Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: Pr-77/2019-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Nikola Horvat i Dean Radišić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikole Horvata i Deana Radišić, Karlovac, Preradovićeva 16, protiv 1. tuženika PPK Karlovačka mesna industrija d.d. Karlovac, Selce br.33, OIB: 18257277698, sada Mesna industrija braća Pivac d.o.o., Vrgorac, Težačka 13, OIB:28128148322, zastupanog po pun. iz OD Bogdanović, Dolički & Partneri d.o.o. iz Zagreba i 2. tuženika Lidl Hrvatska d.o.o. k.d. Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. lipnja 20220254. u nazočnosti punom. tužitelja Nikole Horvata, odvjetnika u ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, punom. 1. tuženika TE, odvjetnika u OD Bogdanović, Dolički & Partneri iz Zagreba, te punom. 2. tuženika JE, zaposlenika 2. tuženika, po objavi 3. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženicima PPK Karlovačka mesna industrija d.d., Karlovac, Selce 33 OIB: 18257277698, sada Mesna industrija braća Pivac d.o.o., Vrgorac, Težačka 13, OIB:28128148322 i Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, da solidarno naknade tužitelju LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade nematerijalne štete iznos od 3.400,00 eur-a, uz zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže tuženicima PPK Karlovačka mesna industrija d.d., Karlovac, Selce 33 OIB: 18257277698, sada Mesna industrija braća Pivac d.o.o., Vrgorac, Težačka 13, OIB:28128148322 i Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, da solidarno naknade tužitelju LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade materijalne štete u vidu tuđe pomoći i njege, iznos od 720,00 eur-a uz zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana podnošenja tužbe; 13. ožujka 2019. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se s preostalim dijelom potraživanja naknade nematerijalne štete u iznosu od 3. 483,20 eur-a sa zakonskom zateznom kamatom.
IV Nalaže se tuženicima PPK Karlovačka mesna industrija d.d., Karlovac, Selce 33 OIB: 18257277698, sada Mesna industrija braća Pivac d.o.o., Vrgorac, Težačka 13, OIB:28128148322 i Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, da tužitelju LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 961,83 eur-a uz zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod I. tuženika PPK Karlovačka mesna industrija d.d. Karlovac, na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu od dana 24. 05. 2013 godine, na radnom mjestu vozača u prometu i da je također bio osposobljen za rukovatelja viličara. Nastavno opisuje da je dana 03.02. 2016. godine dopremio mesne proizvode u logističko — distributivni centar LIDL u Perušiću, teretnim vozilom tvrtke PPK, marke Mercedes, registarske oznake [registarska oznaka] s prikolicom marke Schmitz registarske oznake [registarska oznaka], te je mesne proizvode s pretovarne rampe skladišta prenosio u dio skladišta svježeg mesa. U tu je svrhu, kako dalje opisuje, koristio električni viljuškar pored kojega se hoda, marke Jungheinrich tip 2 PZV 20. Tv. Broj: [tvornički broj] vlasništvo 2. tuženika LIDL-a, pri čemu ističe da mu je od strane LIDI-a dopušteno korištenje predmetnog transportnog sredstva, na način da mu je osiguran ključ viličara a što vrijedi i slučaju drugih vozača koji dopremaju robu u skladište II tuženika. Nakon što je iskrcao i odložio u skladište 2. tuženika 20 do 60 paleta mesa težine od 200-300 kg mesa po paleti, tužitelj je po spuštanju palete u skladište krenuo unatrag, kako dalje opisuje, s time da je komandu uputio i viličaru koji se kretao za njim. Trenutak prije toga na oko 2-3 metra iza njega (tužitelja), na njegovoj putanji unatrag, svoj viličar istoga proizvođača tip: 4 PZV 480 tv. Broj: [tvornički broj] parkirao je viličarist LIDL-a ĐE, te ga napustio radeći svoj posao pregleda robe nekoliko metara dalje- No, o tome nije obavijestio ni upozorio tužitelja pa je tužitelj krećući se unatrag došao do viličara koji je parkirao Kvartuč i posrnuo na njegovoj upravljačkoj platformi. Kod toga je izgubio ravnotežu, te ga je u padu njegov viličar podigao i prikliještio mu lijevo stopalo uz upravljačku platformu pariranog viličara. Prilikom obavljanja ovih poslova tužitelj tvrdi da je koristio propisanu zaštitnu opremu i cipele s kapicom, te osobno iznosi da je bio osposobljen za rukovatelja viličarom, ali ne i za poslove upravitelja električnog viličara pored kojeg se hoda. Ipak, unatoč takvoj činjenici 2. tuženik mu je dozvolio obavljanje poslova upravitelja električnog viličara, pored kojega se hoda, a da prethodno nije provjerio je li (tužitelj) osposobljen za rad na siguran način za upravljanje ovim viličarom, a što je suprotno članku 28. Stavak l . Zakona o zaštiti na radu.
1.1. Tužitelj posljedično iznosi da da je prilikom obavljanja navedenih poslova zadobio prijelom metatarzalne kosti i ovom tužbom u točki I tužbenog zahtjeva potražuje od tuženika da mu solidarno isplate pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. S tim u vezi činjenično iznosi da je zbog štetnog događaja pretrpio fizičke i duševne bolove jer mu je smanjena životna aktivnost, kao i strah. Za fizičke bolove navodi da su bili dugotrajni i jaki pa upućuje da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud mora uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvanih boli, ali i druge okolnosti slučaja, posebice dugotrajnost liječenja, te o činjenicu da je bolove trpio i prilikom rehabilitacija ( El. 1100. st. 1. i 2. ZOO ).
1.2. Slijedom toga tužitelj predlaže da sud, imajući u vidu težinu povreda i sve okolnosti slučaja, utvrdi pravičnu novčanu naknadu po pojedinim vidovima štete nakon što bude provedeno medicinsko vještačenje po vještacima medicinske struke. Dakle, kao kvalifikatorne okolnosti naznačuje fizičke bolove, strah, pojačane napore, tuđu pomoć i njegu, te pored toga odlaske liječniku. Pri tom imajući u vidu pojedine kriterije (mjerila) potražuje da mu tuženici solidarno naknade takvu štetu, isplatom pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 20.000,00 kuna. Na ime materijalne štete pored toga potražuje isplatu neostvarene plaće za vrijeme bolovanja i napominje da je prethodno prije povređivanja ostvario plaću za mjesec siječanj u iznosu od 6..75,55 Kuna, da je za vrijeme bolovanja koje je trajalo do zaključeno s mjeseca lipnja 2016. ostvarivao mjesečnu plaću u iznosu od po 2.700,00 do 3.400,00 kuna, te za razdoblje od 5 mjeseci potražuje ukupnu naknadu štete u iznosu od 15.000,00 kuna, s time da se obvezuje konačne iznose specificirati nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja.
