Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2322/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu po sutkinji Janji Topol te zapisničarki Branki Crnogorac, u upravnom sporu tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi poništenja rješenja, 3. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371- 01/24-13/843, URBROJ: 531-14-3-25-15, od 28. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-13/843, URBROJ: 531-14-3-25-15, od 28. travnja 2025. ukinuto je Privremeno rješenje KLASA: UP/I- 371-01/24-13/843 URBROJ: 531-01- 25-2 od 11. veljače 2025. te je utvrđeno da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine određen točkom III. ovog rješenja, a Republika Hrvatska preostalih 50 % određen točkom IV. ovog rješenja. Utvrđeno je da zaštićeni najmoprimac, ovdje tužitelj, koji živi u stanu površine 69,56 m2, sa članom zajedničkog kućanstva ZG, na adresi [adresa], 2. kat, dužan je plaćati vlasniku stana dio prosječne najamnine (najmodavcu) DG, ovdje zainteresiranoj osobi, u iznosu od 240,95 eura na bankovni račun. Nadalje je utvrđeno da preostali iznos prosječne najamnine u visini 411,17 eura, vlasniku stana (najmodavcu) navedenom u točki III. isplaćuje Republika Hrvatska na bankovni račun, počevši od najamnine koja vlasniku pripada za mjesec lipanj 2025. pa do prestanka statusa prijelaznog zaštićenog najma u predmetnom stanu. Utvrđeno je da razliku iznosa prosječne najamnine, iznad iznosa koji prelazi 25 % primanja zaštićenog najmoprimca, za razdoblje siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2025. u sveukupnom iznosu od 425,55 eura vlasniku stana (najmodavcu) navedenom u točki III. jednokratno će isplatiti Republika Hrvatska na bankovni račun. Zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska, iznos prosječne najamnine naveden u točkama III. i IV. dužni su plaćati na bankovni račun vlasnika stana (najmodavca) do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec. Ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam stana prestaje, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine.

2. Tužitelj u bitnom osporava iznos prosječne najamnine utvrđen pobijanim rješenjem za predmetni stan, ističući da tuženik nije uzeo u obzir niska mjesečna primanja njezinog kućanstva (da je primatelj socijalnog minimuma u iznosu od 209,00 eura, da joj kći prima plaću u iznosu 552,19 eura, nad kojom se provodi ovrha iznosa od 184,06 eura), kao ni činjenicu da stan, zbog svog trenutnog stanja, nije komforan za život (nema centralno grijanje, dimnjaci i prozori su derutni, pukotine su u svakoj prostoriji). Nadalje, tužiteljica ističe da je Program mjera za izvršenje Presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (Broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. ( Narodne novine br. 153/2024, dalje u tekstu: Programa mjera) protivan Konvenciji o temeljnim ljudskim pravima i slobodi građana. Smatra da ih se ne smije „iseliti“, jer se radi o stečenom pravu. Iz tužbe proizlazi da zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Vezano za navode tužiteljice vezane uz komfornost stana, tuženik ističe da odredbe Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (Narodne novine br. 36/2024, dalje: Zakon) ne predviđaju odstupanja pri određivanju najamnine s obzirom na konkretno stanje stana. Vezano za navode o niskim primanjima kućanstva tužiteljice, tuženik ističe daje postupio sukladno odredbi članka 20. stavka 3. Zakona, te je umanjio iznos dijela prosječne najamnine koji je tužiteljica dužna plaćati vlasniku stana, i to do iznosa od 25 % ukupnih prihoda njezina kućanstva, a koji iznos je utvrđen uvidom u potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka KLASA: 034-04/25-04/1248, URBROJ: 513-07-17-01-25-2 za tužiteljicu, te potvrdu Porezne uprave o visini dohotka i primitaka KLASA: 034-04/25-04/1247, URBROJ: 513-07-17-01-25- 2 za ZG kao člana njezina kućanstva. Razlika iznad tog iznosa, do ukupnog iznosa prosječne najamnine utvrđene za predmetni stan, predstavlja obvezu Republike Hrvatske na subvencioniranje. Konačno, tuženik obrazlaže da je predmetni Zakon donesen kao odgovor na presude Europskog suda za ljudska prava u grupi slučajeva Statileo protiv Hrvatske, kojima je utvrđeno daje prijašnji sustav zaštićenog najma privatnih stanova narušavao pravo vlasništva vlasnika stanova (čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju). Zakon nastoji uspostaviti pravednu ravnotežu između prava vlasnika i stanarskih prava najmoprimaca te je dio šireg programa mjera izvršenja presuda ESLJP-a. Ustavni sud Republike Hrvatske ispitao je ustavnost navedenog Zakona te je svojim odlukama, primjerice od 14. rujna 2020. (NN 105/20), 8. listopada 2024. i 12. studenoga 2024., odbio prijedloge za ocjenu ustavnosti Zakona, čime je potvrđeno daje Zakon u skladu s Ustavom RH. Prema tome, pravni režim prijelaznog zaštićenog najma i osporeno rješenje doneseno na temelju njega imaju čvrsto utemeljenje u relevantnoj praksi ESLJP-a i Ustavnog suda, što dodatno potvrđuje njihov legitimitet i zakonitost.

4. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu osporila tužbene navode i tužbeni zahtjev.

5. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS), budući da tužitelj faktično osporava primjenu prava (i to zakonskih odredaba o načinu utvrđivanja visine najamnine), ne osporava odlučne činjenice, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Između stranaka nije sporno da predmetni stan ima 69,56 m2, da se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], da u njemu živi tužiteljica s članom kućanstva ZG te da se u Registru stanova u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava i zaštićeni podstanari (u daljnjem tekstu Registar) kao vlasnik predmetnog stana vodi ovdje zainteresirana osoba.

9. Između stranaka je sporno da li je tuženik pravilno primijenio zakonske odredbe Zakona prilikom utvrđivanja visine najamnine.

10. Člankom 18. Zakona propisano je:

(1) Ako je stan upisan u Registar sukladno članku 15. ovoga Zakona, od 1. siječnja 2025. odnosno od dana kada počinje provedba Programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 %.

(2) Visina prosječne mjesečne najamnine utvrđuje se množenjem početne visine najamnine (Pn) s koeficijentom položaja stana u zgradi (Kp) i koeficijentom geografske lokacije (Kg).

(3) Početna visina prosječne najamnine propisuje se Programom mjera, a iznosi najmanje 7,50 eura po četvornome metru površine stana te se svake godine usklađuje sa stopom inflacije koju objavljuje Državni zavod za statistiku. Odluku o usklađenju donosi nadležni ministar do kraja tekuće godine za sljedeću godinu. (4) Koeficijent položaja u zgradi (Kp) iznosi: - 1 za tipske i etažne stanove, - 0,80 za podrumske stanove, - 0,90 za suterenske i tavanske stanove.

(5) Koeficijent geografske lokacije (Kg) iznosi: - 1,25 za stanove koji se nalaze u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i jedinicama lokalne samouprave područja kojih graniče s obalom Jadranskog mora, - 1,00 za stanove koji se nalaze u ostalim jedinicama lokalne samouprave.

Člankom 20. Zakona propisano je da Zaštićeni najmoprimac plaća 50 % iznosa prosječne najamnine izravno vlasniku stana odnosno najmodavcu, svaki mjesec na način da se mjesečne isplate obavljaju na bankovni račun najmodavca do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec. Stavkom 2. istog članka propisano je da subvencionirani dio u visini 50 % iznosa prosječne najamnine nadležno ministarstvo plaća izravno vlasniku stana odnosno najmodavcu, svaki mjesec. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da ako 50 % iznosa prosječne najamnine prelazi 25 % ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca i ako zaštićeni najmoprimac i članovi njegova kućanstva nemaju drugu imovinu veće vrijednosti, Republika Hrvatska plaćat će razliku od 25 % ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca do ukupnog iznosa prosječne najamnine.

