Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-383/2019-142

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari ARX d.o.o., Šibenik, Stara cesta 4, OIB: 39553500229, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuković i Lalić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika VELA KLUDA d.o.o. Zagreb, Ivana Lučića 2A, OIB: 90863611294, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lozo iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 3. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja CR i punomoćnice tuženika AR, na ročištu za objavu odluke 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-440/2019 od 18. ožujka 2019. na temelju vjerodostojne isprave i to računa br. 22/1/1, kojim se nalaže tuženiku VELA KLUDA d.o.o. Zagreb, Ivana Lučića 2A, OIB: 90863611294, tužitelju ARX d.o.o., Šibenik, Stara cesta 4, OIB: 39553500229, namiriti tražbinu u iznosu od 165.532,00 eura uvećanih za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od 10. ožujka 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno sa odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.070,48 eura eura, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja u iznosu od 1.247.200,89 kn sa pripadajućima zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2019. pa do isplate kao i radi troškova ovog postupka osiguranja u iznosu od 20.600,00 kn,

određuje se privremena mjera

1. Zabranjuje se tuženiku VELA KLUDA d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2A, OIB: 90863611294,

svako otuđenje i opterećenje nekretnina označenih kao:

- čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: NEPLODNO, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: PAŠNJAK, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], zemljišnoknjižno tijelo 4, K. O. [katastarska općina];

- čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: PAŠNJAK, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: PAŠNJAK, GOSPODARSKA ZGRADA, ukupne površine: 8270 m2, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: LOKVA, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta:

PAŠNJAK, površine: 880 m2, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: PAŠNJAK, površine: 852 m2, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: PAŠNJAK, površine: 29100 m2, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: ORANICA, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: VINOGRAD, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: PAŠNJAK, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: ORANICA, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta:

PAŠNJAK, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: VINOGRAD, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: PAŠNJAK, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: VINOGRAD, čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: PAŠNJAK, sve upisane u Z. U. [broj ZK uloška], zemljišnoknjižno tijelo 5, K. O [katastarska općina];

kao i bilo kakvo raspolaganje predmetnim nekretninama, te se nalaže zabilježba ove zabrane u zemljišnoj knjizi.

2. Zabilježbu ove zabrane provest će zemljišno - knjižni odjel Trogir, Općinskog suda u Splitu kojem se nalaže upis zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih

nekretnina.

3. Ova privremena mjera traje najduže do proteka petnaest dana nakon stupanja uvjeta za ovrhu.

4. Žalba određena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.“

II Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-440/2019 od 18. ožujka 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 840,27 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 47.800,70 eura, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadom preostalih troškova postupka u iznosu od 51.331,80 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku Nikoli Tadiću iz Zagreba tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 165.532,00 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javni bilježnik donio je pod poslovnim brojem Ovrv-440/2019 18. ožujka 2019. rješenje o ovrsi protiv kojega rješenja je tuženik uložio prigovor, te je dostavio predmet Trgovačkom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje, a koji je rješenjem posl. br. Povrv-1497/19-3 od 20. svibnja 2019. stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je odredio da će se postupak dalje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Nadalje, Trgovački sud u Zagrebu se rješenjem od 2. srpnja 2019. oglasio mjesno nenadležnim i spis predmeta dostavio ovom sudu kao mjesno nadležnom.

4. Tuženik je u svom prigovoru naveo kako je uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj, sada tužitelj, dostavio račun br. 22-1-1 od 1. ožujka 2019. ali iz predmetnog računa nije jasno za koje usluge tužitelj potražuje navedeni iznos. Naime, u računu se tužitelj poziva na „ugovor o inženjerskoj usluzi 03/18“, ali po tom ugovoru je tužitelj imao pravo na iznos od 231.400,00 eura za sve radove. Tuženik je u cijelosti platio svoje obveze po tom ugovoru.

5. Tužitelj je u nastavku postupka istakao kako doista njegovo potraživanje proizlazi iz računa br. 22-1-1 a temelji se na Ugovoru o inženjering usluzi 03/18. Točkom VI Ugovora definirana je nagrada tužitelja za usluge iz Ugovora i ta nagrada koja je navedena u predmetnom računu se odnosi na završnu – okončanu situaciju na koju tužitelj ima pravo nakon prihvaćanja radova, a prema stvarno završenim radovima u skladu s izračunom. Ugovorne su strane uredno ispunjavale svoje obveze dok tuženik nije upao u financijske poteškoće pa je propustio podmiriti tužitelju i račun po trećoj fazi (u odnosu na to potraživanje se vodi drugi sudski postupak) a nakon toga i plaćanje za okončanu situaciju, koje je predmet ovoga postupka. Po konačnoj predaji radova tužitelj je predao tuženiku građevinsku knjigu, a tuženikov je predstavnik istu korigirao. Temeljem tako korigirane knjige tužitelj je izdao predmetni račun. Tuženik je tražio pojašnjenje, ali nije podmirio račun ni nakon ispostavljanja pojašnjenja. Dakle, među strankama nije, suprotno navodima tuženika, bio sklopljen ugovor o građenju. Isto tako, vrijednost usluga (a ne radova, kako to tuženik navodi) u Ugovoru 03/18 nije bila fiksno određena već je samo pretpostavljena na iznos od 234.000,00 eura, te utvrđena troškovnikom, ali u odnosu na stvarno izvršene radove za koje tužitelj pruža svoje usluge, u skladu s graditeljskom knjigom i dokazom i stvarnim mjerama (čl. IV Ugovora). Prve tri situacije su bile određene u fiksnom iznosu – 75.000,00 eura – dogovoreno je da se posljednja, okončana, situacija izdaje u skladu s izračunom prema graditeljskoj knjizi i dokazom o mjeri (čl. VI Ugovora). Također, tuženik nije tužitelju podmirio sve radove, ostao je dužan i po trećoj situaciji, o čemu se vodi pred ovim sudom drugi postupak pod posl. br. Povrv-445/2019. Dakle, tužitelj je izveo sve radove koje je mogao izvesti. Jedini rad koji nije izveden je zatvaranje instalacijskih kanala na potezu od tehničke kuće do jame, a koje nije bilo moguće završiti (niti je još uvijek moguće), jer tuženikov izvođač radova polaganja instalacija kojeg je ugovorio direktno tuženik nije dovršio svoje radove.

