K-358/2021-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Čerkez, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ĐV, zbog kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-310/2021 od 19. ožujka 2021., nakon javno provedene rasprave 11. rujna i 30. listopada 2025., bez prisutnosti okrivljenika, a u prisutnosti braniteljice ĐVŽV te zamjenika ODO-a u Splitu EV, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o

a)

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom br. K-358/2021 od 31. kolovoza 2021. u odnosu na okrivljenog ĐV.

b)

Na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08

OKRIVLJENI: ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČV i ĐVŽV rođene Đ, rođen **.**.1944. u [adresa], gdje i prebiva na adresi [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske,  sa završenom visokom stručnom spremom, po zvanju dipl. ing. tekstila, s mirovinom u iznosu od oko 700,00 €, vlasnik obiteljske kuće, oženjen, otac dvoje djece, drugi se kazneni postupak protiv njega ne vodi, neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi točno neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju od 19. do 21. veljače 2020., u [adresa], na obiteljskom imanju u peradarniku, iz obijesti tvrdim predmetom izudarao lovačkog psa pasmine Njemački lovni terijer imena „ IV“, s brojem rodovnice: BHR 20428 u vlasništvu ĆV, uslijed čega je pas uginuo, dakle, da bi bez opravdanog razloga usmrtio životinju,

II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv okoliša - ubijanje ili mučenje životinja

– djelo opisano i kažnjivo po čl. 205. st. 1. KZ/11.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 19. ožujka 2021. optužnicu br. KO-DO-310/2021 od istog datuma protiv okrivljenog ĐV zbog kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. KZ/11.

1.1. Sukladno prijedlogu iz navedene optužnice protiv okrivljenika je presudom br. K-358/2021 od 31. kolovoza 2021. izdan kazneni nalog kojim je on proglašen krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela. Protiv te odluke je okrivljenik putem branitelja pravodobno izjavio prigovor, pa je spis dostavljen optužnom vijeću, koje je optužnicu potvrdilo rješenjem br. Kov-684/2021 od 3. studenog 2021.

2. Rasprava od 11. rujna 2025., koja je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova, održana je bez prisutnosti uredno pozvanog okrivljenika, koji se već bio očitovao o optužbi te sud njegovu nazočnost nije smatrao nužnom (čl. 404. st. 5. ZKP/08), tim više što je na raspravi bio prisutan njegov branitelj. Obrana se nije protivila održavanju rasprave bez prisutnosti okrivljenika.

2.1. Stoga je pročitano okrivljenikovo očitovanje o optužbi s rasprave od 23. svibnja 2024. (list 108) kada je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavljaju na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

2.2. U nastavku postupka ispitani su svjedoci CV, VV i OV (listovi 129-130). Dalje su pročitani iskazi svjedoka ispitanih pred istim sucem, i to ČV (listovi 64 i 116)i HV (listovi 123-124).

2.3. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani rodovonica Kineziološkog saveza u BIH za psa imena – IV (list 11), DVD medij s videosnimkom izrađenom o pronalasku lešine psa i utvrđivanju identiteta pomoću uređeja za očitanje čipa (list 50) te medicinska dokumentacija za okrivljenika (list 106).

2.4. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (listovi 132-134), a potom su pročitani zapisnici o ispitivanju okrivljenika sastavljeni u PP Sinj 19. svibnja 2020. i u ODO-u u Splitu 7. rujna 2020. (listovi 29-33 i 53-57) te su pregledane DVD snimke ispitivanja.

3. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je kako nije dokazano da bi okr. ĐV počinio kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja iz čl. 205. st. 1. KZ/11.

4. Naime, spomenuto kazneno djelo čini onaj tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama. Počinitelj se kažnjava kaznom zatvora do dvije godine.

5. U postupku nije bilo sporno da je u razdoblju od 19. do 21. veljače 2020., u [adresa], uginuo lovački pas pasmine Njemački lovni terijer imena „ IV AS“, s brojem rodovnice: BHR 20428 u vlasništvu ĆV.

5.1. Ova utvrđenja proizlaze kako iz obrane okrivljenika, tako i iz drugih izvedenih te prethodno pobrojanih dokaza (odlomci 2.2. i 2.3.).