Člankom 12. Programa mjera propisano je za slučaj da mjesečni iznos prijelazne zaštićene najamnine koji je dužan podmiriti zaštićeni najmoprimac prelazi 25% ukupnih mjesečnih prihoda njegova kućanstva, da je zaštićeni najmoprimac obvezan u roku od 30 dana od primitka rješenja uložiti prigovor na takvo rješenje. Zaštićeni najmoprimac prihode dokazuje potvrdama o ukupnom dohotku u prethodnoj godini izdanom od nadležne ispostave Porezne uprave za sve članove kućanstva zaštićenog najmoprimca i izjavom pod materijalnom i kaznenom odgovornosti da on i članovi njegova kućanstva nemaju drugih primitaka niti imaju u vlasništvu drugu imovine veće vrijednosti. Dokaze o tim okolnostima, zaštićeni je najmoprimac obvezan dostaviti uz prigovor na privremeno rješenje iz stavka 1. istoga članka. Stavkom 4. istog članka Programa mjera propisano je da se drugom imovinom veće vrijednosti smatraju nekretnine ukupne vrijednosti veće od 25.000,00 eura i pokretnine i druga imovinska prava, u što se ubraja i ušteđevina u novcu ili na računima, ukupne vrijednosti veće od 15.000,00 eura.

11. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da se do iznosa prosječne najamnine iz točke I. do III. ovog Rješenja, u ukupnoj visini od 652,12 eura, došlo umnoškom početne visine najamnine (Pn) u visini od 7,50 eura s koeficijentom položaja stana u zgradi (Kp - 1 ili 0,9 ili 0,8) i koeficijentom geografske lokacije (Kg - 1 ili 1,25).

12. Prema stavu suda, iznos prosječne najamnine pravilno je odmjeren, uz pravilnu primjenu zakonskih odredbi. Naime, ističe se da se stanje (komfornost) konkretnog stana, prema odredbama Zakona, ne uzimaju u obzir prilikom određivanja najamnine, odnosno da na njezino određivanje nemaju nikakav utjecaj. Slijedom navedenog, nisu osnovani navodi tuženika da je prethodno bilo potrebno utvrđivati stanje samog stana i da bi navedeno utjecalo na utvrđen iznos najamnine.

13. Nadalje, tuženik je pravilno uzeo u obzir niska primanja kućanstva tužiteljice te je postupio sukladno odredbi članka 20. stavka 3. Zakona, te je umanjio iznos dijela prosječne najamnine koji je tužiteljica dužna plaćati vlasniku stana, i to do iznosa od 25 % ukupnih prihoda njezina kućanstva, a koji iznos je utvrđen uvidom u potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka KLASA: 034-04/25-04/1248, URBROJ: 513-07-17-01-25-2 za tužiteljicu, te potvrdu Porezne uprave o visini dohotka i primitaka KLASA: 034-04/25-04/1247, URBROJ: 513-07-17-01-25- 2 za ZG kao člana njezina kućanstva. Razlika iznad tog iznosa, do ukupnog iznosa prosječne najamnine utvrđene za predmetni stan, predstavlja obvezu Republike Hrvatske na subvencioniranje.

14. Konačno, pravilno je obrazložio tuženik u odgovoru na tužbu da je predmetni Zakon donesen kao odgovor na presude Europskog suda za ljudska prava u grupi slučajeva Statileo protiv Hrvatske, kojima je utvrđeno daje prijašnji sustav zaštićenog najma privatnih stanova narušavao pravo vlasništva vlasnika stanova te da se istim uspostavlja pravedna ravnoteža između prava vlasnika i stanarskih prava najmoprimaca te je dio šireg programa mjera izvršenja presuda ESLJP-a. Uz navedeno, Ustavni sud Republike Hrvatske ispitao je ustavnost navedenog Zakona te je svojim odlukama, primjerice od 14. rujna 2020. (NN 105/20), 8. listopada 2024. i 12. studenoga 2024., odbio prijedloge za ocjenu ustavnosti Zakona, čime je potvrđeno daje Zakon u skladu s Ustavom RH.

15. Na temelju svega navedenog, sud utvrđuje da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da tužbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Zagreb, 3. studenog 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis