Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-2858/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu pojedincu Nadi Šumiga, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Ide Labaš, uz sudjelovanje Mire Zagorec kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ĐN iz [adresa], koju brani Borislav Planinc, odvjetnik iz ZOU Borislav Planinc i Zlatko Planinc iz Varaždinskih Toplica, zbog povrede odredbe iz čl. 10. st. 1. toč. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) povodom optužnog prijedloga Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, Klasa: 211-07/24-5/28919, Urbroj: 511-14-07-24-1 od 21. listopada 2024., na temelju članka 182. toč. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/2022), u redovnom postupku, nakon održane glavne rasprave 29. listopada 2025. u nazočnosti okrivljene, a u odsutnosti predstavnika tužitelja, 3. studenog 2025. javno objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljena ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1959. u [adresa], od oca Đ i majke H, djev. G, s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, završena OŠ, umirovljenica, s mjesečnim primanjima od 403,00 eura, udovica, majka jednog punoljetnog djeteta, prekršajno nekažnjavana

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

I. da bi dana 11.10.2024. u 09:00 sati u mjestu Poljanec, općina [adresa], grad/općina Ludbreg Policijska postaja Ludbreg zaprimila je dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg Kl. 552-06/24-04/4, Urbr. 139-046-30-11-24-10 o prijavi nasilja ĐN prema unuku HN rođenog **.**.2018. godine OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa]. Postupajući po zaprimljenom dopisu, objavljenim obavijesnim razgovorima utvrđeno je da je krajem 8. mjeseca (neutvrđenog datuma) 2024. godine jedanput došlo do tjelesnog kažnjavanja djeteta od strane okrivljene ĐN prema unuku HN. Do tjelesnog kažnjavanja djeteta HN došlo je na način da je ĐN zbog neposlušnosti HN i što ju je isti udario u predjelu tijela, jednom povukla istog za kosu, a što je ponižavajuće postupanje prema djeci,

II. pa da bi time počinila prekršaj iz članka 10. st. 1. toč. 2., kažnjivo po članku 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

jer nije dokazano da bi okrivljena počinila djelo za koje se tereti.

III. U vezi troškova prekršajnog postupka sud je odlučio da na temelju članka 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 4., 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljene zbog prekršaja pravno i činjenično opisanog u izreci ove presude.

2. Na okolnosti optužnog prijedloga ispitana je okrivljena ĐN koja je ista iskazala kako je prošle godine, negdje u kolovozu, njena kćer GN izašla iz bazena te se željela presvući, a kako ne bi mokra hodala po kući, to je HN poslala na gornji kat po ručnik. HN nije bilo jedno vrijeme natrag pa ju je zamolila da ide vidjeti da li se nije nešto dogodilo. Došla je do kupaone te je pitala HN da što radi, da ga mama čeka, na što se on zaletio prema njoj, a ona mu je samo stavila ruku na glavu kako bi ga zaustavila da se ne zaleti u nju. Pojašnjava da se HN zaletio prema njoj s rukama ispruženim ispred sebe te ju je uspio s jednom rukom udariti u predjelu trbuha prije nego što ga je ona zaustavila na način kako je navela u svojoj obrani. Ona je uzela ručnik i otišla dolje, a nakon kraćeg vremena se HN spustio dolje. HN je preko tjedna kod oca obzirom da ide u školu u Martijanec, a od petka popodne poslije škole pa do nedjelje navečer je kod njih. Ona s HN nema nikakve probleme, nije ih imala ni prije, a ni poslije predmetnog događaja. Njena kćer ima takvo radno vrijeme da radi subotama i praznicima tako da HN zapravo dosta vremena provodi s njom. HN je živahno dijete, malo je čak i hiperaktivan. Smatra da joj nije potrebno izreći predloženu zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana jer smatra da joj to nije potrebno obzirom da između HN i nje nema nikakvih problema.

Na pitanje branitelja da li se HN nekome žalio na taj postupak odgovara da koliko ona zna ne. Na daljnje pitanje branitelja da li se žalio socijalnoj radnici odgovara da ne, da je ona sama rekla što se dogodilo. Na daljnje pitanje branitelja kako to da ona živi zajedno s kćeri odgovara da je prodala svoju kući i preselila se k svojoj kćeri nakon što se ista razvela i počela borbu za skrbništvo za HN, a sve kako bi pomogla u čuvanju i odgoju djeteta. Sama je odgojila dvoje djece. Na daljnje pitanje branitelja da li je bila ikad prije prijavljivana odgovara da nije. Na daljnje pitanje branitelja da li je prije tog događaja imala kakve probleme s HN, odnosno da li se HN žalio na bilo kakav njezin postupak odgovara da ne. Na daljnje pitanje branitelja da li je njezina mirovina opterećena davanjima odgovara da da, otplaćuje vlastiti kredit u mjesečnom iznosu od 114,00 eura, te kredit iza njenog pokojnog sina u iznosu od 40,00 eura mjesečno.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinju GN, kćer okrivljene, koja je iskazala kako se sjeća da su se negdje u 8. mjesecu 2024. spremali na kupanje u bazen koji im je u dvorištu, a ona je skočila u bazen obučena. Poslala je HN u kupaonu da joj donese ručnik, a kako ga nije bilo duže vremena, to je mama išla vidjeti što se događa. HN nije mogao doseći do ručnika te je njena majka htjela uzeti ručnik, ali HN joj to nije dao jer joj je on želio donijeti ručnik te se počeo zaletavati i udario je majku u trbuh. Ona ga nije začupala, već je samo stavila ruku na njegovu glavu kako bi ga spriječila da je dalje udara. Ona događaj nije vidjela, međutim kako je stajala u podnožju stepenica, to je čula što se događalo. Također joj je mama opisala što se dogodilo jer ju je pitala s obzirom da je čula prepirku između nje i HN. Također je razgovarala i s HN, a kako je u to vrijeme imala sudski postupak s bivšim suprugom, to joj je HN rekao da će reći tati da ga je baka začupala. Kad mu je rekla da joj pokaže kako ga je baka začupala, pokazao joj je da mu je baka ruku stavila na glavu, a kad mu je rekla da to nije čupanje, HN joj je odgovorio da je njemu to čupanje. Nikad prije i nikad poslije nema problema između njene majke i HN. Brata i nju je sama odgojila i podigla na noge, te nikada na nijednog od njih nije podigla niti ruku, niti glas, a kamoli da bi ih čupala.

