Poslovni broj: Us I-1189/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega kao opunomoćenica zastupa majka mu RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, Kralja Zvonimira 114, Solin, OIB: 36162371878, kojega zastupa službena osoba HG (za koju je generalno zastupničko ovlaštenje pohranjeno pod brojem ovoga suda 39 Su-370/2019), radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 3. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev za poništenje točke 3. izreke rješenja tuženika Klasa: UP/I-211-03/24-07/982, Urbroj: 511-12-32-24-1 od 8. travnja 2024. koju se poništava samo u dijelu koji glasi „od dana izvršnosti ovoga rješenja“ pa se, u tomu poništenom dijelu, rješava „od 21. ožujka 2024.“ dok se, u odnosu na sav preostali dio te točke izreke toga rješenja, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Izrekom navedenoga rješenja tuženika (dalje: osporeno rješenje); tužitelju se ukida i oduzima u ovome rješenju označenu vozačku dozvolu (točka 1. izreke), koju je dužan predati tuženiku u roku od 8 dana od dana dostave ovoga rješenja (točka 2. izreke); s tim da prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole tužitelj mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od 2 godine od dana izvršnosti ovoga rješenja, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače (točka 3. izreke).

2. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Tužbenim zahtjevom traži poništenje pobijane točke 3. izreke osporenog rješenja (ne pobijajući ga u točkama 1. i 2. izreke).

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu i na raspravi, u bitnome, navodi kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti pobijane točke 3. izreke osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 3. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i uvodno imenovanih zastupnika stranaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o svim zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS-a) koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga zakona.

5. U dokaznom postupku u ovome sporu je čitana sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa tuženika u kojemu je doneseno osporeno rješenje a koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

7. U članku 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 144/22; dalje: ZSPC) je propisano:

„(1) Pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. (2) Negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su upisani.

(3) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

(4) Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

(5) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojima je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne mogu podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

(6) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola im je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.

(7) Vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

(8) Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova koristeći vozačku dozvolu izdanu u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemnu vozačku dozvolu izreći će se zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole u trajanju od dvije godine.

(9) Nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka i izricanje zaštitne mjere iz stavka 8. ovoga članka brišu se iz evidencije.

(10) Osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

(11) Osoba iz stavka 8. ovoga članka ne može podnijeti zahtjev za zamjenu vozačke dozvole izdane u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemne vozačke dozvole za hrvatsku vozačku dozvolu za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane korištenja vozačke dozvole, a zahtjev podnesen za vrijeme trajanja zaštitne mjere rješenjem će se odbaciti.

(12) Osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. (13) Osoba iz stavka 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom, a prije stjecanja prava na upravljanje vozilom, kao i osoba iz stavka 8. koja upravlja motornim vozilom prije isteka zabrane korištenja vozačke dozvole izdane u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemne vozačke dozvole, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

(14) Vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavaka 12. i 13. ovoga članka izreći će se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom odnosno zabrana korištenja vozačke dozvole u trajanju od:

1) najmanje šest mjeseci, ako je prekršaj počinjen drugi put,

2) najmanje 12 mjeseci, ako je prekršaj počinjen treći odnosno svaki sljedeći put. (15) Protiv rješenja iz stavaka 3. do 7. i stavka 11. ovoga članka ne može se podnijeti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.“ 8. U članku 2. ZSPC je, među ostalim, propisano:

„(1) Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja: 68) »vozač« je osoba koja na cesti upravlja vozilom,

69) »mladi vozač« je vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske,“

9. Člankom 9. Pravilnika o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu („Narodne novine“ 156/08, dalje: Pravilnik) je propisano: „Negativni prekršajni bodovi evidentiraju se po primljenoj pravomoćnoj odluci ili pravomoćnom prekršajnom nalogu, ukoliko nije bilo izjavljenog pravnog lijeka, u broju propisanom za pojedini prekršaj.“

10. Tužbom se osporeno rješenje pobija samo u dijelu pod točkom 3. izreke kojom je tužitelju određena dvogodišnja zabrana polaganja vozačkog ispita računajući od dana izvršnosti osporenog rješenja. Ne pobija ga se u dijelu pod točkama 2. i 3. izreke kojima je tužitelju ukinuta predmetna vozačka dozvola uz obvezu vraćanja iste tuženiku.

