REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-6311/2015-72

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu Stalna služba u Trogiru po sucu ovog suda Mirni Veža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. zast. po pun. Josipu Jurlina odvj. u Odvj društvu Rude i partneri iz Šibenika, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. OIB: 69693144506, Zagreb, zast. po pun. djelatniku TD radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025 u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika na ročištu za objavu presude u izočnosti stranaka, 3. studenog 2025.

r i j e š i o  j e :

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnina označenih kao: dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (broj čestice prema katastarskoj evidenciji, a što predstavlja dio zemljišnoknjižne čestice: čest. zem [katastarska čestica], upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]) koji dio se na Skici lica mjesta br 1. (TEMATSKA SKICA – NADOPUNA) izrađenoj dana 18. srpnja 2025. od strane vještaka KD, ing. geod. (koja Skica čini sastavni dio ovog rješenja) nalazi na liku I prikazanom na istoj skici, površine 17566 m2, tako što je dana 10. travnja 2012. godine, putem svog zaposlenika pokušao spriječiti tužiteljicu u izvođenju radova na 2 uređenju zemljišta, zamalo pa i uporabom sile, fizičkim obračunom s prijevoznikom koji je vršio istovar materijala po nalogu tužiteljice.

II. Nalaže se tuženiku da se kani takvog i sličnog uznemiravanja tužiteljice u mirnom posjedu predmetnih nekretnina te mu se ubuduće zabranjuje takvo i slično smetanje i uznemiravanje i to pod prijetnjom ovrhe i izricanja novčane kazne, kao i da tužiteljici nadoknadi parnične troškove po odmjerenju suda, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 26. travnja 2012. navodi se da je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine i to k. č. [katastarska čestica] Plano šuma površine 20.192 m2,položena u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] općenarodna imovina 1/1 i to kao k. č. [katastarska čestica] pašnjak površine 28.520 m2 1 z.k. tijelo VI. Dana 10. travnja 2012 jedan od zaposlenika tuženika da se usprotivio istovaru plodne zemlje na navedenoj nekretnini a što je do tog trenutka vršeno bez ikakvog smetanja radi uređenja prostora (ravnanja terena, obnove maslinika)po nalogu tužiteljice.

2. Predloženo je donijeti rješenje kojim bi se utvrdio čin smetanja i to što je djelatnik tuženika pokušao spriječiti tužiteljicu u izvođenju radova na uređenju zemljišta zamalo pa i uporabom sile fizičkim obračunom s prijevoznikom koji je vršio istovar materijala po nalogu tužiteljice, naložilo tuženiku da se kani istog ili sličnog uznemiravanja u mirnom posjedu predmetnih nekretnina po prijetnjom izricanja novčane kazne.

3. Nakon pisane nadopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta, tužitelj je 29. rujna 2025. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na dio nekretnine koji se vodi kao „prostor državnih šuma“ dio kat. čest 524/1 K. O. [katastarska općina] koji odgovara dijelu č. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] lik I površine 17566 m2.

4. U odgovoru na tužbu od 13. lipnja 2012. tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da je zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, a po Zakonu o šumama pravo na posjed da imaju Hrvatske šume.

5. Tužiteljica, sada zastupana prvi put po punomoćniku odvjetniku Nadi Cipetić podneskom od 30. ožujka 2015. replicirala je na navod iz odgovora na tužbu smatrajući da tužena nije ni osporila čin smetanja posjeda ističući da je tužiteljica sukladno članku 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posljednji mirni posjednik zemljišta pa time da ima pravo na posjedovnu zaštitu ističući i da se u posjedovnoj parnici ne raspravlja o vlasništvu nekretnine uzgred kojeg se pozvala i da je vlasnica nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji od 5. kolovoza 1991. i vještva Silvane Rinčić od 29.travnja 1992.te da je podnijela tužiteljica i tužbu radi stjecanja prava vlasništva koja se vodi pred ovim sudom pod podl.br. P- 426/11. Istim podneskom tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev tražeći uz utvrđenja čina smetanja posjeda u tužiteljičinom posljednjem mirnom posjedu, uspostavljanje prijašnjeg stanja i zabranu svako takvog ili sličnog uznemiravanja.

6. Na ročištu održanom 1.travnja 2015. tuženik je osporio navod da je tužiteljica istovarivala plodnu zemlju na navedenoj nekretnini jer da se radi o građevinskom šutu i kamenu, a kao dokaz tome poziva se na tužbu podnesenu protiv RD i OD od 23.ožujka 2015. Zemljište na kojem je navodno počinjeno smetanje posjeda je zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodare Hrvatske šume pa da je svojatanje i pačanje takvog zemljišta i kažnjivo, koju tužbu je priložio i u spis.

7. Podneskom zaprimljenim kod suda 20. ožujka 2017 tuženik je prigovorio i nedostatku aktivne legitimacije, istaknuo da je tuženik zadnji mirni posjednik kojeg štiti na temelju Zakona o šumama i Programu gospodarenja, s tim da je tuženikovo jače pravo na posjed. Nakon izvršenog uređenja tužbenog zahtjeva, usprotivio se preinaci istog.

8. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, a kako to i propisuje odredba čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP)

9. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom dokumentacije priložene u spis predmeta pa tako među brojnom dokumentacijom i Kupoprodajnog ugovora, pismeno sudskog geodeta Rinčić, prijedlog za pokretanjem prekršajnog postupka, prekršajnog naloga prekršajnog suda, lugarski izvještaj br 1/23,2/23,3/23 od 12 travnja 2012., zemljišnoknjižni izvadak , posjedovni list, rješenje Prekršajnog suda posl.br-. Pp-19 G 2998/12 od 22. studenog 2012, obrtni izvadak za obrt [obrt], dopisa Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Split Ispostava Trogir od 12.srpnja 2012., obračuna naknade za štetu, dopisa državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina Split od 14. rujna 2011., uvjerenja Policijske uprave splitsko- dalmatinske br:511-12-19-163-486/2015 od 19. ožujka 2015., sudske nagodbe u predmetu Trgovačkog suda u Splitu posl.br. P- 2512/11 od 29. svibnja 2017. spisa predmeta Općinskog suda u Splitu Pn-851/2015, ovog suda P- 6216/15., Trgovačkog suda u Splitu P- 2512/11, Plana gospodarenja Hrvatskih šuma, očevidnog postupanja na licu mjesta 30. svibnja 2017. i 2. ožujka 2023., nalaza vještaka geodeta sa svim dopunama, saslušani su tužiteljica, vještak te svjedoci ČD i RD, DD, ZD i ND .

10. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

11. Predmet ovog postupka jest tužiteljičin zahtjev spram tuženika, vezano za zatraženu posjedovnu zaštitu, prema odredbi članka 21.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/16, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda koje u smislu st.3.tog članka prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Čl.22 ZV-a propisuje da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to ukoliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu .

12. Dakle, odredba članka 22 st. 1 ZV-a, ne pravi nikakvu razliku između čina uznemiravanja u posjedu i čina oduzimanja posjeda, a sve obzirom da se i u jednom i u drugom slučaju radi o samovlasnom smetanju posjeda koja posjedniku daje jednako ovlaštenje na sudsku zaštitu sukladno odredbi čl. 22 st. 1 ZV-a.

13. Prema čl. 10. st. 1. ZV-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a kako to proizlazi i iz odredbe članka 22. stavka 2. ZV-a i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

15. U tom smislu dvije su pravno relevantne odlučne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su:

- je li tužiteljica bila posljednji mirni posjednik ;

- je li ju tuženik samovlasno smetao u posjedu, odnosno uznemiravao u posjedu

16. Između stranaka nije sporno:

- postupanje tuženika na dan 10. travnja 2012 jer nije sporno da je tuženik napravio i poduzeo upravo ono što tužiteljica smatra činom smetanja njegovog posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine,

-pravovremenosti tužbe pa je za uzeti da je tužba podnesena unutar popisanog roka od 30 dana iz odredbe čl.21.ZV-a.

