ukoliko tuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

6.1. Citirana presuda postala je pravomoćna dana 20.3.2018. godine.

7. U smislu odredbe čl. 12. st. 3 ZPP-a sud je parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik – ovdje tuženik oglašen krivim.

7.1. Međutim, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) tuženiku je dokazivati da postoje neki razlozi koji njegovu krivnju djelomično umanjuju i tuženik je tvrdio da je oštećenica doprinijela šteti.

7.2. Dokaz na okolnost svojih navoda (7.1.) koji je tuženik predlagao bilo je provođenje njegovo saslušanja, kojeg se prava tijekom postupka odrekao.

8. Cijeneći sve utvrđeno pod 6.-7.2. sud utvrđuje da je tuženik isključivo kriv za nastanak štetnog događaja koji se zbio na način da je on oštećenicu udario dlanom po licu, zbog koje udarca je ista pala na tlo i zadobile teške tjelesne ozlijede. Naime, takav nastanka štetnog događaja utvrđen je tijekom kaznenog postupka i u odnosu na takav činjenični opis djela tuženik je pravomoćno oglašen krivim. Iz samog dijela opisa djela u kojem se navodi da je oštećenica skidala transparent s ograde crkve sud nikako ne može utvrditi doprinos iste za nastanak štetnog događaja. Građanski revolt koji se izražava kroz uklanjanje transparenta ne može se sprečavati fizičkim nasrtajem na osobu koja revolt izražava i pri tome nikoga ne napada fizički. Upravo je tuženik taj koji je isključivo kriv za nastanak štetnog događaja i štetu koju je oštećenica pretrpjela i pro tome treba imati u vidu da je tuženik oglašen krivi i za djelo koje je počinio prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi. Naime, oštećenica je u trenutku štetnog događaja imala 77 godina (rođena je 1937. godine), a tuženik je bio bitno mlađi (imao je 58 godina).

8.1. Zbog svega utvrđenog, a temeljem odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO-a tuženik je dužan naknaditi štetu.

9. Sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, pribavio je zdravstveni karton oštećenice i proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Tomislavu Trajbaru, na koji stranke, nakon dodatnog pisanog očitovanja vještaka nisu imale prigovora niti primjedbi, a i sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, jer je sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke.

9.1. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je oštećenica u štetnom događaju zadobila dva prijeloma i to ispod glave lijeve nadlaktične kosti i velikog tuberkula lijeve nadlaktične kosti, kao i krvni podljev na lijevoj nadlaktici i lijevoj strani prsnog koša.

9.2. Nakon pregleda u hitnoj kirurškoj ambulanti, odmah po štetnom događaju, oštećenica je zadržana na bolničkom liječenju devet dana, a liječenje je obuhvaćalo i imobilizaciju zavojem. Nakon toga, ponovno je boravila na bolničkom liječenju, u listopadu 2014. godine i to 13 dana, kada je učinjena operacija i to krvava repozicija i osteosinteza. U studenom, 13.11.2014. godine obavljena je kontrola, rtg snimanje i pregled po kirurgu i tek je tada skinut zavoj, uz preporuku provođenja fizikalne terapije.

9.3. Oštećenica je terapiju provela kroz tri ciklusa i 7.9.2015. godine obavila je kontrolni pregled kod liječnika fizijatra pa je, prema utvrđenu vještaka s tim danom njezino liječenje ozljeda zadobivenih u štetnom događaju dovršeno.

9.4. Vještak je izvršio uvid u zdravstveni karton oštećenice i utvrdio da se radi o opsežno vođenim podacima o zdravlju oštećenice i to od 2004. godine na 400 stranica i da je uvidom u isti utvrdio da su podaci o utuženom štetnom događaju evidentirani, kao i dinamika liječenja, da postoji zapis o ozljedi desnog ramena u 2012. godine, ali da se radilo o ozljedi pri padu, bez prijeloma kosti koja je tretirana konzervativno. U zdravstvenom kartonu nema podataka da bi oštećenica prije utuženog štetnog događaja imala tegobe lijevog ramena.

9.5. Nastavno je vještak naveo da je kod oštećenice došlo do smanjenja životnih i radnih aktivnost za 10%, a koju ocjenu vještak daje temeljem medicinske dokumentacije, kliničkog nalaza pri pregledu oštećenice i svog iskustva. Pri tome vještak objašnjava da se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi lijevog ramena, kompliciranom prijelomu kosti u području zgloba uz ozljedu tetiva koji unatoč propisnom kirurškom liječenju i fizikalnoj terapiji ostavio smanjenu pokretljivost lijevog ramena, a zbog bolova i smanjene pokretljivosti-aktivnosti ramenog zgloba i mišića došlo je do atrofije istih. Vještak je prije izrade nalaza i mišljenja pregledao oštećenicu i tada utvrdio da je aktivna pokretljivost lijevog ramena smanjena i bolna, izvršio je i mjerenja i opisao stanje ramena. Vještak je opisao i ožiljak na lijevom ramenu s prednje strane dužine 16 cm, blijedi, zaostao nakon operacije, koji je povremeno vidljiv drugim osobama i predstavlja naruženje lakšeg stupnja.

