REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-312/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja INEXCON GROUP LIMITED, OIB: 26216766923, HONG KONG, 20th Floor, Central Tower, Queen's Road 28, zastupanog po punomoćniku Petru Grubišić-Čabo, odvjetniku u OD ILEJ & partneri u Zagrebu, protiv tuženika KOREKT ZAGREB d.o.o., OIB: 16350975522, Velika Gorica, Ilovnjak 29, zastupanog po punomoćniku UD, OD Bušurelo, Žužul i partneri u Zagrebu, radi isplate, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 22. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ranke Spevec u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovrv- 4196/2023, UPP/OS-Ovrv- 824/2023, od 4. rujna 2023. kojim je tuženiku naloženo da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 6.235,15 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 23.03.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te kojim je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana, i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju kojeg je javni bilježnik Ranka Spevec iz Velike Gorice, donio 4. rujna 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4196/2023 radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 6.235,15 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Općinski sud u Velikoj Gorici je rješenjem poslovni broj Ovr-866/2023 od 11. prosinca 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti te je ukinuo provedene radnje, i odredio da će se po pravomoćnosti tog rješenja nastaviti postupanje u parničnom postupku kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i to pred tim sudom.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1192/2024-2 od 17. siječnja 2025. je uvažena žalba ovrhovoditelja i preinačeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-866/2023-2 od 11. prosinca 2023. u dijelu kojim je stavljeno izvan snage u cijelosti javnobilježničko rješenje o ovrsi te je odlučeno: "Stavlja se izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ranke Spevec u Velikoj Gorici poslovni broj Ovrv-4196/2023, UPP/OS-Ovrv-824/2023. u dijelu u kojem je određena ovrhe"(točka I. izreke). Uvažena je žalba ovrhovoditelja i ukinuto je navedeno rješenje u pobijanom dijelu koji glasi: "i to pred ovim sudom" (točka II. izreke).
2. Rješenjem od 18. prosinca 2023. Općinski sud u Velikoj Gorici se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje (točka I. izreke) te je odredio da će se po pravomoćnosti spis proslijediti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu (točka II. izreke). Po pravomoćnosti tog rješenja, spis je dostavljen ovome sudu na postupanje te se postupak nastavio voditi pod brojem Povrv-312/2024.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, ovršenik (sada tuženik) rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, navodeći kako nema pravne osnove za izdavanje računa i kako tužitelj nije pružio usluge iz računa tuženiku. Navodi da su tužitelj i tuženik surađivali u razdoblju od 2019. – 2021. godine i da je sva roba koja je kupljena/uvezena iz Kine uredno plaćena tužitelju. Usluge iz računa nisu bile dogovarane niti pružene tuženiku, dok tuženik nije zaprimio ispostavljene fakture prije početka ovog postupka jer adresa elektroničke pošte navedena u računu nije aktiva već godinama, dok poštom nije nikada ništa dostavljeno tuženiku. Ističe prigovor zastare, te predlaže staviti izvan snage pobijano rješenje o ovrsi.
4. Tužitelj u podnesku 11. ožujka 2025. predlaže održavanje usmene rasprave. Navodi da su tužitelj i tuženik 2018. godine zasnovali poslovni odnos usmenim putem u Red Apple Pubu pred svjedokom, gospodinom ZD, kumom direktora tuženika. Navedeni ugovorni odnos kasnije je ponovno potvrđen u hotelu u Yiwu. Ovaj poslovni odnos podrazumijevao je da tužitelj iz Kine nabavlja za tuženika robu široke uporabe i istu dostavlja tuženiku, a za što je tuženik bio dužan plaćati proviziju na nabavljene proizvode (5%) i dodatnu naknadu na razliku u cijeni (tzv. RUC) (5%). Iz sadržaja WhatsApp korespondencije između direktora tužitelja, direktora tuženika te ZD, nedvojbeno proizlazi postojanje i sadržaj ugovornog odnosa, kao i da je sam tuženik tužitelju dostavio