REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

P-67/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić-Plašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Grafu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinski i Graf j.t.d., Zagreb, protiv 1. tuženika ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika IĆ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 3. tuženika LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (kao nasljednika iza pok. IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), zastupanih po punomoćniku Miljenku Jekiću, odvjetniku iz Zagreba, radi stjecanja služnosti puta, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave održane dana 17. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, te 2. tuženika IĆ ml., osobno uz punomoćnika 1. -3. tuženika, dana 03. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da u korist nekretnine u vlasništvu tužiteljice EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], označene kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 1 i dvorište u [adresa]. površine 812 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina), postoji stvarna služnost puta i kolnika na teret nekretnine u suvlasništvu 1. tužene ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], M. [adresa], 2. tuženika IĆ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženika LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odnosno njezinog svakodnevnog vlasnika označene kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi neplodna Stražnička površine 126 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina) i to u cijeloj njezinoj površini, što su 1. tužena ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], M. [adresa], 2. tuženik PĆ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženik LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i trpjeti izvršavanje toga prava od strane tužiteljice.

II. Tužiteljica EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], M. [adresa] je temeljem ove presude ovlaštena ishoditi upis prava stvarne služnosti puta i kolnika na teret nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi neplodna Stražnička površine 126 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina) i to na cijeloj njezinoj površini, a u korist svakodobnog vlasnika nekretnine označena kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 1 i dvorište u [adresa]., površine 812 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina), što su 1. tužena ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženik PĆ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženik LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni trpjeti.