17. Između stranaka sporna je:

- aktivna legitimacija (posljednji mirni posjed predmetne nekretnine);

- čin smetanja;

- je tuženik bio ovlašten postupiti kako je postupio na navedeni dan vezano za predmetnu nekretninu, odnosno predstavlja li to tuženikovo postupanje čin smetanja tužiteljičinog posjeda i treba li joj pružiti radi navedenog posjedovnu zaštitu-

18. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužiteljica nije imala faktičnu vlast na predmetom spora, odnosno da je u vrijeme tzv. čina smetanja posjeda bila posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, niti je dala nalog za izvođenje radova istovara materijala, niti je sudjelovala u izvođenju istih pa je prihvaćen tuženikov prigovor o nedostatku aktivne legitimacije i odbijen tužbeni zahtjev.

19. Pregledom spisu priložene tužbe kao dokaza nezakonitih radnji ovdje saslušanih svjedoka, tužiteljičinog supruga i sina, razvidno je da ju je tuženik podnio protiv ZD i OD radi isplate iznosa od 1.939,233,50 kn jer da su 10. travnja 2012. počinili štetu na nekretnini označenoj kao čest. zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (kat. oznake kao k. čest. [katastarska čestica] ) koje se nalaze u šumskogospodarskom području gospodarske jedinice Kozjak –Kaštela na području šumarije Split jer da su odlagali otpad deponiranjem zemlje i kamena dobivenog iz iskopa na predmetnim česticama, kamionom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu RD; da je ukupno zauzeta površina 1.324,9m2, a količina deponiranog materijala je 2350m2.

20. Spisu prileži i optužni prijedlog koju je tuženik podnio protiv RD i OD zbog opisanog činjeničnog događaja na dan 10. travnja 2012. kad su deponirali zemljani i kameni materijal dobiven iz iskopa na predmetnu nekretninu, a time i ostvarili prekršaj pravno kvalificiran kao prekršaja iz čl. 54 Zakona o šumama ("Narodne novine br: 68/18., 115/18., 89/19., 32/20., 145/20., 101/23., 36/24) neovlaštenog zauzimanja šume ili šumskog zemljišta i odlaganja otpada iz čl. 44 istog zakona Prekršajnom sudu u Splitu.

21. Spisu prileži i prekršajni nalog Prekršajnog suda posl.br-. Pp-19 G 2998/12 od 22. studenog 2012 kojim je prihvaćen opisani prekršajni prijedlog proglašeni su okrivljenici krivima zbog prekršaja iz čl. 54 u svezi s čl. 85 st.1 t. 6 Zakona o šumama te im je izrečena novčana kazna upravo zbog činjeničnog opisa prekršajnog djela po prijavi tuženika, koje ponašanje tužiteljica pripisuje smetanju posjeda činjenično opisanom kao uznemiravanje i obuhvaćeno petitom u ovom postupku.

22. Iz lugarskog izvještaja br 1/23 od 12. travnja 2024 (list 24 spisa)proizlazi kako je djelatnik tuženika, lugar na dan 10 travnja 2012 došao na područje Kozjak-Kaštela (Panatana)i vidio kako je bačeno 15 m3 kamena i zemlje, vidio je plavi kamionet dok je išao istovarivati materijal što je lugar slikao, nakon što mu se i predstavio, vozač kamiona mu je kazao da ima dozvolu gospodina OD da deponira materijal pa ga je lugar nazvao da dođe i došao je gospodin OD koji da je lugara verbalno napao umalo i fizički pri čemu ga je spriječio suvozač kamiona, nakon čega je OD kazao da će pozvati sina RD .

23. Iz lugarskog izvještaja br 2/23 od 12 travnja 2012 .(list 24spisa)proizlazi da je J uočio i prije kako deponira materijal i rekao mu da prestane, a ovaj je reagirao verblanim napadom na istog, pozvao sina RD koji je ponovio verbalni napad na lugara te bio agresivan, da je tražio od lugara da izbriše snimljene fotografije i da ne prijavljuje čovjeka koji deponira na njegovoj zemlji zbog čega j elugar bio u strahu.

24. Iz nastavka lugarskog izvještaja br 3/23 8 (list 25 spisa) od 12.travnja 2012. proizlazi da nakon što se RD malo primirio da su razgovarali, da je OD slikao lugara mobitelom, kazao mu da će ga tužiti jer im on stvara probleme, da mu je RD kazao da ga moli, zbog njegova dva sina (lugareva), da lugar više tu ne dolazi.

25. Iz obračuna naknade za štetu počinjenu na šumi i šumskom zemljištu G.J Kozjak –Kaštela 31 d (k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] raščlanjeno proizlaze stavke zahvaćene površine, štete i naknade te ukupnost iznosa od 1.939,223,50 kn na ime naknade uslijed nastale štete nezakonitim radom nastale razaranjem, odvoženjem i to iskopom zemljanog i kamenog materijala u količini od 2350m3.

26. Iz dopisa Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Split Ispostave Trogir od 12.srpnja 2012. proizlazi da je prometna vrijednost građevinskog zemljišta za K.O. Trogir 1.320,00 kuna po m2.

27. Iz dopisa državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina Split od 14.rujna 2011 proizlazi identifikacija predmetne nekretnine i to kat čest. [katastarska čestica] koja odgovara zk oznakama i to dio čest. zem. [katastarska čestica], dio 2852/3, dio 2852/1, 2855/3, 2856/2.

28. Iz zemljišnoknjižnog uloška proizlazi da je nekretnina naznačena kao 2909/8 upisana kao općenarodna imovina s pravom upravljanja Općine Trogir (list 34)odnosno iz posjedovnog lista br 3634 (list 35 spisa) da je posjednik Grad Trogir - nekretnina 524/1 koja se vodi kao šuma, površine 20.102 m2 , a koje činjenice ne idu u prilog tužiteljice.

29. Spisu prileži i Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu Kozjak Kaštela od 1.1.2008 do 31.12.2017. od 2008 godine Hrvatskih šuma d.d.iz kojeg proizlazi da je predmet spora obuhvaćen istim. (list 35-37 spisa) .

30. Iz uvjerenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske br:511-12-19-163-486/2015 od 19. ožujka 2015.proizlazi da je RD vlasnik teretnog vozila, marke man 36.442 vrk c-128306.

31. Iz obrtnog registra i izvatka proizlazi da je RD nositelj obrta za građevinski prijevoz iznajmljivanje, turizam i poljoprivredu [obrt].

32. Spisu prileže fotografije teretnog vozila (list 40 spisa) i građevinskog materijala na predmetnoj nekretnini (list 42), zelenila (list 44 spisa).

33. Na traženje ovog suda upućeno Prekršajnom sudu isti je odgovorio kako nije u mogućnosti dostaviti spise PpG-3074/11 i Pp G-2298/ 12 jer su izlučeni i fizički uništeni sukladno članku 167 st. 3. Sudskog poslovnika jer je obveza čuvanja istih 5 godina, od pravomoćnog okončanja postupka.

34. Pregledom spisa predmeta P-426/11 odnosno P-6216/2015 (list 97) utvrđeno je kako je JD ovdje naznačena kao tužiteljica 8. kolovoza 2011. utužila Republiku Hrvatsku radi utvrđenja prava vlasništva č. zem. [katastarska čestica] ZU 587 KO [katastarska općina] (kat. č. [katastarska čestica] ) da je 11.svibnja 2020 vještak geodet izradio nalaz i mišljenje , pozvan je na dopunu istog, no do dana održavanja ročišta u ovom predmetu 11.travnja 2025 to nije dostavio, dakle postupak u tom predmetu je u tijeku. Navedena činjenica vlasničke tužbe nije dokaz tužiteljičinog posjeda predmetnom nekretninom pa pregledom ovog spisa ne nalaze se utvrđene odlučujuće činjenice za odluku u ovom predmetu.