podatke na temelju kojih se računa 5% RUC-a za tužitelja, kada je naveo da je osnovica za obračun „2019 - 297.000,00 kuna, 2020 - 204.000,00 kuna, 2021 – 438.000,00 kuna“, čime je, na dan 2. svibnja 2022. godine izričito priznao postojanje duga, odnosno, izričito je priznao postojanje svoje obveze. Tužitelj, pri tome, uopće nije provjeravao ove iznose, već je vjerovao svom poslovnom partneru (tada i prijatelju), te mu je u više navrata dopuštao odgađanje plaćanja te je bio spreman i odreći se dijela svojih potraživanja, sve radi urednog poslovnog odnosa. S druge strane, kako je vidljivo iz priložene korespondencije, tuženik je iz neopravdanih razloga uporno odbijao isplatiti tužitelju ono što mu je dužan, unatoč činjenici da je poslovanje tuženika općenito doživjelo veliki uspon, nakon što je tuženik s tužiteljem ušao u predmetni poslovni odnos. Dodatno, dana 22. srpnja 2022. tuženik je i izričito priznao postojanje te iznos duga. Tužitelj je, oslanjajući se na tvrdnje tuženika, očekivao uplatu dugovanog iznosa, koju tuženik unatoč opetovanim pozivima na ispunjenje obveze nije izvršio. Osim navedenog, tužitelj je tuženika spojio s brojnim poduzetnicima u Kini (primjerice, s društvom SHENZHEN PKCELL BATTERY CO., LTD) te mu je pomogao razviti društvo, odnosno, dovesti društvo do visoke profitabilnosti. Ugovorni odnos između tužitelja i tuženika završio je time što je dana 4. siječnja 2023. tužitelj zaprimio informaciju kako mu tuženik odbija platiti dužne iznose, a pri čemu, kako i proizlazi iz prethodno citirane WhatsApp korespondencije, tuženik ne osporava visinu iznosa koji se od njega potražuje (kako je prethodno citirano), već samo tvrdi da je dužan platiti navedeni iznosa samo „kada posluje s dobiti“ (a što je, nota bene, slučaj, upravo uslijed suradnje s tužiteljem). Međutim, osim što nije točno da bi dogovor između ugovornih strana podrazumijevao da je isplata bila uvjetovana „razvojem kvalitetnog posla u Kini“, što nije bio izvorni dogovor, financijski pokazatelji tuženika izravno dokazuju da je upravo suradnja s tužiteljem doprinijela značajnom financijskom rastu tuženika, odnosno, da je tuženik ostvario značajni rast nakon početka suradnje s tužiteljem. Naime, dostupni financijski podaci tuženika pokazuju značajan rast poslovanja upravo u periodu od 2018. godine, kada je započela suradnja s tužiteljem. Ovaj rast obuhvaća prihode, dobit i ukupnu aktivu, što potvrđuje da je suradnja s tužiteljem direktno doprinijela financijskoj stabilnosti i rastu tuženika: 1. Prihod godina:
1.200.000 HRK, godina (početak suradnje): 1.850.000 HRK (+54% u odnosu na prethodnu godinu), godina: 2.500.000 HRK, godina: 3.100.000 HRK, godina:
4.300.000 HRK, godina: 5.000.000 HRK. Ukupan rast prihoda iznosi čak 170% od 2018. do 2022. godine. Pri tome, financijski pokazatelji poboljšani su upravo kroz poslovanje s tužiteljem, te tuženik nikada nije poslovao bolje nego kada je surađivao s tužiteljem. Slijedom svega navedenog, nesporno je da je između stranka postojao ugovorni odnos te da tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze, odnosno da tužitelju nije isplatio nesporni dugovani iznos (pri čemu tužitelj nije niti posebno provjeravao je li mu, kojim slučajem, tuženik dužan platiti i viši iznos). Tuženik je tužitelju dostavio podatke na temelju kojih se računa 5% RUC-a za tužitelja, kada je naveo da je osnovica za obračun: „2019 - 297.000,00 kuna, 2020 - 204.000,00 kuna, 2021 – 438.000,00 kuna“. Kako je već navedeno, tužitelj je vjerovao svom poslovnom partneru, te je obračun duga pripremio sukladno tim podacima koje je dobio od tuženika.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao sljedeće isprave: ovjereni prijevod računa (str. 8. – 12. spisa), ovjereni prijevod potvrde o osnivanju i upisu u trgovački registar (str. 30. – 32. spisa), WhattsAPP korespondenciju (str. 107. – 316. spisa), ovjereni prijevod računa (str. 317. – 341. spisa), ovjereni prijevod računa (str. 343. – 347. spisa), e-mail korespondencija (str. 348. spisa), ovjereni prijevod e-mail korespondencije (str. 349. – 358. spisa), bonitetni izvještaj (str. 359. – 378. spisa). Sud je saslušao svjedoka ZD te je saslušao zakonske zastupnike stranaka.