6. Tuženik je u nastavku postupka naveo kako je tužitelj za stranog investitora izradio projektnu dokumentaciju i kasnije izveo sve građevinske radove i to temeljem tri ugovora o građenju: ugovor 01/17 od 20. ožujka 2017., ugovora 02/17 od 5. prosinca 2017. i ugovora 03/18 od 14. travnja 2018. Vrijednost radova po ugovoru 01/17 iznosila je 519.575,00 eura i tuženik je tužitelju navedeni iznos u cijelosti isplatio. Vrijednost radova po ugovoru 02/17 iznosila je 568.750,00 eura i tuženika je za te radove isplatio tužitelju gotovo sve osim 13.272,28 eura koje je zadržao dok tužitelj ne otkloni nedostatke koji još uvijek nisu otklonjeni. Vrijednost radova po ugovoru 03/18 koji su predmet ove tužbe iznosila je 231.400,00 eura i tuženik je u cijelosti platio cijenu za te radove iako tužitelj još uvijek nije završio ugovorene radove što je i sam priznao. Tuženiku nije jasno koju to „nagradu za usluge“ tužitelj potražuje. Tuženik ističe kako se ovdje radi o ugovoru o građenju, koliko god ga tužitelj takvim ne naziva. U ugovoru su navedene sve obveze investitora i izvoditelja, predmet gradnje, cijena za radove, rok za izvođenje radova, ugovorna kazna za zakašnjenje, način ispostavljanja privremenih i okončane situacije, pitanje konačnog obračuna i preuzimanja radova kao i sve one ostale obveze koje ugovor o građenju mora sadržavati. Navodi kako je austrijski investitor, vlasnik tuženika, s maksimalnim povjerenjem prepustio izvođenje građevinskih radova tuženiku na izgradnji jednog relativno malog objekta na otočiću Vela Kluda, na kojem je sagradio jedan prizemni objekt površine 120 m2, jedan manji prizemni objekt površine 50 m2 temeljem glavnog projekta započeo obnovu tri manje ruševne građevine koje još nije dovršio, izgradio jednu manju kućicu za potrebe energetske opskrbe te započeo izgradnju energetskih kanala za opskrbu objekta električnom energijom, vodovodom i odvodnjom, klima instalacijama, ali koje nije dovršio iako je to sve obuhvaćeno ugovorom o građenju od 03/18 od 14. travnja 2018. kojeg je tuženik u cijelosti i platio. Navodi kako je tužitelj sam sebe imenovao glavnim nadzornim inženjerom, što je protivno odredbi čl. 56. Zakona o gradnji, jer je zabranjeno da osoba koja izvodi građevinske radove istovremeno obavlja i nadzor nad izvođenjem samih radova. Kako bi, samo formalno, izbjegao zakonsku zabranu tužitelj je izmislio da radove izvodi po ugovoru o pružanju inženjerskih usluga. Tuženik nije znao da je tužitelj kao izvođače radova nominalno označio dva trgovačka društva i to Argentin d.o.o. i drugog izvoditelja radova društvo Minigradnja d.o.o. Međutim, tuženik kao investitor nije s njima sklopio ugovor, već s tužiteljem. Tuženik ističe kako je ukupno isplatio preko 1.300.000,00 eura, a sada tužitelj potražuje izmišljeni iznos od 231.400,00 eura kao dodatni iznos iako nije dostavio nikakve dokaze da je te radove tuženik kao naručitelj naručio i odobrio, a ti radovi iznose gotovo isto koliko i vrijednost radova po ugovoru. Tužitelj je u svom stilu kao dokaze dostavio tzv. troškovnik br. 25-01-2018-2 kojeg u svom podnesku naziva „korigirana građevinska knjiga“, međutim, to nije ni građevinska knjiga, a niti ugovorni troškovnik, jer je oznaka troškovnika za tehnički objekt TH 14042018VKF3 i za instalacijske kanale THC 14042018VKF3 (sukladno čl. I Ugovora o građenju 03/18). Račun iz tužbe je tužitelj ispostavio protivno ugovoru jer tužitelj nije još izveo sve ugovorom preuzete obveze, a što proizlazi i iz dokaza koje je sam tužitelj dostavio u spis, tj. zapisnika o konačnoj primopredaji. Slijedom navedenoga, tražbina tužitelja još nije dospjela. Budući da je, kako je tuženik već ranije naveo, ukupna vrijednost radova po ugovoru 03/18 iznosila 234.000,00 eura i da je taj iznos tuženik podmirio, može se zaključiti da sada tužitelj potražuje oko 170.000,00 eura navodno dodatno izvršenih vantroškovničkih radova, što je gotovo 75% ukupne vrijednosti radova, a da nije radove konačno ni dovršio. Također, u čl. XV ugovora je jasno navedeno da je tužitelj ovlašten izvanugovorne i naknadne radove izvoditi samo na temelju narudžbe i odobrenja investitora, a tuženik nije odobrio takav obim radova niti su oni izvedeni.

7. U tijeku postupka, 23. veljače 2021., je po prijedlogu tužitelja doneseno rješenje o određivanju prethodne mjere kojim je, sukladno odredbi čl. 501. a ZPP-a sud radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 165.532,00 eura (1.247.200,89 kuna) određena prethodna mjera kojom je naloženo Financijskoj agenciji da odredi zabranu banci da tuženiku – protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s njegovog računa utuženi (osigurani) iznos.

8. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Pž- 1668/2022-2 od 19. travnja 2022. povodom žalbe tuženika potvrdio naprijed citirano ovosudno rješenje o osiguranju tužiteljeve tražbine prethodnom mjerom.

9. U nastavku postupka tužitelj je 28. travnja 2022. podnio sudu prijedlog za određivanjem privremene mjere zabranom tuženiku otuđenje i opterećenje nekretnina taksativno navedenih u prijedlogu tužitelja. Tužitelj je svoj zahtjev opravdao činjenicom da je rješenje određivanju prethodne mjere kod Financijske agencije provedeno tek djelomično budući da na računima tuženika nije bilo dovoljno sredstava. Isto tako, ističe i dostavlja dokaze o tome kako je tuženik sa zastupnicom po zakonu tuženika nakon donošenja rješenja o određivanju osiguranja prethodnom mjerom u ožujku 2022. sklopio ugovore o zasnivanju hipoteke odnosno osiguranju tražbine zastupnice po zakonu tuženika hipotekom na nekretninama tuženika. Ističe kako je jasno da tuženik suočen s gubitkom ovoga spora poduzima hitne radnje opterećenja i otuđenja svoje imovine usmjerene na izbjegavanje i onemogućavanje naplate potraživanja tužitelja koji je predmet ovoga postupka.

10. Tuženik se usprotivio prijedlogu tužitelja ističući kako pravni posao koji je tuženik sklopio sa zastupnicom po zakonu tuženika nema veze sa poslovnim odnosima između tuženika i tužitelja te kako CRJ ima svako pravo osigurati svoju tražbinu sklapanjem ugovora o zasnivanju hipoteke. Istakao je kako smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost svoga potraživanja u ovoj pravnoj stvari pa tako sigurno nisu osnovani navodi tužitelja o tome da tuženik poduzima radnje opterećenja svojih nekretnina, jer je shvatio da gubi spor.