III. Nalaže se 1. tuženoj ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], M. [adresa], 2. tuženiku IĆ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 3. tuženiku LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], M. [adresa], troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate, obračunatoj po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s odredbom članka 29, stavak 2, 7 i 8 Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu, za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.", kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužiteljici EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi 1. tuženoj ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], M. [adresa], 2. tuženiku IĆ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženiku LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.025,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 03. studenog 2025., do isplate, obračunatoj po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s odredbom članka 29, stavak 2, 7 i 8 Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu, za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu evidentirana kao vlasnica nekretnine čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 1 i dvorište u [adresa]., površine 812 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: povlasna nekretnina), a koja nekretnina nema drugog kolnog, ni pješačkog prilaza s javnog puta. Ona i njeni pravni prednici da su kao pošteni posjednici služnosti puta i kolnika istu izvršavali kroz razdoblje od preko 40 godina,, točnije od 1970-tih godina do danas, na nekretninu čkbr. [katastarska čestica] u naravi neplodna Stražnička, površine 126 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: poslužna nekretnina), a za koju je predmetnu nekretninu kao vlasnik u zemljišnim knjigama ovog suda bio upisan prvotni tuženik PĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] (pravni prednik 1. - 3. tuženika ŠĆ, IĆ i LĆ, koji je umro tijekom trajanja ovog parničnog postupka dana 15. travnja 2023.). No, s obzirom da se poslužna nekretnina nalazila u društvenom vlasništvu na dan 08. listopada 1991., rok za stjecanje stvarnih prava na takvoj nekretnini teče od tog datuma, te se u njega ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma, a sve sukladno odredbi članka 388, stavak 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prvima (u daljnjem tekstu: ZVDSP). Slijedom navedenog, služnost puta i kolnika na poslužnoj nekretnini u vlasništvu tuženika da je stekla temeljem zakona dosjelošću, kao njen pošten posjednik od 08. listopada 1991. do danas, dakle, u razdoblju dužem od 27 godina, a kojem se gotovo svakodnevnom izvršavanju služnosti puta i kolnika tužiteljice vlasnici poslužne nekretnine u tom vremenskom razdoblju nisu protivili, sve sukladno odredbi članka 229 ZVDSP, koja propisuje: "Stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.". Njen prednik, koji je kao vlasnik povlasne nekretnine posjedovao služnost puta i kolnika na poslužnoj nekretnini od 1970-ih godina, pa do svoje smrti 24. studenog 2016., bio je njen otac, pok. HĆ. Ona da je zadnja s pok. ocem i ostatkom obitelji prvo povlasnu nekretninu koristila kao vikendicu (kuću za odmor), a potom u njoj živjela, te posjeduje služnost puta i kolnika na poslužnoj nekretnini od 1970-tih. Dana 16. travnja 2015. da je pok. HĆ, kao darovatelj, s njom, kao obdarenicom, sklopio ugovor o darovanju, kojim je njoj darovao povlasnu nekretninu, a koji je ugovor o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba, pod posl. brojem OV-4150/15. Ona da je, kao i njen pravni prednik, služnost puta i kolnika ostvarivala na način da je poslužnom nekretninom s javne ceste svakodnevno pristupala vozilom i pješke do povlasne nekretnine odnosno istim putem pristupala vozilom i pješice s povlasne nekretnine na javnu cestu. Ističe kako je iz podataka u katastarskom operatu vidljivo da povlasna nekretnina na sjevernoj strani graniči s javnom cestom, no, kako s te strane postoji visinska razlika od preko 3 metra u odnosu na javnu cestu koja je uzdignuta, nije moguće tim putem pristupiti s javne ceste na povlasnu nekretninu, već je pristup moguć jedino putem poslužne nekretnine. Pravni prednik tuženika PĆ, da joj se 05. ožujka 2019. obratio dopisom navodeći kako ona nema pravo koristiti poslužnu nekretninu, te ju je upozorio kako za povlasnu nekretninu do 01. svibnja 2019. mora osigurati drugi pristup od onog koji trenutno koristi. S obzirom da ona i njeni prednici poslužnu nekretninu koriste za pristup povlasnoj nekretnini od 1970-tih godina do danas, čemu se pravni prednik tuženika PĆ, nikada nije protivio, tj. nije niti fizičkim, niti sudskim putem priječio ostvarivanje prava služnosti puta i kolnika od strane nje i njene obitelji, te s obzirom da na povlasnu nekretninu nema drugog pristupa s javnog puta osim onog preko poslužne nekretnine, to da podnosi tužbu radi utvrđenja stjecanja služnosti puta i kolnika na poslužnoj nekretnini. Vezano za izvršavanje služnosti puta i kolnika na poslužnoj nekretnini od 1970-tih godina, ističe kako je prednik prvotnog tuženika i to pok. IĆ, dakle, njegov otac, a svekar 1. tužene ŠĆ i djed 2. i 3. tuženika IĆ mlt. i LĆ, s njenim prednikom pok. HĆ dana 12. siječnja 1972. bio potpisao zajedničku suglasnost (sporazum) da se izgradnjom puta dozvoli kolni provoz i pješački prolaz u širini od 3 metra, preko poslužne nekretnine, tada označene kao čkbr. [katastarska čestica] na parceli 1751/1, a u korist povlasne nekretnine, tada navedene kao kuća [adresa], sve sukladno zapisniku tadašnjeg Sekretarijata za građevinarstvo i komunalne poslove br. 05- 3473/1-71 od 12. siječnja 1972. Njen prednik da je izvršio obveze navedene u predmetnom zapisniku, a sama suglasnost nije bila vremenski ograničena, niti je bila dana na zamolbu do opoziva, što je vidljivo iz tog zapisnika. Sukladno navedenom, a temeljem zahtjeva njenog prednika, provedena je parcelacija pristupnog puta do povlasne nekretnine, te je formirana nova čkbr. [katastarska čestica], tada u društvenom vlasništvu, koja cijelom površinom predstavlja predmetni pristupni put, sve sukladno Obavijesti o izvršenoj parcelaciji Sekretarijata za građevinarstvo i komunalne poslove od 12. siječnja 1972. Stoga je posjed prava služnosti puta i kolnika tužiteljice i njenog prednika, bio pošten posjed u čitavom razdoblju posjedovanja. Nakon smrti oca, nastavila je izvršavati pravo služnosti puta i kolnika istim putem na istoj poslužnoj nekretnini zajedno s ostatkom obitelji, bez prekida i bez protivljenja njenog vlasnika, sve do primitka dopisa 05. ožujka 2019. Stoga je predložila donijeti odluku na utvrđenje da u korist nekretnine u njenom vlasništvu (povlasna nekretnina) postoji stvarna služnost puta i kolnika na teret nekretnine u vlasništvu 1. - 3. tuženih odnosno čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da su joj tuženici dužni priznati i trpjeti izvršavanje tog prava od strane nje, kao i da se temeljem presude ovlasti ishoditi upis prava stvarne služnosti puta i kolnika na teret čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist svakodobnog vlasnika nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da su tuženici dužni priznati, ujedno tražeći i naknadu troška parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev, te predlažu isti odbiti uz naknadu parničnog troška. Ističu kako nisu istiniti navodi tužiteljice da su ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje služnosti puta i kolnika na poslužnoj nekretnini u njihovom vlasništvu, kao njezin pošteni posjednik od 08. listopada 1991. do danas, temeljem dosjelosti. Zemljišnoknjižni prednici tužiteljice, pok. HĆ, potom DĆ, kao zakonska nasljednica, da su pred ovim sudom u postupku koji se vodi pod posl. brojem P-509/14 (kasnije P-4069/15 i P- 819/17) spram tadašnjih tužitelja HĆ po istom osnovu povukli tužbeni zahtjev. Obzirom da su bitne činjenice glede postavljenog osnova u istom parničnom predmetu raspravljene, osobito da se tuženik protivio pravu služnosti puta i kolnika na poslužnoj nekretnini još od siječnja 2010. Zaključno ukazuju kako tužiteljica ostvaruje izravni pristup predmetnoj nekretnini sa čkbr. [katastarska čestica], posjedovni list 2334 k. o. [katastarska općina], u naravi Stražnička ulica, nastavno na Ulicu Maje Strozzi koje su povezane s Vukasovićevom ulicom kao glavnom, dakle, s javne površine, ali je pravni prednik tužiteljice uklonio pristupne stepenice. Obzirom na navedeno, da sukladno odredbi 5 članka 242, stavak 2 ZVDSP nisu u nikakvoj obvezi dopustiti tužiteljici prolaz i provoz, budući se radi o privatnom vlasništvu s kojim mogu raspolagati kako žele (tako i VS RH Rev-818/02).