35. Spisu je od strane tuženika priložena i sudska nagodba u predmetu Trgovačkog suda u Splitu posl.br. P- 2512/11 od 29. svibnja 2017. sklopljena između tuženika i Cestara d.o.o. , Presuda Prekršajnog suda u Splitu posl.br. Pp24 G- 3074/11 od 27. veljače 2012. kojom je T proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 54 Zakona o šumama u svezi s čl. 79, istog Zakona i to što je dana 9. svibnja 2011. u Kaštelima- Kozjak odjel 31 d počinio neovlašteno zauzimanje šumskog zemljišta u vl RH i to k. č. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] na način što je deponirao zemljani i kameni materijal dobiven iskopom, a kojom im je izrečena novčana kazna . Iz obrazloženja predmetne presude (list 142 spisa) proizlazi kako je tvrtka Cetar imala ugovore s nekim tvrtkama za odvoz i deponiranje materijala pa da tako i zna da mu se osoba koja se predstavila kao JD predstavila i kao vlasnik nekretnine čemu da je povjerovao, a naknadno je čuo da je vlasnik Republika Hrvatska da je prestao odmah s deponiranjem materijala kad je to čuo i potaknut upozorenjima da je to bilo jednom samo 9 svibnja 2011.,ni prije ni poslije da nije deponirao otpad. Iz obrazloženja nadalje proizlazi kako je ĆD šumarski tehničar bio taj koji je 9.svibnja 2011 vršio kontrolu predmetnog područja za tuženika i tom prigodom uočio kamione Cestara i tvrtke koja s istim radim, a da se tom prilikom pojavio čovjek koji je tvrdio da je vlasnik nekretnine. U toj presudi nalazi se i iskaz lugara ŠD koji je mijenjao kolegu K **.**.2011. te je uočio kamion Cestara koji je počeo s radnjom iskrcaja zemljišta i upozorio vozača da prestane s tom radnjom jer je nekretnina vlasništvo RH, što je ovaj i poslušao .

36. Sud je potom i pribavio te pregledao cijeli spis Trgovačkog suda posl.br. P- 2512/11, utvrdio da je tuženik postupak protiv T pokrenuo radi vraćanja posjeda nekretnine označene kao to č. zem. [katastarska čestica] površine od 901 m2 i isplate iznosa od 81.168 ,00 kn ; istom prileži lugarski izvještaj br 5 od 9. 5. 2011., izvješće djelatnika tuženika ZD o deponiranom, prometna vrijednost zemljišta, visina štete od 81.168,00 kn, zk izvadak, posjedovni list, Program gospodarenja iz 2008, podaci o vozilima Cestara, kopija kat. Plana, odgovor tuženika, nalaz i mišljenje vještaka geodeta sa skicom mjesta očevida , usmeni nalaz i mišljenje vještaka s ročišta od 29. siječnja 2014., podatak o prometnoj vrijednosti zemljišta Porezne uprave za 2909/8 i 2909/12, nalaz i mišljenje Instituta za kulture i melioraciju krša od 1.ožujka 2017, s prikazanim troškovima otklanjanja štete i sanacije šumskog zemljišta u visini od 902.783,90 kn zapisnik s ročišta od 29. svibnja 2017 sa sudskom nagodbom prema kojoj je tuženik obvezan isplatiti 120.000,00 kn sa zzk.

37. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu Pn-851/2015, po tužbi Hrvatskih šuma d.o.o. protiv tuženika ZD i OD, od 25. ožujka 2015., radi isplate iznosa od 1.939.223,50 kuna s zzk od 10. travnja 2012., na ime štete na način da su tuženici izvršili odlaganje otpada (deponiranje zemlje i kamena) dobivenog iz iskopa na česticama 2909/8, 2852/3, 2852/1, 2855/3, 2856/2 K. O. [katastarska općina], na šumskom zemljištu u vlasništvu RH. Tužbi priloži optužni prijedlog protiv tuženika zbog prekršaja iz čl. 54. i 44. Zakona o šumama, prekršajni nalog Prekršajnog suda u Splitu Pp 19 G- 2998/2012 od 22. 11.2011. kojim se protiv RD i OD zbog prekršaja iz čl. 54. u svezi 85. st. 1. t. 6. Zakona o šumama izriče novčana kazna, spisu prileži lugarski izvještaj od 12.04.2012., s očevidnim utvrđenjima lugara na dan 12.04.2012., iz kojeg proizlazi utvrđenje o postajanju deponiranog materijala, ali i komunikaciji s OD, koji mu je tvrdio da je to njegova zemlja. Odgovorom na tužbu u tom predmetu tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev pozvali se na kupoprodajni ugovor G.P. "Graditelj" u stečaju pa da bi isti bili vlasnici nekretnina ne i tužitelj. U spisu je i zapisnik s očevida od 23. rujna 2016., u pristupnosti vještaka Tomislava Čipćića i Vlade Topića (institut za jadranske kulture i melioraciju krša), nalaz i mišljenje istih, te je rješenjem tog suda utvrđen prekid postupka do pravomoćnog okončanja P-6216/2015 ovog suda po tužbi JD protiv Republike Hrvatske.

38. Na očevidu održanom 30. svibnja 2017. u prisutnosti vještaka geodeta, identificiran je predmet spora kao nekretnina položena na predjelu zvanim „Pantana“, zk oznake 2909/8 i 2852/1 odnosno kat. oznake kao kat čest. [katastarska čestica] a koji predmet spora se proteže od ceste Trogir-Split sve do Trogirske obilaznice, na južnom dijelu pokazanog prostora nalazi se zapuštena betonara i devastirani objekt katnosti i prizemlja od betonskih blokova i bager uz cestu Trogir-Split.Na sjevernom dijelu su vidljivi tragovi rasutog materijala na terenu nisu vidljive granice pokazanog prostora. Sud je rješenjem pozvao tužitelja da se očituje radi li se o vlasničkoj parnici na zabranu uznemiravanja ili posjedovnoj parnici.

39. Tuženik je na ročištu od 4.srpnja 2019. istaknuo prigovor protivljenja preinaci tužbenog zahtjeva izvršene podneskom tužitelja od 3. ožujka 2015. U odnosu na navedeno za kazati je kako je prvotno tužba postavljena laički od osobe potpisane kao tužiteljica kojom je zatraženo utvrđenje smetanja posjeda i zabrana uznemiravanja i posjeda, no angažmanom odvjetnika, profesionalne osobe podneskom od 3. ožujka 2015. tužbeni zahtjev glasi na posjedovnu zaštitu, stoga kod takvog stanja stvari sud uvažava činjenicu da je tužbu postavio laik, ne i osoba odvjetnik, stoga prihvaća uređeni tužbeni zahtjev koji je izvršio podneskom pun. tužitelja pri čemu ne bi bilo riječ o preinaci tužbenog zahtjeva već ispravku početno nespretno postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime iz iste činjenične, ali i pravne osnove tužitelj ostaje kod posjedovne zaštite koju nije znao ni mogao znati ispravno postaviti sam, bez stručnog znanja kod utuženja.

40. Tijekom postupka, nakon očevida protekom roka od 30 dana za izradu nalaza i mišljenja, sud je u više navrata pozivao i upozoravao vještaka geodeta na žurnost izrade nalaza i mišljenja, no iz podneska vještaka od 1. listopada 2020 (list 36) proizlazi da to nije izvršio jer da je tužitelj na očevidu pokazao nekretnine koje nisu katastarski i zemljišnoknjižno usklađene.

41. Na tom istom ročištu tuženik je istaknuo primjenu načela petitorium absorbet possessorum u odnosu na petit iz vlasničke parnice posl.br. P- 426/11. tužiteljice JD protiv Republike Hrvatske kao tuženika; zatražio je od Katastra da se pribavi potvrda o identifikaciji odnosno, zatražio imenovanje novog vještaka te predložio Geodetski zavod d.d. ili pravnu osobu Terestrika d.o.o., a s prijedlogom je bila suglasna i protivna strana s tim da je za osobu novog vještaka predložio Geodetski zavod d.d.