11. Tužitelj, u tužbi i na raspravi, u bitnome, prigovara kako slijedi. Tuženik da je znao i morao znati za svih 12 tužiteljevih negativnih prekršajnih bodova prije dana 21. ožujka 2024. kada je tužitelju izdana vozačka dozvola koja je potom ukinuta nepobijanim točkama 1. i 2. izreke osporenog rješenja. Stoga da je tuženik najkasnije toga dana morao tužitelju izdati rješenje iz gore citiranog članka 286. stavak 7. ZSPC. Budući da tuženik nije tako postupio, tuženik da je prouzročio tužitelju štetu u vidu troškova polaganja vozačkog ispita nakon kojega mu je izdana predmetna vozačka dozvola ukinuta, kao i troškova predstojećeg ponovnog polaganja vozačkog ispita s obzirom na dvogodišnju zabranu iz pobijane točke 3. izreke osporenog rješenja. Stoga da u konkretnome slučaju tužitelj trpi posljedice „greške ili propusta državnih tijela“ tj. tuženika. Takve greške „trebala bi snositi država“ te se one „ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građanina“ (pravno shvaćanje iskazano u točki 40. presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske). Protivi se stavu iskazanom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1070/2025-2 od 17. travnja 2025. Pravomoćnost presude osnovom koje su tužitelja pogodili predmetni negativni prekršajni bodovi da je nastupila više od 3 mjeseca prije izdavanja predmetne vozačke dozvole. To da je, u smislu konvencijskog jamstva pravičnosti postupka, kao i gore citiranog članka 9. Pravilnika; razuman rok u kojemu je tuženik, kao jedinstveno javnopravno tijelo, mogao izvršiti provjere svojih evidencija. Time što je tuženik, bez da je tako postupio, izdao tužitelju kasnije ukinutu vozačku dozvolu, tužitelju da je nastala prethodno opisana šteta.

12. Tuženik, u odgovoru na tužbu i na raspravi, u bitnome, navodi sljedeće. Iz razloga danih osporenim rješenjem i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1070/2025-2 od 17. travnja 2025., prigovori tužitelja da su neosnovani a osporeno rješenje zakonito. U konkretnome slučaju da, suprotno tvrdnjama tužitelja, nije došlo do greške na strani tuženika s obzirom da je podzakonskim aktom (Pravilnikom, a i uputama) propisan postupak provjere upisa negativnih prekršajnih bodova. Ta provjera, što da je vidljivo iz spisa tuženika, da je tuženiku pristigla nakon zaprimanja zahtjeva tužitelja za izdavanje vozačke dozvole koja da mu je izdana jer za to iz prethodno navedenih razloge nije bilo zapreke. Tim više što da zahtjev za izdavanje vozačke dozvole nije podnesen tuženiku Policijskoj postaji Solin nego Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj koja da u tomu trenutku nije imala zakonske osnove odbaciti taj zahtjev budući da u evidenciji MUP-a negativni prekršajni bodovi ne moraju biti razvidni u vrijeme podnošenja zahtjeva jer da se te bodove u tu evidenciju unosi sukcesivno. U konkretnome slučaju da je tek 1. veljače 2024. Općinski prekršajni sud u Splitu na predmetnu presudu stavio potvrdu pravomoćnosti, što da se vidi na primjerku iste u spisu tuženika. Tek nakon stavljanja te potvrde da ide dojava Postaji prometne policije Split koja potom to unosi u evidenciju MUP-a. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

13. Čitanjem spisa tuženika, ovaj je sud u ovome sporu utvrdio da su svi oni tužiteljevi negativni prekršajni bodovi zbog kojih je doneseno osporeno rješenje, bili evidentirani u evidenciji MUP-a prije nego je tužitelj podnio zahtjev po kojemu mu je izdana ona vozačka dozvola koja je ukinuta nepobijanim točkama 1. i 2. izreke osporenog rješenja.

14. Naime, tužitelj je za izdavanje vozačke dozvole zahtjev podnio dana 21. ožujka 2024. kojega mu je vozačka dozvola i izdana.

15. No u spisu tuženika je ispis iz evidencije MUP-a o negativnim prekršajnim bodovima za tužitelja, datiran „01.03.2024.“

16. Na tomu se ispisu vidi da su tada već bili evidentirani svi oni tužiteljevi negativni prekršajni bodovi osnovom kojih je osporeno rješenje doneseno.