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak (povijesni prikaz) za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u izvod iz katastarskog plana, u dopis pravnog prednika 1. - 3. tuženika i to IĆ (prvotnog tuženika) od 05. ožujka 2019., u zapisnik Sekretarijata za građevinarstvo i komunalne poslove od 12. siječnja 1972., u dopis istog od 12. siječnja 1972. naslovljen na RĆ, u dopis punomoćnika obitelji RĆ od 15. ožujka 2010., u dopis MUP-a od 17. ožujka 2010., u očitovanje Upravnog odjela za gospodarstvo, razvoj i projekte Europske unije Grada Samobora od 27. kolovoza 2019., u posjedovni list 2334 k. o. [katastarska općina], proveo je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka dipl. ing. Branka Kolareka, izvršio je uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka, kao i u dopunu nalaza i mišljenja, te je saslušao imenovanog vještaka, kao i svjedoke KĆ, ČĆ, NĆ, te tužiteljicu i 2. tuženika IĆ. (kao i pravnog prednika istog IĆ).

3.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem 1. i 3. tuženika ŠĆ i ZĆ, budući isti, iako uredno pozvani u smislu odredbe članka 265 i 268 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) nisu pristupili na ročište održano dana 17. rujna 2025., a svoj izostanak nisu opravdali, time da je punomoćnik 1. - 3. tuženika odustao od dokaznog prijedloga za njihovim saslušanjem iz razloga ekonomičnosti postupka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Nesporno je:

- da je tužiteljica vlasnica čkbr. [katastarska čestica] kuće br. 1 i dvorište u [adresa]. od 812 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina), a tuženici čkbr. [katastarska čestica] neplodna Stražnička od 126 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina),

- da je pravni prednik tužiteljice, njen otac, sada pok. HĆ pri ovom sudu podnio tužbu protiv pravnog prednika 1. -3. tuženika sada pok. IĆ (ranije tuženika) pod posl. brojem P-509/2014 (kasnije P-4069/2015, P-560/2017 i P- 819/2017), radi utvrđenja stjecanja prava služnosti kolnika u korist čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na teret čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra,

- da je pravni prednik tužiteljice HĆ preminuo dana **.**.2016. i da je njegova zakonska nasljednica supruga DĆ povukla tužbu u predmetu ovog suda posl. broj P-819/2017, pod kojim posl. brojem je spis zaprimljen nakon ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž6930/16 od 24. svibnja 2017. odnosno nastavka postupka nakon smrti HĆ temeljem rješenja od 25. srpnja 2017.,

- da je pravni prednik tužiteljice HĆ darovao tužiteljici povlasnu nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ugovorom o darovanju od 16. travnja 2015.,

- da je pravni prednik 1. -3. tuženika PĆ., odnosno svekar 1. tužene ŠĆ, a djed 2. i 3. tuženika IĆ. i LĆ, pri tadašnjem Sekretarijatu za građevinarstvo i komunalne poslove 12. siječnja 1972. postigao sporazum s pravnim prednikom tužiteljice HĆ da se preko čestice prednika tuženika, stari broj 1204/21 k. o. [katastarska općina] (novi broj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u korist čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužiteljice, dozvoli kolni provoz i pješački prolaz u širini od 3 m, prema Urbanističkom planu i parcelaciji Zavoda za katastar i geodetske poslove, a HĆ se suglasio održavati taj kolni prolaz i kao naknadu za korištenje izgraditi betonski zidić u visini od oko 50 cm, uz put sa strane zemljišta u posjedu IĆ (ukupno 80 m zida), da je slijedom gore navedenog sporazuma katastar izvršio parcelaciju pristupnog puta, tako da je od čestice IĆ. odvojena površina od 35 čhv (126 m2) i formirana čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je raniji tuženik PĆ, pravni prednik sada 1. -3. tuženika zatražio verbalno i pisanim putem, dopisom od 21. siječnja 2010. da pravni prednik tužiteljice HĆ prestane s izvršavanjem predmetne služnosti kako to proizlazi iz sadržaja dopisa punomoćnika obitelji HĆ, i to odvjetnika Nikole Baš iz Zagreba od 15. ožujka 2010.,

- da se istome niti HĆ, niti tužiteljica, nisu pokorili i nisu prestali izvršavati predmetnu služnost,

- da je pravni prednik 1.-3. tuženih sada pok. PĆ u više navrata verbalno tražio tužiteljicu da se ne koristi poslužnom nekretninom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom i dopisom od 05. ožujka 2019. u kojem navodi da tužiteljica izgleda nikako ne može shvatiti da više nema pravo prelaziti preko njegovog zemljišta i upozorava je da se najkasnije do 01. svibnja 2019. pobrine za drugi pristup svom objektu i zemljištu (po katastru Stražnička 28), čemu se tužiteljica također nije pokorila.

6. Sporno je da li je tužiteljica, računajući i posjed svojih pravnih prednika, faktičnim ostvarivanjem posjeda prava služnosti puta i kolnika, kao pošteni posjednik od 08. listopada 1991. dosjelošću stekla pravo vlasništva služnosti na čbkr. 1758/3 k. o. [katastarska općina].