5.2. Međutim bilo je sporno je li okrivljenik usmrtio prije spomenutog psa.

6. Naime, okrivljeni ĐV u svojoj obrani iznijetoj u Policijskoj postaji Sinj (listovi 29-33) u bitnom je negirao počinjenje kaznenog djela. Izjavio je da se 150 metara od njegove kuće u kojoj živi u [adresa] nalazi kokošinjac s kokošama. Svakog dana donosio im je jesti, ali ih je jednog dana zatekao sve zaklane. Nakon pola minute pojavio se veći pas koji je bio agresivan. Zbog straha od psa uzeo je jedan štap od metra i krenuo prema njemu. Kada je vidio da maše štapom, pas se udaljio. Jako teško mu je psihološki pao taj događaj, ali je sahranio kokoše i nastavio živjeti. Tog psa je vidio dan ili dva dana ranije na svom imanju, ali tom prilikom nije bio agresivan.

6.1. Okrivljenik u svojoj obrani iznijetoj u ODO-u u Splitu (listovi 53-57) dalje navodi da je bio jako povezan s kokošama koje je svakog dana hranio. Kada je došao jednog dana primijetio je jednog psa između srednje i veće veličine crne boje s bjelinom kako leži izvan kokošinjca. Zatim je ušao u kokošinjac i vidio da su sve kokoše zaklane, a nakon toga je veliki pas režao. Bio je agresivan zbog čega se povukao na vrata, a da je pas izletio van. Pratio ga je 100-ak metara kako bi se uvjerio da se udaljio. Nije udario psa niti ga je usmrtio. Lopatu nije ni imao niti ga je udario tom lopatom. Nikada prije nije vidio tog psa.

7. Svjedok-oštećeni ĆV ispitan pred ODO-om u Splitu 31. srpnja 2020. (listovi 41-42 i 73-74) u bitnom navodi da je on bio vlasnik lovačkog psa pasmine "njemački lovni terijer" koji je bio star 6 i pol godina. Taj pas je bio na više izložbi, bio je jako cijenjen i jako je puno vremena i novca uloženo u njega. Psa je držao izvan kuće u boksu za pse i ovaj pas kao i ostali njegovi psi služe mu ponajviše za lov. Ovaj pas je bio u dvorištu na lancu dana 19. veljače 2020. ali se nekako otrgnuo i nije ga bilo tri dana.

7.1. Nakon tri dana saznao je da je pas ubijen i pošto mu je taj pas mnogo značio odlučio je saznati tko mu je to uradio. Njegov prijatelj JV mu je dojavio da jedan oštećenikov poznanik ĐVŽ zna nešto o tome kako je pas ubijen. Nazvao je ĐVŽ i on mu je kazao da je psa ubio ĐV koji je osoba starije životne dobi i kojeg oštećenik ne poznaje osobno. ĐV nije kontaktirao, već je kontaktirao sam njegovog sina ČV da dođe do leša od psa, ali ni tu mu ČV nije bio od pomoći. Rekao mu je da mu u tom trenutku ne može reći gdje je leš jer da ima nekakvu ozljedu.

7.2. Naime, PV ima imanje koji je u neposrednoj blizini imanja ĐV te je ĐVŽ vidio oštećenikovog psa na svom imanju i jednom prilikom dao mu piti i jesti. ĐVŽ nije znao da je to oštećenikov pas. Činjenicu da je njegovog psa ubio ĐV, ĐVŽ je saznao od osobe koja je obavljala poslove na imanju ĐV. Na zna točno što je ta osoba rekla ĐVŽ, već samo zna da mu je prenijela da je njegovog psa ubio ĐV. Ne zna točno kako se zove ta osoba, ali je ona Romeov poznanik. Nakon ovog događaja, a nakon što je sve prijavio policiji, oštećenika je kontaktirao OV, poznanik ĐV, i rekao mu da je istina da je ĐV ubio njegovog psa i to iz razloga što mu je taj pas zaklao kokoše u njegovom kokošinjcu. OV je oštećenika zamolio da odustane od kaznenog progona i da će mu kupiti psa kojeg god želi, jer da je ĐV osoba starije dobi.