42. U odnosu na načelo petitorium absorbet possessorum treba reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske u mnogobrojnim odlukama izrazio shvaćanje da sudovi posjedovnu zaštitu u parnicama zbog smetanja posjeda ne smiju pružati na temelju nečijeg prava na posjed, već prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Naime primjena ovog načela odnosilo bi se na one slučajeve u kojima je u petitornom sporu, dakle vlasničkom sporu, koji se vodio između istih stranaka odlučeno da pravo na posjed pripada onome koji je u posjedovnoj parnici tuženik. Ratio primjene ovog načela, koje nije izričito propisano Zakonom, sastojao bi se u tom što bi okončanje posjedovnog postupka prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i ovrha tog rješenja, bilo u koliziji s odlukom prethodno donesenom u petitornom postupku jer bi u času kada bi se prisilno provodila odluka onoga što bi sud odredio u posjedovnoj parnici već postojao ovršni naslov za protuovrhu. Dakle, poziv na načelo da stvarnopravni (vlasnički) apsorbira posjedovni zahtjev, u konkretnom slučaju nije primjenjiv.

43. Sud je rješenjem odredio novu osobu vještaka u osobi geodeta KD djelatnika Geodetskog zavoda d.d. koji je 12.travnja 2022. izradio nalaz i mišljenje nazvan cit:: „nadopuna“ prema kojoj je ukupno izmjerena površina 23 345 m2, izvršena je identifikacija kat i zk oznakama čestica, te je izneseno mišljenje da prema javno dostupnim podacima o šumama, samo veći dio katastarske čestice [katastarska čestica] (dio 2909/8) što cca 90 % odgovara liku I skice (list 49, 50 spisa) površine 17566 m2. Navedeni dio pripada gospodarskoj jedinici "Kozjak-Kaštela" – područje Zaleđe Trogira i ima oznaku odsjeka "31 l" (Slika 1, zelene boje). Ostali dijelovi čestica ne ulaze u prostor državnih šuma. Nalazu je priložena i ortofoto snimka s ucrtanim predmetom spora prema legendi i oznakama.

44. Tužitelj je imao primjedbi da je nalaz i mišljenje nepotpun jer da prema pokaznom predmetu spora na očevidu nije vještak prikazao i dio koji se proteže iznad Trogirske obilaznice, predložio je ponovni očevid s kojim prijedlogom se suglasio tuženik te je ponovni odlazak na lice mjesta obavljen 2. ožujka 2023. u prisutnosti geodeta KD, kojom prilikom je utvrđeno da je lice mjesta nepromijenjeno u odnosu na 30. svibnja 2017.; vještak je identificirao kat č. [katastarska čestica] kao nasutu padinu južno od državne ceste (Trogirske obilaznice), k. č. [katastarska čestica] kao kamenjar obrastao šikarom i šumom i dijelom kao stara betonara i dijelom kao padina nasip. Predmet spora nalazi se dijelom i na k. č. [katastarska čestica] kamenjar sa šikarom i makijom i par maslina te k.č odgovaraju z.čest. 2909/8 i 2852/1., što da odgovara dostavljenoj geodetskoj skici koju je vještak dostavio već u spis.

45. Na ročištu za glavnu raspravu održanu 17. srpnja 2025.vještak KD dipl ing geodezije iznio je usmeno nalaz i mišljenje te u bitnom kazao kako u cijelosti ostaje kod onog pisanog; da je na skici lica mjesta br 2 označio ZK oznake čestica, a zasebno na skici br 1 katastarske oznake. Trenutnom provjerom na sustavu katastra i zemljišnih knjiga OSS vidljivo je da kat čest. [katastarska čestica] upisana u površini 20192 m2 dok je zk čest. 2909/8 koja je u sustavu vezana za navedenu katastarsku upisana u površini 28293 m2, te da je nesklad i više nego očit. Pri izradi nalaza i mišljenja koristio je sve raspoložive podatke stare austrijske izmjere dobivene od nadležnog katastarskog ureda u Trogiru, te podatke do kojih je došao istraživanjem u zbirkama ispava nadležnog ZK odjela, koji vodi promjene na ZK česticama. Što se tiče same potvrde identifikacije, to je napravio svojom dopunom nalaza i mišljenja, i to na stranici 1. i 2.

46. Pitanja vještaka od strane stranaka nije bilo, no pun tužitelja je predložio ako je vještak u mogućnosti, da izradi jedinstvenu skicu s preklopom kat i zk stanja čemu se tuženik nije protivio te dodatno zatražio da vještak na skici prikaže i obuhvat šumskog područja u odnosu na predmet spora, ukoliko je to moguće.

47. Dana 29.srpnja 2025. geodet je dostavio u spis dopunu nalaza i mišljenja, iskazao identifikaciju prema zemljišnoknjižnom stanju (list 150 spisa) ukupne površine predmeta spora od 32 211 m2 identifikaciju prema katastarskom stanju te iskazao mišljenje da samo veći dio kat čest. [katastarska čestica] (dio 2909/8) koji odgovara liku i površine od 17 566 m2 pripada gospodarskoj jedinici Kozjak-Kaštela –područje zaleđe Trogir i ima oznaku 31 l (list 152 ), da ostali dijelovi čestica ne ulaze u prostor državnih šuma.

48. Nakon izvršene nadopune nalaza i mišljenja od strane vještaka, stranke nisu imale nikakvih primjedbi na izrađeno i tužitelj je podneskom uredio tužbeni zahtjev u skladu s posljednjom pisanom dopunom vještaka.

49. Podneskom od 30. rujna 2025 tužena je u spis dostavila skicu geodeta HŠ d.o.o. prema kojoj bi predmet spora bio obuhvaćen šumskogospodarskim područjem istaknula kako se protivi uređenom tužbenom petitu.

50. Tijekom postupka sud je izveo i dokaze saslušanjem predloženih svjedoka te stranačkog saslušanja tužiteljice, kako bi se utvrdio sam čin smetanja posjeda i posljednji mirni posjed . No, tu je za istaknuti kako su svjedoci ČD i RD osobno zainteresirani za tužiteljičin uspjeh u postupku ne samo iz razloga što je riječ o prvom krugu rodbinski povezanih osoba s tužiteljicom, već i iz razloga što su za radnje počinjenje 10 travnja 2012 ti svjedoci i prekršajno kažnjeni od tuženika, a posebno jer su osobno sudjelovali očevidnoj radnji na licu mjesta u ovom postupku.

51. U svojstvu svjedoka na ročištu za glavnu raspravu 18. veljače 2025. saslušan OD (list 87) tužiteljičin suprug u bitnom je kazao da su predmetnu nekretninu kupili od Graditelja te da su uvedeni u posjed 1991; opisao je kako se položajem nekretnina nalazi kod ribnjaka na predjelu naziva „Pantana“ u gornjem dijelu prema trogirskoj cesti-obilaznici;njihov posjed dokazuju masline koje da je on posadio,točnije tri puta ih je od 1991. sadio zbog požara; da je imao problema od dana stupanja u posjed s prijevoznicima jer da su mu ulazili s ceste na nekretninu, dovozili kamione s građevinskim materijalom, odlagali isto na njegovu nekretninu; da mu je 12.travnja 2012.dok je on bio prisutan na nekretnini, pristupio lugar predstavio se kao djelatnik tuženika i kazao mu da je nekretnina tuženikovo vlasništvo i da on nema što tu raditi; iako svjedok kaže da na istu često dolazi; nekretninu da je ogradio stupovima u razdoblju od 1991 do 2012. ali da su mu prijevoznici izbili stupove pa da je ista bila otvorenih granica.

52. Saslušani svjedok suprug tužiteljice dao je iskaz koji bi prema njegovom mišljenju pomogao tužiteljičinom uspjehu u postupku. No, sud ga ne nalazi vjerodostojnim. Njegov navod o ulasku u posjed 1991 predmetne nekretnine ne odgovara materijalnoj dokumentaciji u spisu predmeta u prvom redu ugovoru o kupoprodaji na koji se tužiteljica poziva jer ta činjenica ulaska u posjed ne proizlazi iz sadržaja istog. Podatak da su na nekretnini masline koje da obitelj obrađuje od 1991. doduše odgovara podatku iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta o postojanju par maslina, ali je tu za kazati kako masline nisu duž cijele nekretnine već na jednom dijelu, ali opet u divljini što je potom iskazao i tužiteljičin sin što dovodi do zaključka da se taj dio nije održavao već je zarastao.