6. Sud nije proveo dokazni prijedlog vještačenja po vještaku informatičke struke na okolnost izvornosti WhattsAPP korespondencije niti dokazni prijedlog financijskim vještačenjem na okolnost je li tuženik uredno zavodio račune tužitelja u svoje poslovne knjige i na okolnost visine tužbenog zahtjeva jer je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu od 22. rujna 2025. povukao te dokazne prijedloge. Sud nije proveo niti dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka CD, [adresa], financijsko – knjigovodstvenog vještačenja na okolnost financijskog rasta tuženika te poslovanja tuženika s dobiti nakon suradnje s tužiteljem niti je naložio tuženiku dostaviti podatke o prihodima od 2018. – 2025. jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio kako isplata RUC-a od 5% nije bila ugovorena, pa je ocijenio da je provođenje dokaznih prijedloga na okolnost je li ispunjen uvjet (financijski rast tuženika) od kojeg zavisi isplata RUC-a od 5% suvišno (čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi nije zakonit (čl. 451. st. 3. ZPP-a) te da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.235,15 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika na ime provizije za usluge savjetovanja i podršku u 2019. godini (iznos od 1.972,15 EUR), u 2020. godini (u iznosu od 1.354,60 EUR), TE u 2021. godini (u iznosu od 2.908,40 EUR), na ime naknade za razliku u cijeni na robu koju je tužitelj nabavljao za tuženika iz Kine od 5% (RUC).
9. Između stranaka je sporna pravna osnova (je li fakturirane usluge ugovorene i pružene tuženiku), je li tuženik zaprimio utužene račune prije pokretanja ovog postupka, i je li tražbina koja je predmet tužbenog zahtjeva zastarjela.
10. Zakonom o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17) je propisano da je propisano da pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) unutar njezinog polja primjene (st. 1.). Pravo mjerodavno za ugovorne obveze koje su isključene iz polja primjene Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, a za koje mjerodavno pravo nije određeno drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom na snazi u Republici Hrvatskoj, određuje se prema odredbama Uredbe iz stavka 1. ovoga članka koje se odnose na te ugovorne obveze (st. 2.).
11. Odredbom čl. 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008, na koju upućuju odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu, je propisano da se primjenjuje, u situacijama kada postoji sukob zakona, na ugovorne obveze u građanskim i trgovačkim stvarima. Međutim, ne primjenjuje se na porezne, carinske ili upravne stvari.
12. Odredbom čl. 3. st. 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 je propisano da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale. Izbor se navodi izrijekom ili jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Ugovorne stranke imaju mogućnost same izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor odnosno jedan njegov dio. Stavkom 2. je propisano da se ugovorne stranke mogu u svako doba dogovoriti da se na ugovor odnosi pravo koje do tada nije bilo mjerodavno, bilo zbog prijašnjeg izbora na temelju ovog članka ili drugih odredaba ove Uredbe. Svaka promjena prava koje se primjenjuje nakon sklapanja ugovora ne dovodi u pitanje njegovu formalnu valjanost na temelju članka 11. niti negativno utječe na prava trećih strana.
13. Na pripremnom ročištu održanom 7. srpnja 2025. tuženik je pristao na primjenu hrvatskog prava, dok se tužitelj podneskom od 27. kolovoza 2025. očitovao da pristaje na primjenu hrvatskog prava.
14. Dakle, kao mjerodavno pravo se primjenjuje hrvatsko pravo.
15. Na temelju sadržaja WhatsAPP korespondencije na str. 114. spisa, čiju izvornost tuženik nije osporavao, sud je utvrdio da je 2019. godine tuženik naručivao robu široke potrošnje od tužitelja (slušalice – 1000 komada), a što je potvrdio i u svom iskazu zakonski zastupnik tuženika navodeći da je naručio od tužitelja oko 1000 slušalica, koje je tužitelj nabavio i poslao kod njegovog agenta i da je takvu isporuku tužitelj izvršio u okviru ugovornog odnosa između stranaka. U tom dijelu sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika jer je u skladu s dokumentacijom u spisu.
Sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 2018. – prosinca 2021. tužitelj ispostavio tuženiku račune za robu (računi na str. 318. – 373. spisa), za koje je zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu naveo da je knjižio račune u svojim poslovnim knjigama i uredno zaprimio. Sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika jer nije u proturječnosti sa dokumentacijom u spisu, dok stranke nisu prigovarale iskazu u tom dijelu.
16. Iz sadržaja WhatsAPP korespondencije iz rujna 2020. godine sud je utvrdio da je na upit tužitelja gdje su novci, tuženik odgovorio da sutra sve rješava te da će javiti na koliko da šalje fakturu te da tužitelj računa sa 5% kao i inače.
17. Iz sadržaja WhatsAPP korespondencije od 5. veljače 2022. sud je utvrdio da je tuženik dostavio tužitelju poruku sljedećeg sadržaja: 2019. – 297.000, 2020. – 204.000, 2021. – 438.000, na što je tužitelj naveo: to znam, ostalo ne znam, a tuženik odgovorio: kako to znaš, to je rue.
