REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6435/2019-69

P-11754/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Matekoviću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mateković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Anamariji Križanović, odvjetnici i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorničić ltd. u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnica, dana 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika OK koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj OK vlasnik stana opisanog kao 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2) dvosobni stan površine 64,49 m2 na 2. katu, stan br. 11-VII stubište, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi u stambena zgrada [adresa], Hegedušićeva 2-10, sagrađena na k. č. [katastarska čestica], ukupne površine 1947 m2, katastarska općina [katastarska općina] upisan u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

II Nalaže se tuženiku HK u roku 15 dana izdati tužitelju OK tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na ime i za korist tužitelja, na stanu opisanom kao 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2) dvosobni stan površine 64,49 m2 na 2. katu, stan br. 1l-VII stubište, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi u stambena zgrada šeferova 3-5, hegedušićeva 2- 10, sagrađena na k. č. [katastarska čestica], ukupne površine 1947 m2,, katastarska općina [katastarska općina] upisan u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a koju tabularnu ispravu će u slučaju propusta tuženika zamijeniti ova presuda.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos dosuđenog parničnog troška, tekućim od dana donošenja Presude suda prvog stupnja, pa sve do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku OK isplatiti tuženiku-protutužitelju HK iznos 21.932,04 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 568,93 eur od 01.05.2019. do isplate

- na iznos 568,93 eur od 01.06.2019. do isplate

- na iznos 578,95 eur od 01.07.2019. do isplate

- na iznos 578,95 eur od 01.08.2019. do isplate

- na iznos 578,95 eur od 01.09.2019. do isplate

- na iznos 595,98 eur od 01.10.2019. do isplate

- na iznos 595,98 eur od 01.11.2019. do isplate

- na iznos 595,98 eur od 01.12.2019. do isplate

- na iznos 610,79 eur od 01.01.2020. do isplate

- na iznos 610,79 eur od 01.02.2020. do isplate

- na iznos 610,79 eur od 01.03.2020. do isplate

- na iznos 618,32 eur od 01.04.2020. do isplate

- na iznos 618,32 eur od 01.05.2020. do isplate

- na iznos 618,32 eur od 01.06.2020. do isplate

- na iznos 612,07 eur od 01.07.2020. do isplate

- na iznos 612,07 eur od 01.08.2020. do isplate

- na iznos 612,07 eur od 01.09.2020. do isplate

- na iznos 630,99 eur od 01.10.2020. do isplate

- na iznos 630,99 eur od 01.11.2020. do isplate

- na iznos 630,99 eur od 01.12.2020. do isplate

- na iznos 630,90 eur od 01.01.2021. do isplate

- na iznos 630,90 eur od 01.02.2021. do isplate

- na iznos 630,90 eur od 01.03.2021. do isplate

- na iznos 661,80 eur od 01.04.2021. do isplate

- na iznos 661,80 eur od 01.05.2021. do isplate

- na iznos 661,80 eur od 01.06.2021. do isplate

- na iznos 670,62 eur od 01.07.2021. do isplate

- na iznos 670,62 eur od 01.08.2021. do isplate

- na iznos 670,62 eur od 01.09.2021. do isplate

- na iznos 686,79 eur od 01.10.2021. do isplate

- na iznos 686,79 eur od 01.11.2021. do isplate

- na iznos 686,79 eur od 01.12.2021. do isplate

- na iznos 686,79 eur od 01.01.2022. do isplate

- na iznos 686,79 eur od 01.02.2022. do isplate

- na iznos 529,24 eur od 01.03.2022. do isplate

te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 9.666,00 eur sa zateznom kamatom od 3. studenog 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu iznosa 18.701,15 eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja MK povučen u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku OK predati tuženiku-protutužitelju HK u posjed dvosobni stan površine 64,49 m2 na II. katu, stan br. 11, VII stubište koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na k. č. [katastarska čestica] i na k.č. nove izmjere 159/46 k. o. [katastarska općina], upisano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb u [broj poduloška]/ zk uložak [broj ZK uloška], knjiga PU: Grad Zagreb i garažu broj 26 površine 19,96 m2 koja se nalazi na istoj zemljišnoj čestici, sve slobodno od osoba i tužiteljevih-protuženikovih osobnih stvari, sve u roku od 15 dana"