53. Također ne bi bio utvrđen navod da često dolazi na nekretninu i da mu prijevoznici raznorazni iskrcavaju građevinski materijal na istoj, kad iz materijalne spisu priložene dokumentacije prekršajnog prijedloga i naloga, proizlazi da je upravo on sa sinom bio taj koji je zatečen u nedozvoljenom odlaganju građevinskog otpada i zemlje na predmetnoj nekretnini zbog čega je bio i procesuiran i osuđen, dakle njegov iskaz unatoč nastojanjima da bude prikazan u interesu tužiteljice, kao takav nije.

54. Svjedok RD, saslušan na istom ročištu (list 88 ) tužiteljičin sin, u bitnom je ponovio iskaz oca, OD pa tako i da je obitelj u posjedu nekretnine od 1991, položene ispod Trogirske obilaznice na kojoj je južno betonara, sjeverna strana je divljina s maslinama; koje da su par puta izgorjele, ali da je obitelj oplemenjivala na način da je on sam nasipavao zemlju za maslinik,; 10.travnja 2012 da se pojavio lugar obratio mu se i zabranio mu nasipavanje jer da je nekretnina od tuženika, mada svjedok zna da to nije tako jer da je nekretnina obiteljsko vlasništvo, do tog trenutka nitko ranije nije im branio održavanje nekretnini niti je on ikoga drugog zatekao na nekretnini. U ovom dijelu iskaz je suprotan s iskazom saslušanog oca u svojstvu svjedoka jer je otac svjedočio o prijevoznicima koji od 1991 do 2012 upadaju neovlašteno na predmetnu nekretninu, dok iz iskaza ovog svjedoka ne bi proizlazilo da je itko drugi dolazio na nekretninu osim njega i obitelji. Dakle iskazi su u tom dijelu ta dva svjedoka suprotni. Ovaj svjedok je kazao i da majka, ovdje tužitleljica, nije bila prisutna kad je lugar došao i zabranio im nasipavanje, a da se ne može sjetiti ni da bi ranije dolazila. Svjedok je kazao da nema podatke o optužnom prijedlogu Hrvatskih šuma. Ovaj iskaz očito je nastojan biti prikazan u cilju uspjeha tužiteljice u postupku, no, prema mišljenju suda, radi prikazivanja prekršajnog postupanja tuženika u svezi događaja od 10. travnja 2012., nezakonitim .

55. Saslušani svjedok ZD na istom ročištu (list 89 spisa) u bitnom je kazao kako je djelatnik Hrvatski šuma da je 2012. bio nadređen čuvaru ND koji da je zaustavio nasipavanje zemljišta koje je predmet ovog spora, a u vlasništvu Republike Hrvatske, kojim upravlja tuženik i koji da je u Programu gospodarenja šuma od 1980 ; da je čuvar kod redovnog obavljanja posla i obilaska zaustavio kamion, susreo tužiteljičinog sina RD i da je susret bio neugodan jer da je isti zaprijetio lugaru čak i njegovom djecom te mu je pokušao oduzeti službeni mobitel kojim je lugar slikao kamion i reg. oznaku istog za prijavu policiji, pri čemu je i kod takvog susreta obveza čuvara reagirati na uzurpaciju državnog zemljišta pa je napravio lugarski izvještaj i tuženik je pokrenuo sudske postupke. Svjedok je izrijekom kazao da je lugar često obilazio predmetnu nekretninu ne samo jer je to u obvezi nego jer je blizu Trogirske obilaznice dakle uz magistralu pa je time obilazak gotovo bio na dnevnoj bazi. Kazao je da je tuženik taj koji da je u kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine i prije 2012. jer je riječ o zakonskoj obvezi, naime sva zemljišta koja su u programu gospodarenja daju se u posjed tuženiku koji poduzima i mjere očuvanja šuma i protupožarne mjere. Svjedok je kazao i kako je 2011. pravna osoba Cestar deponirala materijal na ovom zemljištu pa da je tuženik podigao prijavu koja je riješena nagodbom i isplatom od strane te pravne osobe.

56. Iskaz ovog svjedoka sud u cijelosti cijeni vjerodostojnim, detaljnim i u skladu s ostalim dokazima u spisu predmeta . Naime ne nalazi se da bi taj iskaz bio kao takav iznesen u cilju poboljšanja pravnog položaja tuženika u ovom sporu, ovo posebno kada taj iskaz obiluje stručnim, detaljnim i objektivnim izlaganjima, o načinu vršenja kontrole i zaštite te provođenju mjera na predmetom spora, a u skladu je s činjeničnim stanjem iz spisu priložene materijalne dokumentacije. Svjedok je detaljan u opisu službenih radnji u svezi konkretnog postupanja lugara koji je prema podacima u spisu predmeta bio izložen i napadu kao službena osoba u obavljanju dužnosti od strane naprijed dva svjedoka rodbinski povezana s tužiteljicom upravo za vrijeme obavljanja redovnog posla obilaska i zaštite nekretnine. Iskazu ovog svjedoka sud poklanja u cijelosti povjerenje u smislu toga da je tuženik s punim uvjerenjem poslove zaštite šume obavljao na predmetnom zemljištu gotovo svakodnevno, kako tijekom kritičnog događaja tako i prije istog, poduzimao zaštitne mjere odgovarajuće prijave protiv uzurpatora, ne samo svjedoka u ovom postupku već i druge pravne osobe, T,. Tu je za dodati kako je podacima iz spisa Trgovačkog suda pregledanom za potrebe ovog postupka, riječ o pravnom subjektu čiji puni naziv glasi Cestar d.d. za građevinarstvo, što dovodi do zaključka kako je riječ o pravnoj osobi koja u svom poslovanju kao građevinska firma obavlja poslove prijevoza, građevinskog materijala, što potvrđuje iskaz ovog svjedoka u onom dijelu kojim je opisivao da je tuženik protiv ove pravne osobe reagirao prijavom koja je završila nagodbom upravo zbog nezakonitog odlaganja građevinskog otpada na predmetnom zemljištu kojim gospodari tuženik, što je uostalom i potvrđeno pregledom spisa Trgovačkog suda.

57. Svjedok DD saslušan na ročištu 11.travnja 2025. (list 97) u bitnom je kazao kako je vidio OD kako čisti predmetnu nekretninu, a za koju mu je imenovani kazao da je njegova, da ju je kupio od Graditelja, čemu se svjedok začudio jer smatra da je riječ o velikom novčanom kupoprodajnom iznosu cijene koju je za isto trebao dati; JD taj svjedok ne poznaje; da je prije ČD, R bio u posjedu nekretnine; jer on blizu živi na Pantani udaljenosti 200 m od predmetne nekretnine pa zna situaciju s zemljom; nikada da nije primijetio da bi se netko prepirao na zemljištu; da je vidio neke prijevoznike da bi iskrcavali građevinski otpad na obilaznici , ali da mu nije poznato da bi bilo prijepora istih s ČD; predstavnike tuženika da nije viđao; objasnio je da je ČD viđao na onom dijelu zemljišta prema obilaznici udaljenosti 20 m od iste, gdje da je čistio nekretninu od žbunja od česmine, na nekretnini da je vidio bager koji da je dugo tu stajao, ali unazad dvije godine da je pomaknut; ČD da zna površno, s RD se ne druži jer da nisu u posebnim susjedskim odnosima.

