REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-1390/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja DF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10360 Sesvete zastupanog po punomoćniku RF, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. za trgovinu, usluge i javni prijevoz, OIB 82031999604, Ozaljska ulica 105, 10000 Zagreb, radi Radno - materijalna davanja (isplata), 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Ozaljska 105, 10000 Zagreb, OIB: 82031999604, da tužitelju DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.027,30 EUR bruto, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 48,16 EUR od 16. studenog 2019. godine,

- 46,41 EUR od 16. prosinca 2019. godine

- 46,18 EUR od 16. siječnja 2020. godine

- 52,54 EUR od 16. veljače 2020. godine

- 43,37 EUR od 16. ožujka 2020. godine

- 49,09 EUR od 16. travnja 2020. godine

- 49,91 EUR od 16. svibnja 2020. godine

- 46,88 EUR od 16. lipnja 2020. godine

- 49,51 EUR od 16. srpnja 2020. godine

- 51,71 EUR od 16. kolovoza 2020. godine

- 47,53 EUR od 16. rujna 2020. godine

- 49,26 EUR od 16. listopada 2020. godine

- 49,29 EUR od 16. studenog 2020. godine

- 51,51 EUR od 16. prosinca 2020. godine

- 52,26 EUR od 16. siječnja 2021. godine

- 47,88 EUR od 16. veljače 2021. godine

- 44,86 EUR od 16. ožujka 2021. godine

- 52,05 EUR od 16. travnja 2021. godine

- 49,38 EUR od 16. svibnja 2021. godine

- 47,49 EUR od 16. lipnja 2021. godine

- 49,25 EUR od 16. srpnja 2021. godine

- 49,78 EUR od 16. kolovoza 2021. godine

- 49,52 EUR od 16. rujna 2021. godine

- 49,35 EUR od 16. listopada 2021. godine

- 47,74 EUR od 16. studenog 2021. godine

- 53,56 EUR od 16. prosinca 2021. godine

- 51,72 EUR od 16. siječnja 2022. godine

- 48,56 EUR od 16. veljače 2022. godine

- 45,49 EUR od 16. ožujka 2022. godine

- 52,43 EUR od 16. travnja 2022. godine

- 48,07 EUR od 16. svibnja 2022. godine

- 49,87 EUR od 16. lipnja 2022. godine

- 52,95 EUR od 16. srpnja 2022. godine

- 46,12 EUR od 16. kolovoza 2022. godine

- 53,14 EUR od 16. rujna 2022. godine

- 49,39 EUR od 16. listopada 2022. godine

- 47,94 EUR od 16. studenog 2022. godine

- 53,73 EUR od 16. prosinca 2022. godine

- 50,29 EUR od 16. siječnja 2023. godine

- 52,20 EUR od 16. veljače 2023. godine

- 48,92 EUR od 16. ožujka 2023. godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 812,50 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 3. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 812,50 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem ugovora o radu od 20. lipnja 2016. zaposleni kod tuženika na radnom mjestu „Kontrolor karata I“ šifra radnog mjesta ZS044, koeficijent složenosti poslova 2,00 na temelju kojeg je tužitelju vršen obračun plaće sukladno Kolektivnom ugovoru.

1.1. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. u članku 67. uređuje osnovnu plaću radnika definirajući da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž.

1.2. Uz radno mjesto na koje je raspoređen tužitelj, općim aktom tuženika sistematizirano je i radno mjesto „kontrolor karata II“, koeficijent složenosti 2,20. Radnici na radnim mjestima „kontrolor karata I“ i „kontrolor karata II“, suštinski obavljaju identične poslove i iste složenosti. Tužitelju je za jednak posao isplaćivana za 10% manja plaće od plaće radnika koji je raspoređen na radno mjesto „KONTROLOR KARATA II“, stoga smatra da je diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju jednak posao.

2. Tužitelj u odgovoru na tužbu tužbi pogrešno navodi da je kod tuženika zaposlen temeljem ugovora o radu na radnom mjestu „Kontrolor karata I“. Prema podacima tuženika tužitelj radi na radnom mjestu „Kontrolor karata“ u organizacijskoj jedinici Služba općih poslova, Odjel kontrole karata, temeljem ugovora o radu zaključenog sa tuženikom 08.4.2024. godine. Prema evidenciji tuženika, tužitelj je do sada s tuženikom zaključio slijedeće ugovore o radu: -Ugovor o radu od 20.06.2016. za radno mjesto „Kontrolor karata I“, koef.sl.posl.2,00, -Ugovor o radu od 20.04.2023. za radno mjesto „Kontrolor karata“, koef.sl.posl.2,10 -Ugovor o radu od 08.04.2024. za radno mjesto „Kontrolor karata “, koef.sl.posl.2,20

2.1. Nadalje, tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je općim aktom tuženika za radno mjesto „Kontrolor karata II“, predviđen koef.sl.posl. 2,20. Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj, koji je stupio na snagu 10.09.2015. uređena je unutarnja organizacija Podružnice Zagrebački električni tramvaj, sadržaj rada organizacijskih jedinica s razgraničenjem njihove nadležnosti, odgovornosti, poslovodnih i funkcionalnih ovlaštenja unutar Podružnice, radna mjesta s uvjetima popunjavanja i koeficijentima vrednovanja i dodacima na otežane uvjete rada koji se odnose na organizaciju i sistematizaciju Podružnice. Prema Prilogu 3. -Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova IV. (KV, SSS) 1,81 – 2,10, a koji je sastavni dio navedenog pravilnika, utvrđena su slijedeća radna mjesta:

- kontrolor I – koeficijent složenosti poslova 2,00

- kontrolor karata II – koeficijent složenosti poslova 2,10

Tužbom tužitelj potražuje razliku plaće za razdoblje od 7.10.2019. do 30.09.2024. godine. Međutim i u tom dijelu tužitelj je pogriješio jer ne može potraživati razliku plaće za razdoblje nakon 08.04.2024. kada je istome isplaćivana plaća prema koef.sl.posl.2,20.