7.3. Budući da je znao otprilike gdje bi se mogla nalaziti lešina njegovog psa oštećenik ju je u više navrata u blizini imanja ĐV pokušao pronaći. Nakon mjesec i pol ili dva od dana kada mu je moj pas ubijen, pronašao je lešinu uz imanje ĐV. Odmah je kontaktirao policijskog službenika iz PP Sinj koji mu je savjetovao da o navedenom izvijesti veterinarskog tehničara. Nazvao je MV koji je došao do lešine i utvrdio da je u poluraspadnutom stanju te je uređajem za snimanje mikročipova koji se nalaze u psima utvrdio da se radi o oštećenikovom ubijenom psu. O navedenom snimanju tog mikročipa postoji video snimka koju je izradio veterinarski tehničar i koja se nalazi u spisu. Zainteresiran je za progon protiv počinitelja ovog kaznenog djela.

7.4. Na raspravi (listovi 123-124) oštećeni ĆV navodi da se ne sjeća baš svih detalja događaja jer je od onda proteklo oko 5 godina. Svakako on je bio vlasnik psa pasmine njemački lovni terijer imena IV. Jednog dana je s njim radio dresuru te je otišao kući nešto pojesti i kada se vratio psa više nije bilo. Tad ga je bio ostavio u jednom boksu koji se nalazi udaljen oko 20 m od njegove kuće. Psa je nekoliko dana tražio ali ga nije uspio naći te mu je prijatelj ĐVŽ rekao da je njegovog psa ubio ĐV. ĐVŽ je tvrdio da je on baš to vidio dakle trenutak kada ĐV ubija ovog psa. Jedan prijatelj njegovog oca je došao do saznanja da je jedan čovjek pronašao leš ovog psa te je oštećenik tamo i otišao te zaista pronašao tijelo psa, a po očitanju mirkočipa je potvrđeno da je to upravo njegov pas. Taj leš se nalazio na parceli u vlasništvu okrivljenika. Leš su pokupili veterinarski tehničari. Nakon što je protiv okrivljenika podnio kaznenu prijavu, njegov prijatelj OV ga je nazvao na mobitel te mu rekao da povuče prijavu protiv ĐV i da će mu on kupiti najboljeg psa zauzvrat, međutim oštećenik nije na to pristao. Imovinskopravni zahtjev nije postavio jer mu ljubav prema tom psu nitko ne može platiti. Od tada više ne drži ovu vrstu pasa.

7.5. OV mu je rekao kako je okrivljenik ubio psa iz razloga što mu je zaklao kokoši. Međutim oštećeniku ta priča nije uvjerljiva jer od njegove kuće do okrivljenikovog kokošinjca ima oko 700 m a između se nalaze brojni drugi kokošinjci pa mu nema logike da oštećenikov pas baš njegove kokoši ide zaklati. Nije mu poznata osoba po imenu VV. Veterinarski tehničari nisu mogli utvrditi uzrok smrti psa jer je nakon što je pronađen leš bilo proteklo toliko vremena od smrti da je on bio u poodmaklom stanju raspadanja i nepodoban za analizu. No oštećenik se sjeća da su na čeonoj kosti psa bile tri jednake rupe pa je zaključio da je to uzrok njegove smrti. Od podnošenja prijave oštećenika policiji do pronalaska leša psa prošlo je oko mjesec dana. Nakon što su oštečeniku predočeni sadržaji njegovih iskaza iznesenih pred ODO-om u Splitu od 31. srpnja 2020. (listovi 41-42) i od 17. ožujka 2021. (listovi 73-74), ona je naveo da je točan sadržaj njegovih prijašnjih iskaza. Točno je što je oštećenik ranije bio izjavio - da ĐVŽ nije vidio da bi okrivljenik ubio psa već je ĐVŽ to rekla jedna osoba čije podatke ne zna rekla da je to vidjela.