7. Iz sadržaja dopisa tadašnjeg punomoćnika pravnog prednika tužiteljice HĆ od 15. ožujka 2010. upućenog pravnom predniku 1. -3. tuženika sada pok. IĆ, utvrđen je da je isti (sada pok. PĆ) dopisom od 21. siječnja 2010. pismeno obavijestio sada pok. HĆ o zatvaranju predmetnog puta i pozvao ga da za pristup svojoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oslobodi prilaz s javne površijne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer da druge javne površine nema, kako je to i utvrđeno na očevidu uz sudjelovanje vještaka mjernika.

8. Da se sada pok. PĆ protivio korištenju služnog puta čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi i iz sadržaja dopisa Policijske postaje Samobor od 17. ožujka 2010.

9. Uvidom u dopis sada pok. IĆ od 05. ožujka 2019. utvrđeno je da je isti upućen tužiteljici, u kojem navodi da izgleda ne može nikako shvatiti da više nema pravo prolaziti preko njegovog zemljišta i da se najkasnije do 01. svibnja 2019. pobrine za drugi pristup svom objektu i zemljištu.

10. Dakle, iz navedenog proizlazi da se sada pok. PĆ već 2010. godine pisanim putem protivio korištenju predmetnog puta po poslužnoj nekretnini, a konačno i dana 05. ožujka 2019., iako se niti pravni prednik tužiteljice HĆ, niti tužiteljica tim zahtjevima nisu pokorili, već su isti put koristili i nadalje, time da ga tužiteljica koristi i danas.

11. Da je to me tako, proizlazi iz utvrđenja na očevidu od 24. lipnja 2020., iz iskaza svjedoka KĆ, FĆ, NĆ i samih stranaka, tj. tužiteljice i sada pok. IĆ, te 2. tuženika IĆ.

12. Isto tako je prilikom očevida 24. lipnja 2020. utvrđeno kako nisu uklonjene stepenice koje vode s povlasne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na javni put čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali zbog visinske razlike, zbog izgradnje prometnice na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada nije moguće pristupiti tim stepenicama na javni put, niti obrnuto- s javnog puta na nekretninu tužiteljice.

13. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Branka Kolareka, utvrđeno je da je na osnovi geodetskog snimka, te kopije katastarskog plana izradio skicu lica mjesta (list 66 spisa). Tužiteljica da je pokazala svoju nekretninu čkbr. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 1 u [adresa], s pripadajućim dvorištem k. o. [katastarska općina], a pravni prednik tuženika, i to PĆ (raniji tuženik), pokazao je svoju nekretninu čkbr. [katastarska čestica], u naravi put k. o. [katastarska općina]. Javni put čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uzdignut je u odnosu na nekretninu tužiteljice čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za minimalno 2,54 metra, do maksimalno 3,74 metra. Sporni prilazni put prikazan je u skici lica mjesta kao spojnica točaka A1-A2-A3-A4. Drvena ograda prema putu čkbr. [katastarska čestica] prikazana je kao spojnica točaka A5-A6. Rub asfalta na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] prikazan je kao spojnica točaka A7-A8-A9-A10. Tužiteljica s javnog puta čkbr. [katastarska čestica] nema niti pješački, niti kolni pristup. Kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je upisan PĆ (tadašnji tuženik), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ujedno i kao posjednik iste čestice, dok je kao vlasnica na čkbr. [katastarska čestica] kuća br. 1 i dvorište od 800 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana tužiteljica, ujedno i kao posjednica iste čestice u posjedovnom listu 1421 k. o. [katastarska općina]. Kao vlasnik na čkbr. [katastarska čestica] put od 4436 m2 upisano je javno dobro u općoj uporabi, u vlasništvu Grada Samobora, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ujedno i kao posjednik u posjedovnom listu 2334 k. o. [katastarska općina]. Kao vlasnik na čkbr. [katastarska čestica] cesta od 5590 m2 upisano je javno dobro za opću upotrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ujedno i kao posjednik u posjedovnom listu 6697 k. o. [katastarska općina]. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka, utvrđeno je kao je u nalazu i mišljenju došlo do odstupanja od granica poslužne nekretnine (čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kod prikaza spornog dijela puta zbog preklopa snimljenog stvarnog stanja (ograda, objekat, tragovi kotača na putu) na katastarski plan. To odstupanje da nije neuobičajeno, već redovna pojava, koja je posljedica izrade i održavanja katastarskog plana prema mogućnostima doba kada je plan nastao ili kada se na plan ucrtala promjena. Naime, planovi su nastali i održavani analogno, crtanjem na papiru, gdje točnost bila lošija nego danas, kada je održavanje digitalno. Također su snimanja bila vršena i s geodetske osnove koja nije imala takvu točnost i preciznost kakva postoji danas korištenjem modernih GNSS (GPS) uređaja. Spojnica točaka A1-A2 je spojnica snimljenih betonskih stupova ograde između kojih se nalazi željezna klizno-pomična ograda, koja je uvučena u čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (slika 1). Spojnica točaka A1-A4 je spojnica snimljenog betonskog stupa ograde s ulične strane i rubova objekta i ograde na kraju objekta (slika 1 i 2). Spojnica točaka A4-A3 je prekopani kanal (slika 2). Spojnica točaka A2-A3 je rub vidljivih tragova kotača na putu (slika 1 i 2). Površina spojnica točaka A1-A2-A3-A4 iznosi 120 m2, što također odstupa od površine koja se vodi u katastru i zemljišnoj knjizi (126 m2), također zbog mogućnosti doba kada je plan nastao ili kada se na plan ucrtala promjena, te je površina izračunata na osnovu mjerenja duljina na katastarskom planu koja je bila opterećena greškama.

