REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 78 Pn-2386/2017-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mladenu Sučeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Sučević i Partneri, d.o.o. Zagreb, Gundulićeva 63/1, protiv tuženika Adriatic Croatia International Club, za djelatnost marina d.d. Opatija, Maršala Tita 151, OIB: 17195049659, zastupan po punomoćniku Dubravku Luetiću, odvjetniku, iz Zagreba i umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mladena Sučevića i Matije Suševića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Dubravka Luetića, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 03. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic Croatia International Club, za djelatnost marina d.d. Opatija, Maršala Tita 151, platiti tužitelju ČU, iz [adresa], iznos u visini 18.780,28 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 03. studenog 2025. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 18.780,28 EUR tekuće od 24. listopada 2016. godine do 03. studenog 2025. godine.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa u visini od 58.928,92 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2016. godine do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom.

IV. Nalaže se tužitelju ČU, iz [adresa], naknaditi tuženiku Adriatic Croatia International Club, za djelatnost marina d.d. Opatija, Maršala Tita 151, parnični trošak u iznosu od 2.692,56 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 03. studenog 2025. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka osiguranja dokaza koji se vodio pod poslovnim brojem R1-210/2016 u iznosu od 421,40 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prvotnotuženikom Euroherc osiguranje d.d. Zagreb imao sklopljen Ugovor o kasku osiguranju brodica i jahti broj 802252834 za brodicu GL Mirakul 30, registarske oznake [registarska oznaka], da je s tuženikom ACI marina Cres za svoju brodicu GL Mirakul 30 sklopio Ugovor o korištenju veza u ACI marina Cres i da su dana 16. listopada 2015. godine iz ACI marine Cres nazvali tužitelja i obavijestili ga da je plovilo tužitelja potonulo na vezu u marini. Nadalje navodi da je tužiteljeva brodica izvučena iz mora i prevezena radi popravka u sjedište Grginić jahte d.o.o. [adresa], da je potom ovaj sud izvršio osiguranje dokaza i utvrdio stanje brodice u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem R1-210/2016.Tužitelj navodi da iz stanja brodice i vodne linije vidljive na trupu brodice razvidno je da se brodica sporo punila vodom i naginjala na stranu kroz dulje vrijeme, da je tuženik bio dužan osigurati čuvanje i redoviti obilazak brodice tužitelja i o istoj se brinuti pažnjom dobrog gospodarstvenika, a da je tuženik izvršavajući svoje obveze i obilazeći brodicu usidrenu na vezu u marini mogao i morao primijetiti naginjanje i potonuće brodice kroz dulje vrijeme te je bio dužan kao pažljivi gospodarstvenik i u dobroj vjeri osigurati brodicu radi sprječavanja daljnje štete i obavijestiti tužitelja o svemu kako bi tužitelj mogao odmah pristupiti izvršenju popravka i isprazniti vodu iz brodice i time spriječiti potonuće brodice i nastanak štete. Navodi da je nakon potonuća brodice od tuženika zatražio dnevni popisa stanja plovila za vrijeme od 21. rujna 2015. godine pa do 16. listopada 2015. godine na što se tuženik oglušio. Tužitelj ističe da je tržišna vrijednost predmetne brodice u trenutku potonuća iznosila 675.000,00 kn, da uslijed štete nastale kao posljedice potonuća tužitelj je premetnu brodicu prodao dana 09. svibnja 2016. godine za 120.000,00 kn, pa je time za tužitelja nastala šteta u vidu izmakle koristi u iznosu od 555.000,00 kn kao razlika između ostvarene cijene i cijene koju bi tužitelj ostvario da do potonuća brodice nije došlo. Navodi da je pretrpio i materijalnu štetu u daljnjem iznosu od 3.500,00 kn na ime troškova podizanja potopljene brodice, a potražuje i troškove osiguranja dokaza. Ističe da se obratio tuženiku mirnim putem radi naknade štete dana 24. listopada 2016. godine, ali je tuženik odbio isplatu. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev za isplatom štete u visini od 558.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2016. godine do isplate uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivnu legitimaciju, ističe prigovor zastare te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je razvidno da je tužitelj otuđio plovilo dana 09. svibnja 2016. godine dakle više od godinu dana računajući od dana podnošenja tužbe. Navodi da tužitelj nije dostavio dokaz vlasništva nad predmetom za kojeg traži naknadu štete niti dokaz da je bio vlasnik u trenutku nastanka štetnog događaja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi da je plovilo bilo u ACI Marini Cres i da je došlo do havarije na brodici dana 16. listopada 2015. godine, osporava navode tužitelja u odnosu na nastanak štetnog događaja, ističe da iz prijave nesreće brodice koju je podnio tužitelj dana 16. listopada 2015. godine proizlazi kako je posada ACI Marine Cres predmetnog dana u 7,45 sati utvrdila kako je stanje na pontonu 8 gdje se nalazila brodica uredno, da je u 9,30 sati utvrđeno da je došlo do potonuća brodice, a zapisnik u kojem su utvrđene navedene činjenice potpisao je tužitelj i ovlašteni djelatnik kapetanije bez ijedne primjedbe. Navodi da je tužitelj na osnovu vlastite odluke, bez procjene stručne osobe i suglasnosti tuženika izvukao brod iz mora i odvezao ga iz prostora marine, a što nije smio učiniti sukladno Općim uvjetima ACI d.d. koji su bili na snazi 2015. godine. Navodi da od trenutka vađenja broda do pokretanja postupka osiguranja dokaza pred ovim sudom proteklo je više od 6 mjeseci računajući od dana havarije, pa tuženiku nije poznato što je tužitelj radio i gdje je odvezao brodicu, protivi se korištenju dokaza iz postupka osiguranja dokaza, time da je osiguranje dokaza trebalo biti provedeno na licu mjesta neposredno nakon potonuća plovila. Osporava nalaz i mišljenje vještaka RU koji je vještak izradio u tijeku postupka osiguranja dokaza. Tuženik ističe da je tužitelj imao sklopljen Ugovor o kasku osiguranju s Euroherc osiguranje d.d. Zagreba, a tuženik je bio osiguran kod Croatia osiguranje d.d. Zagreb na osiguranu vrijednosti od 3.500.000,00 kn te je tužitelj mogao štetu prijaviti Croatia osiguranju d.d. Zagreb. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka.

Umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb u podnesku od 05.12.2019.g. (list 205-221 spisa) naveo je da ima pravni interes da tuženik uspije u predmetnoj parnici jer je štetni događaj nastao u periodu u kojem je tuženik imao sklopljenu policu osiguranja odgovornosti marine, te je izjavio da stupa u parnicu na strani tuženika. Umješač je s tuženikom kao ugovarateljem osiguranja, sklopio ugovor o osiguranju na temelju kojeg je izdana Polica osiguranja 243510-24910005346 dana 13.01.2016.g. na iznos od 15.000.000,00 kn po događaju (list 161 spisa) i to za razdoblje od 1. srpnja 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine. Pridružuje se navodima tuženika iz odgovora na tužbu, te osporava odgovornosti, osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u nalaz i mišljenje od **.**.2016.g. RU (list 6-19 spisa), Policu kasko osiguranja broj 802252834 od 05.06.2015.g. uz Uvjete kasko osiguranja brodica i jahti (list 20-21, list 78-84 spisa), Ugovor broj 4940225 o korištenju godišnjeg veza u moru u ACI marina Cres od 03.04.2015.g. i Opće uvjete za korištenje veza (list 22-25, list 85-86, list 142-147 spisa), Dozvolu za plovidbu brodice (list 25-27 spisa), Prijavu nesreće od 16.10.2015.g. (list 28-31 spisa), Ponudu broj 28-10/2015 od 28.10.2015.g. (list 32-36 spisa), račun broj 23-001-1 od 17.10.2015.g. (list 37 spisa), Ugovor o kupoprodaji plovila od 09.05.2016.g. (list 38-40 spisa), dopis od 23.11.2015.g., fotografije oštećene brodice, Pravila za statutarnu certifikaciju brodica i jahti (list 41, list 87- 134, list 202 spisa), odštetni zahtjev od 26.10.2016.g. (list 42-44 spisa), dopis tuženika od 11.11.2016.g. (list 45-46 spisa), fotografije brodice (list 47-50 spisa), lista kontrole brodova (list 148-153 spisa), Zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu brodice, interni komisijski zapisnik o šteti, Prijavu štete od odgovornosti od 28.10.2015.g. (list 154-161 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-249140005346 od 13.01.2016.g., Pravila za osiguranje odgovornosti vlasnika luke za turističke i sportske plovne objekte (list 161-166 spisa), elektroničku poštu (list 167-168 spisa), Izvadak iz očevidnika brodova (list 180-182 spisa), elektroničku poštu – popis dijelova za zamjenu, račune za ugrađene dijelove (list 183-198 spisa), račun broj 010/2012 od 14.06.2012.g. (list 209 spisa), Ugovor o kupoprodaji plovila od 12.03.2014.g. i od dana 09.05.2016.g. (list 210-215 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji

– charter plovila od 07.02.2018.g. (list 216-218 spisa), Ugovor o kupoprodaji plovila od 05.02.2018.g. (list 219-221 spisa), rješenje Lučke kapetanije Zadar od 04.06.2016.g. (list 225-226 spisa), dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 21.07.2021.g. (list 252 spisa), dopis Lučke kapetanije Rijeka, Ispostava Cres od 26.04.2022.g. (list 261 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Ante Babarovića od 22.02.2024.g. (list 293-303 spisa), Ugovor o kupoprodaji plovila od 04.12.0213.g. (list 312-314 spisa), vještačenje po NU od 06.05.2025.g. (list 373-379 spisa), proveden je dokaz vještačenjem po vještaku GU, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, saslušani su svjedoci UU, ČUĐ, OU, RU, CU, MU, ĐU, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 153/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmet ovog spora je naknada imovinske štete nastale uslijed havarije na brodici tužitelja.

Između stranaka sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnov i visina štete.

5. Tužitelj u tijeku postupka povlači tužbu u odnosu na prvotno tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb. Sud je rješenjem poslovni broj Pn-2386/2017 od 02. svibnja 2022. godine utvrdio da je tužba povučena u odnosu na Euroherc osiguranje d.d. Zagreb.

6. Na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti, osnova i visine štete sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu, saslušani su svjedoci i tužitelj te je proveden dokaz vještačenjem.

7. Sud je saslušao tužitelja i svjedoke na okolnost nastanka štetnog događaja, odgovornosti, osnova i visine štete.

Svjedok ČUĐ u svom iskazu navodi da je zaposlenik u trgovačkom društvo Grginić jahte d.o.o. Zagreb i da mu o nastaloj šteti i visini štete na brodici nije ništa poznato. Iskazuje da se samo sjeća da je tužitelj rekao da mu je nastala šteta na brodici u ACI marini Cres, sjeća se da su razmjenjivali e-mail poruke s tužiteljem kada je kupovao jahtu od gospodina DU, ne sjeća se sadržaja, poznato mu je da su oni nešto ugrađivali od dodatne opreme a nešto je sam tužitelj kupovao od dijelova koje su oni ugradili, ali se ne sjeća točno koji su dijelovi bili. Svjedok nakon što su mu predočeni e-mail-ovi dostavljeni uz podnesak od 27.11.2019. godine (list 183-198 spisa) navodi da su to e-mail-ovi koje su razmjenjivali i u tim poruka je navedena specifikacija dijelova koji su već bili na brodici od prethodnog vlasnika. Svjedok navodi da se ne sjeća vrijednosti broda kada su ugrađivali ovu dodatnu opremu.

Svjedok RU u svom iskazu navodi da je u vrijeme štetnog događaja bio sudski vještak i bio je proveden dokaz osiguranjem dokaza, ostaje u cijelosti kod svojeg nalaza i mišljenja. Navodi da je proveden dokaz u Markuševcu, Zagreb, kod proizvođača jer se tamo nalazila brodica. Svjedok nadalje iskazuje da je vrlo teško reći da li je do potonuća došlo zbog utjecaja morske vode ili od kiše, ali su dijelovi brodice bili uništeni od korozije što ukazuje da su ti dijelovi oštećeni od morske vode, dakle bili su duže vremena u moru time da takva oštećenja ne bi mogla nastati od morske vode ako je ona potonula u vremenu od 1 sat i 45 minuta. Nadalje iskazuje da nije utvrdio uzrok potonuća brodice, ali pregledom brodice utvrdio je da je more ušlo kroz otvore usisa i prozračivanja broda jer nije bilo nikakvih oštećenja na brodici, a ti dijelovi brodice se nalaze iznad vodene linije brodice, dakle nisu ti dijelovi pod morem.

Svjedokinja CU u svom iskazu navodi da na dan kada je brodica potonula radila je na recepciji u marini, da su oni odmah obavijestili vlasnika plovila i Lučku kapetaniju o havariji, da je vlasnik brodice došao isti dan u marinu. Iskazuje da joj nije poznato iz kojih razloga je plovilo potonulu na vezu, a inače je vlasnik imao godišnji vez u marini, ne sjeća se da li su imali video nadzor 2015. godine koji danas imaju u marini. Navodi da nije kao zaposlenik obilazila brodice koje su usidrene u marini, nema izravnih saznanja iz kojih razloga je potonula brodica.

Svjedok MU u svom iskazu navodi da radi kao dizaličar u marini i taj dan oko 9,30 sati vidio je da je brod potonuo, dubina mora je 2 do 3 metra, brod je malo virio iznad razine mora, da je drugi dan došao ronilac i po nalogu lučkog kapetana ĆU brod je podignut na suho, nije mu poznato iz kojih razloga je brod potonuo. Iskazuje da mu nije poznato da li je bio video nadzor 2015. godine, a sada ga imaju u marini, on osobno nije obilazio gatove na kojima su usidrene brodice, ali se nalazio 30 do 40 metara udaljen od ove brodice tužitelja kada je ona potonula, to je bilo negdje oko 9,30 sati, on je odmah otišao do broda s mjesta gdje je stajao. Nadalje iskazuje da se brodice obilaze oko 7,00 sati ujutro, nije mu poznato da li je netko mogao vidjeti da je brodica počela tonuti oko 7,45 sati, a uobičajeno se brodice pregledavaju tri puta i to ujutro oko 7,00 sati, poslijepodne oko 15,00 sati i noću oko 23,00 sata, ako je nevrijeme primjerice jaka kiša, bura ili jugo onda se obilazi i češće, a brodice obilazi jedna osoba ili dvije ovisno koliko ih je u smjeni. Osobe koje obilaze brodice ne upisuju kada su brodice obišle.

Svjedok ĐU u svom iskazu navodi da je direktor marine već devet godina, poznato mu je da je brod tužitelja potonuo u marini dana 15.10.2015.godine, da marina ima ukupno 510 vezova za brodove i vodi se dnevna evidencija plovila (dva puta dnevno) time da njihova služba vrši kontrolu brodova, prva kontrola je od 7 do 9,00 sati ujutro, a druga je od 15,00 sati do 17,00 sati popodne i ta kontrola se upisuje time da se cijeli dan kontroliraju brodovi, dva mornara vrše kontrolu brodova i za tu kontrolu im je potrebno oko 30 minuta, a evidenciju kontrole brodova su tada vodili ručno. Navodi da prva kontrola nije našla da se nešto događa s brodicom tužitelja, da MU njihov zaposlenik je dojavio da je potonula brodica tužitelja. Navodi nakon što je dobio takvu obavijest obavijestio je o tome tužitelja i lučkog kapetana ĆU koji je došao oko 10,30 sati u marinu, da je lučki kapetan naveo u zapisniku da nema onečišćenja mora i naložio je dizanje brodice iz mora na kopno. Tužitelj je došao isti dan u popodnevnim satima u marinu, da su drugi dan digli brodicu na kopno i bio je prisutan i tužitelj s predstavnikom osiguravajućeg društva, a drugi dan je tužitelj preuzeo plovilo i odvezao ga u Zagreb u tvrtku Grginić jahte d.o.o. Zagreb. Svjedok ističe da je tužitelj podmirio trošak godišnjeg veza pa je mogao preuzeti svoje plovilo i odvesti ga gdje hoće. Iskazuje da po njegovom sjećanju video nadzor je postojao 2015. godine kao i danas time da nisu imali toliki broj kamera, ne sjeća se da li je bio video nadzor na vezu gdje je bilo plovilo tužitelja, a nakon što se svjedoku predočava dokument Ponton 8, koji prileži na listu 148-153 spisa, navodi da je to pismena evidencija kontrole brodova. Navodi da video nadzor posjeduje ACI d.d. Opatija, pa oni ne mogu doći do tog video nadzora bez njihovog dopuštenja. Svjedok iskazuje da mu nije poznat uzrok potonuća plovila.