2. U odgovoru na tužbu 1.tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u osnovi tako i visini, te iznosi da je tužiteljeva tužba u cijelosti neosnovana. Naime, navodi da pretpostavke odgovornosti za naknadu štete nisu ispunjene, te se u tom smislu najprije poziva na navode iz tužbe kojima se opisuje štetni događa i ističe kako je iz navoda tužitelja vidljiv nedostatak ikakve pravno relevantne uzročno posljedične veze između tužiteljeve ozljede i bilo kakvog postupanja I-tuženika“. Pored toga netočnim smatra navod tužitelja da ne bi bio osposobljen za rad „električnim viličarem kraj kojeg se hoda” i tvrdi suprotno da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, na radnom mjestu vozača u prometu, prema Programu osposobljavanja za rad na siguran način kod poslova vozača, a koji program obuhvaća i primjenu pravila zaštite na radu kod rukovanja viličarom. Štoviše, iznosi da je tužitelj „prošao i posebno stručno osposobljavanje za rukovatelja viličarom“, a poziva se i na Uvjerenje o osposobljavanju Instruktažnog centra ustanova za obrazovanje odraslih Križevci, Klasa: 602-07/13-03/118, Urbroj: 213786- 01-13-741 od 01.07.2013. godine iiz kojeg je, kako tvrdi, vidljivo da se predmetno osposobljavanje odnosilo, među ostalim, i na električne i hidraulične uređaje. U prilog tome dostavlja Nastavni plan i program osposobljavanja za poslova rukovatelja viličarem Instruktažnog centra ustanova za obrazovanje odraslih Križevci, F. Račkog 4, tvrdeći da isti obuhvaća upoznavanje s ručno-vođenim elektroviličarem (str. 9), te smatra da je iz popratnog dopisa (emaila ravnatelja Instruktažnog centra ustanova za obrazovanje odraslih Križevci g. ĆE, dipl.ing od 24.04.2019.g.) vidljivo kako je navedenim programom obuhvaćeno rukovanje viličarom bez obzira na njegov pogon ili konstrukciju. Nadalje iznosi kako je iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj: 2014-7/1-883 od 31.07.2014. godine vidljivo da je utvrđena tužiteljeva sposobnost za poslove vozača određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, članak 3. točka 2. i 16. Pravilnika, dok spomenuta točka 2. Pravilnika podrazumijeva da je radnik stručno osposobljen za upravljanje i rukovanje samohodnim strojevima na mehanizirani pogon medu koje spada i viličar, odnosno, da ima stručnu sposobnost za obavljanje tih poslova „koju je stekao gore spomenutim osposobljavanjem kod Instruktažnog centra ustanova za obrazovanje odraslih Križevci“. Dakle, tuženik ustraje u tvrdnji da je tužitelj bio osposobljen za rad na viličaru i da takvo osposobljavanje „suprotno navodima tužbe“ obuhvaća upravljanje svim vrstama viličara, pa tako i onim za koje tužitelj tvrdi da je upravljao na dan kad se ozlijedio“, a o čemu dakle svjedoče naprijed spomenuti dokumenti na koje se poziva.
2.1. Nadalje, 1. tuženik iznosi kako pojam „električni viličar pored kojeg se hoda” ne postoji i obrazlaže da je pojam „viličar" generički pojam koji obuhvaća različite vrste viličara: ručne viličare, ručno-vođene elektroviličare, čeone viličare, bočne viličare, regalne viličare, itd. Obrazlaže; kao što je vidljivo iz gore spomenutih dokumenata osposobljavanje za rad viličarem podrazumijeva upoznavanje sa svim vrstama viličara, a ne samo s primjerice čeonim ili bočnim viličarem. Stoga navod tužitelja da je „bio osposobljen za rukovatelja viličara”, a da nije „osposobljen za upravljanje električnim viličarem pored kojeg se hoda” 1. tuženik smatra logički i stvarno pogrešnim, obzirom su kako tvrdi „ručno-vođeni elektroviličari, isto tako viličari“. Dakle, smatra netočnim navod tužitelja da ne bi bio osposobljen za rad na siguran način s „električnim viličarem kraj kojeg se hoda” (ispravno: ručno-vođeni elektroviličar) za kojeg tvrdi da je njime upravljao prilikom ozljeđivanja. Osim toga, upire da se na svakom viličaru nalaze jasne i razumljive upute za siguran rad „na siguran način koje su se zasigurno nalazile i na viličaru kojim je upravljao tužitelj“, pa je dakle za njih tužitelj znao i morao ih primijeniti u radu.
2.2. Posebno napominje da je iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru (priloženog uz tužbu) vidljivo kako viličar kojim je tužitelj upravljao ne spada u sredstva s povećanom opasnosti. No, neovisno od naprijed navedenog a obzirom se viličar kretao unatrag i tužitelj je posrnuo preko drugog viličara kojeg nije vidio „jer nije gledao gdje hoda“, ovaj tuženik smatra da je razvidno kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog njegove nepažnje (nepažnje tužitelja) i tužitelja drži isključivo odgovornim za „eventualno nastalu štetu“. Kod tog se poziva na odluku Vrhovnog suda RH br. Revr 1457/10-2 od 26.01.2011.g. i nastavno dodaje da se prilikom utvrđivanja odgovornosti radnika za nastalu štetu primjenjuje kriterij obične nepažnje, prema standardu one pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan radnik. Citira: „U odgovoru na pitanje koji pažnju treba propustiti radnik pri izvršavanju radnih zadataka da bi se radna organizacija (poslodavac) mogao osloboditi odgovornosti u primjeni čl. 6. ZR sudska praksa je protumačila da je to i obična nemarnost kao blaži oblik krivnje. Dakle i onda kada se može zaključiti da radnik pri izvršavanju radnih zadataka nije upotrijebio onu pažnju koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan radnik, predstavlja pretpostavku za otklanjanje odgovornosti poslodavca.” (VSRH Rew-1/11 od 11.09.2012.)
2.3. Stoga id. tuženik zaključuje: „lz odredbe čl. 6. ZR proizlazi da se poslodavac oslobađa objektivne odgovornosti za štetu koju trpi radnik na radu zbog povrede ako dokaže da je šteta nastala krivnjom radnika pri čemu nije propisan neki poseban stupanj odnosno oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, što znači da bilo koji oblik odnosno stupanj skrivljenog ponašanja radnika u nastanku štete predstavlja osnov za oslobađanje poslodavca od odgovornosti za štetu. "' (VSRH Rew- 1333/2012-2 od 25.09.2012.)“ Nastavlja:
„Prilikom kretanja po bilo kojem prostoru, a osobito skladištu u kojem se nalaze i druge osobe, predmeti i strojevi, svaka bi savjesna osoba (a pogotovo naročito pažljiv i savjestan radnik) se kretala prema naprijed (a ne unatrag) i gledala kuda hoda te bi imala pregled situacije koja se pred njom nalazi i pred eventualno preprekom zastala i na taj način spriječila nezgodu. U danoj situaciji, pokušavajući preuzeti dokumentaciju od svog nadređenog na način da se ustala sa pokretne stolice (na kotačima) i nagnula preko stola, umjesto da je tu radnju izvela na adekvatan i siguran način (npr. hodajući do stola svoga šefa), tužiteljica se po ocjeni ovog suda ponašala krajnje neoprezno jer je morala biti svjesna da joj se pri ponovnom sjedanju stolica može izmaknuti i upravo je takvo njezino postupanje odnosno propust da odabere pravilan (siguran) način preuzimanja dokumentacije dovelo do njezina ozljeđivanja. Iz toga slijedi zaključak da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo očitom nepažnjom same tužiteljice, a kako to opravdano ističe tuženica u reviziji. Utvrđene okolnosti samog nastanka i mehanizma štetnog događaja, a kako ga uostalom opisuje i sama tužiteljica u tužbi, ne upućuju na neki mogući drugi uzrok njezina pada, koji bi ukazivano na odgovornost tuženice. Kako je do ozljeđivanja tužiteljice došlo očitom nepažnjom (krivnjom) same tužiteljice, to ne postoji odgovornost poslodavca za nastalu štetu (čl. 177. st. 2. ZOO).” (VSRH Revr 89/2013- 2 od 02.12.2014.) Člankom 68. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. U skladu sa stavkom 2. istog članka, navedeno, među ostalim, uključuje i pregled mjesta rada prije početka rada i pravilno korištenje sredstva rada. Iz historijata tužbe, odnosno navoda samog tužitelja, razvidno je da tužitelj nije upotrijebio niti onu pažnju koju bi upotrijebila svaka savjesna osoba, a kamoli pažnju koju je bio dužan upotrijebiti kao naročito pažljiv i savjestan radnik. Tužitelj je pao preko drugog predmeta (drugog viličara), prema njegovim vlastitim navodima, jer je hodao unatrag i stoga nije vidio prepreku koja mu je stajala na putu.“
2.4. Prema tome, 1. tuženik smatra da je iz navedenog razloga vidljivo kako tužitelj nije upotrijebio ni minimum pozornosti koja se očekuje od svake prosječne osobe, pa tužiteljevo ozljeđivanje smatra rezultatom njegovih vlastitih radnji odnosno propusta. Odnosno, ako je i treća osoba (2. tuženikov radnik ĐE) doprinijeo nastanku štetnog događaja ostavljajući svoj viličar na tužiteljevoj putanji bez nadzora, smatra da se ni takva okolnost ne može pripisati u krivnju njemu 1. tuženiku, jer isti takvo ponašanje navedene osobe nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Nadalje se poziva na navode tužitelja u tužbi da je u predmetnom događaju pretrpio prijelom metatarzalne kosti, ali id. tuženik to osporava jer kako navodi „iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da to nije točno“. Naime, iz nalaza na dan 03.02.2016. vidljivo je da nema vidljivih znakova svježe frakture, dok se fraktura spominje tek pet dana nakon toga u ambulantnom nalazu od 08.02.2016. godine, uz opasku da je imobilizacija popucala „pa je iz toga vidljivo da je tužitelj tijekom tih pet dana hodao te se oslanjao na ozlijeđeno stopalo, čime je eventualno prouzročio kasniju frakturu, iako mu je u prvom nalazu preporučeno mirovanje s nogom na povišenom. Prema tome, sve kad bi 1. tuženik i bio odgovoran za tužiteljevu ozljedu, (a što isti poriče) bio bi odgovoran isključivo za prvo snimljeno stanje tužiteljevog stopala, a koje ne ukazuje na svježu frakturu, već je fraktura tužiteljeva stopala posljedica isključivo njegovog nepridržavanja liječničkih uputa s kojima je detaljno upoznat na prvom pregledu 03.02.2016.g.“, kako tvrdi 1.tuženik. Ipak, za slučaj da sud prihvati provođenje medicinskog vještačenja 1. tuženik predlaže da se prije dodjele spisa vještaku, tužitelju naloži dostavljanje u spis ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona, kako bi se moglo utvrditi je li tužitelj prije ovog događaja imao iste ili slične ozljede ili eventualne degenerativne ili druge promjene. Također, ako će se provoditi medicinsko vještačenje, predlaže sudu da imenovanom vještaku u zadatak povjeri „da se izjasni koliki dio pojedinih eventualnih vidova štete bi otpadao na ozljedu koja je proizišla iz samog štetnog događaja, a koliki na uzroke koji su postojali prije ili nastali nakon ozljeđivanja ili su nastali nepažnjom tužitelja tj. nepridržavanjem uputa (mirovanje s nogom na povišenom)“.