9.6. Zbog zadobivenih ozljeda i tijeka liječenja oštećenica je, kako utvrđuje vještak, fizičke boli jakog intenziteta imala 7 dana, srednjeg 14 dana, a slabijeg još 8 tjedana, dok kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Oštećenica je trpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta imala je 5 dana, srednjeg 10 dana, a slabijeg još 4 tjedna.

10. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, kao i sve utvrđene odlučne činjenice (9.-9.6.), imajući u vidu sveobuhvatnost vještačenja, cijeneći da je sačinjen u skladu s pravilima struke. Nakon dodatnog detaljnog očitovanja ni tuženik nije imao prigovora niti primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

11. Na ovaj se pravni odnos primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO). Povreda prava osobnosti propisana je odredbom čl. 19 ZOO, a činjenice koje utječu na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100 ZOO) propisane su čl. 1100 st. 2 ZOO, a koji propisuje da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.1. Povezujući dva gore navedena čl. ZOO-a, imajući u vidu činjenice utvrđene u točki 9.-9.6. ovaj sud smatra da su ispunjeni uvjeti tj. da je kod oštećenice došlo do povrede prava osobnosti pri čemu je sud posebno cijenio neugodnosti tijekom liječenja (duljinu trajanja bolova i strajha), koje su obuhvatile preko dvadeset dana bolničkog liječenja, provođenje fizikalne terapije u tri ciklusa, dakle 30 dana, a uz sve to kod oštećenice nije došlo do potpunog ozdravljenja, jer joj je zdravlje bilo trajno narušeno. Cijeneći položaj ožiljka i dob oštećenice sud nalazi da se radi o naruženju koje je rijetko vidljivo trećim osobama, samo tijekom boravka na plaži.

11.2. Primjenjujući odredbu čl. 1100. st. 2 oštećenici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.500,00 eura, a tuženik je III tužiteljici dužan platiti ¼ dijela to iznosa tj. 1.375,00 eura i to uz primjenu čl. 1103 ZOO-a sa kamatom od dana podnošenja tužbe tj. od 28.2.2019. godine do isplate.

12. Vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je oštećenici bila potreban tuđa pomoć i njega u trajanju od 224 sata, a uobičajeno da je da takvu pomoć pružaju ukućani, što isti nisu dužni činiti besplatno.

12.1. III tužiteljice smatra da visina tog dijela zahtjeva iznosi 4,01 eura po jednom satu, koji iznosa sud nalazi primjerenim. Radi se o zahtjevu za naknadu materijalne, nenovčane i nereparirane štete pa sud u smislu ovlasti iz čl. 223 ZPP-a nalazi da je zatraženi iznos od 4,01 eura primjeren današnjim troškovima i cijenama koštanja usluge pomoć u kući na tržištu. Međutim, kako se radi o cijeni koju sud utvrđuje na dan donošenja ove presude to i kamata na taj iznos teče od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja tužbe, što je u skladu s odredbom čl. 1089. st. 2 ZOO-a.

12.2. Ukupna naknada sa osnove tuđe pomoći i njege iznosi 900,00 era, a ¼ dijela III tužiteljice 225,00 eura, a imajući u vidu utvrđeno pod 12.1. tuženik je dužan kamatu platiti od 3.11.2025. godine te je III tužiteljica za tijek kamata od dana podnošenja tužbe do dana donošenja ove presude odbijena (točka II izreke).

13. III tužiteljica je odbijena i s dijelom zahtjeva do zaraženog iznosa od 1.912,50 eura sa osnova neimovinske štete tj. za iznos od 537,50 eura.

14. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem istoga sud je istu u smislu odredbe čl. 190. i 191. ZPP-a dopustio, a otklanja se i prigovor zastare zbog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 27.5.2024. godine, a koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva", koja pravna situacija se desila u ovom predmetu, jer je do povišenje došlo nakon provedenog vještačenja, a viši iznos potražuje se iz iste činjenične osnove.

15. Odluka o naknadi troškova postupka donesene je primjenom čl. 154. st. 2 ZPP-a i pri tome je sud cijenio da je III tužiteljica sa osnovom zahtjeva uspjela 100%, a sa visinom 74% pa je njezin uspjeh 87%, a uspjeh tuženika 13% zbog čega je tuženik dužan naknaditi troška u omjeru od 74%.

15.1. Prema zahtjevu III tužiteljice istoj je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 eura, trošak sastava podneska od 26.5.2025. godine u iznosu od 200,00 eura i trošak pristupa na ročište dana 29.10.2025. u iznosu od 200,00 eura tj. sveukupno 532,72 eura odnosno 74% tog iznosa iznosi 394,21 eura, kojem je pribrojen trošak medicinskog vještačenja, koji je kao nužan priznat u cijelosti, tako da ukupan trošak III tužiteljice iznosi 644,21 eura.

15.2. Primjenom čl. 151. st. 3 ZPP-a kamata na troška teče od dana donošenja ove presude, a o kamatnoj stopi u točki I izreke presude odlučeno je temeljem čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 3. studenoga 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.