4. U tijeku postupka pročitano je: obavijest broj 00335937, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 17. listopada 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka od 17. listopada 2024., zahtjev za izricanje zaštitne mjere, službena bilješka o uvidu o prijavljivanosti, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji sastavljen od PP Ludbreg dana 17. listopada 2024., podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg od 8. listopada 2024., rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg od 22. veljače 2024., mjesečno izvješće voditelja mjere stručne pomoći i potpore, te izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije na ime okrivljene od 28. travnja 2025.

5. Branitelj je u završnoj riječi naveo kako obrana prije svega želi istaći da ni iz samog opisa navodnog inkriminiranog ponašanja okrivljene, a pogotovo iz njezine obrane te iskaza danas saslušane svjedokinje, ne proizlazi da bi to ponašanje predstavljalo tjelesno kažnjavanje ili ponižavajuće postupanje prema djetetu kako to pogrešno smatra optužba, pa zapravo prekršaja za koju se okrivljena ovdje tereti ni činjenično, ni pravno nema. Na to naravno ukazuje i sve ono što je rečeno u obrani i iskazu u pogledu ponašanja i iskustva okrivljene kao majke i odgajateljice, sada već s njezinih preko 66 godina starosti. Upravo radi navedenog gotovo da je apsurdno predlaganje da se takvoj osobi izrekne zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana imajući u vidu njezinu svrhu zakonskog propisivanja i smisla njezinog provođenja. Stoga obrana smatra da okrivljena nije počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret te predlaže da je sud oslobodi od odgovornosti za isti. Ako pak bi sud svejedno smatrao da postoji prekršaj za koji je optužena, sve okolnosti istog ukazuju na niz olakotnih činjenica i okolnosti koje postoje na strani okrivljene, kako u smislu samog načina i razloga događaja, tako i u smislu karakteristika njezine osobnosti, pa slijedom toga u svakom slučaju bi zasluživala maksimalno ublažavanje novčane kazne ukoliko bi ista bila izrečena, dok kako je već naprijed rečeno, predložena zaštitna mjera ni u kom slučaju ne bi trebala biti izrečena.

6. Na temelju provedenog postupka, analizirajući i ocjenjujući obranu okrivljene, iskaz ispitane svjedokinje te uvidom i čitanjem u spisu priležećih materijalnih dokaza, u pojedinačnoj i međusobnoj vezi na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, nedvojbeno proizlazi zaključak da nije dokazano da je okrivljena počinila djelo za koje se optužuje.

7. Naime, odlučnu činjenicu za koju se okrivljena tereti, odnosno da bi tjelesno kaznila svog unuka HN, a kako joj se to stavlja na teret optužnim prijedlogom, ista osporava navodeći da HN nije začupala, već mu je stavila ruku na glavu kako bi spriječila HN da se ne zaleti u nju, da je isti živahno dijete, malo čak i hiperaktivno. Svjedokinja GN u svom svjedočkom iskazu je potvrdila je obranu okrivljene, dakle da nije bilo čupanja HN od strane okrivljene već da je okrivljena samo stavila ruku na Lukasovu glavu kako bi ga spriječila da je dalje udara. Pri tome je detaljno iskazivala i o načinu na koji je od HN tražila da joj pokaže što se dogodilo, te joj je isti pokazao da mu je okrivljena stavila ruku na glavu, što svakako ne predstavlja čupanje.

8. Obzirom na navedeno sud je u sumnji u pogledu odlučne činjenice riješio u korist okrivljene te je u smislu članka 182. toč. 3. Prekršajnog zakona istu za navedeno djelo prekršaja oslobodio prekršajne odgovornosti.

Stoga se provođenje daljnjeg dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim budući da je po ocjeni suda činjenično stanje u potpunosti utvrđeno.

9. U vezi troškova prekršajnog postupka sud je odlučio da na temelju članka 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 4., 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

U Varaždinu 3. studenog 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Mira Zagorec, v.r.

Nada Šumiga, v.r.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica

Ida Labaš

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, pismeno u dva istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog suda.

Presuda se dostavlja:

1. okrivljenoj: ĐN, Poljanec, [adresa]

2. branitelju: ZOU Borislav Planinc i Zlatko Planinc, Varaždinske Toplice, Trg A. Mihanovića 8

3. tužitelju: PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, Koprivnička ulica 15

4. za spis

Nakon pravomoćnosti:

1. Žrtvi nasilja: mljt. HN, po zakonskoj zastupnici GN, [adresa]

2. Policijska postaja Ludbreg, Koprivnička ulica 15 - PE

3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, Kardinala Franje Kuharića 12