2.5. Također, id. tuženik smatra da visina postavljenog tužbenog zahtjeva na ime pravične novčane naknade, ne odgovara težini tužiteljeve ozljede, a prigovara i da tužitelj ne navodi nikakve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev za isplatom iznosa od 20.000,00 kn na ime pravične novčane naknade. Neosnovanim smatra ii zahtjev za naknadom 15.000,00 kn na ime materijalne štete za vrijeme dok je bio na bolovanju, obzirom je kako navodi tužitelj za vrijeme bolovanja primao naknadu plaće u visini 100% osnovice. Uz to 1.tuženik, opreza radi, ističe i prigovor zastare tužiteljeva eventualnog potraživanja jer je od ozljeđivanja do podnošenja tužbe prošlo više od tri godine, pa imajući u vidu sve gore navedeno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovane, te naložiti tužitelju da njemu 1. tuženiku naknadi parnični trošak.
2.6. Napominje se da je tuženik mjesec dana nakon dovršetka glavne rasprave dostavio podnesak od 10. 07.2025. kojim je izvijestio da je PPK karlovačka mesna industrija d.d. pripojen društvu Mesna industrija braće Pivac d.o.o. Vrgorac, Težačka 13, OIB:28128148322 ("MIBP") temeljem Ugovor o pripajanju od 23.05.2025., solemniziranog istoga dana od strane javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba, Mandrovićeva 17, pod poslovnim brojem OV-5214/25, pa je u uvodu i izreci rješenja pridodan sadašnji naziv 1. tuženika.
3. Drugo tuženik u odgovoru na tužbu također se referira na navode tužitelja vezano uz štetni događaj iz tužbe i napose navode da je tužitelj bio osposobljen za rukovatelja viličarem, ali ne i za poslove upravitelja električnog viljuškara, te da mu je 2. tuženik „dozvolio“ obavljanje tog posla a da prethodno nije provjerio je li tužitelj osposobljen za rad na siguran način za upravljanje tim viličarem, pa tužitelj u smislu potonjeg smatra da je 2. tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja sukladno odredbi ZZR. No, 2. tuženik s protivi ovakvim navodima tužitelja i u nastavku prvenstveno iznosi prigovor zastare predmetnog potraživanja tužitelja. S tim u vezi iznosi da se predmetni događaj „odvio“ dana 03.02.2016. godine a da je tužba podnesena dana 13.03.2019. godine, pa je kako tvrdi protekao trogodišnji rok od nastanka štetnog događaja i tužitelj više ne može podnositi tužbu. Pri tom se poziva na odredbu čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO), kojom je kako navodi izričito propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Saznanje tužitelja za navodnu štetu smatra odlučnom činjenicom za početak tijeka subjektivnog roka zastare tražbine i navodi da se isti određuje prema vremenu kad su tužitelju kao oštećenoj osobi bili dostupni podaci o osobi štetnika, s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih radnji u svrhu ostvarenja naknade štete. Slijedom toga smatra da je protekao rok od tri godine od nastanka štetnog događaja i da je predmetno potraživanje tužitelja zastarjelo, te da se isti zahtjev ne može više „nikako“ s uspjehom isticati prema 2. tuženiku vezano uz štetni događaj.
3.1. Drugotuženik nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, je kako tvrdi, on nije bio nikada tužiteljev poslodavac. Smatra da pozivanje tužitelja na odredbe ZZR „nikako ne može biti valjana osnova za uspjeh (tužitelja) u ovom parničnom postupku“. U tom smislu 2. tuženik upućuje na presudu Prekršajnog suda u Gospiću, posl. br. Ppo-96/16 od 27.04.2018. godine, kojom je oslobođen optužbe da bi predmetnog štetnog dana u skladištu u Perušiću bilo utvrđeno kako 2. tuženik nije imao izrađen uz Procjenu rizika za poslove skladišnog radnika — upravitelja električnog viljuškara pored kojeg se hoda, a sve povodom teže ozlijede ovdje tužitelja, kao zaposlenika 1. tuženika. Napominje da je navedeni postupak započet temeljem utvrđenja iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 09.02.2016. godine, obavljenog povodom predmetnog štetnog događaja u kojem je tužitelj pretrpio ozljedu u skladištu u Perušiću, a zbog toga što je inspektor „pogrešno utvrdio da 2. tuženik nije imao izrađenu Procjenu rizika za poslove skladišnog radnika — upravitelja viličara pored kojeg se hoda za tužitelja koji nije zaposlenik 2. tuženika“. Drugotuženik se referira kako sud u spomenutoj presudi navodi da je člankom 4. stavkom 1. Pravilnika o izradi procjene rizika („Narodne novine” br. 112/14, dalje u tekstu: Pravilnik) propisano da je poslodavac obvezan imati izrađenu procjenu rizika za sve poslove koje za njega obavljaju radnici i osobe na radu. U nastavku navodi da je Člankom 3. ZZR propisano da je radnik fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja poslove za poslodavca, te je istom odredbom navedeno da je osoba na radu fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod tog poslodavca, ali za njega obavlja određene aktivnosti, odnosno poslove (osoba na stručnom osposobljavanju za rad; osoba na sezonskom radu za obavljanje privremenih, odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi; osoba koja radi na određenim poslovima u skladu s posebnim propisom; redoviti student i redoviti učenik srednjoškolske ustanove na radu u skladu s posebnim propisom; osoba koja radi kao volonter, naučnik, student i učenik na praksi, osoba koja radi u vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere i slično).
3.2. Ujedno je istim člankom ZZR navedeno da je druga osoba, osoba koja se po bilo kojoj osnovi rada nalazi na mjestu rada (poslovni suradnik, davatelj usluga i dr.), što nastavno navodi, pa da je upravo temeljem navedenog evidentno kako predmetnim Pravilnikom nije propisana obveza poslodavca da izradi procjenu rizika za druge osobe koje se po bilo kojoj osnovi rada nalaze na mjestu rada (poslovni suradnik, davatelj usluga), pa samim time takva obveza ne može biti propisana u slučaju u kojem je ovdje tužitelj pretrpio ozljedu u poslovnim prostorijama 2. tuženika.