14. Iz iskaza imenovanog vještaka utvrđeno je kako je s obzirom na pitanje je li izmjerena poslužna nekretnina na terenu i je li u cijelosti odgovara poslužnoj nekretnini na katastarskom planu, razlika je minimalna u smislu tijeka međa na terenu, obzirom na katastarski plan. Uobičajeno je da se te male izmjene ispravljaju na katastarskom planu putem geodetskih elaborata, a sama nekretnina ucrtana na katastarskom planu je ta poslužna nekretnina na terenu. Razlike koje je uočio na terenu, uočio je zbog današnjih, modernijih metoda mjerenja i jer je katastarski plan digitaliziran.

15. Iz iskaza svjedoka KĆ utvrđeno je kako poznaje tužiteljicu dugi niz godina, budući su njegovi i njeni roditelji kumovi, pa mu je poznato da tužiteljica od 1972. godine, od kada pamti, koristi put iz [adresa] prema svojoj kući, i to pješice, jer nema auto. Pamti da je tužiteljičin otac tim putem prolazio i autom do kuće tužiteljice, sve do pred par godina (svjedok saslušan 03. svibnja 2022.). Prije tri godine mu je tuženik rekao da će zvati policiju ukoliko ne makne svoj auto, kojeg je parkirao u [adresa], uz ulaznu lesu, u namjeri da pješice dođe do kuće tužiteljice, kada je isti imao namjeru izaći svojim autom iz dvorišta. Koliko pamti, nitko njegovim roditeljima nije branio prolaz niti provoz tim putem do kuće tužiteljice kada su dolazili u posjetu, kao niti njemu, sve do navedene zgode. Od kada su počeli problemi između stranaka, za koje je saznao iz pričanja tužiteljice, isto tako je saznao da je nekretnina kojom su prolazili i provozili njegovi roditelji, kao i otac tužiteljice, u vlasništvu pravnog prednika tuženika, sada pok. IĆ (ranije tuženika). Sada najmanje jednom mjesečno dolazi tužiteljici u posjetu, auto parkira oko 200 m niže od ulazne lese, te pješice prolazi do kuće tužiteljice. Prije 3-4 godine da mu je raniji tuženik zabranio parkiranje pred ulaznom lesom. Sjeća se razdoblja kada se moglo prilaziti kući tužiteljice cestom sa suprotne strane, i to stepenicama s gornje strane, u koje vrijeme je bila lesa s drvenim vanjskim ulaznim vratima. Tada ta cesta još nije bila asfaltirana, a to da je bilo negdje između 1962. - 1972., kada se tako pristupalo kući tužiteljice. Obzirom da su se njegovi roditelji i roditelji tužiteljice često posjećivali, tako su i dolazili s gornje strane.

16. Iz iskaza svjedoka ČĆ, utvrđeno je da je bio u braku s tužiteljicom od 1996. do 2004. ili 2005., ali u kući tužiteljice nije nikada živio. Od 1989. je vrlo često dolazio tužiteljici, tim više što imaju zajedničku kći, rođenu 1996., time da je uvijek prilazio iz [adresa]. Nikada da mu sada pok. PĆ (ranije tuženik) nije stvarao problem prolaza pješice do kuće tužiteljice, niti branio, a autom nije niti prilazio. Ne zna da bi postojao prilaz kući tužiteljice s gornje ceste, time da je vidio stepenice koje vode iznad kuće tužiteljice prema toj cesti, ali se iste nisu koristile. Grad Samobor da je zbog klizišta napravio betonsku potporu s gornje strane kuće tužiteljice. Roditelji tužiteljice da su autom prolazili kroz dvorište iz [adresa] do platoa ispod kuće tužiteljice, no, ne zna u kojem razdoblju i ne zna do kada je otac tužiteljice HĆ parkirao svoj auto na plato ispod kuće tužiteljice.

17. Iz iskaza svjedoka NĆ, prijateljice tužiteljice unazad 40 godina i vjenčane kume, utvrđeno je kako svih tih 40 godina dolazi u posjetu u kuću tužiteljice iz [adresa], da je ista kuća nekada služila kao vikendica roditelja tužiteljice HĆ i DĆ, kao i tužiteljice, a u istoj kući sada živi tužiteljica sa svojom kćeri. Kroz cijelo to razdoblje da je dolazila pješice ili autom kroz [adresa] u dvorište, te je prolazila i provozila dvorištem do kuće tužiteljice i parkirala auto do kuda je mogla prići autom. Nikada da joj nije nitko branio prolaz, niti provoz. Prije nekoliko godina (svjedok saslušan 01. rujna 2022.) tužiteljica da joj je rekla da s ranijim tuženikom IĆ ima problem, isti da joj brani prolaz i provoz tim putem. Nema saznanja da bi tužiteljica imala bilo kakav drugi pristup svojoj kući, bilo pješački, bilo kolni, a uz njenu kuću s gornje strane da se nalazi samo kameni zid, no, ne zna što je iza istog. Tužiteljica da je pričala da joj raniji tuženik PĆ stvara problema oko provoza kroz dvorište.

18. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je kuću u kojoj sada živi, gradio njen pradjed prije 80 godina, istu su koristili kao vikendicu od njenog rođenja (rođena 1963.), u kuću da je doselila 2007. od kada tamo kontinuirano živi. Do 1972. ili 1973. da su, kao prilaz kući, koristili javni put čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznad kuće, Ulica Maje Strozzi i od kada pamti da su tako pješice prilazili kući iz te ulice do 1972. ili 1973., jer je cesta bila puno niže nivelirana i iznad nje nije bilo kuća, pa su prolazili kroz dvorišnu ogradu, time da su stepenice bile puno niže od ceste, bila je postavljena ograda cijelom dužinom, kao što je i sada, samo što je prije bila žičana ograda, sada je drvena, kao granica između njene čestice i ceste, te se tamo nalazi lesa za pješački prolaz. Bilo je nekoliko stepenica u visini od oko 1 m, kojima se prilazilo s ceste na njihov teren. Sada postoji podest postavljen 1972. kada je Grad Samobor radio ovu cestu i time je povišena visinska razlika u odnosu na ranije razdoblje od oko 3 m. Auto su ostavljali ispred pješačke ulazne lese, jer je tada cesta bila drugačije konfigurirana, pa je to bilo moguće. Kada je Grad Samobor radio cestu SĆ godine 1972., to da im je od strane Grada Samobora dodijeljeno pravo služnosti prolaza i provoza preko čestice ranijeg tuženika IĆ, za što su dobili pisano rješenje i to se odnosilo na prolaz i provoz. Kasnije su to koristili njen otac HĆ i otac ranijeg tuženika, također imenom PĆ i tome se nije nitko protivio, pa se tako njihovoj čestici prilazilo iz "donje" [adresa], tako su prilazili i pješice i autom, dok su parkirali na svojoj čestici, ne na služnom putu. Od kada je počela živjeti stalno u kući, od 2007. godine, počeli su problemi s tuženikom, počeo joj je braniti prolaz i provoz, dobila je od njega pisanim putem poruku da će zatvoriti prilaz iz [adresa], isto da je poslao još njenom ocu, a ulaznu lesu je napravio tuženik negdje 2007., kada je već doselila. Kada je postavljena ograda, tuženik da je istu zaključavao, što je trajalo dva dana, jer je tražila da istu otključa, uz asistenciju policije. Autom da je provozila od 2007. do 2017. godine, a 2007. ili 2008. da je tuženik poslao njenom ocu pismo da nemaju više pravo prolaza i provoza. Pješice i dalje prilazi svojoj nekretnini po služnom putu iz [adresa], koji služni put ide preko čestice tuženika, kako je to i odobrio Grad Samobor. Ako bi se i napravio prilaz pješice iz Ulice Maje Strozzi, ne zna kako bi se riješilo pitanje kolnog prilaza. Služni put da je napravio njen otac, održavali su ga na način da su postavili šoder još 1973., kojeg su trebali obnavljati, ali to nisu učinili. Pokušala je put uređivati kada je doselila 2007. godine, ali kada bi prišla alatu, raniji tuženik PĆ se žalio. Jednom prilikom kada je nastala rupa na putu, istu je zasula zemljom i kamenjem, pa je PĆ zvao policiju, jer da mu je nanijela smeće. Isto je iskopao i bacio na njenu česticu. Još i danas prolazi tim putem pješice; ulazna lesa nije zaključana. Provoz nije moguć, jer je tuženik sagradio betonsku stepenicu na visini 4 m između njene čestice prema putu, uz objašnjenje da bi se tako trebala zaustavljati oborinska voda s njenog terena, jer se radi o kosini, obzirom je njen teren na višem nivou od čestice IĆ, sada 1.-3. tuženika.

19. Iz iskaza ranijeg tuženika, sada pok. IĆ, utvrđeno je da je na svojoj čestici živio od 1975., prije toga da je na istoj živio njegov otac, također imenom IĆ, koji mu je pričao da je otac tužiteljice na tadašnjoj Općini Samobor sredio da se ucrta put preko njegove čestice, jer je njegova okućnica u to vrijeme bila nacionalizirana i u tom rješenju je bilo navedeno da je isti put dužan održavati tužiteljičin otac HĆ, što isti nije činio. Na taj put služnosti da je navezao samo šljunak i nije ga ponovno nasipavao. Ne pamti da bi tužiteljica ili njena obitelj koristili prilaz svojoj čestici na kojoj je kuća i dvorište s "gornje" Ulice Maje Strozzi i ne zna kako je izgledao ulaz iz te ulice, jer u to vrijeme nije stanovao tamo, doselio je 1975., kada su već koristili taj služni put. Počeo je braniti ocu tužiteljice 1996. godine služnost puta, kada mu je vraćeno vlasništvo i kada je okućnica postala njegovo vlasništvo, te im je počeo prigovarati, prvo usmeno, potom pisanim putem da nemaju pravo prolaza i provoza. Unatoč tome, oni su tim putem prolazili i oglušili se na njegove zabrane, te su zvali policiju. Godine 2021. da je zaključao lesu iz [adresa], tužiteljica da je zvala policiju, pa istu više nije zaključavao. Ocu tužiteljice HĆ da je dva puta poslao pismo kako mu zabranjuje prolaz, da im daje 2-3 mjeseca vremena da si oforme prilaz iz Ulice Maje Strozzi. Međutim, prije nego je rok istekao, da je zaprimio prvu tužbu (P-509/2014), potom i drugu. Taj put da je uređivao on, ravnajući ga, a kako bi on mogao provoziti tim putem, kao i njegov sin, obzirom da taj put ne koristi samo tužiteljica, dok je ulaznu lesu napravio njegov otac.

20. Iz iskaza 2. tuženika IĆ, utvrđeno je da stanuje u [adresa] u [adresa], zajedno s majkom, ovdje 1. tuženom ŠĆ od 1975., na kojoj je ranije stanovao njegov otac, pok. PĆ. Obzirom da je parnični postupak u tijeku, to da on osobno nije branio tužiteljici prolaz nekretninom do njene kuće, obzirom je isto u ranijem razdoblju branio njegov otac, sada pok. PĆ. Pamti da su tužiteljica i njeni pravni prednici dolazili vikendom iz [adresa], prolazili predmetnim dijelom nekretnine do svoje kuće od kada pamti, od svoje 7. godine života (rođen 1969.). Iz pričanja svog pok. oca, zna da su tužiteljica i njeni pravni prednici prilazili u ranijem razdoblju svojoj kući kroz pješački ulaz s Ulice Maje Strozzi, sve dok nije došlo do povišenja ceste, a 1972. da su od Grada Samobora dobili odobrenje prolaziti kroz njihovu nekretninu, koje zemljište je tada bilo nacionalizirano, te im je bio dopušten prolaz na zahtjev HĆ, oca tužiteljice. Godine 2010. da je njegov pok. otac opozvao pok. ocu tužiteljice HĆ prolaz i provoz tim putem, obzirom je te godine došlo do povrata zemljišta koje je do tada bilo nacionalizirano, a vlasnik je postao njegov pok. otac, te im je dao rok od 3 mjeseca da si otvore prolaz iz Ulice Maje Strozzi do svoje kuće, koja je sada povišena oko 2 m od terena nekretnine tužiteljice i to da je prihvatljiviji ulaz, jer je puno bliže kući tužiteljice. Jednom da je bio požar na kući tužiteljice, te su vatrogasci gasili isti iz Ulice Maje Strozzi. Tužiteljica da je rekla kako treba imati kolni pristup kući radi hitne pomoći i vatrogasaca. U protivnome, isti bi trebali proći 40-tak m kroz njihovu parcelu da bi uopće pristupili kući tužiteljice. Na parcelu tužiteljice se ne može niti prići autom iz [adresa]-tak godina, jer je njegov otac sagradio stepenicu 10-tak m prije početka parcele tužiteljice, gledano iz smjera [adresa], obzirom da je put dužine oko 42 m do čestice tužiteljice, to da ista može provoziti samo 30 m, ali ne može doći do svoje nekretnine.

21. Temeljem iskaza svjedoka KĆ, ČĆ, NĆ i stranaka, sud nalazi utvrđenim da su pravni prednik tužiteljice, njen otac HĆ, potom i tužiteljica, faktično ostvarivali posjed prava pješačke i kolne služnosti od 1972. neprekidno do danas po čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine (HĆ [adresa] do 24, studenog 2016. kada je preminuo), da se raniji tuženik, sada pok. PĆ, pravni prednik 1. - 3. tuženika protivio već 2007. godine korištenju predmetnog puta, kako je to utvrđeno iz iskaza tužiteljice, braneći prolaz i provoz usmeno, zatim pisanim putem, dopisom od 21. siječnja 2010. i od 05. ožujka 2019., ali unatoč tome su tužiteljica i njeni pravni prednici nastavili koristiti isti put. Nadalje je utvrđeno da je 1972. nakon rekonstrukcije Ulice Maje Strozzi ukinut dotadašnji pristup kući na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je ta nekretnina od iste ulice odvojena za oko 3 m visokim betonskim podzidom, koju situaciju je sud identificirao prilikom očevida na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka mjernika, kao i da nisu uklonjene stepenice kojima su se tužiteljica i njeni pravni prednici koristili, time da iste sada nemaju svrhu upravo zbog navedene visinske razlike.

22. Dakle, sud nalazi utvrđenim da su pok. HĆ, potom tužiteljica, ostvarivali pravo služnosti puta po poslužnoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz smjera [adresa]. neprekidno do danas, unatoč usmenom i pismenom protivljenju sada pok. Nikole Bedeničića 2007., 2010. i 2019. godine, kao i da je njihov posjed prava služnosti bio istinit odnosno nije stečen prijevarom, silom ili zlouporabom povjerenja, niti zamolbom do opoziva, obzirom je pravni prednik tužiteljice stupio u posjed 1972. godine temeljem odobrenja IĆ, u upravnom postupku, koji se vodio povodom zahtjeva HĆ za rješavanjem pristupa njegovoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koji je riješen suglasnošću na zapisniku tadašnjeg Sekretarijata za građevinarstvo i komunalne poslove od 12. srpnja 1972., te je zatražena od Zavoda za katastar parcelacija pristupnog puta na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te se predmetni put nalazi na novoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u društvenom vlasništvu, čiji je korisnik bio PĆ.