11. Prema odredbi čl. 344. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; u

daljnjem tekstu: OZ) privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

12. Za određivanje osiguranja privremenom mjerom sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi potrebno je kumulativno ispunjenje dvaju pretpostavki. Prva pretpostavka je vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja što je predlagatelj osiguranja (tužitelja) prema stavu ovoga suda ispunio. Međutim, sud smatra kako nije ispunjena druga pretpostavka za usvajanje prijedloga predlagatelja osiguranja (tužitelja) a to je opasnost da će bez određivanja ove mjere protivnik osiguranja (tuženik) spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Naime, neovisno o činjenici što je tužitelj dostavio sudu dokaz da je u odnosu na neke nekretnine tuženik sklopio ugovor o zasnivanju hipoteke, sud nije dostavio dokaz da bi time bila opterećena sva imovina tuženika odnosno da je tim radnjama tuženik onemogućio tužitelja u naplati svoga potraživanja za slučaj da mu isto bude pravomoćno dosuđeno.

13. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja odnosno odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao spisu priloženu dokumentaciju te je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja LR, zastupnicu po zakonu tuženika CRJ, proveo dokaz geodetskim i građevinskim vještačenjem po pravnoj osobi Asesor d.o.o. za građenje i usluge – po članu uprave NR te pravnoj osobi Geodetskom zavodu d.d. Split – po stalnom sudskom vještaku Anti Bošnjaku, kao i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Gustavu Červaru.

15. Sukladno odredbama čl. 7. i 10. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja te ovlastima suda da utvrdi činjenice i izvede dokaze koje stranke nisu predložile tijekom parničnog postupka.

16. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

17. Predmet spora je tražbina tužitelja prema tuženiku na ime izvršenih inženjering usluga temeljem Ugovora o izvršenju inženjering usluge br. 03/18.

18. Prema odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) ugovorom o djelu se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

19. U ovom postupu nije sporno kako je među strankama sklopljen Ugovor o izvršenju usluge.

20. Sporno je bilo radi li se u konkretnom slučaju o ugovoru o građenju kako to ističe tuženik, ili ugovoru o organizaciji radova i nadzorom nad izvođenjem radova kako to tvrdi tužitelj.

21. Isto tako, ono što je bilo sporno je količina i način izvršenja odnosno dovršenja izvođenja radova i usluga tužitelja kao i način obračuna tih izvedenih radova, kraj činjenice da tuženik navodi da se radilo o fiksnom iznosu na ime cijene izvedenih radova iz Ugovora, dok tužitelj ističe da cijena nije bila fiksno ugovorena, već je bila učinjena ovisnom o konačnom obračunu.

22. Iz Ugovora o izvršenju inženjering usluge br. 03/18 proizlazi kako je isti sklopljen između društva Vela Kluda d.o.o. kao naručitelja i društva Arx d.o.o. kao izvršitelja. Predmet ugovora je organizacija izvođenja (inženjering) građevinskih i obrtničkih radova te omogućavanje izvođenja tih radova putem odgovarajućih stručnih subjekata na tehničkoj kući s instalacijskim kanalima na otoku Vela Kluda, sve u skladu s opisom radova, kvalitetom i jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika oznake TH.14042018VKF3 i TCH.14042018VKF3 i glavnim projektom izrađenim od Arx d.o.o. zajedničke oznake Z.O.P.865/18. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će tehničku kuću i instalacijske kanale u okviru članka I. ugovora izvršitelj organizirati izvođenje radova na izgradnji obrtničke radove objekta tehničke kuće ukupne bruto površine 50,00 m2 te instalacijskih kanala u duljini od 125 m koji povezuju novi gospodarski objekt i stare zgrade (ruine) s tehničkom kućom i zapadnom lukom (do linije pomorskog dobra). Ugovorne strane suglasno utvrđuju cijenu za izvršenu uslugu iz čl. I. ovog ugovora u iznosu od 231.400,00 eura u skladu s odobrenim ugovornim troškovnikom, ugovorenim za stvarno izvršene radove u skladu s Graditeljskom knjigom i dokazom o mjerama. U sveukupnu ugovorenu cijenu uračunati su svi troškovi rada, materijala, zakonskih obveza i poreza koji opterećuju cijenu do potpunog dovršenja, uključujući 25% poreza na dodanu vrijednost. Ugovorne strane ugovaraju dinamiku plaćanja:

- prva privremena situacija u roku od 5 dana od potpisivanja ovog ugovora na iznos od 75.000,00 eura;

- druga privremena situacija u roku od 1 mjeseca od potpisivanja ugovora na iznos od 75.000,00 eura;

- treća privremena situacija u roku od 2 mjeseca od potpisivanja ugovora na iznos od 75.000,00 eura;

- završena situacija nakon prihvaćanja radova iz čl. I. ugovora prema stvarno završenim radovima u skladu s izračunom prema Graditeljskoj knjizi i dokazom o mjeri.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da dodatne i nepredviđene radove izvršitelj može poduzeti samo po nalogu naručitelja. Cijena za takve radove utvrdit će se u ponudi izvršitelja u skladu s prosječnim jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će izvršitelj ispostaviti naručitelju privremene situacije za izvedene radove, a okončanu situaciju po završetku svih radova, uključujući i dodatne i nepredviđene radove. Naručitelj je obvezan ispostavljene situacije platiti izvršitelju u roku od 5 dana od nastanka dužničko-vjerovničkog odnosa koji počinje na datum ispostavljene situacije za radove koji se nalaze u mjesečnim situacijama. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će se primopredaja radova izvršiti odmah po završetku radova prema pisanoj obavijesti koju će izvršitelj dostaviti naručitelju 7 dana prije završetka ugovorenih radova. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je izvršitelj obvezan u primjerenom roku otkloniti sve nedostatke koji se definiraju Zapisnikom o primopredaji radova a koji su nastali krivnjom radnika koje je izvođač organizirao. Po potpunom dovršetku radova i obavljenoj primopredaji naručitelj i izvođač su obavezni napraviti konačni obračun. Konačni obračun izvedenih radova se treba izvršiti u roku od 7 dana od dana uspješno obavljene primopredaje gradilišta. Ugovorne strane su suglasne da je naručitelj obvezan preostali dio ugovorene cijene platiti izvršitelju u roku od pet dana od dana zaprimanja konačne obračunske situacije.