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik stana - dvosobni stan površine 64,49 m2 na 2. katu, stan br. 11-VII stubište, a koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađena na k. č. [katastarska čestica] i na k.č. nove izmjere 159/46 k. o. [katastarska općina], upisane u [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška] knjiga položenih ugovora Grad Zagreb, upisane u zemljišnim knjigama ovog suda. Unatoč činjenici što su kao zemljišnoknjižni vlasnici stana bili upisani majka tuženika- VK, otac tuženika ZK, a koji je u međuvremenu promijenio ime u GK te baka ĐK, svaki u 1/3 idealnog dijela stana, tužitelj tvrdi da je predmetni stan bio isključivo vlasništvo upravo VK. Naime, temeljem kupoprodajnog ugovora od 18. ožujka 1971. sklopljenog između građevinskog poduzeća Dom, Tkalčićeva 19, Zagreb, kao prodavatelja te VK, kao kupca, VK da je kupila predmetni stan te time stekla temelj stjecanja vlasništva stana. VK je predmetni stan koristila za vrijeme trajanja braka između nje i ČK, kao i nakon prestanka trajanja bračne zajednice između njih, a koja bračna zajednica je prestala 1985. Slijedom činjenice da je jedino VK bila vlasnik stana te ga je jedino ona isključivo iskorištavala na način da je stan iznajmljivala i stjecala civilne plodove sve od 1980., jasno je da je jedino VK mogla biti vlasnica stana. Tužitelj ističe kako je nakon prestanka bračne zajednice između VK i ČK tuženik nastavio živjeti s ocem u SR Njemačkoj te kroz čitavo razdoblje od prestanka bračne zajednice između VK i ČK pa do smrti iste 1995., s majkom nije imao nikakav kontakt. Istovremeno, tužitelj tvrdi da je održao blizak odnos s VK, svojom tetom te je tijekom njenog boravka u SR Njemačkoj brinuo i o njezinom stanu do te mjere da je povremeno umjesto tete plaćao režije tijekom 1994. Upravo radi takvog međusobnog odnosa između tužitelja i VK, tužitelj tvrdi da mu je ista predložila da se useli u stan i s obzirom da je prema riječima same VK stan njezin te s obzirom na to da ona živi u [adresa], da nema tko u stanu živjeti te tvrdi da mu je VK u svibnju 1994., prilikom svog posljednjeg boravka u Republici Hrvatskoj predala ključeve stana. Tužitelj-protutuženik nije počeo živjeti u stanu odmah u svibnju 1994. iz razloga što je unaprijed platio najam stanovanja u stanu u kojem je tada živio sve do kraja 1994., nego se u stan preselio tek u prosincu 1994. Dakle, još od prosinca 1994. pa sve do danas, neprekidno živi u stanu, a njegovo pravo na posjed u 24 godine njegovog posjedovanja nikada nije osporavano i/ili dovođeno u pitanje ni od strane tuženika, niti treće osobe. Tužitelj izričito napominje da je prilikom predaje ključeva stana VK tužitelju prezentirala ugovor, a temeljem kojeg je upravo VK stekla titulus stjecanja vlasništva stana; obavijestila tužitelja da njezin bivši muž i sin, ovdje tuženik ne polažu bilo kakva prava na stan, s obzirom da isti ne žele imati bilo kakav kontakt s VK. Tužitelj također ističe da tuženik kroz čitavo razdoblje od gotovo 24 godine nikada nije pokušao stupiti u kontakt s tužiteljem, nije tužitelja obavijestio da mu pripada pravo na stan, nije pokušao ostvariti svoja prava u odnosu na stan. Tvrdi da mu se tuženik tek 29. travnja 2019., putem punomoćnika obratio s potpuno neosnovanim zahtjevom za predaju ključeva stana. Uzimajući u obzir činjenicu zakonitosti tužiteljeva posjeda nad stanom, a što proizlazi iz činjenice da se njegov posjed temelji na volji osobe koja je vlasnik stana; istinitosti tužiteljeva posjeda nad stanom, a sve iz razloga što tužitelj takav posjed nije pribavio silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja i poštenosti tužiteljeva- posjeda nad stanom, koje proizlazi iz činjenice da tužitelj nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, smatra da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva nad redovnom dosjelošću propisane odredbom čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra da su ispunjene i pretpostavke stjecana vlasništva nad stanom i izvanrednom dosjelošću propisanom čl. 159. st. 3. ZV kojim je propisano da pošteni posjednik protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja postaje vlasnik nekretnine. Zahtjevom končano preciziranim u podnesku od 19. rujna 2024. (u pogledu opisa nekretnine) predlaže utvrditi ga vlasnikom predmetnog stana, obvezati tuženika na izdavanje tabularne isprave te obvezati tuženika na isplatu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi te u cijelosti osporava osnov tužbenog zahtjeva. Navodi da je iz povijesnog zk izvatka razvidno da je VK oduvijek bila suvlasnica 1/3 dijela. Kupoprodajni ugovor za kupnju stana koji je predmet spora su u ime kupca sklopili VK, ZK i ĐK te su svi kupci do svoje smrti bili i ostali suvlasnici i to svaki u dijelu 1/3. Dakle, VK nikada nije bila samovlasnik stana koji je nasljeđivanjem stekao tuženik, a što proizlazi iz povijesnog prikaza izvatka iz KPU: 1/3 suvlasničkog dijela stana tuženik stekao je temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-4727/18 od 7. lipnja 2018. iza pok. ZK, te je tuženik uknjižen rješenjem posl. br. Z-39152/2018, 1/3 suvlasničkog dijela stana tuženik je stekao temeljem rješenja poslovni broj O- 7208/18 d 20. rujna 2018. iza pok. VK, a 1/3 suvlasničkog dijela stana tuženik je stekao je temeljem rješenja O-1748/18 od 28. rujna 2018. iza pok. ĐK. Navodi da tužitelj pokušava temeljem Kupoprodajnog ugovora od 18. ožujka 1971. sklopljenog između građevnog poduzeća Dom i VK dokazati samovlasništvo VK, no navedeni Ugovor se ne odnosi na stan koji je predmet ovog postupka, a što proizlazi iz opisa stana navedenog u čl. 1. Ugovora: "Prodavalac prodaje u etažno vlasništvo, a kupac kupuje u etažno vlasništvo jedan dvosobni stan veličine 67,04 u Zagrebu u naselju Ravnice, objekt pod oznakom 106/1 na IV. katu, stan broj 19-VII stubište." Dakle opis stana iz Ugovora i Izvatka iz KPU se razlikuje u površini, katu i broju stana. U Ugovoru nije navedena adresa stana, stoga se ne može identificirati da se radi upravo o stanu za koji tužitelj traži pravo vlasništva, nadalje Ugovor nije pečatiran od strane prodavatelja, a obzirom je u citiranom čl. 1. Ugovora navedeno da je zgrada podijeljena na etaže sa točno određenom površinom, a koje površine su do današnjeg dana identične što također govori u prilog da se dostavljeni Ugovor ne odnosi na stan čije utvrđenje prava vlasništva tužitelj traži. Naime pok. VK je majka tuženika i on bi zasigurno imao saznanja da je njegova majka imala u vlasništvu još koji stan osim ovog u suvlasništvu. Iz uplatnica za režijske troškove koje je dostavio tužitelj nije razvidno na koji stan se odnose – na onaj za kojeg je tužitelj dostavio kupoprodajni ugovor ili za stan u vlasništvu tuženika. Osporava i navode iz tužbe u cijelosti kao neistinite, iskonstruirane i neživotne jer da je VK imala namjeru ostaviti ili darovati tužitelju svoj suvlasnički dio to bi i učinila. Tuženik je cijelo vrijeme bio u kontaktu sa svojom majkom VK i bio je itekako dobro upućen da živi sama i da nema nikakvu namjeru dati pravo posjeda ili vlasništva tužitelju. Navodi da bi VK prilikom predaje ključeva prezentirala tužitelju ugovor, kao i navodi da bi obavijestila tužitelja da njezin bivši muž i sin ne polažu nikakva prava na stan – da su također neistiniti i vjerojatno proizlaze iz dostavljene krivotvorene isprave, a valjanost koje će se tek utvrditi jer VK nikada nije bila samovlasnica stana, a da je tužitelju uistinu dostavljen Ugovor navedene tvrdnje i zaključci tužitelja bi izostali. Tuženik osporava da bi samostalnost posjeda proizlazila iz dokaza o plaćenim režijama. Volja suvlasnice VK da tužitelju ostavlja su/vlasništvo stana nije ničim dokazano, a što je i nemoguće dokazati jer takva volja nije postojala. Osporava da bi tužitelj ušao u stan u prosincu 1994. uz odobrenje pok. VK, već je tužitelj protupravno uselio u stan nakon što je saznao da je VK preminula. Nakon protupravnog ulaska u stan pozvana je policija koja je sastavila zapisnik. Tuženik se više puta obraćao tužitelju i tražio da mu preda namještaj, slike, goblene, knjige i sve druge osobne stvari svojih roditelja koje za tuženika imaju sentimentalnu vrijednost i podsjećaju ga na pok. roditelje te je tražio da se tužitelj iseli no isti je prvotno prijetio, vrijeđao i zastrašivao tuženika, a potom izbjegavao svaki kontakt i mogućnost dogovora. Obzirom su stranke bratići, tuženik nije pokretao nikakve postupke pred sudom, već je nastojao riješiti problem unutar obitelji. Priložene račune za režijske troškove koji se odnose na razdoblje prije smrti roditelja tuženika, tužitelj je pronašao u stanu i sada nastoji obmanuti da je brinuo i pomagao pok. VK te plaćao račune, a što ne odgovara istini jer je na protupravan način ušao u posjed stana i u njemu se nalazi bez odobrenja tuženika. Dakle, tužiteljev posjed nije pošten te je tužitelj s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed jer je u njega protupravno uselio, a znajući od trenutka protupravnog ulaska u posjed stana da VK ima jedno dijete-sina, ovdje tuženika i da će on biti jedini zakonski nasljednik njezine imovine. Navodi da tužitelj nema osnova za stjecanje vlasništva dosjelošću niti redovnom niti izvanrednom. Osporava i zahtjev na izdavanje tabularne isprave. Predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan te obvezati tužitelja na isplatu troškova postupka tuženiku.