23. Nesporno je, dakle, da se poslužna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazila u društvenom vlasništvu 1972., kako to i proizlazi iz obavijesti o izvršenoj parcelaciji od 12. siječnja 1972.

24. Temeljem odredbe članka 388, stavak 2 ZVDSP proizlazi da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja promjene i prestanka prava i njihovih pravnik učinaka, dok iz stavka 4 iste odredbe slijedi da se u rok za stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću koji su bili u društvenom vlasništvu na dan 08. listopada 1991. računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, valja istaknuti kako je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ukinuta navedena odredba članka 388, stavak 4 ZVDSP, te je u odredbi članka 2 Zakona o izmjenama i dopunama ZVDSP dopunjena odredba članka 388 novim stavkom 4, kojim je određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

25. Budući je poslužna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nesporno bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja prednika 1. - 3. tuženika IĆ starijeg 1972. godine, a od stupanja na snagu ZVDSP pravo korištenja se smatra vlasništvom (članak 361, stavak 1 i članak 361, u vezi s odredbom članka 388, stavak 1 ZVDSP), za stjecanje prava stvarne služnosti rok od 20 godina predviđen odredbom članka 229, stavak 1 ZVDSP počinje teći od 08. listopada 1991., sukladno navedenoj odredbi članka 388, stavak 4 ZVDSP. Dakle, po tome bi proizlazilo da je tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima predmetnu nekretninu stekla dosjelošću 2011. godine. Međutim, iz odredbe članka 229, stavak 1 ZVDSP proizlazi da se služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi kako je tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima pošteno posjedovala predmetnu nekretninu kroz 20 godina, ali se vlasnik poslužne nekretnine Nikola Bedeničić 2007. godine počeo tome protiviti verbalno, a potom i pisanim putem 2010., dakle, prije 2011. godine, a potom i 2019. godine.

26. Stoga tužiteljica nije mogla steći služnost puta i kolnika dosjelošću, u smislu odredbe članka 229, stavak 1 ZVDSP, na kojem činjeničnom i pravnom osnovu temelji svoj tužbeni zahtjev, budući nisu ispunjene sve pretpostavke propisane tom odredbom, a obzirom je nedvojbeno utvrđeno kako se vlasnik poslužne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protivio izvršavanju sadržaja povlasne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već od 2007. godine, dakle, prije nego što bi tužiteljica, računajući posjed svojih pravnih prednika, predmetnu nekretninu stekla dosjelošću, temeljem gore citiranih odredaba.

27. Stoga je tužiteljicu valjalo odbiti s tužbenim zahtjevom, budući nisu ispunjene obje pretpostavke predviđene odredbom članka 29, stavak 1 ZVDSP i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. Pri tome je potrebno istaknuti, nasuprot tvrdnji tužiteljice kako raniji tuženik PĆ nije postavljao fizičke prepreke, niti je podnio protutužbu, bilo u ovom postupku, bilo u ranijem postupku kod ovog suda pod posl. br. P-509/2014 (kasnije P-4069/2015, P-560/2017), da protivljenje vršenju služnosti može biti izraženo u bilo kojem obliku kojim vlasnik poslužne nekretnine odnosno nekretnine opterećene služnošću izražava svoje stajalište da ne pristaje na vršenje služnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-1366/87 od 16. veljače 1988.). Isto tako se tužiteljica neosnovano poziva na odredbu članka 241, stavak 3 ZVDSP, kojom je propisano da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju a ovlaštenik da zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine. Nesporno je da je tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima izvršavala pravo služnosti, da se nije pokorila protivljenjima sada pok. IĆ. Međutim, tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na stjecanju prava služnosti puta i kolnika dosjelošću, dakle, na temelju odredbe članka 229 ZVDSP, kao jednog od načina stjecanja prava služnosti, a temeljem odredbe članka 229, stavak 1 ZVDSP već samo protivljenje vlasnika poslužne nekretnine izvršavanja sadržaja služnosti, sprječava stjecanje služnosti dosjelošću.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154, stavak 1 ZPP, a odnosi se na trošak sastava podnesaka od 21. lipnja 2019., 04. ožujka 2022. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu: Tarifa), za ročište od 17. rujna 2019., 01. rujna 2022., 24. studenog 2022. i 17. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR za svako (Tbr.9.1. Tarife), troška sastava podneska od 30. studenog 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8.4. Tarife) i zastupanja na ročištu od 27. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9.2. Tarife) ili ukupno 1.350,00 EUR uz uvećanje 20 % u iznosu od 270,00 EUR (Tbr.40.1.Tarife) ili 1.620,00 EUR uz 25 % PDV u iznosu od 405,00 EUR odnosno sveukupno 2.025,00 EUR. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Samoboru 03. studenog 2025.

Sudac:

Ines Golešić-Plašić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Darko Graf, odvj.

2. Miljenko Jekić, odvj.