3.3. Drugo tuženik se nadalje očituje na zapisnik o inspekcijskom nadzoru koji je dostavljen u privitku tužbe, a u dijelu u kojem je „navodno“ utvrđen propust 2. tuženika kada je inspektor utvrdio sljedeće: „Poslodavac (misli se na 2. tuženika) na mjestu rada dozvoljava samostalnu upotrebu svojeg sredstva rada električnog viličara pored kojeg se hoda, osobama na radu (pogrešno se misli na ovdje tužite/ja) za koje prethodno ne provjerava jesu /i osposobljene za rad na siguran način za upravljanjem dotičnim sredstvom, odnosno dozvoljava samostalno obavljanje dotičnih poslova osobama koje nisu osposobljene za rad na siguran način suprotno članku 4. stavak 4. i članku 28. stavak 1, ZR.” Ovime 2. tuženik naglašava kako je „u potpunosti pogrešno“ spomenuto utvrđenje inspektora iz inspekcijskog nadzora, budući se kako navodi spomenute odredbe članka 4. stavak 4. i članka 28. stavak 1. ZZR mogu „odnositi jedino i isključivo na radnike i osobe na radu kod 2. tuženika, a budući da tužitelj nikada bio niti radnik niti osoba na radu kod II. tuženika, očito je da se na njega ne može odnositi!. Naime, odredbom članka 4. stavak 4. ZZR je propisano da se obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona u odnosu na radnika odnose i na osobe na radu ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, dok je odredbom članka 28. stavak 1. ZZR utvrđeno da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način. lz spomenutih odredaba po tuženiku jasno proizlazi da se te odredbe ne mogu primijeniti u ovom konkretnom slučaju jer tužitelj nije bio niti radnik niti osoba na radu kod 2. tuženika, nego je tužitelj, u smislu odredaba ZZR, druga osoba, odnosno osoba koja se po nekoj osnovi rada nalazi na mjestu rada (poslovni suradnik, davatelj usluga i dr.).
3.4. Nadalje, 2. tuženik se protivi postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, kao previsokoj te naznačenoj neadekvatno ozljedi koju je tužitelj „mogao pretrpjeti“ predmetnim štetnim događajem. S tim u vezi naglašava da je neosnovan i paušalan zahtjev tužitelja kojím potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kuna, jer naveden iznos "nikako" ne može odgovarati nastaloj ozljedi na strani tužitelja i nema uporište u kriterijima koji su relevantni za utvrđivanje povrede prava osobnosti u ovom konkretnom slučaju. Ujedno prigovara kako tužitelj nije u tužbi specificirao svaki pojedinačni vid štete, pa takav zahtjev ocjenjuje paušalnim i samim time neutemeljenim u cijelosti. Naime navodi, da bi oštećeni ostvario pravo na novčanu naknadu zbog pretrpljenog straha, taj strah mora opravdavati okolnosti slučaja a naročito njegova jačina i trajanje. Pravična novčana naknada se može dosuditi za strah koji je bio intenzivan i dužeg trajanja, kako tvrdi, a po tuženiku je „u konkretnom slučaju evidentno da ne egzistira takav stupanj straha i u tolikom intenzitetu da bi sud mogao usvojiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se isti potražuje od tuženika“. Također važnim smatra naglasiti i da je neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu kojim potražuje iznose na ime neostvarene plaće za vrijeme dok je bio na bolovanju (iznos od 15.000,00 kuna), budući da to (tužitelj) po mišljenju id. tuženika ničime ne pravda. Shodno tome, 2. tuženik spori sve utužene osnove iz tužbe kao paušalne i previsoko određene te neosnovane, a sve to kako je sukladno naveo i izložio u odgovoru na tužbu. Upravo zbog toga i svega navedenog smatra tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim, glede osnove i visine, te predlaže isti odbiti kao neutemeljen.
4. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava RH, Inspektorata rada, Područni ured Rijeka, Ispostava Senj od 29.02.2016., u medicinsku dokumentaciju na listu 11-22 spisa, u izvod iz računa tužitelja u Karlovačkoj banci d.d. na listu 23-25 spisa, uvid u podnesak 1. tuženika na listu 50- 51 spisa, uvid u podnesak tužitelja od 09.05.2019. i njegov podnesak na listu 196, 204, 228, 330 spisa, uvid u podnesak Općinskog suda u Gospiću s preslikama u spisu Ppu G-414/2019 (ranije Pp G-96/16), uvid u odluke iz sudske prakse priložene na završnom ročištu od 10.06.2025., te uvid u Troškovnik tužitelja i 1. tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu 2. tuženika s presudom Prekršajnog suda u Gospiću broj Pp 2 G-96/16 od 27.4.2018. u privitku, odgovor na tužbu 1. tuženika sa Zapisnikom o provjeri osposobljenosti (tužitelja) za rad na siguran način, Uvjerenjem o osposobljavanju tužitelja, Uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja te Nastavnim planom i programom osposobljavanje za rukovatelje viličarom u privitku, iskaz svjedoka VE, podnesak 1. tuženika od 19.02.2020., iskaz svjedoka AE, podnesak 2. tuženika s Potvrdom o visini dnevnice, iskaz svjedoka LEŽ i tužitelja osobno, Nalaz i mišljenje med. vještaka Želimira Korać, spec. kirurga i traumatologa od 17.12.2021., podnesak 1. tuženika od 03.03.2022., podnesak tužitelja od 30.11.2012. s dokazom o uplati predujma, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D&S d.o.o. od 14.02.2023. s pribavljenom dokumentacijom u spisu, podnesak tužitelja od 11.02.2025. sa zdravstvenim kartonom u privitku, podnesak 1. tuženika od 17.02.2025., podnesak tužitelja od 09.06.2025., te je uz to pročitao naknadno dostavljeni podnesak 1. tuženika kojim izvješćuje ovaj sud o o pripajanju 1. tuženika PPK-a MIBP-u.
5. Vezano uz nastanak štetnog događaja, a obzirom na prigovore oba tuženika, bilo je potrebno tijekom postupka provesti predložena vještačenja, te saslušati svjedoke i tužitelja osobno, kao i izvršiti uvid u druge pridonesene dokaze u ovom i drugim postupcima u koje je izvršen uvid. U predmetu postupka a radi utvrđenja nastanka i odgovornosti za štetni događaj saslušani su predloženi svjedoci, s time da je prvi saslušani svjedok VE iskazao kako slijedi. U vezi kritičnog događaja naveo je da je sudjelovao u inspekcijskom nadzoru koji je proveden 9.2.2016. nakon štetnog događaja, te misli da je par dana prije toga bio pozvan od strane inspektora rada PE da sudjeluje radnjama inspekcijskog nadzora. Prije toga je po saznanju da je došlo do povrede na radu ME, obavijestio inspektora rada o samom štetnom događaju jer je prema Zakonu zaštite na radu bio dužan prijaviti tešku ozljedu na radu odmah po nastanku ozljede. Naime, navodi da je obavljao poslove voditelja zaštite na radu za PPK d.d. Karlovačke mesne industrije i misli da je tek po saznanju o štetnom događaju sastavio Zapisnik na obrascu OR1, kojeg je kasnije dostavio nadležnom inspektoru, obzirom se radilo o teškoj povredi na radu. U tom smislu obrazlaže da je tužitelju odmah pružena hitna (medicinska) pomoć koja ga je odvela u najbližu bolnicu. Nastavno iznosi kako je povratna informacija bila da je tužitelj slomio stopalo prilikom istovara robe i manipuliranja viličarem kojim je upravljao te je bio priklješten na drugi viličar. Prilikom vršenja nadzora inspektor je tražio dokumentaciju o osposobljavanje tužitelja za rad na siguran način, liječničku svjedodžbu za navedene poslove tj. poslove vozača koje je obavljao, a svjedoku nisu bile poznate druge stvari vezao uz liječenje tužitelja.