3. U protutužbi od 13. rujna 2019. (list 128-129 spisa) tuženik-protutužitelj navodi da je vlasnik dvosobnog stana površine 64,49 m2 na II. katu, stan br. 11, VII stubište koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na k. č. [katastarska čestica] i na k.č. nove izmjere 159/46 k. o. [katastarska općina], upisano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb u [broj poduloška]/ zk uložak [broj ZK uloška], knjiga PU: Grad Zagreb te da se Tužitelj-protutuženik nalazi u bespravnom posjedu gore opisanog stana od prosinca 1994. Tuženik-protutužitelj se prije pokretanja predmetnog postupka obratio tužitelju-protutuženiku radi iseljenja no isti se oglušio i do današnjeg dana nije omogućio tuženiku-protutužitelju ulazak u posjed nekretnine koju samovlasno koristi. Tužitelj-protutuženik je nepošteni posjednik te stoga tuženik-protutužitelj potražuje naknadu za bespravno korištenje stana u paušalnom iznosu 4.200,00 kn mjesečno. Zahtjevom iz protutužbe predlaže obvezati tužitelja- protutuženika na predaju u posjed predmetnog stana te ga obvezati na isplatu iznosa 21.000,00 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate, a za razdoblje svibanj – rujan 2019 te obvezati tužitelja- protutuženika na isplatu troškova parničnog postupka.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj-protutuženik, u bitnom, osporava navode iz iste pozivom na navode iz tužbe.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: izvadak iz knjige položenih ugovora (list 6-7, 130 i 527-529 spisa), Kupoprodajni ugovor od 18.3.1971. (list 8-10 i 146-149 spisa), dopis-opomena pred tužbu tuženika od 29. travnja 2019. sa preslikom povratnice (list 11 i 134 spisa), preslike račune (list 12-112), pisma i razglednice VK (list 150-184 spisa),preslike računa o pogrebnim uslugama od 20. ožujka 1995. (list 184 spisa), dopis GSKG-a od 15.3.2019. (list 214-215 spisa), dopis tuženika od 21.7.2020. na predaju posjeda garaže te odgovor tužitelja na isti (list 216- 218 spisa), prijedlog od 19. ožujka 1975. (list 219-222 spisa), prijedlog za upis stečajne mase od 23. listopada 2019. (list 223-224 spisa), uvjerenje Grada Zagreba odjela za katastar od 3.10.2017. (list 225 spisa), zapisnik o bodovanju garaže od 16. lipnja 1972. (list 226-227 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČK posl. br. O-4727/18 od 7.6.2018. (list 228-231 spisa), Ugovor o visini troškova za tekuće i investiciono održavanje zajedničkih dijelova zgrade od 23.8.1972. (list 232- 235 spisa), preslike računa i uplatnica (list 242-276 spisa), preslike priznanica i ispisi naloga Zagrebačke banke o plaćanju (list 277-340 spisa), dopis MUP-a PU Zagrebačke od 6. 4. 2022. i 23.11.2022. (list 362 i 449 spisa), iskaze svjedoka FK (list 346-347 spisa), ŠK (list 347-348 spisa), PK (list 348-349 spisa), ŽK (list 349 spisa), EK (list 350-351 spisa), NK (list 351-352 spisa), BK (list 352- 353 spisa), IK (list 353 spisa), OKV (list 443 spisa), CK (list 444 spisa), fotografije stana (list 364-378 spisa), nalaz i mišljenje, pisano i usmeno očitovanje građevinskog vještaka dipl. ing. AK (list 387-424, 450-460, 469-478 i 530 spisa), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 14.6.2022. (list 490-520 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 521-522 i 526 spisa), iskaz tužitelja i tuženika (list 538-543 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj Psp-119/20 (sada Psp-67/25).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud tužbeni zahtjev utvrđuje neosnovanim te protutužebeni zahtjev utvrđuje djelomično osnovanim.

7. Podneskom od 30. rujna 2020.(list 211-213 spisa) tuženik-protutužitelj je preinačio protutužbeni zahtjev tražeći predaju u posjed i garaže, a koja preinaka je dopuštena raspravnim rješenjem suda od 11. ožujka 2021. (list 342 spisa). Podneskom od 12. prosinca 2023. (list 486-489 spisa) tuženik-protutužitelj je precizirao zahtjev za predaju stana i garaže u posjed (u vezi opisa nekretnine) te je istim podneskom, a po provedenom građevinskom vještačenju, visinom precizirao zahtjev za isplatu. Na ročištu 1. listopada 2025. (list 538 spisa) tuženik- protutužitelj je naveo da je 11. rujna 2024. stupio u posjed stana i garaže te je povukao dio zahtjeva za predaju istih u posjed. Budući da se tužitelj-protutuženik nije usprotivio opisanom povlačenju zahtjeva, temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci rješenja. Na ročištu 1. listopada 2025. tuženik je ujedno naveo da, u odnosu na zahtjev za isplatu, ostaje kod onog kako je visinom postavljen u podnesku od 12. prosinca 2023.

8. Sud nije cijenio dokumentaciju koja prileži listu 214-235 spisa budući da se ista odnosi na garažu u odnosu na koju je protutužbeni zahtjev povučen. Iz stoga razloga nije posebno cijenjen niti sadržaj spisa ovog suda poslovni broj Psp-119/20 (sada Psp- 67/2025) jer je predmet istog posjedovna zaštita navedene garaže.

9. Predmet spora po tužbi je zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću kojeg tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama da je od prosinca 1994. u posjedu stana br. 11 , VII stubište, u [adresa], a kada mu je teta, majka tuženika, dala ključeve od istog te mu prezentirala Kupoprodajni ugovor da je stan njezin, a kojeg posjedu kojeg stana da mu nitko nije osporavao te da je stoga ispunio sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjeloću. Zahtjevom ujedno traži i izdavanje tabularne isprave. Predmet spora po protutužbi je zahtjev za isplatu naknade zbog bespravnog korištenja stana.