58. Iskaz ovog svjedok sud uzima uvelike sa zadrškom na način da cijeni djelomično istinitim, odnosno u onom dijelu koji nije suprotan s materijalnom dokumentacijom. Naime, ovaj svjedok je dao uopćene odgovore i saznanje crpio ne neposrednim uočavanjem stanja na zemljištu, već je iskaz uobličio prema onom što je saznao od samog OD pa tako i da je u razgovoru s njim saznao da je kupio predmet spora od graditelja da je on u posjedu istog, no ne cijele, već onog dijela uz magistralu udaljenu od iste 20 m na dijelu kojim je istu čistio od žbunja i česmine, pri čemu se ne može zanemariti otvoreno čuđenje kako je to moguće, obzirom na veliku vrijednost takvog kupoprodajnog ugovora. No kad se ovaj iskaz dovede u svezu s iskazom svjedoka OD koji je kazao da je održavao u gornjem dijelu predmeta spora masline, dakle u tom dijelu iskaz bi odgovarao iskazu OD u pogledu eventualne lokacije uz obilaznicu . No, navod da nije vidio lugara dokazuje da ne bi bilo istinito što je kazao da poznaje situaciji na nekretnini, a da je to tako potvrđuje njegov daljnji navod da nema saznanja o nesuglasicama na nekretnini, iako svjedoci ČD i RD, posebno materijalni dokazi u spisu potvrđuju da je bilo na nekretnini događaja koja jesu predstavljala nesuglasje s tuženikom, o čemu bi ovaj trebao imati saznanja obzirom na svoj navod da poznaje prilike na terenu,. Stoga se zaključuje da većinu saznanja ovaj svjedoka crpi iz komunikacije s OD, odnosno. Zbog velikog proteka vremena od 10.travnja 2012 do dana kad je svjedok iskazivao u 2025. , moguće je da nije dao točna saznanja ovo posebno potvrđuje da je iskazivao o bageru koji je na nekretnini bio do prije dvije godine što nije vremeski okvir bitan za predmet ovog spora. Naposljetku navod ovog svjedoka svakako ne ide u prilog tužiteljice za koju je izrijekom i kazao da ju nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini.

59. Svjedok ND saslušan na ročištu za glavnu raspravu 19. svibnja 2025. (list 115) šumarski tehničar koji je u bitnom kazao da je 10 travnja 2012. bio zadužen na predmetnom terenu na kojem se nalazila sporna čestica, kao nadzor od strane Hrvatskih šuma, i to na radnom mjestu lugara; teren da je gotovo svakodnevno obilazio. Hrvatske šume da su dobile parnicu protiv T; da ga je njemu nadređeni ZD, uputio da nadzire taj teren, koji da je unutar plana gospodarenja Hrvatskim šumama, što znači da je unutar 10-ogodišnjeg plana o tome što će se raditi na određenom području, zbog čega da je bio i upućen na nadzor; taj dan da je vidio kamion koji iskrcava otpad, no ne može se sjetiti je li samo zemljišni ili i građevinski, svakako da je to slikao ; predstavio se kao službena osoba, da bi mu vozač kamiona kazao, da mu je odlaganje dopustio OD, pa da će njega i pozvati. OD po dolasku da ga je prepoznao jer je bio prisutan kad je T bio uhvaćen u prekršajnom postupanju odlaganju zemlje i materijala. Tom prilikom da je prema njemu tad bio neugodan, verbalno ga je napao, pokušao je i fizički, ali je spriječen od suvozača kamiona, angažiranog od vlasnika O, da nije prijavio napad na sebe kao napad na službenu osobu, već da je napisao izvješće koje da i sad posjeduje. OD da je pozvao sina ZD, a kada je ovaj došao na isti način je vikao na njega kao i OD, čak da ga je ČD spriječio da i fizički nasrne na njega zbog kojeg ponašanja da mu je bilo jako nelagodno o čemu da je izvijestio svoje nadređene, čak da se je osjetio životno ugrožen zbog čega je kazao da sam više neće ići na taj teren. No, da su mu nadređeni kazali da mora jer je to njegov posao i zadužen je za taj teren. Tada da je voditelj podružnice ŽD kazao da se čuo s OD i da je on iskazao volju da će dogovorno riješiti ovu situaciju. OD mjesec dana je odgađao odlazak u sjedište Hrvatskih Šuma u Splitu, te da mu je voditelj naposljetku kazao ništa od dogovora. Ne zna je li OD imao odvjetnika, niti je li se obraćao pravnoj službi. Ponovio je kako je prije ovog događaja kontakt s ČD i RD, ostvario vezano vezano za deponiranje koje je Cestar vrši na terenu i kada je on po utvrđenju (GPS uređaja) da je riječ o terenu Hrvatskih šuma, vršio nadzor, tad da je OD bio ljubazan, pozvao se na to da je riječ o njegovom zemljištu,u smislu vlasništva, međutim podaci kojima je ovaj svjedok raspolagao govorili su suprotno, zbog čega da je telefonski nazvao OD i govorio mu da prestane s deponiranjem. Također ističe da je najviše površinske štete nastalo, kada je OD doveo bager i ravnao zemlju i radio nekakav put. Kako ga njegovi nadređeni nisu makli s ovog terena, daljnji nadzor vršio je na način da bi se skrio u obližnje mjesto, te fotografirao svako odlaganje na zemljište, a potom bi zvao te privatne osobe, da pokupe ostavljeno kako ne bi dobili prijavu. Nakon nekog vremena nadređeni su mu ponudili novo radno mjesto što da je prihvatio. On da je nadzor tog terena vršio od 2011 .a prije njega neki dr kolega lugar sada pok. AD i tad da nije bilo problema; da je ČD, odnosno RD, sreo par mjeseci ranije prije 10. travnja 2012.; potom se ispravio i kazao da je ipak OD vidio 2012. da čisti trsi od žbunja nekretninu, no ne i zadnjih par godina, da ne zna je li teren bio ograđen; da se sjeća da su bile divlje masline više kao grmovi i to sporadično položeni na terenu, a da je riječ o prilično nedostupnom terenu, da je Građevinski objekt bio na dnu parcele, ali da to nije predmet spora, jer da je deponiranje materijala bilo s gornje strane parcele; u nadzoru da ga je jednom prilikom kad je bio odsutan mijenjao kolega ŠD, a on je sad koliko zna u Švicarskoj; osim GPS, te plana upravljanja, nadzor nad nekretninama za koje bi znali da bi Hrvatske šume gospodarile, provodili su uz pomoć karata koje su bile obojane, raznim bojama i pisalo bi točno brojčano i slovima, npr. 31D je bila ta čestica; brojevi, i slova u toj oznaci znače interne oznake; 31 je znak odjela, a D je oznaka odsjeka.

60. Iskaz ovog svjedoka sud uzima vjerodostojnim, detaljnim i okolnosnim, ovo posebno jer je riječ o službenoj osobi koja je zatekla ČD i RD u nezakonitom istovaru materijala i pokrenuo odgovarajuće postupke. Tu je za kazati da iako u jednom trenutku može biti procijenjeno da izlaganje nije u prilog tuženika. ovo u smislu korištenja nekretnine od ČD i RD i prije 10 travnja 2012. u sjevernom gornjem dijelu nekrentine, svjedok sam sebe ispravlja navodeći da ga je vidio tijekom 2012. kako RD čisti nekretninu, a prije u situaciji kad je T zatekao u prekršajnom postupanju 2011. Ovo sud nalazi razumljivim obzirom na protek vremena od 10. travnja 2012.,sastavljanja lugarskog izvješća do danas, pa ovaj iskaz u cijelosti smatra potvrdom tuženikovih navoda. Tu je za kazati je sud shvaćanja da u situaciji kad je ovaj svjedok unatoč prijetnjama koje je doživio na svom radnom zadatku o čemu je upoznao nadređene, nastavio obavljati posao nadzora spornog zemljišta, uzima i utvrđenim da je kojim slučajem tuženik i ranije uočio da ČD i RD ili neke treće osobe vrše uzurpaciju nekretnine kojom gospodari tuženik, da bi kao službena osoba svakako reagirao na počinjeni prekršaj kao što su uostalom i reagirao optužnim prijedlogom te izvješćem, naspram ranije T, ali i naspram ČD i RD, dakle isto dovodi do zaključka da ipak očito, tad prije **.**.2012. ČD i RD nisu imali faktičnu vlast nad predmetom spora, a to svakako nije imala tužiteljica, ovo posebno kad se uzme i činjenica da je svjedok kazao da je riječ o nedostupnom terenu, zaraslih stabala maslina, što dovodi do daljnjeg zaključka da isti nije ni bio održavan. Nadalje iskaz ovog svjedoka se nalazi bitnim i kod ocjene lokacije predmeta spora ovo posebno kada se isto dovede u svezu sa iskazom svjedoka DD koji je kazao da je ČD viđao na dijelu zemljišta prema obilaznici udaljenosti 20 m od iste, dok ovaj svjedok navodi da je kamione vidio samo na gornjem dijelu nekretnine kod obilaznice, time se potvrđuje da je predmet spora tek dio predmetne nekretnine uz zaobilaznicu.