8. Svjedok ĐVŽ (listovi 66-67 i 129) navodi da je tijekom veljače 2020. zajedno s VV koji radi kod ĐV čistio konjske staje u [adresa]. Ove staje se nalaze odmah do polja u [adresa] i ove prigode oni su vidjeli jednog psa i to lovačkog psa terijera. Taj pas se igrao oko njih i dali su mu nešto za jesti, ali nisu znali čiji je. Nekoliko dana nakon ovog događaja svjedok je ponovno bio kod ovih staja zajedno sa VV te ga je telefonski nazvao ĆV koji mu je tada kazao da je on vlasnik ovog psa koji se igrao oko svjedoka i VV te ga je upitao zna li gdje je pas. Kako to svjedoku nije bilo poznato upitao je VV te mu je potonji kazao da je ĐV ubio ovog psa jer je navodno izgrizao neke njegove kokoši. Baš je taj izraz "ubio" je VV upotrijebio, toga se svjedok sjeća, nije eventualno rekao da je on psa riješio ili nešto slično. To je prenio ĆV, a VV je sve ovo ĆV kazao preko svjedokovog mobitela jer je ĆV tražio da ga čuje. Svjedok ne zna jesu li u to vrijeme oko imanja ĐV dolazili neki drugi psi i pravili probleme, jer svjedok tada i nije puno dolazio u blizini tog imanja.

9. Svjedok VV (listovi 72 i 129-130) navodi da mu osoba po imenu ĆV nije poznata, dok ĐV zna jer se s njim često druži i odlazi kod njega u [adresa] jer tamo ima konje za jahanje i često mu pomaže oko konja, vodi brigu o njima i jaše na njima. Što se tiče predmetnog događaja nema nikakvih neposrednih saznanja. Sjeća se samo da mu je ĐV jedne prigode ispričao da je imao problema s jednim psom koji je došao u njegov kokošinjac i napao kokoše i da je on na to reagirao i potjerao tog psa koji je negdje pobjegao. Svjedok nema nikakvih saznanja da je taj pas bio ubijen, niti tko bi ga ubio. ĐVŽ mu je uslikao jednog psa, radi se o terijeru crne boje. Vidjevši tu sliku svjedok se sjetio da je tog istog psa vidio u [adresa] na imanju ĐV. Taj pas je lutao po imanju par dana, a svjedok nije imao nikakvih kontakata s njim, nije ga dozivao sebi niti mu davao jesti. Svjedok je čuo da je taj pas i inače lutao ne samo na tom imanju nego po mjestu – [adresa] pa sigurno nekih 7 dana. Je li radio kakvu štetu o tome nema saznanja. Dva dana nakon što je pas ušao u kokošinjac i napao kokoše ĐV mu je rekao da mu je taj pas zaklao nekoliko kokoši, da ga se riješio i da je u pitanju bio veći pas crne boje. Točnije, ĐV mu je rekao da je tog psa potjerao iz kokošinjca nakon čega je pas pobjegao s imanja. Po ničemu nije mogao zaključiti da je ĐV psa ubio, a nije ni vidio leš tog psa.

9.1. Nakon što mu je predočen iskaz svjedoka ĐVŽ izjavljuje da je njegova izjava istinita, osim što mu svjedok nije kazao da je ĐV ubio ovog psa, već mu je svjedok rekao da se ĐV tog psa riješio. Pod tim "riješio" svjedok podrazumijeva da je psa potjerao. Svjedok misli da je nakon ĐVŽ s njegovim mobitelom razgovarao s vlasnikom psa ĆV. U tom razgovoru je ĆV kazao da se ĐV tog psa riješio i misli da je on shvatio što je svjedok podrazumijevao pod tom riječju. I dan danas svjedok povremeno ode na imanje ĐV, pomaže mu oko konja.

10. Svjedok ČV (listovi 64 i 116), sin okrivljenika, iskoristio je svoju zakonsku blagodat nesvjedočenja, napomenuvši da ionako o predmetnom događaju nema nikakvih neposrednih saznanja i sve što zna je ono što mu je kazao njegov otac, dakle nije vidio ništa jer nije bio u vrijeme događaja na licu mjesta.