Svjedok UU u svom iskazu navodi da je tužitelj kupio brod od gospodina DU, a on je osobno bio posrednik u toj kupoprodaji, da je tužitelj prvo bio zainteresiran za kupnju novog plovila, a kada se ukazala prilika za kupnju polovnog plovila onda se tužitelj odlučio kupiti polovni brod. Navodi da je on radio preinake na brodu nakon što je tužitelj kupio brod, a cca nakon jedne godine dogodila se ova havarija u kojoj je brod potopljen. Nadalje navodi nakon što mu se predočava e-mail od 02.12.2013. (list 183 spisa) da je JU njegov zaposlenik, a nakon što je tužitelj počeo pregovore o kupnji ovog polovnog broda tražio je da se izvedu i određeni radovi npr. da se montira krov, stakla i drugo, pa su oni njemu poslali ovu ponudu e-mail-om dana 02.12.2013.godine. Svjedok iskazuje u odnosu na ovu ponudu da je dolazilo do promjena jer je tužitelj naknadno donosio svoje materijale koje su oni ugrađivali, tako da ova ponuda nije odraz onih radova koji su se izvršili, ne sjeća se koliko su koštala ova poboljšanja na brodu. Navodi da im je tužitelj davao jedan svoj stari brod koji su oni kompenzirali s osnova izvedenih radova koje su izvodili nakon što je tužitelj kupio brod, ne sjeća se koliko je vrijedio brod nakon ovih izvedenih radova, ali je svakako vrijedio više od 40.000,00 EUR. Svjedok navodi da ga je tužitelj kontaktirao nakon havarije i dovezao je brod u njegovo trgovačko društvo Grginić jahte d.o.o. Zagreb radi popravka, potom je procijenjena šteta na brodu, nije radio nikakve popravke na brodu već je otkupio brod od tužitelja, osobno je kupio plovilo od tužitelja nakon havarije, nije mu poznato koliko bi koštali radovi popravka broda nakon havarije. Navodi da je brod jedno vrijeme bio u hali u Markuševcu, a jedno vrijeme je bio vani kada su vadili motor iz plovila, ne sjeća se da li je bio pokriven dok je bio vani, ne sjeća se koliko je vremena prošlo od dana kada su dovezli brod kod njega u Markuševec do dana procjene štete, možda je prošlo mjesec – dva. Svjedok ističe da je on proizvođač ovog plovila koje je predmet spora, da nakon što je tužitelj dovezao brodicu kod njega on nije utvrđivao uzrok prodora mora u plovilo. Iskazima saslušanih svjedoka sud je u cijelosti poklonio vjeru jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo i međusobno su sukladni.

Tužitelj iskazuje da je dana 16.10.2015. godine dobio poruku od recepcije Marina Cres ujutro oko 8,00 do 8,30 sati da je njegov brod potopljen, pa je iz Slovenije došao na Cres i vidio da je plovilo potopljeno, otišao je do direktora marine i tražio od njega pismeno očitovanje o obilasku marine koje je ugovoreno a isto tako je i zahtijevao video snimke jer su postavljene kamere. Navodi da mu je direktor marine rekao da on nije nadležan i ovlašten predati mu evidenciju obilaska marine i video snimke i uputio ga je na ACI Marinu u Opatiji, da se obratio nakon dva dana ACI Marini u Opatiji e-mail-om ali do danas nije dobio odgovor. Iskazuje da je drugi dan tj. 17.10. 2015. godine bio predstavnik Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, a isto tako je obavijestio proizvođača Grginić jahte d.o.o. Zagreb o havariji koji je uputio vozilo za prijevoz jahte jer je trebalo izvaditi brod i odvesti ga u Zagreb iz razloga jer je brod bio jedan dan u moru nakon što je potopljen dana 16.10. 2015. godine, pa mu je rečeno da ga mora odvesti što prije kod njih jer je prijetila opasnost od korozije. Tužitelj ističe kako mu nitko nije rekao kako je došlo do potopa broda. Navodi da je kupio brod od UU, odnosno od njegovog trgovačkog društva Grginić jahte d.o.o. Zagreb, a ugovor je potpisan dana 04.12.2013. godine, da je bila nadogradnja na brodu i u svibnju 2014. godine je brod dovezen u marinu Cres na vez. Nakon što tužitelju je predočen ugovor iz 2014. godine navodi da se na istom nalazi njegov potpis (list 210-212 spisa) i da se nalazi njegov potpis i na ugovoru od 09.5.2016. godine koji prileži na listu 213-214 spisa, isto tako da se nalazi i na njegov vlastoručni potpis na ugovoru iz 2013. godine (list 312-314 spisa). Tužitelj iskazuje da nije prodao plovilo AU, da nikada nije vidio DU, a koji je naveden da je prodavatelj plovila 2014. godine jer su to sve vodili djelatnici Grginić jahte d.o.o. iz Zagreba. Nadalje navodi da je djelatnik Euroherc osiguranja d.o.o. Zagreb prije sklapanja police osiguranja rekao da njegov brod vrijedi 115.000,00 EUR-a, ali da će se u polici osiguranja navesti 80.000,00 EUR-a. Tužitelj iskazuje da je radio dogradnju broda - postavljen je tvrdi krov, proširena je ograda, dodani su bokobrani, solarni paneli, bila su dva televizora na brodu, sve ga je koštalo oko 100.000,00 EUR-a. Navodi da je kupio brod u prosincu 2013. godine, a na vez je dovezen u svibnju 2014. godine i da do dana 19.09.2015. godine nije ništa dizao od ovih dograđenih dijelova i opreme sa svog broda. Nadalje iskazuje da je zahtijevao naknadu štete prema Polici osiguranja od Euroherca osiguranja d.o.o. Zagreb, a nakon mjesec dana su mu odgovorili da neće naknaditi štetu jer je riječ o nemaru i da nije utvrđeno o čijem je nemaru riječ, nije mu isplaćen nikakav iznos po Polici kasko osiguranja od Euroherca d.d. Zagreb.

Iskazu saslušanog tužitelja sud je poklonio vjeru osim u dijelu u kojem iskazuje da nije prodao plovilo AU, da nikada nije vidio DU, a koji je naveden da je prodavatelj plovila 2014. godine te nije prihvaćen dio iskaza u kojem navodi da je djelatnik Euroherc osiguranja d.o.o. Zagreb prije sklapanja police osiguranja rekao da njegov brod vrijedi 115.000,00 EUR-a, ali da će se u polici osiguranja navesti 80.000,00 EUR-a, jer takve činjenice tužitelj nije dokazao. Nadalje nije prihvaćen dio iskaza da je radi dogradnje broda platio iznos u visini cca 100.000,00 EUR-a jer tužitelj ne dostavlja dokaze na okolnost utvrđivanja visine ugrađenih dijelova tj. dogradnje broda.

8. U tijeku postupka tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Sud je ocijenio prigovor tuženika kao neosnovan. Iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji plovila od 12.03.2014.g. utvrđeno je da je tužitelj kao kupac kupio od DU, iz [adresa] plovilo koje je predmet ovog spora (list 210-212 spisa), a koje je potom tužitelj prodao AU (Ugovor o kupoprodaji plovila od 09.05.2016.g. godine – list 213-215 spisa), da je tužitelj sklopio Policu kasko osiguranja brodica i jahti dana 05.06.2015.g. s Eurohjerc osiguranjem d.o.o. Zagreb i da je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor broj 4940225 o korištenju godišnjeg veza u moru u ACI marini Cres. Kako je utvrđeno da je tužitelj bio vlasnik brodice koja je predmet spora u trenutku štetnog događaja i da je imao sklopljen ugovor s tuženikom o korištenju veza to je sud ocijenio prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja kao neosnovan.

Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije koji prigovor je sud ocijenio kao neosnovan. Kako je prethodno navedeno tužitelj je kao vlasnik plovila sklopio s tuženikom Ugovor o korištenju godišnjeg veza, u ACI marini Cres gdje se zbio štetni događaja što je i utvrđeno uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu i iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, pa iz tako provedenih dokaza sud je utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika.

Sud je u tijeku postupka utvrdio da su se tužitelj i tuženik nalazili u ugovornom odnosu kada se zbio štetni događaj (potonuće brodice u marini kojom upravlja tuženik), pa stoga tužitelj ima pravo štiti svoja prava iz Ugovora o korištenju godišnjeg veza u moru u ACI marini Cres. Slijedom navedenog sud je kako je prethodno navedeno utvrdio aktivnu i pasivnu legitimaciju tužitelja i tuženika.

9. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj u tužbi. Navodi da su djelatnici ACI Marine Cres dana 16. listopada 2015. godine u 7,45 sati utvrdili kako je stanje na potonu 8 gdje se nalazila brodica tužitelja uredno i da je u 9,30 sati utvrđeno da je došlo do potonuća brodice, da u postupku osiguranja dokaza vještak RU nije utvrdio dinamiku same havarije i nastanka navodne štete već samo je utvrđeno oštećenje na plovilu u trenutku pregleda plovila. Navodi da je vještačenje napravljeno 8 mjeseci nakon potonuća plovila pa se nalaz i mišljenje vještaka RU ne može koristiti kao dokaz u ovom postupku. Tužitelj osporava navode tuženika, ističe da se plovilo nalazilo u ACI Marina Cres na dan štetnog događaja, da je tužitelj imao sklopljen Ugovor o korištenju veza s tuženikom, da je nakon havarije plovilo izvađeno iz mora i odvezeno u Zagreb radi utvrđenja okolnosti potonuća i procjene troškova sanacije štete, da se plovilo tužitelja nalazilo zaštićeno u hali društva Grginić jahte d.o.o. Zagreb te se kratko nalazilo izvan hale pokriveno i zaštićeno pokrovom radi potreba vještačenja. Ističe da je utvrđeno u postupku osiguranja dokaza da su oštećenja nastala potapanjem plovila u slanoj vodi (moru) naspram oštećenja koja bi bila izazvana stajanjem broda šest mjeseci na kiši lili snijegu. Tužitelj osporava da bi tuženik uredno izvršavao svoje ugovorne obveze u odnosu na nadzor plovila ali da razlog potonuća plovila nije od važnosti za odgovornost tuženika jer je tuženik sukladno Ugovoru o najmu veza i Općim uvjetima bio u obvezi vršiti nadzor nad plovilom tužitelja, a jasno je da je plovilo tužitelja postepeno tonulo kroz neko dulje razdoblje, a što je razvidno iz nakupina algi na boku plovila. Ističe da je tuženik morao postupati sukladno ugovoru o najmu veza s nadzorom plovila i s pažnjom dobrog stručnjaka i primijetiti da se plovilo tužitelja naginje i postepeno tone, prema potrebi poduzeti sve radnje potrebne da se plovilo stabilizira i da se spriječi njegovo potapanje te o tome obavijestiti tužitelja kako bi isti mogao odmah reagirati, a time bi bio spriječen nastanka štete na plovilu tužitelja. Ističe da je samo nekoliko mjeseci prije štetnog događaja izvršio redovan servis brodice, te su neosnovani navodi tuženika da bi uređaji na brodici bili neispravni.

10. Sud je uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu, iskaza svjedoka i tužitelja, te na temelju nalaza i mišljenja vještaka GU u bitnom utvrdio:

- da je brodica potopljena i da se nalazila neko vrijeme u moru te je nalazom i mišljenje vještaka RU utvrđeno da je predmetna brodica neko vrijeme bila nagnuta na desnu stranu i to s većim uronom krmenog dijela, a sve prema nakupinama algi u odnosu na vodenu liniju, tako da su u tom položaju desni bočni odvodni i odzračni otvori bili uronjeni u more koje je kroz navedene otvore nadiralo u brodicu dok nije došlo do njezina potapanja pri čemu je došlo do oštećenja cjelokupnog interijera, električne opreme i uređaja s pripadajućom instalacijom te glavnog i pomoćnog motora (nalaz i mišljenje vještak RU od 27.06.2016.g. – list 6-20 spisa, iskaz svjedoka RU),

- da je sastavljena prijava nesreće na brodici tužitelja u kojoj se navode u opisu oštećenja da je pregledom popisa plovila utvrđeno da je stanje na pontonu broj 8 oko 7:45 sati bilo uredno i da je u 9:30 sati uz isti ponton viđena potopljena predmetna brodica oznake CS 1686 te da je razlog potonuća nepoznat (list 28-31 spisa),

- da je brodica potopljena iz nepoznatog razloga i naloženo je odmah izvlačenje brodice iz mora (Zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu brodice - list 154 spisa),

- da djelatnici tuženika prilikom redovnog obilaska brodica u ACI Marina Cres nisu naveli da bi dana 15.10.2015.g. na brodici tužitelja došlo do bilo kave havarije (list 150-151 spisa), te nisu uočili potonuće prilikom obilaska plovila u 7,00 sati dana 16.10.2015.g. (list 152-153 spisa),

- da je dana 16.10.2015.g. prilikom obilaska oko 8,00 sati stanje na plovilu tužitelja bilo uredno, a potom da je primijećeno oko 9,30 sati da je došlo do potonuća brodice tužitelja iz nepoznatog razloga (Interni komisijski zapisnik od 15.10.2015.g. - list 155 spisa), te je štetni događaj prijavljen osiguratelju tuženika (list 158-168 spisa).

11. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka GU od 30.01.2024.g. (list 282- 285 spisa) utvrdio da prema stanju spisa i dokumentaciji koja prileži u spisu tehničkim putem nije moguće utvrditi niti zaključiti koji je uzrok početnog ulaska vode u trup brodice tužitelja, a što je dovelo do potonuća brodice i nastanak oštećenja cjelokupnog interijera, električne opreme i uređaja s pripadajućim instalacijama te glavnog i pomoćnog motora. Nadalje vještak navodi u mišljenju da tehnički realno za očekivati je da su djelatnici tuženika prilikom redovnog obilaska mogli opaziti da je brodica tužitelja nagnuta na desnu stranu i to s većim uronom krmenog dijela pa je pravovremenim izvlačenjem i spašavanjem moglo biti izbjegnuto potonuće predmetne brodice te bi opseg nastalih oštećenja bio značajno manji nego što je to bilo u konkretnom slučaju. Vještak u mišljenju navodi da provedena analiza pokazuje da je kao posljedica nepravovremenog izvlačenja i spašavanja od strane djelatnika tuženika na predmetnoj brodici tužitelja nastupila potpuna ili totalna šteta u iznosu od 138.000,00 kn.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj ističe primjedbe u odnosu na dio nalaza i mišljenja koji se odnosi na izvršeni izračun visine štete. Tuženik ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka GU, navodi da je nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka GU angažirao vještaka Antu Babarovića, iz Splita te ističe primjedbe koje navodi u nalazu i mišljenju Ante Babarović, iz Split, a koji prileži na listu 293-303 spisa. Umješač Croatia osiguranje pridružuje se primjedba tuženika (podnesak umješača od 11.04.2024.g. – list 305-306 spisa).

12. Sud je dopunski saslušao vještaka GU na primjedbe tužitelja, tuženika i umješača. Vještak u dopunskom očitovanju navodi u odnosu na visinu štete na predmetnom plovilu da je istu utvrdio na temelju stanja spisa pri čemu je jasno vidljivo kakvi su se poslovi kupoprodaje sklapali i po kojim iznosima, da je tvrtka Grginić jahte d.o.o. Zagreb prodala navedeno plovilo svjedoku DU u iznosu s PDV-om od 373.757,37 kn, nakon toga je svjedok DU prodao tužitelju plovilo za iznos od 40.000 EUR, te je u konačnici tužitelj prodao oštećeno predmetno plovilo AU po cijeni od 112.000,00 kn. Temeljem ovakvih podataka utvrđena je visina štete, te je u usporedbi s troškovima popravka zaključeno da je na predmetnoj brodici nastupila potpuna ili totalna šteta u iznosu od 138.000,00 kn. Navodi da je pročitao korespondenciju koja se nalazi uz podnesak od 26.11.2019. godine, ali da ista nije relevantna za utvrđivanje visine štete (list 178-198 spisa). Na primjedbe tuženika od 23. veljače 2024. godine te postavljenih šest pitanja u točki 3. vještak navodi da ne može odgovoriti na navedena pitanja obzirom na stanje spisa. Ovakvim dopunskim očitovanjem vještaka po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja, tuženika i umješača.

13. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika kao i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete.

Iz Ugovora broj 4940225 o korištenju godišnjeg veza u moru u ACI marini Cres koji su sklopili tužitelj i tuženik dana 03.04.2015.g. (list 22-23 spisa) utvrđeno je da je ugovor sklopljen za razdoblje od 03.04.2015.g. do 02.04.2016.g., te je ugovoreno člankom 4. Ugovora o korištenju godišnjeg veza da su Opći uvjeti za korištenje veza u ACI marini sastavni dio ugovora. Prema Općim uvjetima za korištenje veza u ACI Clubu d.d. ugovoreno je točkom 13. da se tuženik obvezuje nadzirati stanje plovila i priveza te o uočenim nedostacima obavijestiti korisnika, te u slučaju da dođe do štete nastale uslijed rada djelatnika ACI Marine nadoknaditi će trošak u skladu s važećom policom u vrijednosti priznato od strane osiguravajućeg društva.

14. U tijeku ovog postupak tuženik se protivi korištenju nalaza i mišljenja vještaka RU jer da je osiguranje dokaza provedeno osam (8) mjeseci nakon havarije tj. potonuća brodice tužitelja, ističe da je tužitelj odvezao svoju brodicu u Zagreb bez pristanka tuženika, a da prema Općim uvjetima ACI marine korisnik ne smije izvesti plovilo iz ACI marine dok se ne podmiri dug i/ili bilo koja tražbina prema ACI Marini d.d. koja se odnosi na plovilo. Iz iskaza svjedoka VU, zz tuženika, nedvosmisleno i jasno proizlazi da je tužitelj bio ovlašten odvesti brodicu jer je podmirio trošak godišnjeg veza pa je mogao preuzeti svoje plovilo i odvesti ga gdje hoće. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da je tužitelj neovlašteno odvezao plovilo iz marine nakon havarije. Iz Općih uvjeta za korištenje veza u Adriatic Croatia International Clubu d.d. Opatija sud je utvrdio da se smatra da pružanje usluge veza započinje ako se Plovilo nalazi u prostoru ACI Marine. Između stranaka nije sporno da se plovilo tužitelja na dan štetnog događaja nalazilo unutar prostora tuženika. Nadalje je utvrđeno da je tuženik bio u obvezi za vrijeme trajanja ugovornog odnosa nadzirati stanje Plovila i priveza te o uočenim nedostacima obavijestiti korisnika, a u slučaju vidljivog prodora mora i/ili požara intervenirati i poduzeti radnje u cilju spašavanja plovila i imovine o trošku korisnika, te u slučaju da dođe do nastale štete nastale uslijed rada djelatnika ACI Marine nadoknaditi trošak u skladu sa važećom policom, a u vrijednosti priznatoj od strane osiguravajućeg društva (list 142-147 spisa). Nadalje je ugovoreno da ACI d.d. nema odgovornost niti će imati obvezu nadoknaditi bilo koju štetu ako do oštećenja plovila ili bilo kojeg njegovog dijela ili opreme dođe uslijed među inim neodržavanja, zapuštenosti, istrošenosti, dotrajalosti Plovila i/ili opreme, skrivenih mana Plovila, krivnje trećih osoba ili krivnje drugog Plovila, štete proizašle zbog nestručno izvedene ili dotrajale elektro, plinske ili vodovodne instalacije na Plovilu, odnosno od priključka na gatu do Plovila.

15. Tuženik tvrdi da su njegovi djelatnici obilazili plovila u marini dva puta dnevno, da je prvi obilazak plovila izvršen u 7,00 sati ujutro te da djelatnici tuženika nisu uočili bilo kakvo potonuće u odnosu na plovilo tužitelja. Nadalje iz iskaza VU, direktora ACI marine Cres utvrđen je da se vrši prava kontrola brodova od 7,00 sati do 9,00 sati ujutro, a druga kontrola je od 15,00 sati do 17,00 sati popodne i ta kontrola se upisuje u evidenciju time da se cijeli dan kontroliraju brodovi, da nakon prve kontrole dana 16.10.2015.g. nije javljeno da se nešto događa s brodicom tužitelja i MU njihov zaposlenik je dojavio da je potonula brodica tužitelja, dočim svjedok MU iskazuje da on nije obilazio gatove na kojima su usidrene brodice, da se on nalazio 30 do 40 metara udaljen od brodice tužitelja kada je ona potonula oko 9,30 sati. Iz iskaza svjedoka MU proizlazi da se brodice pregledavaju tri puta i to ujutro oko 7,00 sati, popodne oko 15,00 sati i noću oko 23,00 sata, brodice obilazi jedna osoba ili dvije ovisno koliko ih je u smjeni time da osobe koje obilaze brodice ne upisuju u evidenciju kada su brodice obišli.

U tijeku ovog postupka na temelju nalaza i mišljenja vještak RU utvrđeno je da je brodica tužitelja potopljena i nalazila se neko vrijeme u moru, dočim iz nalaza i mišljenja vještaka GU utvrđeno je da su djelatnici tuženika prilikom obilaska plovila mogli opaziti da je brodica tužitelja nagnuta na desnu stranu i to s većim uronom krmenog dijela pa je pravovremenom intervencijom moglo biti izbjegnuto potonuće brodice tužitelja te bi opseg nastalih oštećenja bio značajno manji. Nadalje je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka GU da su na brodici tužitelja utvrđeni tragovi nakupina algi koji ukazuju na zaključak da je predmetna brodica tužitelja neko vrijeme bila nagnuta na desnu stranu i to s većim uronom krmenog dijela.

U tijeku ovog postupka na temelju provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi koji je razlog potonuća brodice tužitelja. U odnosu na navode tuženika da je uzrok potonuća brodice tužitelja nemar tužitelja kako to se navodi u nalazu i mišljenju vještaka Ante Babarovića, iz Splita a koji nalaz i mišljenje je izrađen nakon što je proveden dokaz vještačenjem u ovom postupku sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Sud u tijeku ovog postupka nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka niti utvrđenja vještaka Ante Babarović, iz Splita budući je u ovom postupku proveden dokaz vještačenjem po vještaku GU kojeg je sud i dopunski očitovao i koji je dopunskim očitovanjem otklonio primjedbe tuženika i umješača. U konačnici vještak Ante Babarović u svom nalazu navodi koje su se trebale radnje poduzeti nakon potonuća brodice tužitelja, a nisu, potom vještak navodi iz kojih razloga je neupotrebljiv nalaz i mišljenje vještaka RU koji je isti sačinio u postupku osiguranja dokaza te što je sve trebao napraviti vještak RU po mišljenju vještaka Ante Babarovića. U konačnici Ante Babarović navodi ako je ventil uzrok potonuća, a što nije on osobno utvrdio, tada bi bila greška vlasnika brodice tj. tužitelja jer nije zatvorio ventil time da po njegovom mišljenju jako je teško navesti razlog potonuća ali da je definitivno došlo po pogreške "Iznutra" a ne prilikom vanjskog utjecaja, a pri tome ne navodi na temelju kojih dokaza je izveo takav zaključak.