18. Na temelju sadržaja WhatsAPP korespondencije, koju je tuženik uputio tužitelju proizlazi da tuženik dana 1. travnja 2023. odgovara tužitelju da je dogovor napravljen u Red Apple Pubu, i da je dogovor bio 5%, a kada su razgovarali o mogućih drugih 5% tuženik navodi da je rekao da nije sporno ako se iz Kine razvije kvalitetan posao koji će donositi dobit firmi, dok tužitelj odgovara: "dogovor je postignut u Apple pubu, točno, potvrđen u Hotelu u Yiwu nakon što je tuženik vidio mogućnosti. Glasio je 5% kod uplate (jer firma mora imati profit) i 5% RUC-a." Tuženik u poruci od 5. siječnja 2023. odgovara: "nikad nisam rekao da 5% RUC-a nije dogovoreno, ali uz uvjet da firma dobro stoji i da radi s dobiti, ali taj dio (tužitelj) anulira kao da jednostavno ne postoji. Ako bude sve kako treba i po planu, ova godina bi trebala biti ona prava, i naravno ako bude biti će i isplaćeno."
19. Na temelju sadržaja WhatsApp korespondencije sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi sadržaj poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika jer je 2023. godine tuženik u poruci naveo da su razgovarali o mogućih drugih 5%, ali tek ako se iz Kine razvije kvalitetan posao koji će donositi dobit firmi. Zakonski zastupnik tuženika je i u svom iskazu naveo da je tužitelju rekao da ukoliko bude bio agent koji izvršava obveze i da ukoliko bude ostvarena razlika u cijeni koje će značajno utjecati na poslovanje i dobit tuženika, mogu pregovarati i aneksom ugovora definirati eventualno dodatne isplate, a koji iskaz je u tom dijelu sud prihvatio jer je u skladu s WhatsAPP porukom od 1. travnja 2023. Iz navedenog sud zaključuje kako tuženik nije potvrdio da su ugovorili RUC u iznosu od 5% koji predstavlja razliku između nabavne cijene robe i prodajne cijene robe, već proizlazi da je tuženik držao kako su pregovarali o mogućnosti eventualnog ugovaranja 5% RUC-a i to pod pretpostavkom da se razvije kvalitetan posao koji će donositi dobit firmi. Dakle, iz takve korespondencije stranaka ne proizlazi da su ugovorne strane (tužitelj i tuženik) postigli suglasnost oko 5% RUC-a niti suglasnost oko 5% RUC-a pod pretpostavkom da tuženik posluje s profitom, a kako to neosnovano tužitelj tvrdi.
Naime, ugovor je sklopljen kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) pa kad ne postoji suglasnost stranaka o bitnim sastojcima ugovora – 5% RUC-a kao razlike u cijeni – ugovor ne nastaje.
20. Sud je na okolnost poslovnog odnosa između stranka saslušao svjedoka ZD i zakonske zastupnike stranaka.
21. Iz iskaza svjedoka ZD, proizlazi da mu je poznato da su tužitelj i tuženik zajedno radili, međutim što su točno radili o tome nema saznanja. Navodi da postoji WhatsApp grupa, a članovi te grupe su gospodin FD, svjedokov vjenčani kum, te HD i svjedok osobno. Ne zna točno razdoblje u kojem su tužitelj i tuženik surađivali niti ima saznanja koji je bio sadržaj poslovnog odnosa tužitelja i tuženika. WhatsApp grupu je smatrao isključivo prijateljskom i u njoj su se razmjenjivale poruke raznih sadržaja, a očito je da je tu bilo i poruka koje su se ticale poslovnog odnosa tužitelja i tuženika, međutim navodi da se takve poruke njega nisu ticale te se time nije bavio. Osobno je upoznao zakonske zastupnike stranaka, te mu je poznato da su tužitelj i tuženik razgovarali o nekakvim razlikama u cijeni, ali konkretne detalje nije upamtio jer nije obraćao pozornost na sadržaj tog razgovora. Na upit ima li saznanja jesu li tužitelj i tuženik dogovorili 5% provizije i 5% na ime naknade u razlici cijene, svjedok odgovara da su pričali o proviziji, međutim nema saznanja o tome što su u konačnici dogovorili.
22. Kako svjedok ZD, čiji iskaz je sud prihvatio jer je iskazivao uvjerljivo, nema saznanja o sadržaju poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika, sud nije mogao utvrditi na temelju iskaza tog svjedoka da su tužitelj i tuženik ugovorili 5% RUC-a. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da su se u WhatsAPP grupi razmjenjivale poruke različitog sadržaja, da je tamo bilo poruka različitog sadržaja koje se njega nisu ticale te se nije se njima bavio. Naime, iskaz svjedoka je u tom dijelu životno logičan, a imajući u vidu da se radi o vrlo opsežnoj komunikaciji sa preko 200 stranica, koju su u pretežitom dijelu vodili zakonski zastupnik tužitelja i zakonski zastupnik tuženika i u kojoj su ovdje parnične stranke tijekom više godina razmjenjivale poruke različitih sadržaja.
23. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je sadržaj poslovnog odnosa dostupan iz WhatsApp komunikacije koja se odvijala između stranaka, a koju je potvrdio sam zakonski zastupnik tuženika. Navodi da je na inzistiranje gospodina ZD, u Red Apple pubu u Zagrebu došlo do susreta sa zakonskim zastupnikom tuženika, a s obzirom na to da je tužitelj poslovao s Kinom, dok je tuženik opskrbljivao maloprodajne dućane s robom široke potrošnje. Svrha sastanka je bila da tuženika upozna sa svojim dobavljačima i poslovanjem s Kinom. Nakon tog sastanka su zakonski zastupnik tužitelja i zakonski zastupnik tuženika zajedno sa gospodinom ZD otišli u Kinu u grad Yivu, gdje se mogu vidjeti show room, odnosno izložbeni paviljon gdje svaka firma izlaže svoju robu. Tamo su boravili 4 dana te su u hotelu, misli da se zove Best Western i nalazi se odmah pored tog velesajma, u sobi njih troje dogovorili način poslovanja i to 5% provizije i 5% na ime razlike u cijeni. Da je tome tako potvrđuju i whatsapp poruke u kojima je zakonski zastupnik tuženika jasno i decidirano naveo u kojim ugovorenim postocima se radi i o kojim iznosima dugovanja se na kraju i radilo. Na temelju iznosa koje je dostavio zakonski zastupnik tuženika tužitelj je ispostavio fakture. Pojašnjava da je tužitelj registriran za consulting i da je njegova uloga bila upoznati tuženika s kineskim dobavljačima, dok je ugovore s kineskim dobavljačima sklapao sam tuženik, a tužitelj je dovodio tuženiku takve dobavljače i dostavljao na zahtjev tuženika certifikate i ostalu dokumentaciju koja je bila potrebna za uvoz robe u Hrvatsku. Prilikom plaćanja robe dobavljačima, tuženik je plaćao na račun tužitelja kompletan iznos cijene naručene robe, od čega je 5% tog iznosa ustegnut i ostavljen na računu tužitelja, a preostali iznos robe je prenesen na račun dobavljača. U tom dijelu je podmirena 5% provizija, koja je nesporna. Razlika u cijeni se odnosi na razliku između nabavne cijene u Kini i prodajne cijene u Hrvatskoj. Navodi da je sam tuženik u whatsapp korespondenciji potvrdio koliki je iznos te razlike u cijeni, te je tužitelj na temelju toga ispostavio tuženiku fakturu, a nakon čega je prestala poslovna suradnja tužitelja i tuženika. Tuženik nije sve do samog kraja poruka osporavao obvezu plaćanja razlike u cijeni. U početku je bio dogovor da će tuženik platiti godinu za godinu, dok je kasnije tuženik počeo izbjegavati plaćanja te je govorio da će platiti kad firma počne dobro poslovati, pri čemu poslovna suradnja i plaćanje razlike u cijeni nije bilo uvjetovano dobrim poslovanjem tuženikove firme. Navodi da je konkretno tuženika spojio s Yitian company, PKCELL tvornicom baterija te je tužiteljeva firma bila zadužena za provjeru certifikata i suport prilikom izvoza i uvoza robe. Navodi da je tuženik posredovanjem tužitelja stupio u ugovorni odnos s otprilike 5-7 trgovačkih društava, a što je sve navedeno u dokumentaciji. Nakon toga je tuženik kompletan uvoz počeo vršiti preko firme Good Can, te je preskakao poslovanje s tužiteljem, dok je tužitelj prekinuo suradnju s tuženikom te je tražio isplatu nespornog dijela. Na upit ima li komunikaciju s tuženikom u odnosu na svaki posao, za koji je pružio uslugu, zakonski zastupnik tužitelja je naveo da veliku većinu ima temeljem poslovnog odnosa kojeg su imali na prijateljskoj bazi te se velika većina komunikacije obavljala telefonom. Pojašnjava da je tuženik proslijedio novac na tužiteljev račun i javio kome treba izvršiti uplatu, tužitelj je proslijedio novac firmi dobavljaču koja je zatim poslala robu za Hrvatsku. Navodi da njegova firma ne izrađuje certifikate, ali ako tuženik nije uspio pribaviti certifikate, tada je certifikate za tuženika pribavio tužitelj. Certifikate je slao tuženiku koji je certifikate morao priložiti carinskoj deklaraciji, radi uvoza robe. Na upit je li tužitelj bio uključen u pitanje kvalitete i količine robe koju je tuženik naručivao, navodi da u konkretnom slučaju to od tužitelja nije zatraženo pa taj dio za tuženika nije niti odradio, dok na upit je li pružao bilo kakvu uslugu vezano uz deklaraciju robe, navodi da to nije njegov dio posla i da to uvijek obavlja špedicija. Navodi da nije imao veze sa pakiranjem, utovarom, isporukom i prijevozom robe, jer to rade druge firme za koje su to registrirale. U odnosu na funkcioniranje poslovnog odnosa tužitelja i tuženika, navodi da je zakonski zastupnik tuženika došao otprilike 2 puta u Kinu i to prvi puta kada ga je zz tužitelja upoznavao s kineskim tržištem i drugi puta sa gospodinom ZD vezano uz neki njegov posao. Zakonski zastupnik tužitelja navodi da tuženik nije niti imao potrebu dolaziti u Kinu jer sve što je bilo potrebno su obavljali tužiteljevi korespondenti, odnosno suradnici koje tužitelj poznaje i koji su na taj način postupali po tužiteljevom zahtjevu. Tužitelj navodi da nikada nije bilo problema oko bilo kojeg shippinga i isporuka robe, te pojašnjava da je tužitelj društvo consulting koji se bavi supportom i pronalaženjem partnera, dok preostali do poslovnog odnosa koji se odnosi na shipping, dostavu robe i slično rade društva koja se time bave. U odnosu na fakture, navodi da je prvi dio provizije od 5% koji je nesporan već odavno naplaćen, dok je ostao sporan drugi dio koji predstavlja razliku između cijene robe nabavljene u Kini i cijene robe prodane u Hrvatskoj. Navodi da je tuženik sam poslao tužitelju podatke o RUC-u, a na temelju kojih podataka je tužitelj sastavio fakturu. Navodi da ima samo jednu firmu u Kini. Firma Inexcon group limited sa sjedištem na Sejšelskim ostrvima, Viktorija 1030, koja ima office i conrespoding adress 28 Queens Road 20 kat Central Hong Kong, zastupnik Inexcon group limited je firma Office centar Brigdes office centar na istoj adresi. Navodi da o poslovnom odnosu stranaka ne postoji pisani dogovor.
24. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je tuženikova tvrtka zastupnik i distributer renomiranih svjetskih dobavljača čije proizvode plasira velikim trgovačkim lancima (Konzum, Kaufland) na području Republike Hrvatske. Zakonskog zastupnika tužitelja je upoznao prije dvadesetak godina na vjenčanju od gospodina ZD, a nakon toga su se ponovno susreli 2017. godine. U svrhu proširenja palete robe zz tuženika navodi da je počeo razmišljati o kineskom tržištu, te je sa zz tužiteljem otišao u grad Shenzenhen, da vidi što tužitelj nudi i što tamo nabavlja. To je grad gdje se prodaje elektronička oprema. Unatoč 5 dana što su tamo boravili, tamo nisu pronašli robu za tuženika. Tamo je vidio način na koji tužitelj isporučuje robu iz Kine za Hrvatsku i shvatio da tužitelju nije poznat način vanjskotrgovinskog poslovanja. U razdoblju od 2018. do 2020. zz tuženika je letio ukupno 12 puta za Kinu kako bi našao dobavljače i proizvode koji su nama potrebni i koje možemo plasirati na tržište Republike Hrvatske prema svim pozitivnim pravnim propisima i vanjskotrgovinskim uzancama. Navodi da je netočno što navodi zz tužitelja da je otišao zajedno sa njime u Yivu, navodi da je sam otišao u Yivu i našao agenta Good Can koji je zajedno s zz tuženika obavljao kompletan posao uvoza i nabave robe iz Kine. Navodi da je u prvom kvartalu 2018. godine potpisan ugovor između tuženika i tužitelja čije je sastavljanje platio tuženik, a ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ranka Spevec iz Velike Gorice te je jedan ovjereni primjerak ostavljen svakoj strani, a jedan primjerak deponiran u sefu javnog bilježnika. Navodi da je 2018. godine zz tuženika išao osobno u Yivu radi traženja roba s agentom JD, dok je zz tužitelja išao sa gospodinom ZD nekim drugim poslom. Navodi da je osobno pozvao gospodina ZD i zz tužitelja u [adresa] kako bi im pokazao market koji još nisu vidjeli, a koji bi možda i njima mogao trebati. Tamo je htio vidjeti ima li tužitelj uopće znanja i kompetencije vršiti posao koji je tuženiku potreban, za stjecanje dobara iz Kine, a tuženik se uvjerio da tužitelj takve kompetencije nema. Navodi da od tog trenutka sve radnje za tuženika je obavljala tvrtka Good Can, od nabave robe, komunikaciju vezano za deklariranje i kontroliranje, za dobavu i certifikata, za kontrolu kvalitete robe koja je isporučena na njihovo skladište, za komunikaciju sa izvoznom carinom Kine kako bi se roba mogla izvozno cariniti, kontejner plombirati te ga je dostavila u izvoznu luku Ningbo. Za to su primali 3 % provizije. Navodi da tužitelj u tome nije obavljao nikakve radnje. Ispostavljene račune je tuženik uredno primio i knjižio račune u svojim poslovnim knjigama te je račune sam radio, dok ih je vlasnik tužitelja isključivo ovjeravao. U odnosu na račune koji su predmet ovoga spora, navodi da niti jedan račun nije dobio, dok u poslovnim knjigama tuženika stoji pretplata prema tužitelju otprilike oko 12 tisuća dolara, koja je nastala na temelju plaćenog avansa. Avans na temelju prijateljstva uplaćivao na firmu tužitelja, direktno PD, koji je tuženikov agent. Navodi da postoji razlog koji je neekonomske prirode zbog kojeg je tuženik uplaćivao 5% na račun tužitelja, međutim u ovaj postupak ne želi uvlačiti eventualno treće osobe koje su mu drage niti povlačiti za sobom kaznenopravne posljedice, pa iz tog razloga ne može dati detaljniji iskaz. Svi zajedno su bili obiteljski prijatelji. Navodi da je iz nekih drugih razloga tužitelju uplaćivao 5%, a PD još dodatnih 3%, dok sve ovo može potkrijepiti poslovnom dokumentacijom koja se nalazi kod njega. Na upit je li putem whatsappa potvrdio tužitelju da će platiti RUC, zz tuženika odgovara da nije i da se to ne odnosi na to nego da se radi o nečem drugom, privatno. Na daljnji upit zašto je onda u poruci od 5. veljače 2022. naveo tužitelju da se radi o RUC-u, zz tuženika odgovara da s obzirom da nije za mene ništa nije radio, a kao prijatelja ga zanima kolika je ostvarena razlika u cijeni, a za koju on smatra da je razlika između nabavne vrijednosti robe u Kini i tuženikove veleprodajne cijene, ja mu isto šaljem ne razmišljajući uopće o tome da mu sa time dajem bilo kakve elemente za tužbu, jer ništa za mene nije radio. Na daljnji upit je li rekao tužitelju da isplata ovisi o poslovanju tuženika, zz tuženika odgovara da ako bude bio agent koji izvršava obveze koje su stavljene u ugovoru te da ukoliko ostvarena razlika u cijeni bude značajno utjecala na poslovanje i dobit društva tuženika možemo pregovarati te aneksom ugovora definirati eventualno dodatne isplate. Navodi da je odgovor da, ali pod određenim uvjetima koji su navedeni u pisanoj ispravi. Radi se o ugovoru koji je zz tuženika spomenuo, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Navodi da je upravo u tom ugovoru utvrđeno da sve ovo što je na današnjem ročištu zz tužitelja naveo da ne treba izvršavati, utvrđeno upravo kao tužiteljeva obveza.
25. Kako su iskazi stranka u pogledu postojanja i sadržaja ugovornog odnosa proturječni, sud nije mogao sa sigurnošću na temelju iskaza stranaka utvrditi da su tuženik i tužitelj bili u ugovornom odnosu u kojem je tuženik bio dužan plaćati tužitelju 5% od razlike nabavne i prodajne cijene robe.
26. Naime, zakonski zastupnik tužitelja je iskazao da su u gradu Yivu, Kina, u hotelu, dogovorili način poslovanja i to 5% provizije i 5% na ime razlike u cijeni te da o tome potvrđuju i whatsapp poruke u kojima je zakonski zastupnik tuženika jasno i decidirano naveo u kojim ugovorenim postocima se radi i o kojim iznosima dugovanja se na kraju i radilo, te da je na temelju iznosa koje je dostavio zakonski zastupnik tuženika, tužitelj je ispostavio fakture. Također je iskazao da je tužiteljeva uloga bila upoznati tuženika s kineskim dobavljačima, dok je ugovore s kineskim dobavljačima sklapao sam tuženik, a tužitelj je dovodio tuženiku takve dobavljače i dostavljao na zahtjev tuženika certifikate i ostalu dokumentaciju koja je bila potrebna za uvoz robe u Hrvatsku, pri čemu se razlika u cijeni se odnosi na razliku između nabavne cijene u Kini i prodajne cijene u Hrvatskoj, dok poslovna suradnja i plaćanje razlike u cijeni nije bilo uvjetovano dobrim poslovanjem tuženikove firme, a tuženik posredovanjem tužitelja stupio u ugovorni odnos s otprilike 5-7 trgovačkih društava, što je sve navedeno u dokumentaciji.
27. S druge strane, zakonski zastupnik tuženika je iskazivao da nije točno da je sa zakonskim zastupnikom tužitelja otišao Yivu, već je sam otišao u Yivu i našao agenta JD koji je zajedno sa zakonskim zastupnikom tuženika obavljao kompletan posao uvoza i nabave robe iz Kine, dok je zakonski zastupnik tužitelja išao sa gospodinom ZD nekim drugim poslom. Navodi da je osobno pozvao gospodina ZD i zz tužitelja u [adresa] kako bi im pokazao market koji još nisu vidjeli, a koji bi možda i njima mogao trebati. Tamo je htio vidjeti ima li tužitelj uopće znanja i kompetencije vršiti posao koji je tuženiku potreban, za stjecanje dobara iz Kine, a tuženik se uvjerio da tužitelj takve kompetencije nema. U prvom kvartalu 2018. je potpisan ugovor između tuženika i tužitelja čije je sastavljanje platio tuženik, a ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ranka Spevec iz Velike Gorice te je jedan ovjereni primjerak ostavljen svakoj strani, a jedan primjerak deponiran u sefu javnog bilježnika. U odnosu na račune koji su predmet ovoga spora, navodi da niti jedan račun nije dobio, dok u poslovnim knjigama tuženika stoji pretplata prema tužitelju otprilike oko 12 tisuća dolara, koja je nastala na temelju plaćenog avansa. Naveo je da nije putem WhatsApp poruka potvrdio tužitelju iznos RUC-a i da se to ne odnosi na to, nego da se radi o nečem drugom, privatno, dok je na upit zašto je onda u poruci od 5. veljače 2022. naveo tužitelju da se radi o RUC-u, odgovorio da s obzirom da nije za mene ništa nije radio, a kao prijatelja ga je zanimala kolika je ostvarena razlika u cijeni, a za koju on smatra da je razlika između nabavne vrijednosti robe u Kini i tuženikove veleprodajne cijene, takav podatak mu je poslao ne razmišljajući uopće o tome da mu sa time dajem bilo kakve elemente za tužbu. Također je naveo da ako bude bio agent koji izvršava obveze koje su stavljene u ugovoru te da ukoliko ostvarena razlika u cijeni bude značajno utjecala na poslovanje i dobit društva tuženika mogu pregovarati te aneksom ugovora definirati eventualno dodatne isplate.
28. Dakle, iskazi stranaka su proturječni jer zakonski zastupnik tužitelja iskazuje da je ugovoreno 5% RUC-a kao razlike u nabavnoj i prodajnoj cijeni robe, dok zakonski zastupnik tuženika navodi da ugovorni odnos takvog sadržaja nije postojao, već da pod određenim uvjetima tek mogu pregovarati o dodatnim isplatama, i da se poruka od 5. veljače 2022. ne odnosi na ugovoreni RUC, već je isključivo informativnog karaktera.
29. Kako o sadržaju i postojanju ugovornog odnosa između stranaka ne postoji pisana isprava, dok su iskazi stranaka proturječni, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i čl. 219. st. 1. ZPP-a utvrdio da između tužitelja i tuženika nije bilo ugovoreno da će tuženik plaćati tuženiku 5% kao razliku cijena (nabavne i prodajne vrijednosti robe), slijedom čega je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan i odlučio kao u točki I. izreke. Neovisno o tome što iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj ispostavljao tuženiku račune za robu široke potrošnje koje je tuženik uredno knjižio u svoje poslovne knjige, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su stranke (pored provizije koja nije predmet ovoga spora) postigle sporazum oko plaćanja dodatne naknade (RUC-a) jer je jedna strana (tužitelj) vjerovala da je ugovoreno plaćanje dodatne naknade, dok je druga strana (tuženik) smatrala da nije ugovoreno plaćanje dodatne naknade već da se pod određenim uvjetima tek može pristupiti pregovorima i ugovaranju dodatne naknade. Pri tome sud nije mogao na temelju poruke tuženika od 5. siječnja 2023. utvrditi da je ugovoreno (i kada) je ugovoreno 5% RUC-a, jer je takva poruka proturječna poruci od 1. travnja 2023. i iskazu samog zakonskog zastupnika tuženika, dok drugih dokaza na okolnost suglasnosti volja stranka oko plaćanja dodatne naknade nema.
30. Nisu osnovani tužiteljevi navodi da je tuženik u poruci od 22. srpnja 2022. priznao postojanje duga jer iz sadržaja te poruke proizlazi da zakonski zastupnik tuženika navodi "50.000,00 kn je ukupno", dok nije razvidno na što se dug odnosi niti da se radi o dugu s osnove RUC-a. Priznanje duga mora biti izričito i nedvojbeno, a u konkretnom slučaju to nije jer nije vidljivo koja je pravna osnova toga duga niti da se radi o tražbini koja je predmet ovog postupka.
31. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.
32. Tuženiku su kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP) priznati troškovi sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), obrazloženog podneska od 12. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), zastupanja na ročištima 8. svibnja 2025., 7. srpnja 2025. i 22 rujna 2025.. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), a sve uvećano za PDV od 25%, odnosno ukupno 1.250,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. studenog 2025.
Sutkinja
Ines Božić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na koje je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.