23. Izvršen je uvid i u Zapisnik o konačnoj primopredaji radova od 13. veljače 2019. iz kojeg, među ostalim, proizlazi kako se za investitora Vela Kluda d.o.o. nije pojavio nitko – uredno obaviješteni. Prisutni su predstavnici društava Arx d.o.o., Minigradnja d.o.o., Stolarija Gojanović 1969. g. d.o.o., Espera d.o.o. Predmet konačne primopredaje su radovi na izgradnji tehničke kuće i instalacijskih kanala na otoku Vela Kluda. Radovi su prema ugovoru započeli 7. svibnja 2018. i dovršeni su 9. studenoga 2018. Razlog za opravdano produljenje ugovorenog roka izvođe.nja radova je veliki broj dana s nepovoljnim vremenskim uvjetima, kao i nemogućnost izvođenja radova na glavnom pristupnom putu zbog dovršetka glavnog objekta sa suhozidnim građevinama. Utvrđeno je i da radovi zatvaranja i zatrpavanja instalacijskih kanala na potezu od tehničke kuće do bio jame nisu mogli biti izvedeni iz razloga što to dana primopredaje instalacijski sustavi nisu završeni, niti je za iste napravljen probni rad. Budući da je za izvođenje radova na instalacijskim sustavima odgovoran direktno investitor te da nezavršavanje istih već više od 5 mjeseci onemogućava da Arx d.o.o. u cijelosti okonča izgradnju instalacijskih kanala ovom konačnom primopredajom ti radovi nisu obuhvaćeni. Zatvaranje instalacijskih kanala uz tehničku kuću je iznimno važno radi sprječavanja mogućeg prodora vode unutar tehničke kuće i možebitnog stradavanja instalirane opreme. Arx d.o.o. je na izričiti nalog investitora izvodio radove velikog opsega na regulaciji okoliša u cijeloj površini obuhvaćenoj radovima, sve u svrhu što bržeg ozelenjavanja okoliša i povratka na izvorno stanje. Naročito se to odnosi na potpuno novi obuhvat od glamping šatora koji je na otok u međuvremenu donijela dr. CRJ do glavne kuće, gdje se osim ozelenjavanja željela stvoriti mogućnost za slijetanje manjeg helikoptera prema riječima investitora. Za sve izvedene radove je Arx d.o.o. još 3. siječnja 2019. dostavio investitoru putem e-maila okončani obračun radova sa svim prilozima (građevinska knjiga i dokaznice mjera). Na navedeni obračun do dana sačinjavanja Zapisnika Arx d.o.o. nije dobio službeno očitovanje. Utvrđeno je i da investitor ima otvoreni dug po dijelu računa br. 30-1-1 od 5. srpnja 2018. za treću privremenu situaciju prema ugovoru na iznos od 186.000,00 kuna za koji je Arx d.o.o. uredno izvršio plaćanje PDV-a.

24. Iz sveukupne rekapitulacije radova prema spisu priloženim troškovnicima (l.s. 37) proizlazi kako je sveukupni iznos radova, bez PDV-a 2.489.330,75 kuna što je 330.390,97 eura. Uz PDV taj je iznos ukupno 412.988,71 eura.

25. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja LR da je na poziv zajedničkog prijatelja sa zastupnicom po zakonu tuženika i njenim suprugom prvi put došao na njihov privatni otok Vela Kluda kada je započela njihova višegodišnja poslovna suradnja i odnos kojeg su zamislili i realizirali u tri faze. Od tužitelja, kao arhitektonskog ureda, je zatraženo da sačini projekt koji bi uključivao stambene građevine sa popratnim sadržajima koji uključuju i već postojeće ruine na otoku, razne sustave instalacija, dodatnu tehničku kuću, također su postojale na otoku tri ruševne kuće koje je tužitelj trebao obnoviti i staviti u stanje funkcionalnosti s tim da bi u jednoj od kućica trebao stanovati i djelatnik koji se brinuo o cijelom otoku, a u najvećoj je bila dvokrevetna soba, a u trećoj je bio tuš. Od tužitelja se tražilo i da osim organizacije izvođenja cjelokupnih radova ujedno izvršava i nadzor nad samim radovima i da se brine o izvršavanju financijskih obaveza prema izvođačima samoga projekta. Čak su tužitelj i tuženik zajedno razmišljali o zakonskom okviru odnosno zakonskim mogućnostima da tužitelj izvršava sve te funkcije i zaključili su da je to moguće. Prva faza je bila izuzetno zahtjevna zbog toga što se radi o nepristupačnom objektu, a cilj je bio očuvati prirodnu vegetaciju otoka na način da ju ne uništi mehanizacija. Prva faza je izvedena izvrsno i plaćena je tužitelju. U toj su fazi napravljene stvari koje nisu bile u izvornoj dozvoli koju je ishodio tuženik, a najvažnije je da je napravljen a velika gusterna koja je načelno srce otoka. Po završetku druge faze tužitelj je sa pozicije nadzornog inženjera izdao završno izvješće za tu kuću, ishodio uporabnu dozvolu – potvrdu o zaprimljenom završnom izvješću – te se temeljem toga kuća ucrtala u katastar i u zemljišnik. Ovo je bilo vrlo bitno, jer bez toga se ne bi moglo pristupiti trećoj fazi – koja je i predmet ovoga postupka. Tužitelj je nakon druge faze planirao završiti suradnju s tuženikom, jer se radi o arhitektonskom uredu pa je tako njihov posao tu bio dovršen. Međutim, zastupnica po zakonu tuženika je inzistirala na tome da se suradnja nastavi, jer je bila zadovoljna sa do tada odrađenim. Tada ponovno postoji ponuda tužitelja, uz svaku je ponudu išao i troškovnik i taj je drugi ugovor, kao i prvi, rađen po sistemu „ključ u ruke“. Tijekom druge faze se otvorilo pitanje tehničke kuće i izgradnje komploetno svih instalacijskih produktovoda koji su služili za opskrbu gorivom, desalinizaciju mora a bilo je i predviđeno da dolazi i cisterna, da se puni gorivom, kompletan razvod elektroinstalacija i vodoinstalacija te kanalizacija koja je bila predviđena kao jama i tada se u taj projekt uključuje i suprug zastupnice po zakonu tuženika. Dugo se pregovaralo za ugovor koji je predmet ovoga postupka. Na kraju pregovora je prihvaćena tužiteljeva ponuda za realizaciju u dijelu građevinsko-obrtničkih radova, a poslove na instalacijama tuženik je povjerio trećoj osobi. Realizacija tih instalacija je bila povezana sa završetkom poslova tužitelja što je bio preduvjet da oni završe svoj posao. Naime, kad se završne instalacije ispitaju tek onda se mogu zatvarati instalacijski kanali od strane tužitelja. Napravljen je kompletan projekt, ishodovane su sve potvrde nadležnih tijela, troškovnici i ovaj put je definiran sistem građevinske knjige koju do tada u prethodna dva ugovora stranke nisu bile ugovorile. Dakle, obračun radova je trebao biti po sistemu građevinske knjige i obračuna količine izvedenih radova, jedinične su cijene bile definirane u troškovniku koji su sastavni dio samog ugovora. Razlika u građevinskoj knjizi je nastala temeljem izvedenih radova sukladno izričitom nalogu tuženika kao investitora i to kako iz niza usmenih dogovora tako i preko email korespondencije. Postoji email korespondencija u kojoj tužitelj upozorava da će doći do znatnog povećanja opsega radova na tim dvjema pozicijama na što dobiva odgovor „palac gore“. Tijekom gradnje je zastupnica po zakonu tuženika donijela i glamping šator, protivno projektu, koje je trebalo pokušati spojiti na instalacije odnosno uklopiti u projekt. Tuženik nije uredno pristupio primopredaji radova iako ga je tužitelj u više navrata pozivao, a svi drugi sudionici gradnje su se odazivali. Nakon toga je obračun izvedenih radova napravljen i onako kako je to bilo ugovoreno obračun je dostavljen investitoru i gosp. C koji je bio njihov vrlo aktivni tehnički savjetnik u toj fazi gradnje, jer je on bio autor sustava instalacija. Nakon podužeg perioda traženja, tužitelj je dobio obračun od gosp. A koji je u jednom dijelu bio reduciran, neke količine su bile smanjene, ali je tužitelj taj obračun prihvatio jer nije želio produbljivati daljnje probleme i tada su ispostavljeni računi koji su predmet ovoga postupka. Što se tiče radova nije bilo nikakvih prigovora od strane tuženika, a tužitelj je uvjeren da su financije kao takve tijekom treće faze postale problem. U niz navrata je zastupnica po zakonu tuženika istaknula da ima problem financiranja sa svojim suprugom. Tužitelj je pokušao u više navrata organizirati sastanak i riješiti ovaj problem ali se investitor oglušio. Iznos koji je ostao tužitelju za isplatu je bitno veći od bilo kakvog projiciranog profita u tom projektu, sve iz razloga što je tuženik očekivao fer igru. Bez obzira što je on kao inženjer zabranio radove treće faze i to pismeno upozorio tuženika, tuženik je kao investitor i dalje nastavio s istima i to upravo na području spornih radova u zoni o kojoj je u ovom postupku riječ, oni su u međuvremenu izgradili foto-naponsko polje i nekoliko pratećih objekata koji se nalaze upravo na površini koja je sporna u ovom postupku. Tuženik je na poseban upit istaknuo kako je u svim fazama radova bio u svojstvu organizatora, u nijednoj fazi nije bio izvođač radova. Naknadni radovi ne odnose se na nekakve nove radove koji nisu definirani jediničnom cijenom već na količinski veći obuhvat radova koji se odnosi na odvoz viška materijala s otoka i dovoz plodne zemlje kako bi se sve zone izvođenja građevinskih radova po zahtjevu tuženika vratile u prirodno stanje zelene vegetacije. Cijena radova je definirana u ugovornom troškovniku. Ugovor koji je predmet ovoga postupka je naplaćivan sukcesivno u ratama. Komunikacija prema tužitelju od strane tuženika u fazi provjeravanja građevinske knjige i konačnog obračuna je išla od strane gosp. L koji je imao malu korekciju knjige koju je tužitelj prihvatio. Utuženi račun je sačinjen prema količinama ispravljenim od strane gosp. L. Instalacije do glamping šatora tužitelj nije naplatio. Svi poslovi su bili dogovoreni preko tužitelja koji je bio organizator građenja na izvođenju radova. Glavni izvođač radova bilo je društvo Mini gradnja d.o.o. i postojao je niz drugih izvođača radova npr. Espera d.o.o. Split, Argentin d.o.o. Split, možda je bilo i malih podizvođača kao što su pituri, stolarija i dr. Svi izvođači su angažirani od strane tužitelja. Sa svim tim izvođačima je tužitelj imao sklopljene ugovore o izvođenju radova. Građevinske knjige su vodili svi oni koji su trebali.

26. Iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika CRJ, u bitnome, proizlazi da ona ne smatra da su ni prva ni druga faza bile prema projektu i uredne, jer da je to sve tako da oni sad ne bi bili na sudu. Istina je da je preko gosp. L upoznala tužitelja, pogledala je neke njegove radove preko interneta i odabrala ga za cijeli projekt. Ona nije upoznata s graditeljstvom ni u Hrvatskoj a ni u Austriji pa je tako odabrala tužitelja. Gosp. LR je, prema njoj, bio voditelj cijelog projekta. Međutim, izgradnja nije išla tempom kako je bilo predviđeno. Činjenica je da su troškovi bili višestruko veći u odnosu na izgradnju na kopnu. Računi su dolazili i računi su plaćeni dok ona nije shvatila da to tako ne ide. Projekt je trebao biti gotov 2016. U listopadu 2018. su se sreli i tvrdi da je stanje takvo da prozori puštaju, u spavaćoj sobi kroz prozore curi voda, tražili su zastupnika po zakonu tužitelja da to otkloni, nakon čega je on pokušao to popraviti ali mu je propao pokušaj. U međuvremenu su se pokazali i drugi nedostaci, voda ulazi na vrata, jer je napravljen loš pad, štokovi vrata i prozora su razbijeni, pod se cijeli digao i slično. Ne smatra da je projekt rađen u tri faze, prema njoj je to sve jedan projekt pri čemu ne zna i ne može razlučiti što je od navedenoga predmet kojeg ugovora. Istakla je da ne zna je li gosp. LR zaboravio da su dodatni troškovi za pristup glamping šatoru u cijelosti plaćeni u gotovini na ruke. Ona mu je predala novce, a za to nije dobila nikakvu priznanicu, nije ju ni tražila, jer mu je vjerovala. Ističe da nije naručivala dovoz dodatne zemlje, da je jednom došla na otok i zatekla tu zemlju pa je zvala tužitelja što je to, a on joj je rekao da je to potrebno zbog zakonskih propisa. Ta se zemlja nalazila ispred kuće i ona ne smatra da je to bila velika količina zemlje, nije bilo dostatno ni za nešto posaditi. Navela je da gosp. N nije imao nikakvu službenu ulogu na izvođenju radova na otoku, on je prijatelj njenog supruga i često je u Hrvatskoj, inače je elektroinženjer po struci pa ju je savjetovao. Na upit što je po njoj predstavljao tužitelj na gradilištu navela je da je on za nju bio ono što bi se u Austriji zvalo generalni poduzetnik. Navela je i da nije dopustila tužitelju da za izvođenje radova na otoku angažira druge osobe. U odnosu na potpisane ugovore istakla je da ne zna što je potpisala i je li potpisala ugovor za treću fazu, da je ona ugovor dala svom odvjetniku da pročita, on ga je pregledao prije njezinog potpisa. Sjeća se da je gosp. LR u gotovini na ruke platila 15.000,00 eura, tako joj se čini, ali se ne sjeća točno. Djelatnost tuženika je poljoprivredna, uzgoj povrća, začinskog bilja i turistička djelatnost prijema gostiju, ali da ništa od toga nije mogla realizirati, jer ništa nije gotovo na otoku, nije dostatno za najam. Navela je i da njezin suprug ima i veze i iskustva sa građenjem, ali je Vela Kluda njen projekt i on joj je dao puno novca da može od njih nešto napraviti. Njen suprug proizvodi gotove dijelove za kuće u [adresa]. Ne sjeća se je li vidjela da se emailovi upućeni njoj šalju i gosp. Š. Smatra da je posao oko instalacija bio jako zahtjevan i da je gosp. Ć bio izuzetno sretan što mu je on mogao davati savjete. U odnosu na predmetni projekt smatra spornim i količinu i kvalitetu izvedenih radova.