17. Stoga tužitelju dana 21. ožujka 2024. nije trebalo izdati vozačku dozvolu nego rješenje iz gore citiranog članka 286. stavka 7. ZSPC.

18. U konkretnome slučaju, tužitelju je prvo izdana vozačka dozvola glede koje je, već u trenutku izdavanja, postojala zakonska zapreka za njeno izdavanje; da bi se potom naknadno ukinulo tu vozačku dozvolu koju nije ni trebalo izdati budući da već u trenutku u kojemu je izdana nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za njeno izdavanje iz istoga razloga zbog kojega je naknadno ukinuta.

19. Takovo postupanje predstavlja nesvrhovito i neracionalno postupanje javnopravnog tijela, budući da to tijelo vozačku dozvolu izdaje pa ukida iz razloga postojećeg već u trenutku njenoga izdavanja, koji razlog je ujedno propisan i zaprekom za njeno izdavanje. Pored toga takvo postupanje unosi i pravnu nesigurnost u pogledu izdanih vozačkih dozvola. Stoga takvo postupanje po ocjeni ovoga suda nije spojivo sa ustavnim i konvencijskim standardima i jamstvima pravičnog odn. poštenog postupka pa utoliko ono dovodi do pravno neprihvatljivih posljedica.

20. Zato je na tuženiku, sagledavajući ga kao jedinstveno javnopravno tijelo (tj. kao tijelo državne uprave u smislu članka 4. stavka 2. Zakona o sustavu državne uprave); da nastanak tih pravno neprihvatljivih posljedica spriječi poduzimanjem mjera kojima će osigurati i provoditi provjeru evidencije negativnih prekršajnih bodova pri izdavanju vozačke dozvole.

21. Zbog prethodno navedenog, a budući da su, prije 21. ožujka 2024., kada je tužitelju izdana vozačka dozvola koja je potom ukinuta nepobijanim točkama 1. i 2. izreke osporenog rješenja; svi oni tužiteljevi prekršajni bodovi osnovom kojih je osporeno rješenje doneseno već bili evidentirani u evidenciji MUP-a, to tužitelju tada nije trebalo izdati tu dozvolu nego uručiti rješenje iz citiranog članka 286. stavka 7. ZSPC.

22. S obzirom da je tada tužitelju pogrešno izdana vozačka dozvola umjesto da mu je pravilno uručeno to rješenje, po stavu ovoga suda, dvogodišnju zabranu polaganja vozačkog ispita tužitelju je, i zakonito i pravično, odrediti od 21. ožujka 2024. a ne od dana izvršnosti osporenog rješenja, kako je to pogrešno određeno pobijanom točkom 3. izreke osporenog rješenja; koja je stoga u tomu dijelu izrekom ove presude poništena kao nezakonita te je riješeno da se tu zabranu tužitelju određuje računajući od 21. ožujka 2024. (članak 117. stavak 1. ZUS-a).

23. Preostali (izrekom ove presude neponišteni) dio pobijane točke 3. izreke osporenog rješenja je zakonit. To jer bi u smislu gore citiranih odredaba iz članka 286. stavaka 7. i 10. ZSPC tužitelja dvogodišnja zabrana polaganja vozačkog ispita sustigla i u slučaju da mu je 21. ožujka 2024., umjesto pogrešno vozačke dozvole pravilno uručeno rješenje iz članka 286. stavka 7. ZSPC. Stoga je, za taj preostali dio pobijane točke 3. izreke osporenog rješenja, izrekom ove presude tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (članak 116. stavak 1. ZUS-a).

24. Prethodno obrazložene činjenične okolnosti ovoga spora se razlikuju od onih iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1070/2025-2 od 17. travnja 2025. Prema činjeničnom stanju obrazloženom u toj drugostupanjskoj presudi, u trenutku izdavanja vozačke dozvole u evidenciji tuženika tužitelju nisu bili evidentirani negativni prekršajni bodovi. To ovdje nije slučaj, kako je to prethodno obrazloženo ovom prvostupanjskom presudom.

U Splitu 3. studenoga 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja uz zapisnik o objavi

- tuženiku uz zapisnik o objavi

- u spis pa spis u kal 50 dana.