10. Iz stanja spisa proizlazi da između stranaka nisu sporne slijedeće činjenice:

-da stan, koji je predmetom spora, u zemljišnim knjigama dolazi upisan kao etažno vlasništvo (E-2) dvosobni stan površine 64,49 m2 na 2. katu, stan br. 11-VII stubište, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], Hegedušićeva 2-10, sagrađena na k. č. [katastarska čestica], ukupne površine 1947 m2, katastarska općina [katastarska općina] upisan u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška];

- da iz povijesnog prikaza iz knjige položenih ugovora za predmetni stan proizlazi da je stan bio upisan kao suvlasništvo MKV, ČK i ĐK, svaki u 1/3 , temeljem Kupoprodajnog ugovora od 18. ožujka 1971.;

- da je GK otac tuženika (ranijeg imena SK) preminuo 1991. te da je ĐK tuženikova baka preminula 1982. ;

- da su se roditelji tuženika razveli 1985.,

- da kao vlasnik predmetnog stana, u trenutku podnošenja tužbe, u zemljišnoj knjizi dolazi upisan tuženik;

- da je tuženik dopisom od 29. travnja 2019. pozvao tužitelja na predaju u posjed stana i garaže, a koji dopis je tuženik zaprimio 2. svibnja 2019.;

- da je tuženiku- protutužitelju stan predan u posjed 11. rujna 2024.

11. Među strankama je sporno, po tužbenom zahtjevu, je li tužitelj pošteni posjednik stana i je li ispunjen uvjet poštenog posjedovanja stana kroz zakonom propisano vrijeme. Po protutužbenom zahtjevu sporna je osnovanost i visina tražene naknade za bespravno korištenje stana po tužitelju.

12. Sud je prvenstveno usporedbom opisa stana sadržanog u Kupoprodajnom ugovoru od 18. ožujka 1971., kojeg je tužitelj priložio uz tužbu te njegovim opisom iz zemljišne knjige (list 6 spisa) kojeg je također priložio tužitelj, zaključio da tužitelj očito ne raspolaže Kupoprodajnim ugovorom koji bi se odnosio na stan koji je predmetom spora. To je naime jasno vidljivo iz razlike u površni stana, kata na kojem se stan nalazi i broju stana u odnosu na te iste podatke kako su isti navedeni u zemljišnoknjižnom izvatku istog. Navedeno nije odlučno za ishod spora jer nema nesporazuma o nekretnini koja je predmetom spora, ali je okolnosno za utvrđivanje osnovanosti tužiteljevih navoda.

13. Radi utvrđenja postojanja pretpostavki za stjecanje vlasništva stana dosjelošću sud je prvenstveno cijenio iskaze svjedoka FK (list 346-347 spisa), ŠK (list 347-348 spisa), PK (list 348-349 spisa), ŽK (list 349 spisa), EK (list 350-351 spisa), NK (list 351-352 spisa), BK (list 352-353 spisa), IK (list 353 spisa), OKV (list 443 spisa), CK (list 444 spisa) te iskaze stranaka.

14. Iz vrlo opsežnog iskazivanja navedenih svjedoka koji su svi redom u rodbinskoj povezanosti sa strankama (osim svjedoka PK, ŽK, BK i IK - koji su tužiteljevi poznanici), sud je prvenstveno zaključio o postojanju vrlo složenih osobnih odnosa između pok. VK i njenih sestara i ostalog dijela obitelji. Iz iskaza svjedoka PK, ŽK, BK i IK, koji su tužiteljevi poznanici, proizlazi da isti nemaju osobna saznanja o osnovi po kojoj je tužitelj koristio predmetni stan, već saznanja crpe iz tužiteljeva kazivanja, a čime njihovi iskaz nisu prihvaćeni kao relevantni za utvrđenje odlučnih činjenica. Jednako tako, svjedoci FK i ŠK, koji su sestrična i bratić stranaka, također nemaju osobna saznanja o tome je li VK predmetni stan "ostavila tužitelju" odnosno da će isti "pripasti tužitelju" jer su im to tek tako prenijele njihove majke, a kojima da je to rekla VK. Takvi iskazi također nisu prihvaćeni kao relevantni za utvrđenje odlučne činjenice je li VK dala tužitelju stan na korištenje sa namjerom da ga posjeduje kao vlasnik.

15. S druge strane, svjedok EK, koja je teta stranaka i ujedno šogorica VK, ima osobna saznanja o tome da su tužiteljeva mama i njegova teta, a njene šogorice, nakon sprovoda VK ušle u predmetni stan, doslovno provalile jer VK nije nikome ostavila ključeve od istog. To zna jer su joj ove, po ulasku u stan, došle kod nje i to joj rekle. Nema nikakva saznanja da bi VK na bilo koji način dogovorila sa tužiteljem da može živjeti u predmetnom stanu. Iz osobnog razgovora sa VK zna da su taj stan kupili VK, DK i UK baka tuženika. Osobno joj je poznato da majka tužitelja nije bila u dobrim odnosima sa VK, ali da su se izmirile 2- 3 mjeseca prije smrti VK. Iz razgovora sa tužiteljevom majkom zna da je tužitelj tada živio u podstanarstvu u Zagrebu, ali ne u predmetnom stanu. Zna da je RK potpuno izgubila kontakt sa sestrama i obitelji nakon što je u Njemačkoj izgubila posao.

16. Iz iskaza NK, bratića stranaka, proizlazi da je nećak RK, 1979. je živio u predmetnom stanu, poznato mu je da RK nije bila u dobrim odnosima sa sestrama pa niti sa majkom tužitelja, dok je on bio u dobrim odnosima sa tetom i nekoliko puta ju je selio u Njemačku. U svibnju 1994. pomogao joj je odnijeti stvari do željezničkog kolodvora, a teta je prethodno zatvorila stan i ključeve uvijek nosila sa sobom. Zna da tada nije nitko živio u tom stanu pa ni ovdje tužitelj. Iz priče majke ima saznanja da su nakon smrti VK – njene sestre provalile u stan, zvana je i policija, a kako su susjedi rekli da se radi o sestrama nije pokretan nikakav postupak. U ljeto 1994. bio je u kontaktu sa VK, saznao da se zdravstveno stanje teti zakompliciralo te je sve što mu je ista tada rekla- prenio je usmeno njenim sestrama. Nikada nije vidio tužitelja da bi živio u stanu od razdoblja kada je VK posljednji put bila u Zagrebu niti mu je ista išta govorila za tužitelja. Zna da je tužitelj, u razdoblju dok je pratio tetu na vlak za Njemačku, dok je VK boravila u [adresa] do njene smrti, živio u [adresa], ali ne zna gdje.

17. Iz iskaza OKV, snahe EK, proizlazi da se osobno družila sa pok. VK u razdoblju od proljeća 1993 do njene smrti u siječnju 1995. i poznata joj je situacija. VK joj nikada u tom razdoblju nije spominjala tužitelja i da bi s njim bila u kontaktu i poznato joj je da nikom nije davala ključeve od stana. Iz priče njene svekre EK joj je poznato da su sestre VK, nakon njene smrti, izvele "operaciju" ulaska u njen stan pa je tako i tužitelj u ožujku 1995. ušao u taj stan iako to nije bilo tako dogovoreno za života VK.

18. Iz iskaza CK, bratića stranaka, proizlazi da mu je poznato da tužitelj živi u stanu tete VK i to nakon njene smrti jer je osobno, dan nakon sprovoda tete VK, u tramvaju sreo tetu TK, ŠK i FK, misli da je s njima bio i tužitelj, a koji su mu rekli da idu otvoriti stan tete VK, čak su rekli da idu izvršiti "malu provalu" te je osobno vidio da su sa sobom nosili alat- pajser. Iz priče tete TK zna da su zato i susjedi zvali policiju jer su ovi nasilno ušli u stan. Inače je u dobrim odnosima sa strankama. Ne zna ništa o odnosu tete VK i tužitelja za njenog života.

19. Iz iskaza tužitelja, u bitnom, bi proizlazilo da mu teta, a majka tuženika, u svibnju 1994. predala ključeve stana i garaže te mu tom prilikom rekla da će mu iste ostaviti iako o tome nije sačinjena nikakva pisana isprava. Cijelo to vrijeme koristio je te nekretine i nitko ga u posjedovanju nije sprečavao. 2019. ga je tuženik pozvao na predaju stana i garaže u posjed. Prilikom predaje ključeva stana teta mu je ujedno prezentirala ugovor kojim je ista kupila stan na svoje ime. Iz priče majke poznato mu je da je teta nakon rastave bila u lošim odnosima sa bivšim suprugom i sinom, ovdje tuženikom. U razdoblju korištenja stana plaćao je režije za isti od kojih su neke glasile na tetu, neke na tetka, a neke na njega. Do 2019. smatrao je da je stan njegov. Od ulaska u posjed stana nije poduzimao nikakve pravne radnje radi upisa prava vlasništva. U vezi uz tužbu priloženog Kupoprodajnog ugovora, navodi da mu je taj teta prezentirala prilikom predaje ključeva stana, a do istog je došao preko tete TK koja je radila u Zagrebačkoj banci, a koja je znala da je teta VK u istoj banci podigla kredit radi kupnje stana, pribavila mu je taj ugovor iz poslovnice tada u Paromlinskoj ulici u Zagrebu. Ne zna zašto je u ugovoru navedeno da je stan na 4. katu. Teta VK je idući dan od dana kada mu je predala ključeve stana i prezentirala ugovor, otišla u Njemačku i trebala se vratiti do Božića, ali zbog se pogoršanja bolesti više nije vratila. Misli da je to što su njegovi roditelji financijski pomagali teti VK u razdoblju od 1981. -1991. jedan od razloga zbog kojeg mi je teta odlučila ostaviti stan.

20. Iz iskaza tuženika, u bitnom, proizlazi da je njegova obitelj 1971. kupila predmetni stan. Naime njegovi roditelji su namjeravali kupiti stan broj 19 na 4. katu u Šerferovoj 3, ali kako im je rečeno da bi zbog ravnog krova moglo biti problema, u konačnici su kupili stan broj 11 na 2. katu. Stan je kupljen dijelom od zarađenih novaca njegovih roditelja, dio novaca je dala njegova baka, majka njegovog oca pa su tako upisani svaki kao suvlasnici u 1/3 stana. Poznato mu je da je podignut kredit u vezi kupnje stana, misli da je glasio kredit na njegovog oca i majku za stan, s time da je njegova baka dala novac u gotovini, a njegov otac je na svoje ime kupio garažu. Nije mu jasno kako tužitelj prezentira Ugovor o kupoprodaji stana na 4. katu, a navodi da je živio u stanu na 2. katu. 1979. njegova obitelj ponovno odlazi u Njemačku gdje njegovi roditelji kao liječnici rade, međutim 1981. njegova majka ostaje bez posla te zatim nalazi posao 500 km sjevernije u Njemačkoj, međutim tada nastupa teško razdoblje za njega jer je te 1982. maturirao u Njemačkoj i upisao fakultet, između njegovih roditelja nastaje rascjep te mu majka govori ukoliko otiđe sa ocem da neće o njemu više ništa htjeti znati. Prethodno je 1984. majka ponovno izgubila posao na sjeveru Njemačke. 1985. njegovi se roditelji razvode. Navodi da se cijelo to vrijeme, dakle u razdoblju od 1989. pa nadalje o stanu na 2. katu brine njegova teta HKV jer je imala dogovor sa njegovim roditeljima da za isti plaća režije, otplaćuje kredit i sve ostalo. Stan je u to vrijeme bio iznajmljivan, dakle nakon njihovog odlaska u Njemačku 1979. i u njemu su živjeli O i KK. Oni su plaćali režije za stan i brinuli se za stan. Navodi da je on imao cijelo to vrijeme strah od povratka u RH da ne završi na Golom otoku, jer su oni naime 1971. otišli u Njemačku budući da je njegov otac izgubio posao iz političkih razloga. Nakon odlaska KK iz stana isti je bio ponovno iznajmljivan, a zatim i prazan. 1991. umire i njegov otac. Prethodno je njemu otac dao ključeve od stana i od garaže, ima kontakt sa sestričnom-kćerkom od TK koja vrši brigu oko stana. Tuženik je studirao u Munchenu 1982., ali je dolazio u Donaustauf gdje su bili njegovi roditelji, ali je situacija bila nesnosna, česte svađe, te je nakon rastave pokušao ostvariti kontakt sa majkom, ali ga ona nije htjela jer se priklonio ocu. Nakon rastave njegovih roditelja stan u [adresa] nije bio predmet bračne stečevine jer se radilo o imovini u RH, a cijelo vrijeme se o njemu brinula njegova teta TK i njezin suprug. Njegova majka je nakon rastave živjela u predmetnom stanu u [adresa], i njegov otac je do svoje smrti koristio predmetnu garažu, zapravo roditelju su pazili da se ne susreću previše u tome stanu i garaži, ali su ih koristili. Navodi da se u velikom ormaru od oraha u stanu nalazio Kupoprodajni ugovor za stan na 4. katu jer to mu je tata tako rekao, a inače su se u stanu suprotno navodima tužitelja nalazile stvari kako tuženikove, njegovih roditelja, njegove bake i djeda. Te 1994. tuženik pokušava i nadalje ostati u kontaktu sa sestričnom JK, ali isti ga i dalje odbijaju. Pokušao je ostvariti kontakt sa majkom ali jednostavno to je bio zid preko kojeg nije htio prijeći, a zapravo je poštivao njenu odluku da nemaju kontakt iako je on to kao sin svakako želio. Tuženik je preko svojih bratića obitelji HKV saznao da je predmetni stan, a nakon smrti njegove majke 26. siječnja 1995., u ožujku 1995. bio nasilno provaljen. Nije imao nikakvih saznanja da bi tužitelj od 1994. živio u tome stanu. Tuženik je zapravo prvi puta u RH došao osobno 2013. jer je do tada imao ogroman strah za vlastiti život i 2015. se našao sa LK koji mu je rekao da u stanu živi ovdje tužitelj. Navodi da je te 2013. pokušao ući u stan ali je donja brava bila izmijenjena. Od tada je gotovo svake godine dolazio u RH. Pokušao je imati kontakt i sa tužiteljem međutim, isti je uvijek pokušao taj kontakt izbjeći da se ne bi raspravljalo o temi stana. Do 2019. je znao da je na poštanskom sandučiću i na zvonu i vratima stana bilo ime njegove majke, a to je znao preko druge supruge njegovog djeda iz [adresa], pa nije niti posumnjao da bi se sa stanom nešto događalo. 2018. upisao se kao vlasnik predmetnog stana i cijeli taj postupak je trajao nezamislivo dugo. 2016. Tuženik je u Zadru posjetio obitelj tužitelja sa svojom suprugom te su mu tada spomenuli da imaju ugovor o kupnji stana na 4. katu te je tuženik zaključio da je to taj ugovor iz ormara u stanu, međutim kako se stanje tete iz Zadra pogoršalo ta komunikacije je prekinuta. Pokušao je sa tužiteljem mirnim putem riješiti spor, međutim to nije uspjelo. Pa čak i nakon što je ovdje tužitelj podnio tužbu našli su se u hotelu Palace radi mogućeg mirnog rješenja spora. Njihov bratić KK je bio tada medijator, a tužitelj se tada ponio izuzetno bahato te predložio da se stan prodaje, te da sve dijele na pola. Navodi da je njegova baka umrla u svibnju 1982. u [adresa] u bolnici. Nikada nije živjela u predmetnom stan, ali je u isti dolazila i živjela je u kući u [adresa]. Njezinim nasljednikom je utvrđen njegov otac ZK. Tuženik je bio voljan plaćati sve režije za stan ali pravno nije bilo moguće sve do 2018. Naime, tuženik je 1982. promijenio ime iz SK u ĆK. Sve režije stana su glasile na njegovu majku MKV, a za garažu na njegova oca. Saznao je od stanara iz zgrade koje i danas poznaje da tužitelj nadopunjava naziv na poštanskom sandučiću na način da stoji M kako bi mogao dobiti režije na svoje ime, u odnosu na struju i plin koji su prethodno glasili na njegovu mamu, a garaža na njegovog oca. Navodi da je 1991. u konzulatu u Munchenu pokušao temeljem kupoprodajnog ugovora, a kada je umro njegov otac potvrditi nasljedstvo za stan, ali to je jednostavno presporo i preteško išlo. 2015. je poslove oko stana pokušao ishoditi preko odvj. Dražena Delača, ali je on to sve upropastio, to je onda zatim preuzela gđa H. Dakle 2015. u RH nije poduzeo nikakvu pravnu radnju u vezi stana. U razdoblju od smrti njegove majke do 2019. o stanu je brinula VKV pa je tuženik tako na taj način mislio da je taj stan zbrinut. Ista je umrla 2005. Naime ista je od tuženika dobila 5.000,00 DEM sa potvrdom za brigu oko stana i mislio je da su tu brigu nakon njene smrti preuzela djeca. Misli da je iznos od tadašnjih 5.000,00 DEM bio dovoljan za podmirivanje režijskih troškova za narednih 30 godina. To je današnjih 2.500,00 eur. U razdoblju od 2005-2015. stajalo je ime njegove majke na poštanskom sandučiću i zvonu i mislio je da je sa stanom sve u redu. Do tada su se o stanu brinuli TK, a kasnije i njeni nasljednici jer su imali dogovor sa njegovim roditeljima iz 1988. Tuženik nije imao saznanja da je njegova majka umrla sve od 2005. kada je dobio dopis odvj. iz Regensburga da je potrebno riješiti ostavinu iza majke, a njemu je čudno da ga nitko od obitelji nije kontaktirao s informacijom da je njegova majka umrla. Jednako je čudno da nitko iz službi gdje je njegova majka živjela ga nije nitko kontaktirao. Od odvjetnice je saznao da je općina Donaustauf platila prijevoz njegove majke u RH kao i prethodno troškove kremiranja u Regensburgu. U razdoblju do 2005- 2013. tuženik je htio imati saznanja o stanju stana, ali su se svi kontakti „ugasili“, a on je imao u tom razdoblju strah od dolaska u RH. Naime, svi problemi su počeli 1979. ali je njihov intenzitet postojao i 2015. pa se bojao doći RH. Zbog svega što se događalo njegovom ocu imao je ogroman strah u kostima. Zadnji puta je u stanu fizički bio 1979. pa nije bio sve do rujna 2024. Nije mu poznato u kojoj su banci njegovi roditelji podigli kredit za stan, ali zna da je banka bila u Paromlinskoj ulici. Kupoprodajni ugovor za stan na 4. nikada nije realiziran, a isti se nalazi u stanu u ormaru u dnevnom boravku.