27. Prilikom određivanja dokaza građevinsko-geodetskim vještačenjem određeno je vještacima nakon što razmotre predmet vještačenja na uviđaju na licu mjesta na otoku Vela Kluda točno navesti i precizno utvrditi sljedeće:

- obujam i količinu stvarno izvedenih radova od strane tužitelja na izgradnji tehničke kuće i instalacijskih kanala na otoku Vela Kluda sukladno ugovoru o izvršenju inženjering usluge broj 03/18 sklopljenog s tuženikom 14. travnja 2018. i dokumentaciji pobliže označenoj pod točkom XXV ugovora koja čini sastavni dio istoga, a na temelju kojeg ugovora je tužitelj izdao tuženiku račun br. 22-1-1 od 1. ožujka 2019. za završnu – okončanu situaciju;

- količinu nasipanog zemljanog materijala na otoku/okolnom terenu a po prethodnoj geodetskoj izmjeri izvršenoj od strane vještaka geodetske struke radi utvrđenja točne površine nasipavanja zemljanog materijala.

28. Stalni sudski vještak Ante Bošnjak u svom je nalazu, u bitnome, izračunao volumen nasipa, prema nalazu priležećoj skici uz dva digitalna modela terena – teren prije i teren nakon radova, i tako je volumen nasipa 555 m2, s prosječnom visinom nasipa u iznosu od 25 cm.

29. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjene nekretnina Vedrana Marketića proizlazi kao je tijekom očevida 18. prosinca 2020. utvrđeno da se na samom otoku nalazi više povezanih i/ili samostojećih građevina od raznih materijala obloženih dijelom ili u cijelosti kamenom te više pomoćnih građevina od drva okruženih dijelom kultiviranim (vrtovi) i nekultiviranim zemljištem (krš ili makija te travnate površine). Uočena je i određena količina ogradnih građevina (suhozid) manjih visina, instalacijskih kanala, podzemnih okana koja povezuju dio podzemnih instalacija te izgrađeni (dijelom ukopani) bazen i par polja solarnih/foto-naponskih ćelija.

30. U odnosu na prvi dio zadatka vještaku koji se odnosi na utvrđenje obujma i količine stvarno izvedenih radova od strane tužitelja i to radova na izgradnji tehničke kuće i instalacijskih kanala stalni sudski vještak je naveo zaključno da se točnost podataka iz računa br. 22-1-1 i to nakon korekcija građevinske knjige koje prema izračunu iznose oko 3,54 % (umanjenje) te s obzirom na različit utjecaj pojedinih stavki na ukupan iznos može procijeniti u okviru do 2% od ukupno iskazanog iznosa.

31. U odnosu na drugi dio zadatka vještaku koji se odnosi na utvrđenje količine nasipanog zemljanog materijala na otoku/okolnom terenu stalni sudski vještak je naveo kako je za ustvrditi, a uspoređujući podatke iz vještačenja sudskog vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka sa podacima iz dokaznice mjera, uz u nalazu iskazanu strukturu, debljinu slojeva različitih materijala i obujam nasipanog materijala, da isto odgovara stanju navedenom u stavkama građevinske knjige, a koje se odnose na nasipanje pri izradi tehničke kuće te energetskih kanala – odnosno da je riječ o korektno obračunatim površinama nasipa od strane izrađivača građevinske knjige sa mogućom ukupnom procijenjenom pogreškom u granicama unutar 2% obračunatih količina.

32. Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Vedrana Marketića prigovorio je tuženik te je nakon očitovanja na primjedbe tuženika stalni sudski vještak pozvan pred sudom usmeno iznijeti svoj nalaz i mišljenje.

33. Radi lakšeg praćenja primjedbi i očitovanja iste se iznose taksativno, sve kako bi i kasnije u postupku bilo lakše opravdati konačne zaključke suda, a upravo po pitanju zaključaka i određenja stalnih sudskih vještaka pa je tako:

- na primjedbu tuženika da vještak Marketić nije dao nalaz sukladno pravilima struke a vještak Bošnjak nije odgovorio na pitanje koliki je udio u ukupnoj količini nasutog zemljanog materijala predstavljala fina zemlja koju je navodno tužitelj dovezao na otok vještak, vještak naveo – vještačenje vještaka Bošnjaka je cjelovito i točno je utvrđena količina nanesenog materijala; sve je rezultat očevida, izmjere i isprava/dokumentacije koja je priložena u spisu;

- na primjedbu tuženika vezanu za razloge za izuzeće sutkinje Grgas – vještak se nije očitovao, jer se isto ne tiče njegovoga nalaza i mišljenje;

- na primjedbu tuženika da je vještak napisao da prvi dio zadatka suda nije mogao obaviti jer je to neprovedivo i nije moguće utvrditi očevidom, vještak navodi – radi se o nepotpunom odnosno pogrešnom citiranju pojedinih dijelova nalaza i mišljenja koji nisu relevantni za konačni zaključak, ta opaska odnosi se na metodu izvršenja zadatka a ne na to je li zadatak izvršen odnosno je li ga bilo moguće izvršiti;

- na primjedbu tuženika vezanu za nepostojanje dokumentacije, vještak navodi

– nalaz i mišljenje je izrađeno temeljem dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu, zatražena je i dostava dodatne dokumentacije koja mu je uz utvrđenja sa očevida bila dostatna za izradu nalaza i mišljenja;

- na primjedbu tuženika da je vještak istakao kako je nalaz i mišljenje radio na temelju nekakve „korigirane građevinske knjige“, vještak navodi – korigiranu građevinsku knjigu smatra meritornom jer tužitelj okončanu situaciju nije izdao temeljem građevinske knjige nego upravo temeljem te korigirane, dodao je i pregledom dokumentacije u spisu nije pronašao dokument koji bi ukazao na to da se na bilo koji način negira značaj korekcija izvršenih u knjizi i to od bilo koje strane;

- na primjedbu tuženika da „vještak lakonski kaže: nema dokumentacije, ali ima nekakva korigirana građevinska knjiga za koju ne zna ni tko ju je sačinio ni tko je unosio podatke u nju“, vještak navodi – radi se o pogrešnom i tendencioznom citiranju, dokumentacija postoji, postoji projekt, troškovnici, ugovor, izvedeni radovi, građevinska knjiga te korigirana građevinska knjiga temeljem koje je izrađena okončana situacija;

- na primjedbu tuženika da je vještak utvrdio da postoji nekonzistentnost u praćenju šifri radova, vještak navodi – istina je i to je otežavalo rad vještaka, ali ga nije učinilo neizvedivim;

- na primjedbu tuženika da je građevinsku knjigu korigirala osoba koju je vještak nazvao „kontrolorom“ kao pojmom koji ne postoji u Zakonu o gradnji, vještak navodi – postoji osoba koja je korigirala stavke iz okončane situacije pa tako i nije ispostavljena račun sukladno navedenome u građevinskoj knjizi već sukladno korigiranom iznosu;

- na primjedbu tuženika o načinu izračuna debljine nasipa, vještak upućuje na metode izračuna koje su sastavni dio nalaza i mišljenja;

- na primjedbu tuženika da vještak nije odgovorio koja se količina od nasute mase odnosi na zemlju koja je već bila na otoku a koja na finu plodnu zemlju koju je tužitelja navodno dovezao, vještak navodi – ta okolnost nije bila predmet sudskog naloga vještaku.

34. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja stalni sudski vještak za geodeziju Ante Bošnjak je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja vezano za količinu odnosno volumen nasipa koji prema njemu iznosi 555 m3, sa prosječnom visinom u iznosu od 25 cm. Objasnio je svoje metode izračuna, naveo kako se pri izračunu koristio fotografijom nultog stanja na terenu koju mu je dao tužitelj, ali se radi o dokumentu s kojim su obje stranke upoznate, uspoređujući ju sa stanjem na terenu. Prilikom izrade nalaza i mišljenja nije se koristio niti vršio usporedbe sa mjerenjima drugih vještaka. Objasnio je koliko zbijenost materijala utječe na volumen. U odnosu na upite tužene strane da se izjasni o vrsti nasipanog materijala vještak je istaknuo kako to utvrđenje nije bilo dio naloga suda za izradu ovoga vještačenja pa tako na to ni ne može odgovoriti.

35. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja stalni sudski vještak građevinske struke Vedran Marketić naveo je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja kao i predanih pisanih očitovanja na primjedbe tuženika. Svoj nalaz i mišljenje izradio je na temelju dokumentacije koja je sastavni dio spisa predmeta kao i na temelju dokumentacije koja je naknadno dostavljena od strane tužitelja. Naknadnu je dokumentaciju tražio kako bi tehnički lakše utvrdio predmet vještačenja. Na samom uviđaju izvršio je sva potrebna mjerenja do kojih je došao kako usporedbom podataka iz nacrta, građevinske knjige, korigirane građevinske knjige i sl. tako i samim mjerenjem tehničke kuće na objektu dok je za ostale objekte koji su praktički manje uočljivi u svom očitovanju jasno i izričito opisao zbog čega se takva mjerenja u redovitoj praksi ne rade i zbog čega su nepraktična. Na stranici 8. svoga nalaza je jasno opisao zatečeno stanje na otoku Vela Kluda, s svoj zaključak u odnosu na zadatke vještačenja jasno je opisao na str. 24. svoga nalaza kada je utvrdio da je prema svim izračunima tužitelj izvršio sve radove po količini i po vrsti prema dokumentaciji iz sudskog rješenja te da je procjena da je riječ o okviru od 2% ukupno ugovorenog iznosa. U odnosu na količinu nasipanog materijala naveo je kako je riječ o dvije vrste materijala – o zemljanom i kamenom materijalu – a njegov izračun u odnosu na taj dio zadatka se ne razlikuje puno od izračunu spisu priležećeg privatno izrađenog izračuna vještaka Škomrlja. Istaknuo je kako sondiranje, kao penetracijski postupak, u konkretnom slučaju nema puno smisla iz razloga jer je od nasipanja materijala pa do uviđaja prošlo 2 do 3 godine, a treba uzeti u obzir i vremenske prilike i drugo zbog čega se materijal osipa. U daljnjem tijeku svog usmenog izlaganja stalni sudski vještak je odgovarao na upite punomoćnice tuženika i ostao u cijelosti kod svojih ranije iznesenih navoda.

36. Tuženik je u očitovanju na iskaz a i cijeli nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke naveo kako smatra da bi isti trebalo odbaciti, sve dok je način imenovanja tog sudskog vještaka pod suspekcijom inspekcijskog nadzora Ministarstva pravosuđa i uprave. Istaknuo je kako smatra, prvenstveno da je nemoguće ovakav nalaz i mišljenje izraditi a niti odgovoriti i rastumačiti dileme iz građevinske knjige bez pristupa građevinskim dnevnicima, koje ovdje, nesporno, stalni sudski vještak nije imao. Na navedeni zaključak tuženika upućuje i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gustava Červara iz jednog drugog predmeta. Tuženik traži od suda odrediti novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Gustavu Červaru, a sa istim zadatkom koji je bio zadan i ranijem stalnom sudskom vještaku.

37. Nakon što je na predloženu osobu vještaka pristao i tužitelj sud je rješenjem od 20. ožujka 2023. stalnom sudskom vještaku građevinske struke Gustavu Červaru naložio izraditi nalaz i mišljenje na način da, kao i raniji vještak, precizno utvrdi obujam i količinu stvarno izvedenih radova od strane tužitelja na izgradnji tehničke kuće i instalacijskih kanala na otoku Vela Kluda sukladno ugovoru o izvršenju inženjering usluge broj 03/18 sklopljenog s tuženikom u Šibeniku 14. travnja 2018. i dokumentaciji pobliže označenoj u točki XXV ugovora koja čini sastavni dio istoga, a na temelju kojeg ugovora je tužitelj izdao tuženiku račun br. 22- 1-1 od 1. ožujka 2019. za završnu – okončanu situaciju.

38. U svom podnesku stalni sudski vještak Gustav Červar naveo je kako je uvidom u spis predmeta, među ostalim, utvrdio da je raniji stalni sudski vještak Vedran Marketić svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, profesionalno, nepristrano i neovisno te je istim odgovorio na postavljeni zadatak suda sukladno raspoloživoj dokumentaciji iz spisa te obavljenom očevidu. Tražio je očitovanje stranaka o tome hoće li za izradu nalaza i mišljenja koristiti dostupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu ili će mu stranke dostaviti dodatnu dokumentaciju. Po navodima vještaka, sud je strankama rješenjem naložio dostaviti vještaku svu dokumentaciju koju posjeduju vezanu za spis predmeta na što je tuženik izvijestio sud da svu dokumentaciju treba dostaviti tužitelj, dok je tužitelj izjavio kako je svu dokumentaciju koju ima dostavio u spis predmeta i smatra kako je ista i dovoljna da bi se izradio nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari.

39. Sukladno svemu iznesenom, a nakon provedenog ponovnog uviđaja na licu mjesta na otoku Vela Kuda, stalni sudski vještak Gustav Červar naveo je kako su svi radovi iskazani u preglednom troškovniku obrađeni u cijelosti u mjeri u kojoj je isto bilo moguće te je zaključio da su sve stavke izvedene. Izvršena je kontrola istih u smislu izvedenih količina radova vizualnim pregledom i/ili dijelom provjerom ključnih dimenzija izmjerom na terenu te kontrolom stavki u dostupnoj gradilišnoj dokumentaciji. Glede stavki koje nije bilo moguće vidjeti tijekom očevida jer su iste ili zatrpane zemljanim i dr. sličnim materijalom ili su prekrivene drugim izvedenim projektiranim građevinskim slojevima te stavke je provjeravao količinom stavki završnih slojeva iznad istih. Za neke stavke nije bilo nikako moguće provjeriti dimenzije u kojima su izvedene npr. zasipanje instalacijskog kanala od vidljivog nadzemnog dijela do 3 obalna šahta na zapadnom dijelu otoka. U tom dijelu su, kolikoj je to bilo moguće, provjereni izračuni i dokaznice iz korekcije građevinske knjige. U skladu sa svime navedenim, nakon što je proučio svu dokumentaciju u spisu te obavio terenski očevid, a u odnosu na zadatak građevinskog vještaka iznio je svoje mišljenje. Obujam i količina stvarno izvedenih radova od strane tužitelja na energetskoj kućici iznosi 1.885.170,10 kuna (bez PDV-a) i na energetskom kanalu iznosi 604.160,65 kuna (bez PDV-a), što uz PDV ukupno iznosi 3.111.663,43 kune odnosno 412.988,71 eura.