5.1. Na upit punom. 1. tuženika odgovorio je kako je prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno da se tužitelj kritične zgode u radu viličarem kretao unazad „iako takva radnja nije pravilna i dopuštena“, kako je naveo i dodao da se radilo o električnom viličaru koji se može kretati „kada se spusti ručka“. Opisao je dakle da je tužitelj tom prilikom „vukao viličar krećući se unazad u smjeru kretanja, te je drugi radnik parkirao viličar kojim je upravljao“, pa je tužitelju „noga zapela u drugi viličar, a svojim viličarem je pritisnuo tu nogu, jer u međuvremenu nije uspio podići ručku svog viličara kako bi zaustavio kretanje svojeg viličara“. Na daljnji upit očitovao se da je pravilno viličarem upravljati na način da se hoda naprijed okrenut u smjeru kretanja i rukom povlači viličar, te da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način „s time da je imao stručno osposobljavanje za rukovanje viličarem koje obuhvaća rad na svim viličarima“, kako doslovno navodi. Vezano uz upit „zašto je onda upisano u nazoru inspektora da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način sa ovom vrstom viličara“, svjedok je odgovorio da je vjerojatno napravljen previd i nije stavljen prigovor na taj dio zapisnika. Nadalje je naveo da je tvrtka Zanos d.o.o. Zagreb vršila osposobljavanje radnika za rad na siguran način za poslove vozača, a stručno osposobljavanje za rukovatelja viličarem vršila je tvrtka Instruktažni centar Križevci. Također odgovora da je tužitelj bio zdravstveno sposoban za upravljanjem viličarem i za poslove vozača, te je imao uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika za poslove vozača. U potonjem uvjerenju, kako navodi, u točki 2. upisano je rukovanje strojem na mehanizirani pogon „koje znači obuhvaća sposobnost za upravljanje viličarem, s time da je u svakom slučaju potrebno proći i pribaviti oba uvjerenja i zdravstveno i ono za rad na siguran način“, kako nadalje iznosi.
5.2. Na upit punom. tužitelja navodi pak da tužitelj nije bio osobno nazočan kada se vršio inspekcijski nadzor i sastavljao zapisnik o inspekcijskom nadzoru, te je potpisao „usmeno rješenje na listu 8 zapisnika (list 7 spisa)“, ali do danas nije stavio nikakav prigovor na takav zapisnik. Nadalje odgovara da je rukovanje viličarem određeno Zakonom o zašiti na radu i Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, s time da na ,,,, upit suca pojašnjava da „tužitelj stvarno doista nije bio nazočan prilikom provođenja inspekcijskog nadzora i sastavljanja zapisnika, a usmeno rješenje to i ne potvrđuje, već je samo u rješenju naznačeno da se tužitelj udaljava od obavljanja samostalnih poslova električnim viličarem, čime je zapravo učinjen previd jer je tužitelj bio osposobljen pa je trebalo prigovoriti ovakvom dijelu navoda u zapisniku“, kako se doslovno očitovao.
6. Svjedok ĐE iskazao je da se sam štetni događaj dogodio zapravo u sobi gdje je njegovo radno mjesto, a on radi na kontroli proizvoda, te je tom prilikom nešto pisao, tj. kontrolirao je robu koju je tužitelj istovarivao viljuškarem. Naime, “nešto je upisivao i okrenuo se prema tužitelju kada je on jauknuo”, te je (svjedok) vidio kada je tužitelju viljuškar “električni ručni” prikliještio nogu. Odmah su zvali hitnu pomoć, kako dalje navodi, te je kasnije došao inspektor zaštite na radu koji je izvršio pregled mjesta i sačinio zapisnik, a tom prilikom je i osobno dao izjavu. Ne zna točno je li inspektor došao taj isti dan ili dan poslije. Na upit punom. tužitelja svjedok navodi kako i osobno upravlja viljuškarem te ga ostavlja na ulazu u prostoriju u kojoj radi, koja je veličine cca 30 m2“, s time da se ne može pobliže očitovati gdje se i koliko dalje od njegovog viljuškara dogodio štetni događaj. Na upit punom. 1.tuženika odgovara da se kod upravljanja viljuškarem u pravilu gleda u pravcu kretanja, odnosno kada se skida paleta s kamiona onda je tijelo i pogled usmjeren prema mjestu od kuda se vrši istovar, a kada se odvozi materijal onda je tijelo okrenuto u pravcu kretanja dok rukom povlači viličar, odnosno pritiskom na gumb pokreće se viličar“.
7. Svjedok LEŽ L kao direktor i vlasnik firme ZANOS d.o.o. tj. firme za zaštitno nadzorni sustav, te još dvije firme, mogao je govoriti „jedino iz područje djelatnosti njegove firme“, kako je naveo, a koje se tiče provođenja osposobljavanja djelatnika za rad na siguran način. Ovim područjem bavi se 20 godina i po obrazovanju je dipl. ing. elektrotehnike. Na upit punom. 1. tuženika, a u pitanju prvoga priloga iz tužbe koji je pokazan svjedoku, odgovorio je da se radi o zapisniku o provjeravanju osposobljenosti za rad na siguran način“ koji sadrži dokaz o osposobljenosti u teoretskom i praktičnom dijelu, a provodi se prema Programu osposobljavanja koji je također priložen uz odgovor na tužbu 1. tuženika“. Na daljnji upit da li program osposobljavanja za rad na siguran način kod poslova vozača obuhvaća i upoznavanje s mjerama zaštite na radu te opasnostima od viličara, svjedok navodi da plan i program sadrži i mjere opasnosti u radu s viličarem iz pozicije radnog mjesta vozača. Nadalje na upit je li ispravno upravljati viličarem na način da se hoda unatrag, svjedok odgovara da električni viličari na sebi imaju i ručno kočenje koje omogućava zaustavljanje viličara kada se ide s njim u rikverc, a sama ispravnost radnje ovisi o načini na koji se izvodi radnja, s time da rad viličaru dopušta eventualno i hodanje unatrag budući da ima komadne za rikverc, ali se većinom izbjegava takav način upravljanja, dakle, navedena radnja nije uobičajena, te bi se trebalo konkretno vidjeti na koji način je djelatnik izvodio takvu radnju. Na upit je li za poslove koji nisu poslovi s posebnim uvjetima rada, odnosno je li za upravljanje strojevima koji ne spadaju u strojeve s povećanim opasnostima, potrebno provoditi posebno stručno osposobljavanje za rad na takvim strojevima i poslovima ili je dovoljno osposobljavanje za rad na siguran način u okviru opisa radnog mjesta, svjedok prvenstveno iznosi da se radi o široko postavljenom pitanju i navodi: „što se tiče poslova s posebnim uvjetima rada Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada je definirano za koje poslove je potrebno dodatno stručno osposobljavanje, a ako se ne radi o poslovima s posebnim uvjetima rada, onda nije potrebno posebno stručno osposobljavanje“
8. Tužitelj je osobno istaknuo da je do nastanka nezgode došlo prilikom istovara „kojeg sam vršio u tunelu odnosno špuri gdje se ostavlja roba, te Je vozio dvije palete“. Opisuje: „Nakon polaganja jedne palete trebao sam izmaknuti viljuškar da položim drugu paletu, te sam u tome krenuo unazad jer nisam ni mogao drugačije izvršiti tu radnju. Međutim, nakon što sam došao do opisanoga mjesta, iza mene je došao drugi viljuškar koji vozi dvije palete, a bio je tom prilikom prazan, te je djelatnik koji je došao s tim viljuškarem ostavio na tom mjestu viljuškar i otišao pregledavati robu, a ja nisam vidio navedeni viljuškar jer ga nije bilo u tom trenutku kada sam ja dolazio do navedenog mjesta gdje sam obavljao svoju radnju. Radi se o električnom viljuškaru koji vrlo tiho radi te nisam mogao čuti njegov nailazak niti me je djelatnik koji je dovezao taj viljuškar upozorio na isti, te sam ja krećući se unazad zapeo za vilice tog drugog viljuškara i spotaknuo se, pa u tome nisam mogao pritisnuti gumb za zaustavljanje svog viljuškara, uslijed čega se on nastavio kretati i priklještio mi zglob na lijevoj nozi. Napominjem da sam robu mogao ostaviti samo na navedenom dijelu tj. špuri jer mi je kod istovara određeno gdje moram ostaviti robu." Potom nastavlja: „Nakon te nezgode nije mi mogla biti pružena hitna medicinska pomoć, već me je jedan kolega iz Lidla odvezao na hitnu u Gospić, a oni su mi poslikali nogu. No nisu mogli ustanoviti odmah o kakvoj povredi se radi te sam upućen u svoju bolnicu, te sam u Općoj bolnici Karlovac proveo sve dijagnostičke obrade, imao sam potrgane kosti i ligamente na zglobu lijeve noge i samo liječenje je bilo dugotrajno. Trajalo je oko 5-6 mjeseci, a za to vrijeme sam imao i rehabilitaciju tj. terapiju u vidu vježbi." Na upit punom.1.tuženika, tužitelj navodi da je viljuškar koji je bio ostavljen iza njega imao kupolu širine 1 metar i još vilice te je sveukupno bio dugačan oko 3 metra. Na daljnji upit odgovara da se prije kretanja unazad okrenuo, ali nije uočio navedeni viličar dužine cca 3 m jer je kupola bila sakrivena iza paleta koje su već bile posložene, a neposredno iza njega nalazile su se samo te vilice i dok je napravio samo jedan korak već se spotaknuo, te nije mogao provesti radnju do kraja, pa se dogodila nezgoda. Dakle, kako tvrdi, nije vidio vilice od viličara iza sebe te se istovremeno okrenuo i napravio jedan korak, ali je već i to bilo dovoljno da se dogodi nezgoda.
8.1. Na upit svog punom. odgovara da nije bio nazočan kada je izvršen inspekcijski nadzor vezan uz taj slučaj i sastavljen zapisnik inspektora. Štoviše, stavlja opasku da mu isti nije dostavljen, već je bio dostavljen samo firmi, a njemu je izdan tek nakon što je obavio razgovor s direktorom PPK-a. Na primjedbu punom. tužitelja konstatirano je da je prilikom iskazivanja o načinu na koji se dogodila nezgoda tužitelj naveo kako je u dijelu gdje je vršio opisanu radnju postojala buka od ventilacije koja hladi tu komoru, pa je valjalo uvažiti i ovakvu opasku o postojanju buke zbog koje nije mogao čuti viličar koji se zaustavio iza njega. Na upit zz.
2.tuženika, tužitelj pobliže navodi da je električni viličar kojim je upravljao kritične zgode i inače vozio u poslu, te ga je znao voziti u vremenu prije toga oko tri i pol godine, s time da je takvim viličarem znao dnevno raditi po 5-6 sati. Na daljnji upit navodi da djelatnici koji trebaju pregledavati robu u komori ostavljaju viličar ili izvan komore ili na početku komore, te nije bio običaj ostaviti u komori sam viličar za vrijeme pregledavanja, pa tako nešto nije očekivao. Također je naveo kako je u praksi običaj da se ili iz firme ili na drugi način upozori drugoga djelatnika koji se nalazi u blizini da prolazi viličar pri čemu je 2.tuženik stavio primjedbu na iskaz tužitelja da bi djelantici 2.tuženika imali izričitu obvezuu upozoravati na ostavljeni viličar te je tvrdio da je tužitelj evidentno mogao vidjeti da se viličar nalazi na putu kojim on treba prolaziti.
9. No, ovakav prigovor kao i ostali navodi svjedoka koji su saslušani vezano uz ovaj štetni događaj nisu doveli do pozitivnog utrđenja kakvo pokušavaju tuženici nametnuti glede odgovornosdti tužitelja za nastanak štetnog događaja. Naime, obzirom na utrđenje nakon provedenog inspekcijskog nadzora, a imajući u vidu navode tužitelja koji je autentično sudjelovao u štetnom događaju, za prihvatiti je kao uvjerljivo, logično i vjerodostojno upravo ono što je on iznio o okolnosti kakve su postojale kritične zgode. Iz toga onda, a propo jasno proizlazi nepostojanje elemenata za utvrđenje tužiteljeve odgovornosti ili suodgovornossti za skrivljeno postupanje u nastanku štetnaog događaja, a napose ne njegove isključive odgovornosti za počinjeno djelo i njegove posljedice. Uz okolnosti o kojima govori tužitelj pojavljuje se okolnost davanja ovlaštenja tužitelju od strane 2.tuženika da upravlja električnim viličarem, iako on osobno nije prošao obuku i nema uredno ovlaštenje za upravljanejm takvom vrstom viličara kakav je električni, a što onda dovodi i do postojanja solidarne odgovornosti oba tuženika; 1.tuženika kao poslodavca a 2.tuženika kao poslovnog suradnika id. poslodavca koji dopuštaju dakle tužitelju obavljanje navedene radnje brez valjane provjere takvog ovlaštenja. Za to je na obojici tuženika bila obveza, a posljedično i odgovornost osigurati tužitelju uvijete za sigurno obavljanje radnih zaadataka, a što se nije dogodilo u ovom slučaju. Naprotiv, postojala je nemogućnost pravovremenog opažanja ostavljenog viličara i suženi prostor njegovog manevriranja, kako navodi tužitelj, te je uz to drugi viličar ostavljen na neuobičajenom mjestu odnosno ostavljen je na mjestu koje nije predviđeno za ostavljanje (parkiranje) radnog stroja kakav je viličar. Pri tom tužitelj spominje i element buke zbog čega mu je također bilo nemoguće pravovremeno reagirati i izbjeći nastanak štetnog događaja i štete kakva se utvrđuje u postupku, pa sve navedeno ne ostavlja prostora za neko drugo utvrđenje osim utvrđenja odgovornosti tuženika u postupku. Za napomenuti je da se u postojećim uvijetima ni ne može utvrditi postojanje kakvog stupnja krivnje na strani tužitelja za nastanak štetnog dogaja i štetnih posljedica u ovoj nezgodi.
10. Vezano zu osposobljenost za utvrditi je naime prema Zapisniku o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način, kao i Uvjerenju o osposobljavanju tužitelja koje je štoviše 1. tuženik priložio uz odgovor na tužbu (list 37-41 spisa), kako nije vidljivo da bi tužitelj bio osposobljen za upravljanje električnim viličarem. Isto je uostalom izrijekom zabilježeno u Zapiniku o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju, Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske od 29.veljače 2016. koji je izvršio nadzor povodom ovog štetnog događaja. Isto tijelo je u dijelu pod točkom 1. u id. Zapisniku utvrdilo da je tužitelj samo osposobljen za rad na siguran način putem PPK za upravljanje (običnim) viličarem. U prilog tome izdan je Zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način u sklopu kojeg je praktični dio provjere dovršen u veljači 2012. za radno mjesto vozača.
11. No, utvrdilo se dakle da “za poslove upravioca elektro-viličara pored kojeg se hoda“, a koje poslove je upravo tužitelj obavljao kritične zgode tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način.
12. Također je za istaći da je tužitelju bilo dopušteno korištenje predmetnog transportnog sredstva od strane LIDL-a na način da mu je osiguran ključ viličara, a što je omogućeno i drugim vozačima koji dopremaju robu u skladište kako je navedeno, ali se prilikom obavljanja takvih radnji nije provjeravala stvarna osposobljenost vozača za rad na siguran način za poslove upravioca električnog viličara pored kojeg se hoda. Umjesto toga, provjera se vršila i bilo je važno samo skrbiti o korištenju osobnih zaštitnih sredstava tj. radnih cipela, radnog odijela i obilježavajućeg prsluka, koji je vozač PPK-a imao na raspolaganju od strane svog poslodavca i u ovom slučaju istu opremu upotrebljavao. No, samo to nije dovelo do pozitivnog ishoda već se dogodio neželjeni slučaj povrede i štete na strani tužitelja na način da je tužitelj OE, kretajući se unatrag, došao do viličara ĐE te posrnuo na njegovoj upravljačkoj platformi (slike S-1 i S-2u Zapisnika o inspkcijskom nadzoru) i pri tom izgubio ravnotežu, pa ga u padu njegov viličar podigao i priklještio mu lijevo stopalo uz upravljačku platformu parkiranog viličara.