11. Konačno, svjedok OV (list 139) navodi da ne zna točno o kojem psu se radi, niti je osobno vidio kako je došlo do njegovog usmrćenja. To je bilo prije dosta vremena, ne zna točan datum, nazvao ga je ČV, dakle okrivljenikov sin, a svjedok je Antinom sinu krsni kum, i rekao mu da im neki pas pravi nered u kokošinjcu, da je zaklao nekoliko kokoši i sl. Također ga je ČV zamolio da nazove strica od ĆV, s kojim je svjedok dobar, iako tog ĆV ne poznaje, i da pokuša zamoliti da ako je između njih bio neki problem da se dogovore, da se pomire i da riješe tu situaciju. Svjedok je tako i učinio i nazvao Miloševićevog strica koji živi u [adresa]. Tada je ovaj svjedokov prijatelj nazvao svog nećaka te mu je njegov nećak rekao da je vrlo vjerojatno ĐV ubio ovog psa, da je jako ljut zbog toga, da će ga tužiti i da ne želi više o tome razgovarati. Prilikom razgovora s ČV, potonji mu nije spominjao da bi psa netko ubio ili nešto u tom smislu.

12. Razmatrajući ovakve sadržaje izvedenih dokaza, vidljivo je da u konkretnom slučaju nije poznat točan uzrok uginuća predmetnog psa, odnosno je li ga usmrtio okrivljeni ĐV.

12.1. Naime, okrivljenik u svojoj obrani u osnovi tvrdi da je u trenutku kad je primijetio da su mu kokoše zaklane zatekao jednog psa pokraj svog kokošinjca te da ga je potjerao. Oštećeni ĆV navodi da saznanje o tome da je okrivljenik usmrtio njegovog psa ima od svjedoka PV, kojem bi to rekla osoba koja radi na okrivljenikovom imanju. PV potvrđuje da mu je rečeno da je okrivljenik ubio predmetnog psa, i to od strane svjedoka VV, koji pak u svom svjedočenju navodi da je PV rekao da je okrivljenik tog psa riješio odnosno potjerao, a ne ubio. Razlog uginuća psa nije točno utvrđen jer je njegovo tijelo pronađeno u poodmaklom stanju raspadanja nepodobnom za analizu, no oštećenik je vidio tri jednake rupa na čeonoj kosti psa, pa stoga smatra da je riječ o nasilnoj smrti.

12.2. Kod takvog stanja stvari, vidljivo je da postoje indicije da bi okrivljenik usmrtio psa, jer bi za to imao motiv u vidu činjenice da bi taj pas prethodno zaklao njegove kokoše, te bi pas, prema navodima oštećenika, bio pronađen na imanju okrivljenika. Međutim, održiva je obrana okrivljenika, koju potvrđuje svjedok VV, da je zbog prije spomenutog motiva psa samo potjerao a ne i usmrtio. Naime, nitko nije vidio trenutak kada bi okrivljenik usmrtio ovog psa, štoviše, ne može se pozdano reći niti da je usmrćen, pri čemu je zaključak oštećenika o usmrćenju, kojeg on temelji na rupama u čeonoj kosti, opet samo njegova pretpostavka. Pas je mogao uginuti i iz nekog drugog razloga (primjerice zbog trovanja), a ako je i usmrćen mogao je to učiniti i netko drugi osim okrivljenika, jer je tijelo psa po navodima oštećenika pronađeno oko mjesec i pol do dva mjeseca nakon dana kad bi bio usmrćen. Osim toga upitno je i to je li uopće pas kojeg je kritične prilike potjerao okrivljenik bio upravo oštećenikov. Stoga se ne može izvan svake razumne sumnje zaključiti da je okrivljenik usmrtio oštećenikovog psa.

13. Prema tome je zaključak suda kako nije dokazano da je okrivljeni ĐV počinio kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja iz čl. 205. st. 1. KZ/11 na način opisan u optužnici, pa ga je sukladno čl. 453. t. 3. ZKP/08 trebalo osloboditi optužbe.

14. Uslijed takve odluke, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda (čl. 149. st. 1. ZKP/08).

15. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 3. studenog 2025.

S U D A C

Vuko Adžić Katalinić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO-u u Splitu,

- okrivljeniku,

- branitelju OD ĐVŽV, E i partneri,

- oštećenom ĆV (list 73 – po pravom.),

- u spis.