40. Tužitelj je u svom očitovanju na gornji nalaz i mišljenje naveo da isto potvrđuje da su raniji nalazi i mišljenja vještaka bili pravilni te da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

41. Tuženik je u svom očitovanju na nalaz i mišljenje istakao kako je odredbom 15. Ugovora br. 03/18 određeno da tužitelj dodatne radove može poduzeti samo po izričitom nalogu tuženika koji nikada nije dao nalog tužitelju za nasip zemlje u površini od preko 2000 m2. Štoviše, tuženik se bunio protiv tih radova što je razvidno i iz email korespondencije koja je dostavljena u spis. Novoimenovani vještak je u svom podnesku od 7. lipnja 2023. utvrdio kako je glavni problem dokumentacija na temelju koje treba izraditi nalaz i mišljenje te je naveo koja mu je dokumentacija potrebna, što tužitelj nije nikada dostavio. Isto tako, a neovisno o nalazu i mišljenju vještaka, tuženik ponovno ističe kako se ne mogu priznati vantroškovnički radovi koje tuženik nije nikada naručio.

42. Tužitelj je na gornje samo istakao kako je stalni sudski vještak na raspolaganju imao svu dokumentaciju koja mu je potrebna za izradu nalaza i mišljenja te da je tuženik počeo osporavati radove isticati kako iste nije naručio tek u tijeku ovoga postupka. Naime, prije postupka pa i u trenutku primopredaje radova za građevinu koju koristi, nije osporavao izvedene radove.

43. Sud je uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka Gustava Červara kao mjerodavan, izrađen prema pravilima struke. Isti je u skladu s ostalim dokazima provedenim u ovom postupku, naročito sa ranije provedenim osporenim građevinskim vještačenjem. Tuženik nije osnovano uspio osporiti ovaj nalaz i mišljenje.

44. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev osnovan.

45. Slijedom navedenoga, a temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a valjalo je u dijelu glavnice i zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice održati na snazi platni nalog.

46. Naime, u ovoj pravnoj stvari je po stavu ovoga suda utvrđeno kako je tužitelj za tuženika vršio usluge organizacije izvođenja građevinskih i obrtničkih radova. Neovisno o navodima tuženika da bi se ovdje radilo o ugovoru o građenju, da je tužitelj izvođač iz tog odnosa i da tuženik nije znao da je tužitelj bio organizator da je sklapao ugovore i organizirao podizvođače – tijekom ovoga postupka je dokazano koje je usluge tužitelj obavljao, za koje je usluge izdao utuženi račun te kako je za izvršavanje građevinskih i obrtničkih radova angažirao podizvođače što je tuženik znao odnosno trebao znati.

47. Isto tako, tuženik je osporavao tužiteljev obračun navodeći kako niti su radovi iz obračuna izvedeni a niti je vrijednost izvedenih radova onolika koliko je navedeno u troškovniku te je istakao kako je vrijednost izvedenih radova upravo 234.000,00 eura kako je navedeno u ugovoru. Međutim, osnovano tužitelj ističe kako je navedeni iznos bio samo okvirno, a ne fiksno, naveden te je bilo ugovoreno da će konačna cijena biti formirana prema konačnom obračunu. Uslijed tih utvrđenja sud je uvažio visinu potraživanja tužitelja u ovoj pravnoj stvari iz utuženog računa, jer su dva vještaka u svojim nalazima i mišljenjima potvrdili točnost obračuna tužitelja – kako uvidom u dokumentaciju tako i neposrednim utvrđenjima na očevidima na licu mjesta. Budući da je utvrđena osnova potraživanja (poslovni odnos tužitelja i tuženika, tužitelj za tuženika vrši usluge prema Ugovoru br. 03/18), da je potvrđeno izvršenje radova i cijene istih upravo prema spisu dostavljenim obračunima odnosno troškovnicima sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja koji je od obračunate cijene oduzeo dotadašnje uplate tuženika, koje nije sporio i izdao utuženi račun upravo na iznos od 165.532,00 eura.

48. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude odnosno usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

49. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

50. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu zajedno sa PDV- om u iznosu od 2.070,48 eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; u daljnjem tekstu: Tarifa), pa je sud u tom dijelu uz primjenu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog dosuđujući na isti i zateznu kamatu koja teče na navedeni iznos od donošenja rješenja o ovrsi u visini propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, uz primjenu povećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

51. U odnosu na preostali zatraženi ovršni trošak za istaći je kako je zatražen trošak koji se odnosi na trošak i naknadu javnog bilježnika u iznosu od ukupno 835.29 eura kao i paušalni trošak odvjetnika u iznosu od 4.98 eura, budući da u spisu predmeta nema dokaza da bi te radnje bile obavljene odnosno javnobilježnička nagrada plaćena, pa prema mišljenju ovog suda ti troškovi za tužitelja nisu niti nastali (čl. 151. st. 1. ZPP-a).

52. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom II, odnosno odbiti zahtjev tužitelja za naknadom ovršnog troška u iznosu od 840,27 eura kao neosnovan.

53. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima odnosno očevidima održanim 17. listopada 2019., 19. veljače 2020., 24. rujna 2020., 18. prosinca 2020., 14. lipnja 2021., 19. ožujka 2025., 3. listopada 2025. od po 1275 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i trošak sastava četiri obrazložena podneska i odgovora na žalbu od 16. ožujka 2022., prijedloga za privremenu odnosno prethodnu mjeru od 21. lipnja 2019. i 28. travnja 2022. od po 1275 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), sve prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura te uz plaćene troškove prijevoda sa njemačkog po tumaču u iznosu od 92,91 eura, predujma građevinskog vještačenja u iznosu od 1.061,78 eura, uviđaja u iznosu od 66,36 eura, predujma FINA-i u iznosu od 663,61 eura, nagrade vještaka u iznosu od 56,71 eura i nagrade geodeta u iznosu od 729,98 eura kao i trošak plaćene sudske pristojbe na odgovor na žalbu i rješenje u iznosu od 172,54 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 331,81 eura (čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama) ukupno iznosi 47.800,70 eura.

54. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova preostalih obrazloženih podnesaka sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Isto tako, za napomenuti je kako je i ranije navedeno – pojedinačna je radnja bodovana sukladno Tarifi pa je i za taj, više obračunati, dio valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška.

55. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka za preostalih 50.668,19 eura odnosno odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom III.

U Zadru 3. studenog 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura

2. Tuženiku po pun.