13. Isto je tijelo također donijelo Usmeno rješenje, što je sadržano u id. Zapisniku na listu 8 dakle Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 29.veljače 2016., kojim je poslodavcu tužitelja naloženo da za vrijeme dok se ne uklone nedostaci udalji tužitelja od samostalnih poslova "upravioca električnog viličara pored kojeg se hoda do osposobljavanja istog radnika za rad na siguran način za dotične poslove", kako je doslovno sadržano u id. Usmenom rješenju (list 7 strana 2 spisa). Dakle, poslodavcu je stavljeno na teret što je „dozvolio samostalno obavljanje poslova upravioca električnog viličara pored kojeg se hoda“ radniku t.j. tužitelju koji za te poslove nije bio osposobljen da ih obavi na siguran način, a to je suprotno članku 28. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu. Naime, napose je u tom smislu teret bio na 2. tuženiku što je na mjestu rada dopustio samostalnu upotrebu svojeg sredstva rada električnog viličara pored kojeg se hoda, osobama na radu za koje prethodno nije provjerio jesu li osposobljene za rad na siguran način za upravljanjem dotičnim sredstvom, odnosno dopustio je samostalno obavljanje dotičnih poslova osobama koje nisu osposobljene za rad na siguran način, što je bilo suprotno članku 4. stavak 4. i članku 28. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu. Osim toga, poslodavac nije revidirao procjenu opasnosti nakon teže ozlijede na radu od 27.6.2014., te je utvrđeno da prikazani akt temeljm članka 95. Zakona o zaštiti na radu ne važi (prema propisima na temelju kojeg je donijeta procjena opasnosti, a nakon teže ozlijede na radu trebalo je isti akt revidirati). Odnosno, utvrđeno je da poslodavac nema izrađenu procjenu rizika, što je bilo suprotno članku 18. stavak 2. istoga Zakona.
14. Dakle, nakon ovako provedenih dokaza u postupku prigovori 1. i 2. tuženika koji se tiču njihove odgovornosti i osporavanja uzročno posljedične veze (između štetnog događaja i zadobivenih povreda tužitelja), nisu prihvaćeni kao osnovani. To tim više što prema Zakonu o radu 1. tuženik kao poslodavac odgovara za povredu koju je tužitelj zadobio na radu po načelu uzročnosti, te je opravdano tužitelju priznati pravo na naknadu štete koju potražuje u ovom postupku solidarno od tuženika, i to u visini kako je utvrđeno u ovom postupku, obzirom dakle postoji valjana osnova za njegovo potraživanje. To jest, na jednoj strani postoji objektivna odgovornost tuženika za štetu i štetne posljedice koje su nastale na strani tužitelja a na drugoj ne postoje razlozi za utvrđenje odgovornosti tužitelja, već suprotno za oslobođenje tužitelja od odgovornosti sukladno čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima /NN 35/05/ IDR. Izmjene i dopune id. Zakona. Naime, tužitelj nije namjerno ni nehotično pridonio nastanku štetnog događaja, dok nasuprot tome tuženici nisu osigurali tužitelju uvjete za siguran rad te ga napose 1. tuženik nije osposobio za upravljanje električnim viličarem, pa postoji njihova solidarna odgovornost za nastalu štetu kritične zgode prilikom rada tužitelja.
15. U svezi s prijeporom provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Želimir Korač, dr. med. spec. kirurg i traumatolog, koji koji je u cilju ekonomičnosti postupka dao očitovanje o svim kvalifikatornim okolnostima koje u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ulaze u osnovu za utvrđenje postojanja i dosudu nematerijalne i materijalne štete kakvu tužitelj potražuje u ovom slučaju i ovom tužbom. No, tijekom postupka i do kraja postupka nije ustrajao kod svih potraživanja, što je onda cijenjeno kod odmjeravanja troškova postupka, a u dijelu uspjeha s osnovom potraživanja.
15.1. U Nalazu i mišljenju od 17. prosinca 2021. godine med. vještak, nakon pregleda spisa i priležeće medicinske dokumentacije u spisu te osobnog pregleda tužitelja, konstatira radnje koje su izvršene tijekom liječenja tužitelja, kao i koje je preglede i kontrole tužitelj imao prema medicinskoj dokumentaciji u spisu. Vještak prvenstveno iznosi podatke o ozlijedi kakvi su zabilježeni u medicinskoj dokumentaciji prilikom prijema tužitelja, te tako navodi da je prilikom pregleda tužitelja od strane kirurga u Općoj bolnici GOSPIĆ, Objedinjeni hitni bolnički prijem, utvrđena oteklina i hematomdorzuma stopala, te je zabilježeno da tužitelj ne može opteretiti stopalo. Rtg obrada pokazala je „pri bazi I i II metatrzalne kosti stidno slobodno koštano tijelo oko 4 mm koje može odgovarati diskretnoj avulziji“, a dalje je za bilježeno da je postavljena imobilizacija longetom i preporučeno mirovanje, te korištenje analgetika i hladnih obloga. Ipak, pregled dana 08.veljače 2016. kod kirurga u Općoj bolnici Karlovac „pokazao je enormni edem stopala, sugilacije na stopalu te popucalu imobilizaciju“, pa je postavljena dijagnoza rubnog prijeloma baze prve metatarzalne kosti lijevog stopala, kompresija lijevog stopala i oteklina lijevog stopala. Također je postavljena nova longeta, elevacija, te je zabranjeno opterećivanje (lijeve noge t.j. stopala) i određen hod tužitelju na štakama. Potom je dana 15.2.16. izvršena kontrola kirurga, te je zabilježeno da je lokalni nalaz bolji, oteklina i hematom u regresiji, a longeta postoji i dalje. Dana 22.02.16. učinjena je daljnja kontrola kirurga i zabilježeno da je „subjektivno u poboljšanju, edem u iščezavanju, hod bez opterećivanja“.
15.2. Vještak nadalje konstatira daljnje preglede i kontrole koje je tužitelj imao kod kirurga i fizijatra, a najzad utvrđuje da je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio rubni prijelom baze metatarzalne kosti lijevog stopala i kompresiju lijevog stopala Prilikom pregleda tužitelja od strane vještaka zabilježeno je ono što je izjavio tužitelj, a to je da osjeća povremenu bolnost u području ranije ozljede lijevog stopala, osobito pri promjeni vremena. Također da je na bolovanju bio oko 5 mjeseci, a vještak bilježi i da sada nema vidljivih znakova ozljede stopala, te da psihijatrijski tužitelj nije liječen, uz okolnost da i dalje radi kao vozač.
15.3. Vještak nastavno nalazi da je tužitelj radi zadobivenih ozljeda, tijekom njihovog liječenja i rehabilitacije, trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, dok su bolovi slabog intenziteta trajali 60 dana, a to bi značilo da je ukupno trpio bolove u trajanju oko 2,5 mjeseci. Pored toga tužitelj je svakako trpio nelagodnosti u vidu nošenja imobilizacije, korištenja štaka, RTG snimanja, fizikalne terapije, te preglede i kontrole liječnika.
15.4. U dijelu smanjene životne aktivnosti vještak je primarno iznesao da kod tužitelja ne postoji trajno smanjenje životnih aktivnosti koje bi bilo posljedica predmetnog štetnog događaja. No, vještak nalazi da je kod tužitelja postojalo privremeno smanjene životne aktivnosti na, reklo bi se, prilično visokoj razini od 30% i u trajanju od dva mjeseca. Potom je slijedeća dva mjeseca postojalo privremeno smanjenje životne aktivnosti na razini od 15%, koje smanjenje je bilo povezano s otežanim kretanjem tužitelja.
15.5. U odnosu na kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha ovaj je vještak naveo da je tužitelj tijekom štetnog događaja i liječenja trpio i strah. Pobliže je iznio da je tužitelj primarno pretrpio strah jakog intenziteta, ali je isti trajao kratko, odnosno trajao je koliko i sam štetni događaj. Potom je po mišljenju vještaka tužitelj pretrpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, što znači do završetka liječničke obrade i utvrđenja opsega ozljeda te početnog smirivanja simptoma. Daljnjih 11 dana t.j. do druge kontrole liječnika trpio je sekundarni strah srednjeg intenziteta, a tada je kod tužitelja utvrđeno poboljšanje stanja. Nakon toga nastavio se sekundarni strah slabog intenziteta, uključujući i zabrinutost za ishod liječenja, a taj je kako vještak navedi trajao još iduća tri mjeseca. Ipak, po mišljenju vještaka pretrpljeni strah kod tužitelja nije ostavio trajne posljedice.