16. Prema stajalištu ovog suda jedina bitna relevantne činjenica je da je došlo do postepenog prodora mora u trup broda što je rezultiralo do potapanja brodice, da su djelatnici tuženika mogli prilikom redovnog obilaska opaziti da je brodica tužitelja nagnuta na desnu stranu i to s većim uronom krmenog dijela kako to navodi vještak GU u svom nalazu i mišljenju. Slijedom navedenog prema stajalištu ovog suda tuženik je odgovoran za nastanak štetnog događaja budući da prilikom redovnog obilaska brodica u marini pa tako i brodice tužitelja nije pravovremeno intervenirao kako bi se izbjegnulo potonuće brodice tužitelja čime je nastala šteta tužitelju. U odnosu na iskaz svjedoka MU da je vidio da je potonula brodica tužitelja oko 9,30 sati takva činjenice tj. vrijeme potonuća nije relevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer iz svih provedenih dokaza tj. nalaza i mišljenja vještaka GU i RU proizlazi da je neko vrijeme brodica tužitelja bila nagnuta na desnu stranu i što su djelatnici tuženika prilikom redovnog obilaska mogli opaziti, što opet ukazuje da brodica nije mogla potonuti iz nepoznatog razloga u vremenskom razdoblju od 7,00 sati do 9,30 sati što tvrdi tuženik. Nadalje tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) u tijeku ovog postupka nije dostavio dokaz niti je dokazao da bi brodica tužitelja potonula zbog nemara tužitelja ili neodržavanja brodice od strane tužitelja. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da nema odgovornosti na njegovoj strani u odnosu na potonuće brodice tužitelja. U konačnici u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Ante Babarovića a koji nalaz i mišljenje sud nije prihvatio kao dokaz za istaknuti je da niti Ante Babarović koji je sačinio nalaz i mišljenje po zahtjevu tuženika u privatnom postupku nije pregledao brodicu tužitelja niti jasno navodi uzrok potonuća time da po mišljenju ovog suda nalaz i mišljenje vještaka Ante Babarovića je pristran i isti je sačinjen radi uspjeha u parnici tuženika. Slijedom navedenog kako uzrok potonuća po mišljenju ovog suda nije relevantna činjenica već je relevantno da tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze u smislu da je redovno oblizao brodicu tužitelja dok je ista bila na vezu u marini, niti je pravovremeno uočio da je brodica tužitelja nagnuta na desnu stranu (uslijed prodora mora) te o istome obavijestio tužitelja niti je tuženik poduzeo pravovremenu intervenciju bilo koje vrste kako bi spriječio potonuće brodice tužitelja to je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja te je u obvezi naknaditi štetu tužitelju budući da nije ispunio svoju ugovornu obvezu redovnog obilaska brodice tužitelja dok se ista nalazila na vezu u marini Cres.

17. Tužitelj tužbom zahtjeva naknadu štete, navodi da je prodao brodicu dana 09.05.2016.g. za iznos od 120.000,00 kn i da mu je nastala šteta u vidu izmakle koristi u iznosu od 555.000,00 kn kao razlika između ostvarene cijene i cijene koju bi tužitelj ostvario da do potonuća brodice nije došlo time da je tržišna vrijednost brodice u trenutku potonuća iznosila 675.000,00 kn, a pretrpio je i materijalnu štetu u daljnjem iznosu od 3.500,00 kn na ime troškova podizanja potopljenog broda. Zahtjeva naknadu štete u iznosu od 558.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2016. godine do isplate.

18. Sud je o tužbenom zahtjevu odlučivao temeljem odredbe čl. 1072. i čl. 1085. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15,28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kojom odredbom je propisano da odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala dočim je stavkom 4. čl. 1085. ZOO-a propisano da naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Članak 1090. ZOO-a propisuje da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

19. U odnosu na visinu štete sud je iz provedenih dokaza u bitnom utvrdio:

- da je DU kupio brodicu koja je predmet ovog spora od Grginić jahte d.o.o. Zagreb za iznos od 383.757,37 kn (račun broj 010/2012 od 14.06.2012. godine - list 209 spisa),

- da je tužitelju upućena ponuda za dogradnju brodice od strane Grginić jahte d.o.o. Zagreb dana 02.12.2013.g. (list 183-191 spisa), time da je tužitelj ponudio plovilo Domar 700 s osnova plaćanja dijela kupoprodajne cijene za brodicu Mirakul, tako da ukupna cijena brodice iznosi 48.890,00 EUR (cijena Mirakul uvećano za opremu u iznosu od 93.890,00 EUR umanjeno za cijenu plovila tužitelja Damor 700 u iznosu od 45.000,00 EUR, ostatak kupoprodajne cijene koju je tužitelj bio u obvezi platiti je u iznosu od 48.890,00 EUR),

- da je tužitelj kupio brodicu koja je predmet ovog spora od DU dana 12.03.2014.g. godine za iznos od 40.000,00 EUR koji iznos je tužitelj kao kupac isplatio prodavatelju DU, iz [adresa] (Ugovor o kupoprodaji plovila od 12.03.2014.g. - list 210-212 spisa), dakle nije kupljena brodica od Grginić jahte d.o.o. Zagreb prema ponudi od 02.12.2013.g.,

- da je dana 27.03.2014.g. upisana brodica koja je predmet ovog spora u očevidnik brodica (Izvadak iz očevidnika brodica - list 180-182 spisa),

- da je tužitelj prodao dana 09.05.2016. godine brodicu koja je predmet ovog spora kupcu AU, iz [adresa] za iznos od 112.000,00 kn (Ugovor o kupoprodaji plovila od 09.05.2016.g. - list 213-215 spisa),

- da je UU iz [adresa] upisan u očevidnik brodica za osobne brodove dana 04.06.2016.g. (list 225-226 spisa),

- da je UU, iz [adresa] prodao plovilo koje je predmet ovog spora kupcu LU, iz [adresa] za iznos od 25.000,00 EUR (list 219-221 spisa),

- da je brodica koja je predmet ovog spora predmet charter djelatnosti a koji ugovor o poslovnoj suradnji - charter plovila su sklopili Grginić jahte d.o.o. Zagreb i vlasnik plovila LU, [adresa] dana 07.02.2018.g. (list 216-218 spisa),

- da je na brodici koja je predmet ovog spora nastupila potpuna ili totalna šteta u iznosu od 138.000,00 kn (nalaz i mišljenje vještaka i dopunsko očitovanje vještaka GU).

- da je vještak GU utvrdio visinu štete na brodici tužitelja na temelju stanja spisa, da je tvrtka Grginić jahte d.o.o. Zagreb prodala navedeno plovilo DU u iznosu s PDV- om od 373.757,37 kn, nakon toga je svjedok DU prodao tužitelju plovilo za iznos od 40.000 eura, te je u konačnici tužitelj prodao oštećeno predmetno plovilo AU po cijeni od 112.000,00 kn, pa imajući u vidu visinu ugovorene kupoprodajne cijene brodice vještak je utvrdio visinu štete, te je u usporedbi s troškovima popravka zaključio da je na brodici nastupila potpuna ili totalna šteta u iznosu od 138.000,00 kn (dopunsko očitovanje vještaka GU),

- da je tužitelj platio iznos od 3.500,00 kn za podizanje potopljene brodice (račun broj 23- 001-1 od 17.10.2025.g. - list 37 spisa).

20. Tužitelj tvrdi da je ugradio dodatnu opremu i da popis dodatne ugrađene opreme odgovara specifikaciji koja prileži na listu 191 i da iz sadržaja elektroničke pošte koja prileži na listu 194-196 vidljivo je da je ugrađena dodatna oprema na brodicu koja je predmet ovog spora. Nadalje tužitelj dostavlja ponudu trgovačkog društva Marizo d.o.o. Cres na iznos od 6.577,30 kn od 15.05.2015.g. te od dana 24.06.2015. godine u visini od 2.356,20 kn na okolnost utvrđivanja visine štete. U tijeku postupka tužitelj navodi da je kupio brodicu koja je predmet ovog spora od DU iz [adresa] dana 12.03.2014. godine bez dodatne opreme i da je isplatio DU iznos od 50.100,00 EUR a pod račun je dao svoje staro plovilo koja vrijednost plovila je procijenjena na iznos od 45.000,00 EUR (podnesak tužitelja od 25.11.2020. godine). Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) u tijeku ovog postupka ne dostavlja dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja činjenice da bi isplatio EU iznos od 50.100,00 EUR i da je dao pod račun svoje plovila vrijednosti od 45.000,00 EUR, a takve činjenice ne proizlaze iz sadržaja kupoprodajnog ugovor koji je tužitelj sklopio kao kupac s prodavateljem DU.

21. Nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine štete po vještaku GU tužitelj dostavlja Ugovor o kupoprodaji plovila od 04.12.2013. godine koji je sklopio kao kupac s trgovačkim društvom Grginić jahte d.o.o. Zagreb kao prodavateljem (list 312-314 spisa). Tužitelj navodi da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 93.890,00 EUR. Nakon dopunskog očitovanja vještak GU tužitelj predlaže da sud naloži na trošak i rizik tužitelja da se izradi dopuna nalaza i mišljenja sa zadatkom vještaku utvrditi visinu vrijednosti plovila imajući u vidu policu osiguranja u kojoj je navedena vrijednost plovila u iznosu od 600.000,00 kn kao i na temelju ugovora o kupoprodaji plovila od 04.12.2013. godine, ističe da vještak može izračunati vrijednost plovila bez obzira na dostavu bilo kakvog ugovora ili računa jer vrijednosti plovila su dostupne, te mora voditi računa o opremljenosti plovila, pa na temelju toga utvrditi vrijednost plovila na dan štetnog događaja. Tužitelj navodi da vještak polazi od toga da se vrijednost plovila utvrđuje na temelju računa koji su izdani na teret tužitelja u povodu nabave plovila što je pogrešno jer u sudskom postupku treba utvrditi tržišnu vrijednost stvari koja je uništena ili oštećena te nije mjerodavna cijena plaćena za nabavu stvari. Ističe da vještak treba utvrditi stvarnu tržišnu vrijednost plovila tužitelja vodeći računa o svim onim poboljšicama koje je tužitelj ugradio u plovilo, a što je razvidno iz dokumentacije koja prileži u spisu (podnesak tužitelja od 30.09.2024. godine). Tuženik i umješač se protive dopunskom vještačenju kako to predlaže tužitelj.

22. Sud nije posebno ocjenjivao Ugovor o kupoprodaji plovila od 04.12.2013. godine sklopljen između tužitelja kao kupca i Grginić jahte d.o.o. Zagreb kao prodavatelja koji dostavlja tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupku, a na okolnost utvrđivanja sporne činjenice tj. visine vrijednosti plovila koju je kupio tužitelj, a kojem korištenju dokaza se protivi tuženik i umješač iz razloga jer je zaključen prethodni postupak.

Tužitelj do zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 299. ZPP-a bio je dužan predložiti sve dokaze koje sud treba provesti, isto tako i dostaviti sve dokaze. Sud pri tome ističe kako se ne radi o dokaznom prijedlogu kojeg tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti u tužbi. Imajući u vidu da tužitelj nakon što je proveden dokaz vještačenjem na okolnost utvrđivanja visine štete na brodici tužitelja, a na koji nalaz i mišljenje vještaka tužitelj iznosi primjedbe u dijelu utvrđenja visine vrijednosti brodice koja vrijednost je utvrđena imajući u vidu kupoprodajne cijene brodice navedene u računu broj 010/2012 koji je izdan dana 14.06.2012. godine od strane tvrtke GRGINIĆ JAHTE d.o.o. prema kojemu je DU kupio predmetnu brodicu po ukupnoj cijeni s PDV-om od 383.757,37 kn te na temelju kupoprodajne cijene koja je utvrđena iz sadržaja Ugovor o kupoprodaji predmetnog plovila koji je zaključen dana 12.03.2014. godine od strane DU kao prodavatelja i tužitelja kao kupca po cijeni od 40.000,00 EUR. Sud pri tome ističe kako tužitelj u svom iskazu navodi da se njegov vlastoručni potpis nalazi na Ugovoru o kupoprodaji plovila od 12.03.2014.g. a koji prileži na listu 210-212 spisa. Tužitelj ne osporava da se na Ugovoru o kupoprodaji plovila od 09.05.2016.g. nalazi njegov vlastoručni potpis a temeljem koje ugovora je prodao brodicu koja je predmet ovog spora AU.

Iz iskaza saslušanog svjedoka UU jasno i nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj kupio brodicu koja je predmet ovog spora od DU, a da je on UU samo bio posrednik u kupoprodaji, da je tužitelj doista radio preinake na brodici nakon što je istu kupio, a nakon što je potopljena brodica tužitelj je istu dovezao kod njega u Zagreb i on je brodicu otkupio od tužitelja. Nadalje iz iskaza svjedoka UU proizlazi da je tužitelj nakon što je kupio brodicu od DU tražio da se izvedu i određeni radovi, primjerice da se montira krov, stakla i drugo, da su oni poslali tužitelju ponudu e-mail-om dana 02.12.2013. godine, ali u odnosu na ovu ponudu je dolazilo do promjena jer je tužitelj naknadno donosio svoje materijale koje su oni ugrađivali, tako da ova ponuda nije odraz onih radova koji su se izvršili, ne sjeća se koliko su koštala ova poboljšanja na brodu.

Kako je dakle utvrđeno da je tužitelj kupio brodicu od DU na temelju Ugovora o kupoprodaji plovila dana 12.03.2014.g. za iznos od 40.000,00 EUR , a tužitelj suprotno ne dokazuje, naročito imajući u vidu iskaz UU koji navodi da je tužitelj kupio plovilo od DU to po stajalištu ovog suda tužitelj se neosnovano poziva na vrijednost brodice u iznosu od 93.890,00 EUR. Sud ističe i da je tužitelj potvrdio u svom iskazu da se njegov vlastoručni potpis nalazi na Ugovoru o kupoprodaji plovila kojim je ugovorom kupio brodicu od DU, a potom je nakon štetnog događaja prodao oštećenu brodicu AU, da bi potom tužitelj navodio da se njegov vlastoručni potpis nalazi i na Ugovoru o kupoprodaji plovila od 04.12.2013.g. iz kojeg ugovora proizlazi da je prodao brodicu Grginić jahte d.o.o. Zagreb. Kako dakle tužitelj ne osporava istinitost potpisa na sklopljenim ugovorima dana 12.03.2014. godine temeljem kojeg je kupio brodicu od DU, a potom je istu dana 09.05.2016.g. prodao AU koji takvu činjenicu potvrđuje i u svom iskazu, a sud iz iskaza tužitelja ili nekih drugih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi iz kojih razloga tužitelj tvrdi da nije prodao brodicu AU te iz kojih razloga bi potpisao Ugovor o kupoprodaji iste brodice s Grginić jahte d.o.o. dana 04.12.2013. godine na koji dan je potpisao i Ugovor o kupoprodaji s DU, koju kupoprodaju potvrđuje i svjedok UU to sud je ocijenio kao neosnovane navode tužitelja da bi brodicu kupio od Grginić jahte d.o.o. Zagreb i da je navedenom trgovačkom društvu prodao oštećenu brodicu a ne AU. Nadalje tužitelj na kojem je teret dokaza ne predlaže provođenje dokaznog postupka niti prilaže dokaz da bi svoju brodicu dao "pod račun" s osnova kompenzacije kupnje brodice koja je predmet ovog spora(primjerice izvod iz poslovnih knjiga trgovačkog društva Grginić jahte d.o.o. Zagreb, pismeni dokaz o prijenosu vlasništva na brodici koju je dao "pod račun" i slično).

23. U odnosu na prijedlog tužitelja da se vrijednost brodice utvrdi imajući u vidu iznos osiguranja u visini od 600.000,00 kn (79.633,69 EUR) a koji iznos osiguranja je naveden u Polici kasko osiguranja koju je policu tužitelj zaključio s Euroherc osiguranjem d.d. Zagreb (list 20-21 spisa), te imajući u vidu da tužitelj iskazuje da mu je djelatnik Euroherc osiguranja d.d. Zagreb rekao da će se u polici navesti vrijednost brodice u iznosu od 80.000,00 EUR, a da njegova brodica je vrijedila 115.000,00 kn/15.263,12 EUR sud je prijedlog tužitelja da se vrijednost brodice procjenjuje imajući u vidu iznos osiguranja ocijenio kao neosnovan jer i tužitelj u svom iskazu navodi da je vrijednost brodice bila daleko niža od iznosa navedenog u Polici kasko osiguranja.