2.2. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U daljnjem tijeku postupka, u podnesku od 2.1.2025. tužitelj prihvaća prigovore tuženika glede koeficijenata radnog mjesta „kontrolor karata I“ i „kontrolor karata II“ te u tom smislu ispravlja navode tužbe na način da navodi da je općim aktom tuženika sistematizirano radno mjesto „kontrolor karata II“, koeficijent složenosti 2,10 , slijedom čega za utuženo razdoblje potražuje razliku plaće i drugih prava koju je primao po osnovi koeficijenta 2,00 i plaće s koeficijentom 2,10.

3.1. Podneskom od 5.5.2025. potražuje iznos od 2.027,30 euro, zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, za razdoblje od 1. listopad 2010.g. do 28. veljače 2023.g.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovore o radu, isplatne liste, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015. godine, Prilog 3. Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, izračun tuženika i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka

CF i ŽF

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu tužbenog zahtjeva iz podneska 5.5.2025.g. .

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće između koeficijenta više složenosti i obračunatog koeficijenta složenosti 2,00.

7. Prema odredbi čl. 299a. st.3. Zakona o parničnom postupku(NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti.

Prema st.4. istog članka istog članka sud neće uzetu u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka.

8. Pripremno ročište u ovom predmetu bilo je određeno za dan 22. listopada 2025.g. Stranke su pozive zaprimili 18. lipnja 2025.g.

9. Tužitelj je podnio podneske 13. listopada 2025.g. u kojem potražuje razliku plaće do koeficijenta složenosti 2,20. Tuženik je navedeni podnesak zaprimio 16. listopada 2025. te se protivio da se isti uzme u obzir i protivio se preinaci zbog svrsishodnosti.

10. Sud temeljem čl. 299a. ZPP-a nije uzeo u obzir pisana očitovanja tužitelja od 13.10.2025.g., a isto tako nije dozvoli preinaku na ročištu 22.10.2025. temeljem odredbe čl. 190.st.3. ZPP-a, jer se istom tuženik protivio, a tuženik je na zahtjev suda, prema prijedlogu tužitelja sačinio obračun razlike plaće (podnesak tužitelja 2.1.2025. - predlaže utvrditi manje isplaćene plaće između koeficijenta 2,00 i 2,10; podnesak tužitelja od 5.5.2025. - pogrešno je uplatio predujam za financijsko vještačenje, traži povrat predujma jer je tužitelj primio obračun potraživanja dostavljen od strane tuženika i precizira prema istom tužbeni zahtjev). Sud je stoga odlučio primijeniti odredbu čl. 10. ZPP-a - sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

7. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj s tuženikom imao slijedeće ugovore o radu:

- ugovor o radu od 20.06.2016. za radno mjesto „Kontrolor karata I“, koef.sl.posl.2,00,

- ugovor o radu od 20.04.2023. za radno mjesto „ D“, koef.sl.posl.2,10

- ugovor o radu od 08.04.2024. za radno mjesto „ D “, koef.sl.posl.2,20

11. Iz iskaza tužitelja te svjedoka proizlazi da između kontrolora nema nikakvih razlika vozača 1, 2 i 3 nema nekih posebnih razlika jer svi rade isti posao s istim zaduženjima i kontroliraju karte i u autobusu i u tramvaju.

12. Odredba čl. 91. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR- a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (Presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022).

13. Slijedom navedenog, a kako sud sudi u granicama zahtjeva koji sustavljeni u postupku (čl. 2. ZPP-a), to tužitelj osnovano potražuje isplatiti mu razliku između plaće koja mu je obračunavana prema koeficijentu 2,00 i plaće obračunate prema koeficijentu 2,10, a prema kojem je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću i drugim radnicima koji su utuženom razdoblju obavljali jednake poslove kao i tužitelj. Tužitelj je u podnesku od 5.5.2025. tužbeni zahtjev uredio prema izračunu razlike bruto plaće za sporno razdoblje kojeg je dostavio tuženik te zatražio isplatu bruto iznosa od 2.027,30 eura, sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos i troškovima postupka, stoga je usvojen tužbeni zahtjev.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe - ispravljene 200 euro, (tbr. 7/1 OT), sastav podneska od 2.1.2025. 200 euro (tbr. 8/1 OT), sastav podneska od 5.5.2025. 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristup ročištu 22.10.2025. 200 euro (tbr. 9/1 OT), na što pripada PDV 25% 162,50 euro, odnosno sveukupno 812,50 eura. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

14.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. studenog 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. DF, [adresa] zastupanog po punomoćniku RF

2. ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. za trgovinu, usluge i javni prijevoz,

Ozaljska ulica 105, [adresa] Zagreb