16. Vezano uz ovakvu ocjenu kvalifikatornih okolnosti od strane uredujućeg vještaka, koji je stručna osoba i ima specifična znanja uz dugogodišnju zdravstvenu praksu, za utvrditi je da su sve navedene kvalifikatorna okolnost pojedinačno i ukupno ne samo pridonijele nego su i dovele do nastanka i postojanja povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kod tužitelja. To je napose utvrđeno imajući u vidu intenzitet i trajanje fizičkih boli kod tužitelja (oko dva i po mjeseca), straha (u trajanju od ukupno oko tri i po mjeseca), uz privremeno relativno intenzivno trpljenje smanjene životne aktivnosti od strane tužitelja (oko četiri mjeseca), a zbog nemogućnosti normalnog kretanja odnosno zbog primarnog postojanja otežanog kretanja uslijed zadobivenih povreda. Uvažavajući uz to sve druge istaknute značajke nelagodnosti u ovom slučaju, za ocijeniti je da u odnosu na materijalnu satisfakciju osnovano dosuditi za ovakvu nematerijalnu štetu naknadu štete u visini od ukupno 3.400,00 eura, a sve ukoliko se računa da bi na ime fizičkih boli valjalo priznati 1.300,00 eura, za strah 800,00 eura, te za privremeno smanjenje životnih aktivnosti također iznos od 1.300,00 eur.
17. Ujedno se napominje da 1. i 2. tuženici, unatoč prigovorima nakon pridonošenja zdravstvenog kartona tužitelja nisu predlagali zatražiti od medicinskog vještaka dopunu nalaza a vezano uz prigovore koje su postavili, dok iz nalaza vještaka ne proizlazi odsutnost postojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastalih povreda na strani tužitelja, te se ne utvrđuje ni da bi bili opravdani prigovori tuženika a napose kako ih iznose na završnom ročištu. Stoga je tužitelju u točki I izreke ove presude dosuđena na ime nematerijalne štete ukupni iznos od 3.400,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom kao točki I izreke.
18. Vezano uz tuđu pomoć i njegu, isti vještak naveo je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega zbog toga što se otežano kretao i koristio štake, a takva pomoć i njega bila mu je potrebna na razini 2 sata dnevno dva mjeseca i jedan sat dnevno daljnja dva mjeseca. Vještak je dao obrazloženje da mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna i za poslove u domaćinstvu, kao što su pripremanje hrane i pospremanje te poglavito za nabavu i nošenje namirnica, kao i za pripremu te nošenje ogrijeva, odnosno za poslove u drugim sličnim situacijama. Ipak, po navodu vještaka takvu je pomoć tužitelju mogao pružiti netko od ukućana. Obzirom na takvo očitovanje vještaka, opravdanim se nalazi priznati tužitelju i prihvatiti njegov zahtjev te mu u tom dijelu dosuditi svu zatraženu naknadu troška tuđe pomoći i njege u iznosu od 720,00 eura, a sve za ukupno dakle 180 sati tuđe pomoći i njege koliko je vještak ukupno našao da je tužitelju bila potrebna.
19. Napominje se uz to da je tužitelj uz neke daljnje osnove potraživanja iz tužbe, odustao tijekom postupka i od potraživanja u dijelu neostvarene plaće za vrijeme bolovanja. Naime, u odnosu na takvo potraživanje financijsko knjigovodstveni vještak D&S d.o.o. iz [adresa] u Nalazu i mišljenju od 14.veljače 2023., list 210-213 spisa, najzad je na temelju dostavljene, ali i nedostavljene dokumentacije, vršeći izračun na bazi prosječne mjesečne plaće tužitelja utvrdio da tužitelj u periodu bolovanja, koji je uz to bio kraći od onog koji je istican tijekom postupka, nije primao nižu plaću „no što bi ju primao da nije bilo štetnog događaja“ odnosno da je radio. Stoga posljedično u tom dijelu tužitelj nije isticao posebni zahtjev.
20. S obzirom na prethodno izneseno mišljenje vještaka svakako se nalazi da i ovakva posljedica te posljedično stanje pridonosi utvrđenju elemenata za postojanje povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastalo kod tužitelja u ovom štetnom događaju.
21. Predmetno i precizirano potraživanje dosuđeno je uz zakonsku zateznu kamatu kao u izreci, a sve imajući u vidu da postavljeni prigovor zastare nije opravdan. Naime, liječenje je kod tužitelja završeno tek u svibnju odnosno lipnju 2016. godine, a tužitelj je podnio tužbu sredinom mjeseca ožujka 2019. godine, pa je za utvrditi da nije istekao petogodišnji rok zastare u kojemu je opravdano utvrđivati protek zastare, pa je tužitelju dosuđeno dakle potraživanje kao u točki I i II izreke, a odbijen je s dijelom potraživanja i iznosom kako je navedeno u točki III izreke.
22. Tužitelj je s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev uspio djelomično s osnovom i visinom postavljenog tužbenog zahtjeva t.j. uspio je s visinom kao u točki I i II izreke presude, dok je odbijen za preostali dio naknade nematerijalne štete kako je to navedeno u točki III izreke ove presude. Stoga mu je sukladno čl. 154. ZPP-a dosuđen trošak razmjerno uspjehu u postupku, a prema u Troškovniku na listu 343- 344 spisa. Sukladno navedenoj odredbi, to bi značilo da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužitelj glede osnove uspio na razini od 70%, a imajući u vidu visinu postavljenog zahtjeva (u odnosu na dosuđeni iznos) uspio je na razini od 54%, što znači da njegov uspjeh (70+54=124:2=62) iznosi 62 %. S druge strane, tuženici su uspjeli s osnovom na razini od 30%, a s visinom u omjeru od 46 % (30+46=76:2=38), pa je njegov uspjeh na razini 38%. Kada se uspjeh tužitelja, umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj uspio u ovog parnici u omjeru od 24%, te mu je u toj razini dosuđen trošak postupka. Pri tom je prema potraživanju tužitelju kao opravdan priznat trošak za sastav tužbe i podneska od 09.06.2025., te za zastupanje na ročištu od 11.02. 2020., 14.07.2020., 05.05.2021. i 10.06.2025., sve u iznosu od po 100 bodova t.j. u iznosu od po 200,00 eur. Za prvo i pripremno ročište održano dana 03.10. 2019. priznata je 50%-na naknada ili iznos od 50 bodova (100,00 eura), jer se na istom samo procesno raspravljalo, a tolika naknada priznata mu je i za zastupanje na ročištu objave odluke. Z za zastupanje na ročištu od 13.01.2021. priznata je 25%-na naknada od 25 bodova ili 50,00 eura, koliko je priznato i za sastav podneska od 11.02.2025. jer je istim samo dostavio zdravstveni karton. Nije mu priznat jedino zatraženi trošak od 50 bodova za sastav podneska od 08.03.2023. jer je istim samo dostavio punomoć. Ukupno za navedene radnje kao naprijed tužitelju priznata naknada za trošak postupka u iznosu od 1.500,00 eura, koji uvećan za pripadajući pdv od 25% iznosi 1.875,00. eur. No, kako je uspio na razini 24%, to mu je konačno priznat trošak postupka u iznosu od 450,00 eur, te je tom trošku pridodan još trošak vještačenja po medicinskom vještačenju u iznosu od 182,63 eur i trošak za vještačenje po financijskom vještaku u iznosu od 199,08 eura, kao i trošak od 42,47 eura kolji je tužitelju nastao zbog pristupa svjedoka AE na ročište održano 14.srpnja 2020.god. Tužitelju je pored toga priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 87,65 eur, ali ne i trošak sudske pristojbe za tužbu jer istu pristojbu nije ni platio te je u međuvremenu za naplatu iste nastupila zastara. Sveukupno je slijedom navedenog tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 961,83 eur kao u točki IV izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki IV izreke.
U Karlovcu 3. studenog 2025.
Sudac:
Vesna Gračan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.
Dna:
1. Tužitelju po pun. iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, uz podnesak 1. tuženika od 10.07.2025.
2. 1. Tuženiku po pun. iz OD Bogdanović, Dolički & Partneri d.o.o. iz Zagreba
2. tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o. k.d. Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 53, uz podnesak 1. tuženika od 10.07.2025. .