Slijedom navedenog kako tužitelj nije dokazao da bi vrijednost brodice bila viša od one utvrđene Ugovorima o kupoprodaji te nije dokazao koja je visina ugrađene opreme nakon što je tužitelj kupio brodicu od DU to je sud ocijenio navode tužitelja kojim osporava utvrđenu vrijednost brodice prije nastanka štetnog događaja kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane.

Pri tome je sud imao u vidu kako je prethodno navedeno i da UU navodi da se preinaka i dogradnja broda nije vršila prema ponudi koja prileži na listu 183 do 187 spisa na koju se ponudu poziva tužitelj kao jedan od dokaza temeljem kojeg bi se trebala utvrditi vrijednost brodice tužitelja prije nastanka štetnog događaja. Iz iskaza svjedoka ČUĐ proizlazi da su razmjenjivali e-mail poruke s tužiteljem kada je kupovao jahtu od DU, da su nešto ugrađivali od dodatne opreme a nešto je sam tužitelj kupovao od dijelova koje su oni ugradili, a svjedok nakon što mu se predočavaju mail-ovi koji prileže na listu 183-198 spisa, navodi da su to mail-ovi koje su razmjenjivali s tužiteljem i u tim poruka je navedena specifikacija dijelova koji su već bili na brodici od prethodnog vlasnika. Kako tužitelj nije dostavio dokaz koji dijelovi su ugrađeni na brodicu nakon što je istu kupio od DU to je sud ocijenio navode tužitelja da je vrijednost ugrađenih dijelova cca 100.000,00 EUR kao neosnovane, paušalne, ničim dokazane i obrazložene.

24. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka i dopunskog očitovanja vještaka GU od 28. veljače 2025. godine sud je utvrdio da je jednaka visina vrijednosti broda i utvrđene štete te bi šteta bila i na dan presuđenja jednaka jer je riječ o totalnoj šteti koja je utvrđena temeljem računa i ista bi iznosila 138.000,00 kn/18.315,75 EUR. Sud je nadalje utvrdio da vještak GU kod utvrđivanja visine štete nije imao tehnički objektivnu dokumentaciju da bi mogao zaključiti koja je oprema i u kojem opsegu doista i ugrađena u predmetno plovilo, pri čemu nekakva dokumentacija putem elektroničke pošte u smislu poruka nije tehnički objektivan kriterij.

Tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio tehničku dokumentaciju na okolnost utvrđivanja visine dodatno ugrađene opreme. Sud nije ocjenjivao Vještačenje Nevena Kralja od 13.05.2025.g. koje tužitelj dostavlja na okolnost utvrđivanja visine stvarne tržišne vrijednosti brodice u trenutku nastanka štetnog događaja, budući je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio visinu štete, a tužitelj nije dokazao vrijednost ugrađene dodatne opreme kako je prethodno navedeno i obrazloženo niti je dokazao da bi vrijednost brodice bila u viša od iznosa kupoprodajne cijene koja je navedena u kupoprodajnim ugovorima iz 2014. i 2016. godine.

25. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se pozove vještak GU kako bi se dopunski očitovao imajući u vidu vještačenje NU koje je sačinjeno nakon zaključenja prethodnog postupka po nalogu tužitelja, a to iz razloga jer je isti podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, a i iz razloga jer je vještak GU dopunski se očitovao na primjedbe tužitelja koji nije dostavio tehničku dokumentaciju.

Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja na okolnost utvrđenja visine štete iz razloga što nalaz vještaka GU i u ovom nije nejasan, nepotpun niti proturječan sam sebi u smislu odredbe članka 261 ZPP-a, te bi drugačija odluka suda bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

26. Tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu iznosa u visini od 77.709,20 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2016. godine do isplate (podnesak tužitelja od 15.11.2024. godine - list 327-334 spisa) kojoj objektivnoj preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva povišenjem istoga se tuženik i umješač ne protive.

27. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka i dopunskog očitovanja vještaka GU utvrdio visinu štete u visini iznosa od 18.315,75 EUR, a uvidom u račun od broj 23- 001-1 od 17. listopada 2015. godine (list 37 spisa) utvrđeno je da je tužitelj platio iznos od 3.500,00 kn/464,53 EUR s osnova izvlačenja brodice iz mora, ukupno 18.780,28 EUR, pa je slijedom navedenog sud usvojio tužbeni zahtjev za iznos od 18.780,28 EUR sve kao pod točkom I. izreke presude dočim je tužitelj odbijen za iznos od 58.928,92 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2016. godine kao prekomjerno zatraženim iznosom sve kao pod točkom III. izreke presude.

Na tako dosuđeni iznos tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dana presuđenja tj. 03. studenog 2025. godine do isplate sukladno čl. 1089. ZOO-a (točka I. izreke presude).

Tužitelj zahtijeva isplatu zatezne kamate na utuženi iznos tekuće od 24. listopada 2016. godine. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 18.315,75 EUR tekuće od 24. listopada 2016. godine do 03. studenog 2025. kao neosnovan sve kao pod točkom II. izreke presude. Iz iskaza svjedoka UU utvrđeno je da je kupio oštećenu brodicu od tužitelja nakon štetnog događaja, a tužitelj ne dostavlja dokaz da bi platio popravak oštećenja brodice prije prodaje brodice AU. Slijedom navedenog sud je dosudio zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja sukladno čl. 1089. ZOO-a.

Tužitelj zahtijeva tužbom da mu tuženik naknadi trošak postupka osiguranja dokaza. U tijeku postupka do zaključenja glavne rasprave tužitelj nije specificirao troškove nastale u postupku osiguranja dokaza pa mu sud iste nije dosudio odlukom o glavnoj stvari. Tužitelj troškovnikom zahtjeva naknadu troškova nastalih u postupku osiguranja dokaza.

28. U tijeku postupka tuženik ističe prigovor zastare. Sud je ocijenio istaknuti prigovor zastare kao neosnovan budući je tužitelj podnio tužbu unutar roka od tri (3) godine. Štetni događaj se zbio dana 16. listopada 2015. godine, tužitelj je podnio tužbu dana 17. kolovoza 2017. godine (zastara nastupa s danom 17. listopada 2018. godine).

29. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 24.04.2019.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 06.06.2019.g. u iznosu od 558,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), pristup na ročište dana 05.12.2019.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 16.04.2020.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 13.05.2021.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 02.05.2022.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 15.11.2022.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 23.02.2024.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 13.09.2024.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.10.2024.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 28.11.2024. g. u iznosu od 558,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), pristup na ročište dana 28.01.2025.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 28.02.2025.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 18.09.2025.g. u iznosu od 1.116,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 14.508,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 3.627,00 EUR, ukupno 18.135,00 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (13,75%) priznat je iznos od 2.493,56 EUR, priznat je opravdan trošak vještačenja u iznosu od 199,00 EUR, ukupno 2.692,56 EUR.

Na dosuđeni iznos tuženiku je priznata zatezna kamata sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

Tužitelju je priznat uspjeh u parnici u iznosu od 62,08% ( s osnova visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio 24,17%, a u odnosu na osnov koji je tuženik osporavao tijekom postupka tužitelj je uspio 100%, ukupno 124,17%:2=62,08%). Tuženik je uspio razmjerno u omjeru od 75,83% (u odnosu na visinu utžbenog zahtjeva). Imajući u vidu razmjerni uspjeh tužitelja i tuženika sud je tuženiku priznao razmjerni uspjeh u parnici od 13,75% (75,83%- 62,08%=13,75%).

Tužitelju nije priznat trošak postupka osiguranja dokaza koji se vodio pod poslovnim brojem R1-210/16 budući da nije priklopljen spis R1-210/16, a koji dokaz priklopa spisa tužitelj nije predložio na ročištu održanom dana 13. svibnja 2021. godine tj. na kojem je zaključen prethodni postupka niti tužitelj je specificirao trošak tijekom ovog postupka koji je nastao u postupku osiguranja dokaza, pa kako tužitelj nije dokazao visinu troškova to je sud odbio tužitelja za naknadom troškova postupka osiguranja sve kao pod točkom II. izreke rješenja.

Do zaključenja glavne rasprave umješač nije zahtijevao niti specificirao trošak parničnog postupka pa mu sud isti nije dosudio.

U Zagrebu, 03. studenog 2025. godine

Sudac:

dr.sc.Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ovog presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču Croatia osiguranje d.d. Zagreb