61. Na istom ročištu saslušana je tužiteljica koja je kazala da kad su kupili teren 1991. da ga je obišla, kasnije da nije dolazila na njega, sve da je prepustila suprugu kojem da je dala i punomoć, ona da se je brinula o obitelji; da su prvi problemi na terenu, u smislu toga da bi joj se osporavalo, da bi nekretnina bila njezina, počeli odmah kad su tražili uknjižbu koja je zatražena po kupnji tamo negdje 1991. i do danas taj postupak da nije riješen, a problema na terenu s lugarom prije ovog događaja, dakle prije 10. travnja 2012., ranije, da nije bio.

62. No, na upit kakvu je punomoć dala suprugu nije se mogla sjetiti pa tako ni tko je izradio punomoć, kao ni godinu, ni je li deponirana, odnosno je li bila uopće u pisanom obliku, jer da se ne može sjetiti ničega jer da je nakon operacije štitnjače dosta toga pozaboravljala, sjeća se samo gospodina sada pok. Piteša, koji da je bio stečajni upravitelj Graditelja u stečaju i da je on izrađivao pisanu dokumentaciju.

63. Iz iskaza tužiteljice ne nalazi se utvrđenim da bi ista vršila faktičnu vlast nad predmetom spora iako je nastojala tužiteljica istim prikazati da ju vrši putem supruga. Naime dovođenjem ovog iskaza u svezu s materijalnom dokumentacijom, ne nalazi se utvrđenim ni da je sama ušla u posjed ovo na temelju priloženog sadržaja kupoprodajnog ugovora, kao ni da bi opunomoćila OD, Svakako imenovana ne spominje sina RD da bi ovlastila da on vodi brigu o nekretnini .Naime iz njezinog iskaza proizlazi da je 1991 kad da je navodno kupila predmetnu nekretninu da je odmah saznanja da postoje problemi s vlasništvom jer nije mogla uknjižiti istu na temelju predmetnog ugovora. Iako konkretno nije riječ o vlasničkoj parnici navedeno dokazuje u ovom postupku neistinitost navoda imenovane o činjenicama o kojima ovisi odluka u ovom postupku ovo posebno kad se iskaz dovede u svezi s iskazom lugara , pa i svjedoka DD posebno s materijalnom dokumentacijom i to kupoprodajnim ugovorom iz kojeg ne proizlazi da je u posjed stupila zaključenjem istog niti da bi upravo predmet spora bio obuhvaćen tim ugovorom.

64. Na ročištu održanom 30. rujna 2025. tužitelj je predložio dopunu nalaza i mišljenja prema zaprimljenom podatku tuženika iz podneska zaprimljenim na tom ročištu .

65. Tu je za kazati kako je tuženik dostavio podatak izrađen po geodetu koji nije ovlašteni vještak u ovom predmetu te u ovom predmetu sud vjerodostojnim, potpunim i stručnim cijeni nalaz i mišljenje vještaka KD geodeta koji je izradio nalaz i mišljenje , usmeno ga iznio te su stranke imale prilike postavljati mu i pitanja, tražiti dodatna objašnjenja, uz to taj vještak je izradio i dodatnu pisanu dopunu nalaza i mišljenja na koje stranke nisu imale primjedbe, a prihvaćanjem istog tužiteljica je i uredila i time postavila konačni tužbeni zahtjev. Tužitelj je na ročištu zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev da se vještak očituje na privatnu ispravu dostavljenu od tuženika na tom ročištu izrađenu po nekoj trećoj osobi, dakle u 2025. u situaciji kad je od 2012. isti imao mogućnost za dostavu pismena u spis, stoga, sud nije našao osnovanim prihvatiti isto kao dokaz na koji bi se trebao očitovati ovlašteni vještak imenovan u ovom predmetu ,ovo posebno kad stranke nisu imale primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka KD i kad se uzme u obzir da su u ovoj posjedovnoj parnici u trajanju od punih 13 godina strankama dostatno pružene mogućnosti iznošenja i predlaganja dokaza. S tim da provođenje ponovne četvrte dopune nalaza i mišljenja isključivo u pogledu očitovanja na granice nekretnine pod ingerencijom zaštite tuženika, ne bi dovelo do drugačije odluke o predmetu spora, obzirom na prihvaćeni prigovor nedostatka aktivne legitimacije, zbog čega je odustao od daljnjeg izvođenja predloženih, a neizvedenih dokaznih prijedloga kao suvišnih.

66. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

67. Naime, tužiteljica nije dokazala da je stupila u posjed posebno ne da je posljednji mirni posjednik nekretnine koja je predmet spora.

68. Nadalje, sam čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu. No, ni ponašanje tuženika nije prema tužbenom zahtjevu nađeno kao uznemiravanje ili pak smetanje, radnja nije objektivizirana u smislu zakonske pretpostavke za posjedovnu zaštitu.

69. Stoga se navodi tužiteljice ukazuju kao neutemeljeni budući da tužiteljica nije dokazala da bi postojale sve zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite u smislu naprijed citirane odredbe članka 21. stavak 1. ZV-a.

70. Ovakvi zaključci u prvom redu proizlaze pažljivim čitanjem sadržaja priložene dokumentacije pa tako iz Kupoprodajnog ugovora priloženog uz tužbu proizlazi kako je **.**.1991. JD sklopila isti s stečajnim dužnikom Graditelj iz Trogira zastupanom po stečajnom upravitelju Boži Piteša; predmet kupnje je ukupna imovina GP Graditelj u stečaju po uvjetima iz usmenog javnog nadmetanja od 15. srpnja, za cijenu od 13.130,000,00 dinara; imovina koja je predmet kupnje jest taksativno nabrojena i to: građevinski objekti, strojevi, oprema, materijal, sitni inventar prema popisu komisije od 15.svibnja 1991., čest zem 1076 ko [katastarska općina]; člankom VII ugovora posebno je naznačeno da nakon što kupac podmiri iznos kupoprodajne cijene, izvršit će se predaja imovine što će se konstatirati zapisnikom. No, takvog podatka bilo o isplati kupoprodajne cijene, bio zapisnički predaje posjeda baš predmetne nekretnine, spisu ne prileži.

71. Spisu prileži dodatno pismeno potpisano po Silvani Rinčić sudskom vještaku za geodeziju od 19.travnja1992. prema kojem je imenovana izvršila identifikaciju vlasništva i posjeda poduzeća Graditelj u kojem stoji oznaka betonare na Pantani, č. zem. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina].

72. No, navedeno prema mišljenju suda ne predstavlja dokaz posjeda faktične vlasti tužiteljice nad nekretninom koja je predmet spora, no takvo nešto ne proizlazi ni iz ostale dokumentacije u predmetu, a i sama u iskazu navodi da ju kao takvu nije vršila također iz dokaza ne proizlazi niti da je tužiteljica kao izvanknjižna vlasnica ujedno i posredni posjednik nekretnine koja je predmetom spora, a koja da bi faktičnu vlast vršila putem supruga.