21. Analizirajući iskaze svjedoka i stranka, svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, a i u ukupnosti sa spisu priležećom dokumentacijom, sud kao neživotan i neuvjerljiv nije prihvatio iskaz tužitelja o tome da bi mu teta VK dan prije odlaska u Njemačku dala ključeve predmetnog stana pritom mu prezentirala Kupoprodajni ugovor iz 1971., a sve u namjeri da mu stan daje u posjedovanje kao vlasniku. Naime, iz samog iskaza tužitelja jasno proizlazi da mu je ista tada rekla "da će stan njemu ostaviti" , a što bi značilo da je ista tek iskazala namjeru za pravnim raspolaganjem predmetnog stana u njegovu korist (što se očito nije dogodilo). Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka EK, NK, OKV i CK, koje iskaze sud prihvaća kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne, proizlazi da VK nikome nije davala ključeve stana, iste je uvijek nosila sa sobom i nitko u tom stanu nije živio do njene smrti. Upravo suprotno, svjedoci OV i MV imaju osobna saznanja da su majke tužitelja i njena sestra- sve sestre VK, nakon njene smrti, nasilno ušle u njen stan, a zvana policija o tome nije sačinila nikakav dokument jer su u stan ušli članovi obitelji. Tako bi proizlazilo i iz dopisa MUP-a na listu 449 spisa, odnosno da u ožujku 1995. na adresi stana nije bilo nikakvih službenih postupanja. Time je svakako iskaz tužitelja da stan koristi od prosinca 1994. i da ima ključ istog- kontardiktoran činjenici da su sestre VK (jedna od njih je i majka tužitelja) nasilno ušle u taj isti stan po smrti sestre. O toj činjenici je iskazivao i tuženik jer je o tome saznao od bratića odnosno obitelji OV. Tuženik u svom iskazu uglavnom kronološki opisuje obiteljsku problematiku te stjecanje stana i brigu oko tog stana, a od 1971. do danas jer nema osobnih saznanja o tome da li je, kada i kako tužitelj započeo koristiti predmetni stan. Međutim, ono što dodatno dovodi u sumnju vjerodostojnost i životnost tužiteljeva iskaza je i uz tužbu prilaganje Kupoprodajnog ugovora iz 1971. koji nema veze sa predmetom spora, a koje razlike i postojanje zapravo očito dva Ugovora (jedan za stan na IV. katu broj 19 i na II. katu- stan broj 11), u iskazu detaljno objašnjava tuženik. Osim toga, a obzirom na tvrdnju tužitelja da je za predmetni stan čitavo vrijeme korištenja istog dakle, od 1995. do 2024. plaćao režije i o čemu prilaže preslike uplatnica i priznanica (list 12-112, 242-276 te 277-340 spisa), valja odgovoriti da temeljem plaćanja režija tužitelj ne može steći nikakva stvarnopravna ovlaštenja na stanu (eventualno obvezno pravni zahtjev). Pritom valja reći da se iz priloženih uplatnica na listu 12-112 spisa, uopće ne može zaključiti da bi iste upravo tužitelj i platio. Sud nije posebno cijenio priložena pisma i razglednice za koje tužitelj tvrdi da su pisani rukom VK (list 150-184 spisa) jer isto uopće nije odlučno za donošenje odluke jer eventualno postojanje narušenih obiteljskih odnosa nije i ne može biti, samo po sebi, temelj za stjecanje bilo kakvih prava. U tom smislu nije izveden dokaz grafološkim vještačenjem rukopisa VK na istima, a niti je kao irelevantno posebno cijenjen sadržaj spisa Psp-119/20 u vezi tuženikovih ulazaka i izlazaka u/iz RH.

22. Odredbom čl. 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. navedenog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. propisano da samostalni posjednik nekretnine, kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

23. Odredbom čl. 160. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

24. Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, stavkom 3. propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok je stavkom 4. propisano da u slučaju ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. Stavkom 5. navedenog članka propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

25. Slijedom prethodnih utvrđenja, sud zaključuje da tužitelj u skladu sa odredbom čl. 219. st.1. u vezi čl 221 a ZPP nije dokazao da bi stan koji je predmetom spora započeo posjedovati kao pošten samostalni posjednik, na način kako to navodi u činjeničnim navodima tužbe, već se zaključuje da je iskoristivši izuzetno složene obiteljske odnose između VK i članova njene obitelji, započeo koristiti stan bez ikakvog prava na posjed. Time dakle, tužitelj nije dokazao da bi isti bio pošten posjednik stana, a čime dakle nije niti dokazao da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

26. Zahtjev tužitelja za izdavanjem tabularne isprave također je odbijen kao neosnovan budući da je zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva temeljio na zakonskoj osnovi - dosjelosti pa sve da je i takav zahtjev utvrđen osnovanim, nema mjesta obvezivanju tuženika na izdavanje tabularne isprave.

27. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV određeno je da nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na noj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

28. Budući da je između stranaka nesporno da je tuženik dolazi upisan kao vlasnik predmetnog stana od 13. srpnja 2018. te da je tužitelj sve do 11. rujna 2024., koristio stan tuženika dakle, upotrebljavao nekretninu tuženika u svoju korist, radi toga se neosnovano obogatio za iznos najamnine koju bi inače morao plaćati te je upravo to korist koju je obvezan naknaditi tuženiku - protutužitelju za utuženo razdoblje (svibanj 2019.- lipanj 2024., podnesak od 12. prosinca 2023., list 486-489 spisa). Naime, nesporno je da je tuženik- protutužitelj dopisom od 29. travnja 2019., kojeg je tužitelj-protutuženik zaprimio u svibnju 2019. dakle, pozvao tužitelja na predaju stana u posjed te da je stan očuvanog identiteta.

29. Radi utvrđenja visine zahtjeva po protutužbi, sud je cijenio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka AK iz kojeg proizlazi da je prilikom izrade nalaza i mišljenja, stanje utvrđeno prema dokumentaciji priležećoj sudskom spisu, uz pretpostavku prosječnog nivoa uređenosti i opremljenosti, s tim da prema rješenju suda fotografije na listu 363-378, priložene u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, nisu uzete u obzir pri izradi nalaza i mišljenja. Procjena vrijednosti najamnine nekretnine se izrađuje na temelju općih vrijednosnih odnosa na tržištu nekretnina na dan vrednovanja i stanja nekretnine na dan kakvoće. Opći vrijednosni odnosi na tržištu nekretnina obuhvaćaju cjelinu okolnosti koje su mjerodavne za oblikovanje cijene nekretnine na dan vrednovanja, pri uobičajenom poslovnom kretanju ponude i potražnje kao što su opća gospodarska situacija, tržište kapitala te gospodarski i demografski razvoj područja. Na osnovu položaja, zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja, te stanja katastarske čestice, kako je u ovom elaboratu navedeno, najprikladniji postupak za utvrđivanje tržišne vrijednosti najamnine prema Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/2015) i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/2015) jest poredbeni postupak. Poredbeni se postupak, u pravilu, primjenjuje prigodom utvrđivanja tržišne vrijednosti najamnine nekretnina koje su međusobno slične, iz istoga ili usporedivoga cjenovnog bloka i realizirane unazad četiri godine, a među ostalim primjenjuje se za utvrđivanje tržišne vrijednosti najamnine ovog tipa nekretnine. Procijenjena tržišna vrijednost najamnine prema zadatku Suda za nekretninu, dvosobni stan, površine 64,49 m2, na II. katu, stan br. 11-VII stubište,upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] knjiga PU: Grad Zagreb, [adresa], za razdoblje od svibnja 2019. do danas (raspravno rješenje suda od 24. ožujka 2022. (list 354 spisa)), iznosi 165.246,93 kn. Obilježja svih nekretnina koje su korištene za poredbenu metodu prilikom procjene tržišne vrijednosti najamnine u smislu adrese, starosti, orijentacije, površine i cjenovnog bloka u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/2015) i Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/2015) su razvidne iz izvatka iz zbirke kupoprodajnih cijena dostavljene od strane Službe za vrednovanja nekretnina Grada Zagreba. Pojedini mjesečni iznosi vidljivi su iz tablice broj 1.6.2. nalaza i mišljenja (list 417-418 spisa).

29.1. Pisanom nalazu i mišljenju prigovorio je tužitelj- protutuženik podneskom od 19. listopada 2022. te je vještak u pisanom očitovanju na prigovore (list 450-460 spisa) otklonio sve prigovore tužitelja na isto, ostajući u cijelosti kod nalaza i mišljenja. Podneskom od 17. veljače 2023. tužitelj je prigovorio pisanom očitovanju vještaka te je vještak ponovno pisano očitovao (list 469-478 spisa) i ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja da bi po ponovnom prigovoru tužitelja od 17. studenog 2023. vještak i usmeno saslušan na ročištu kojom prilikom je naveo da, kao što je u nalazu i mišljenju i pisanim očitovanjima naveo, procjena vrijednosti nekretnine je izvršena za stan prosječnog nivoa uređenosti i opremljenosti s obzirom da prema zadatku suda nije bio određen uviđaj na licu mjesta kako bi se utvrdilo stanje predmetnog stana u naravi. Vezano uz pitanje koliko bi bila najamnina nenamještenog stana, kao što je već naveo u pisanim očitovanjima, o istom se ne može očitovati bez uviđaja na licu mjesta te naručivanja nove zbirke kupoprodajnih cijena s drugačijim opisom nekretnine i izvršenjem ponovnog izračuna. Hipotetski faktično stanje stana utječe na visinu najamnine ali vještaku to ovdje nije bio zadatak razmatranja. Ne može se očitovati otprilike koliko ta najamnina u tom smislu može varirati.

29.2. Nakon usmenog očitovanja vještaka, tužitelj je i nadalje prigovarao nalazu i mišljenju te usmenom obrazloženju vještaka. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je sačinjeno po zadatku suda, temeljem cjelokupne spisu priležeće dokumentacije, stručno i jasno obrazloženo. Pisanim dopunama i usmenim obrazloženjem vještak je u cijelosti otklonio prigovore tužitelja- protutuženika na nalaz i mišljenje, dao je jasna obrazloženja u pogledu načina odnosno metode utvrđenja visine zahtjeva te sud nalaz i mišljenje kao i pisana očitovanja te usmeno obrazloženje nalazi jasnim, potpunim i neproturječnim. Ovdje valja istaknuti da vještak, prema uputi suda, pri izradi nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir u obzir fotografije stana (list 364- 378 spisa), a priložene po tužitelju podneskom od 22. travnja 2022. jer su iste priložene u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazivao da iste nije mogao, bez svoje krivnje, priložiti do zaključenja prethodnog postupka.

30. Tuženik- protutužitelj je podneskom od 12. prosinca 2023. potraživao isplatu za razdoblje svibanj 2019. - lipanj 2024. u ukupnom iznosu 40.633,19 eur, dok je vještak nalaz i mišljenje izradio za razdoblje svibanj 2019. - 24. ožujak 2022. Kako dakle, tužitelj nije tražio dopunu nalaza i mišljenja u smislu utvrđenja visine zahtjeva i za razdoblje 25. ožujak 2022. - lipanj 2024., a iz prihvaćenog nalaza i mišljenja (tablice-list 417-418 spisa) proizlazi da iznos najamnine za razdoblje 1. svibanj 2019.- 24. ožujka 2022. iznosi ukupno 21.932,04 eur (165.246,93 kn) te je jasno vidljivo da su se iznosi mjesečne najamnine mijenjali, to je tuženiku temeljem odredbe čl. 165. st.1 ZV ,a u skladu sa pravnim shvaćanjem VSRH od 26. listopada 2009. , dosuđen iznos u visini 21.932,04 eur (165.246,93 kn) dakle, za razdoblje 1. svibanj 2019. - 24. ožujak 2022., dok je daljnje potraživani iznos 18.701,15 eur, a za razdoblje 25. ožujak 2022.- lipanj 2024., kao nedokazan u visini, odbijen te je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke presude.

31. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), a odluka o visini stope zatezne kamate na odredbi čl. 29. st. 2 i 8. ZOO.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti je suđen tuženiku-protutužitelju razmjerno njegovom uspjehu u sporu, a budući da je u odnosu na tužbeni zahtjev uspio u cijelosti, a djelomično u odnosu na protutužbeni zahtjev. Tužitelju-protutuženik trošak postupka nije suđen budući da sa tužebnim zahtjevom nije uspio, a u odnosu na protutužbeni zahtjev trošak je dakle, suđen tuženiku- protutužitelju po čl. 154. st. 2. ZPP. Trošak tuženika- protutužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je i u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), prema priloženom troškovniku te prema vrijednosti predmeta spora, odnosno tužbe i protutužbe. Pri odluci o troškovima postupka sud je imao dakle, u vidu i da je tuženik- protutužitelj sa protutužbenim zahtjevom u osnovi u cijelosti uspio u sporu (100%), a u visini zahtjeva 54% čime je isti, a nakon oduzimanja uspjeha tužitelja-protutuženika po navedenim osnovama, tuženik- protutužitelj u konačnici u sporu uspio u omjeru 54%.

32.1.Tako je tuženiku-protutužitelju priznat trošak za: sastav odgovora na tužbu 1.478,00 eur (tbr. 8/1 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav protutužbe 200,00 eur (tbr. 7/1 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav podnesaka od 5. veljače 2020., 13. svibnja 2022. i 12. prosinca 2023., svako po 1.480,00 eur (tbr. 8/1 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 4. lipnja 2020. 50,00 eur (tbr. 8/4 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 30. rujna 2020. 1.000,00 eur (tbr. 8/1 u vezi tbr. 54 Tarife), zastupanja na ročištima 7. listopada 2020., 11. ožujka 2021., 15. listopada 2021., 24. ožujka 2022., 4. studenog 2022. i 7. ožujka 2025., svako po 1.480,00 eur (tbr. 9/1 u vezi tbr. 54 Tarife) i za sastav podneska od 26. rujna 2025. 50,00 eur (tbr. 8/4 u vezi tbr. 54 Tarife), ukupno 16.080,00 eur što uvećano za zatraženi trošak pristojbe na protutužbu 74,32 eur i na presudu 452,78 eur, sveukupno iznosi 16.607,10 eur. Taj trošak dosuđen je tuženiku- protutužitelju razmjerno njegovom uspjehu u sporu (54%) u visini 8.967,83 eur, a kojem su kao nužni i neovisni o uspjehu u sporu pridodani trošak uplaćenog predujma za vještačenje 398,17 eur i trošak sudjelovanja sudskog tumača za njemački jezik pri saslušanju tuženika- protutužitelja 300,00 eur, čime trošak istog u konačnici iznosi 9.666,00 eur.

32.2.Tuženiku-protutužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 21. studenog 2019. i 25. ožujka 2024. jer istima požuruje postupanje suda niti trošak sastava podneska od 5. travnja 2020. jer istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma, a koje sve radnje ne predstavljaju nužni trošak postupka. Nije mu priznat niti trošak sastava (jednog od ) podneska od 5. veljače 2020. jer je istog dana podnio dakle, dva podneska (trošak sastava jednog mu je priznat), a sve navode je mogao navesti u jednom podnesku.

33. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 3. studenog 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja-protutuženika

- punom. tuženika-protutužitelja uz rješenje o pristojbi na protutužbu 74,32 eur i na presudu 452,78 eur