73. Svjedoci koji su sin i suprug tužiteljice ovaj sud ne sagledava kao osobe preko kojih je možebitno tužiteljica vršila faktičnu vlast predmeta spora, ne samo jer im ona nije mogla prenijeti na jer ju sama nije imala, već i jer nije utvrđeno da bi ju imenovani vršili.

74. Tužiteljica se naime, nije ponašala kao posjednik, ali nije ni postala posredni posjednik očitovanjem volje da bi svoju faktičnu vlast izvršavala putem supruga i sina kao neposrednih posjednika. Naime, faktična vlast posrednog posjednika postoji kroz njegov odnos s neposrednim posjednikom te ne mora biti i redovito nije vanjski vidljiva, a posredujući odnos je odnos neposrednog i posrednog posjednika u kojem neposredni stvar posjeduje kao netko tko ju je ovlašten posjedovati "kroz neko vrijeme" kao npr. plodouživatelj, najmoprimac i sl. ili ju je obvezan kroz neko vrijeme posjedovati kao čuvar i sl., a da potom treba stvari predati posrednom posjedniku u neposredan posjed. Nadalje, da bi odnos neposrednog posjednika s drugom osobom u pogledu određene stvari bio posredujući odnos, zbog kojeg će ta druga osoba imati posredan posjed iste stvari, potrebno je da taj njihov odnos ima dvije nerazdvojne komponente: 1. je ovlast ili obveza neposrednog posjednika da stvar posjeduje privremeno "kroz neko vrijeme" i okviru više ovlasti posrednog posjednika iz koje je izvedena i 2. jest zahtjev posrednog posjednika neposrednome, neka mu taj preda stvar u neposredan posjed nakon što prestane biti ovlašten ili obvezan posjedovatelj. Dakle, kako tužiteljica nije dokazala da je sama stupila u posjed nekretnine time i zasnovala faktičnu vlast nakon navodne kupoprodaje, dakle nije dokazala da je i sama bila ovlaštena posjedovati predmet spora, ovo posebno kad se navedeno dovede u svezu s prekršajnim presudama i sudskom nagodbom prema kojoj prije 10.travnja 2012. je u neovlaštenom posjedu bio T, no posjed je tuženik vratio i vršio ga redovnim obilaskom i mjerama zaštite, osnovanim se nalazi prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice pa joj nije moguće ni pružiti posjedovnu zaštitu u smislu članka 22. ZV-a. kako se to traži petitom, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti ovo posebno jer sud prihvaća da bi posljednji mirni posjednik predmeta spora vršio upravo tuženik o čemu su iskazivale službene osobe koje svakodnevno vrše nadzor zemljišta kojim gospodari tuženik.

75. Tu je za kazati kako iz spisu priloženog obrtnog registra na ime obrtnika tužiteljičinog sina RD koji je prema rezultatima dokaznog postupka osoba koja je dala nalog vozaču kamiona za iskrcaj zemlje i građevinskog materijala, proizlazi da je imenovani i vlasnik teretnog vozila što dokazuje i činjenični opis optužnog prijedloga u pogledu radnje prekršaja, što dovodi do zaključka kako je svjedok RD osoba koja je 10. travnja 2012 vršila deponiranje slijedom čega je reagirao djelatnik tuženika, no imenovani nije tu radnju poduzimao za majku već je radnja vršena za obrt čiji je vlasnik. Navedeno potvrđuje obrtni izvadak ( list 39 spisa) čiji obrt naziva Keko kop u opisu poslovanja obavlja poslove prijevoza tereta ,zemljane radove, uzgoj maslina. I dovođenjem istog u svezu s personalnim dokazima te materijalnom dokumentacijom dovodi do zaključka da ni imenovani nije vršio neposrednu faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom, ali ni kao posredni posjednik majke, što ide također u prilog prigovora nedostatka aktivne legitimacije, već se takva radnja može se smatrati učinom smetanja posjeda naspram tuženika.

76. Dakle, analizom provedenih dokaza, sud je utvrdio kako suprotno navodima tužiteljice ona nije bila posljednji mirni posjednik predmetnog stana, već je isključivi posjednik bio upravo tuženik koji je i kao posjednik postupao u cilju zaštite tog posjeda odgovarajućim prijavama zbog uzurpacije na dan 10. travnja 2012.

77. Naime sud nalazi da je tuženik dokazao u postupku da je isti bio u posljednjem mirnom posjedu predmeta spora, što osim iskaza službeni osoba saslušanih svjedoka tuženika dokazuje nalaz i mišljenje vještaka odnosno dopuna sa skicom i kartama, jer su nekretnine u trenutku navodnog smetanja pod upravom tuženika koji je kvalificirani posjednik , što potvrđuje i Plan gospodarenja (list 37) Hrvatskih šuma, a da je svakodnevno vršen nadzor dokazuju u postupku saslušani svjedoci ZD i ND . Tu je za istaknuti da su isti saslušavani u svezi službene dužnosti koju su vršili, prethodno valjano upozoreni po zakonu da su dužni kazivati istinu da je lažni iskaz kazneno djelo, ovo posebno kad takvo upozorenje ima dodatnu težinu upozorenja jer su iskazivali kao službene osobe, a čiji iskazi su cijelosti jasni, okolnosni i uvjerljivi te ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica Stoga navod tužitelja da to što nije bilo nikakvih intervencija prije događaja od 12.travnja 2012. bi dokazivao da tuženik nije bio posljednji mirni posjednik, je neosnovan i pogrešan jer intervencije u smislu prijava, službene osobe tek ukoliko u okviru obavljanja službenih dužnosti uoče prekršaje, odnosno postupanja protivno Zakonu o šumama, a osim predmetnog događaja, prije istog je tuženik takvu intervenciju dokazao da je bila zbog postupanja društva Cestar koji je zbog prekršaja kažnjen, ali i obvezan na naknadu prouzročene štete .

78. Nadalje dodatno je za kazati da tužiteljica kod tužbenog petita nije jasno naznačila koja bi to radnja postupanja tuženika bila opisno radnja uznemiravanja ovo pod pretpostavkom da je imala posjed, a što nije, kada traženje cit: " utvrđenje smetanja posjeda u vidu pokušaja tuženika spriječiti tužiteljicu u izvođenju radova, zamalo pa i uporabom sile fizičkim obračunom s prijevoznikom", ne samo da nije objektivizirano u smislu konkretiziranog učina već je ostalo u pokušaju (kako to petitom zatraženo), a i iz rezultata dokaznog postupka proizlazi suprotno, da su neosnovane i nezakonite radnje vršili upravo u ovom postupku svjedoci ČD i RD , dakle radnja učina smetanja posjeda nedovoljno je određena za eventualno posjedovnu zaštitu, ovo posebno kad je osnovna svrha zaštite posjeda , uspostaviti stanje koje je postojalo prije učinjenog smetanja, što doduše petitom nije ni zatraženo jer je tužitelj naznačio kako je smetanje izvršeno radnjom uznemiravanja, ne i oduzimanjem posjeda, no, ipak prihvatom takvog tužbenog zahtjeva bila bi dovedena u pitanje i društvena opravdanost tuženikovog legitimnog postupanja kod uočenog prekršaja prema Zakonu o šumama. Svakako, poduzeta radnja prekršajnog kažnjavanja od strane tuženika, ne bi predstavljala radnju uznemiravanja u posjedu .

79. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 164. st. 1. i 2. ZPP-a jer sud odlučuje na određeni zahtjev stranke koji je konkretno od tuženika zastupanog po djelatniku, izostao, budući da nije popisao za koje točno radnje i u kojoj visini isti potražuje trošak. pri čemu se ističe kako isti nije bio zastupan po punomoćniku u osobi odvjetnika kojem bi eventualno pripao trošak popisan po Tarifi o naknadi i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine 138/23) ovo uz pretpostavku točno određenog zahtjeva, sukladno naprijed navedenom članku Zakona.

80. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 3. studenog 2025.

SUTKINJA

Mirna Veža

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženoj po punomoćniku

- u spis