REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2943/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2a, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 718148 sklopljenom 11. srpnja 2006. godine između JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 kao kreditora s druge strane, i to :

- čl. 4. u dijelu koji glasi:

"4. Valutna klauzula: Kredit se ugovara u valuti , a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti"

- čl. 9. u dijelu koji glasi:

"…u iznosu CHF…u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća…".

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 iznos od 4.893,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,99 EUR od 1.8.2006. do isplate

- na iznos od 4,32 EUR od 4.9.2006. do isplate

- na iznos od 4,17 EUR od 4.10.2006. do isplate

- na iznos od 3,78 EUR od 9.11.2006. do isplate

- na iznos od 3,13 EUR od 6.12.2006. do isplate

- na iznos od 1,52 EUR od 11.1.2007. do isplate

- na iznos od 0,40 EUR od 12.2.2007. do isplate

- na iznos od 0,89 EUR od 12.3.2007. do isplate

- na iznos od 0,51 EUR od 10.4.2007. do isplate

- na iznos od 1,54 EUR od 13.3.2008. do isplate

- na iznos od 3,79 EUR od 11.4.2008. do isplate

- na iznos od 12,90 EUR od 17.11.2008. do isplate

- na iznos od 2,74 EUR od 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 16,05 EUR od 17.1.2009. do isplate

- na iznos od 17,68 EUR od 11.2.2009. do isplate

- na iznos od 18,87 EUR od 16.3.2009. do isplate

- na iznos od 16,74 EUR od 20.4.2009. do isplate

- na iznos od 16,27 EUR od 14.5.2009. do isplate

- na iznos od 13,76 EUR od 16.6.2009. isplate

- na iznos od 10,52 EUR od 15.7.2009. do isplate

- na iznos od 11,64 EUR od 14.8.2009. do isplate

- na iznos od 13,28 EUR od 16.9.2009. do isplate

- na iznos od 11,42 EUR od 16.10.2009. do isplate

- na iznos od 11,03 EUR od 23.11.2009. do isplate

- na iznos od 13,94 EUR od 28.12.2009. do isplate

- na iznos od 16,53 EUR od 15.1.2010. do isplate

- na iznos od 18,51 EUR od 17.2.2010. do isplate

- na iznos od 18,04 EUR od 2.4.2010. do isplate

- na iznos od 22,88 EUR od 21.4.2010. do isplate

- na iznos od 21,40 EUR od 22.5.2010. do isplate

- na iznos od 23,93 EUR od 11.6.2010. do isplate

- na iznos od 36,06 EUR od 18.8.2010. do isplate

- na iznos od 33,10 EUR od 18.8.2010. do isplate

- na iznos od 43,45 EUR od 18.11.2010. do isplate

- na iznos od 38,19 EUR od 18.11.2010. do isplate

- na iznos od 33,48 EUR od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 47,01 EUR od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 54,30 EUR od 3.1.2011. do isplate

- na iznos od 47,63 EUR od 18.1.2011. do isplate

- na iznos od 48,45 EUR od 21.2.2011. do isplate

- na iznos od 45,50 EUR od 17.3.2011. do isplate

- na iznos od 48,88 EUR od 19.4.2011. do isplate

- na iznos od 59,51 EUR od 18.5.2011. do isplate

- na iznos od 62,34 EUR od 21.6.2011. do isplate

- na iznos od 79,92 EUR od 19.7.2011. do isplate

- na iznos od 74,37 EUR od 22.8.2011. do isplate

- na iznos od 63,42 EUR od 22.9.2011. do isplate

- na iznos od 63,66 EUR od 22.11.2011. do isplate

- na iznos od 62,72 EUR od 20.12.2011. do isplate

- na iznos od 67,69 EUR od 24.1.2012. do isplate

- na iznos od 68,80 EUR od 24.2.2012. do isplate

- na iznos od 68,90 EUR od 20.3.2012. do isplate

- na iznos od 69,08 EUR od 23.4.2012. do isplate

- na iznos od 69,96 EUR od 24.5.2012. do isplate

- na iznos od 71,25 EUR od 21.6.2012. do isplate

- na iznos od 69,86 EUR od 11.7.2012. do isplate

- na iznos od 69,98 EUR od 24.7.2012. do isplate

- na iznos od 68,69 EUR od 27.8.2012. do isplate

- na iznos od 66,30 EUR od 25.9.2012. do isplate

- na iznos od 69,21 EUR od 22.10.2012. do isplate

- na iznos od 70,27 EUR od 26.11.2012. do isplate

- na iznos od 69,84 EUR od 19.12.2012. do isplate

- na iznos od 65,60 EUR od 25.1.2013. do isplate

- na iznos od 68,54 EUR od 19.2.2013. do isplate

- na iznos od 69,21 EUR od 22.3.2013. do isplate

- na iznos od 67,89 EUR od 23.4.2013. do isplate

- na iznos od 63,98 EUR od 22.5.2013. do isplate

- na iznos od 61,55 EUR od 20.6.2013. do isplate

- na iznos od 63,70 EUR od 24.7.2013. do isplate

- na iznos od 65,19 EUR od 23.8.2013. do isplate

- na iznos od 68,98 EUR od 23.9.2013. do isplate

- na iznos od 66,89 EUR od 22.10.2013. do isplate

- na iznos od 67,82 EUR od 25.11.2013. do isplate

- na iznos od 68,59 EUR od 23.12.2013. do isplate

- na iznos od 70,51 EUR od 24.1.2014. do isplate

- na iznos od 72,05 EUR od 21.2.2014. do isplate

- na iznos od 71,26 EUR od 21.3.2014. do isplate

- na iznos od 69,73 EUR od 18.4.2014. do isplate

- na iznos od 1.634,57 EUR od 12.5.2014. do isplate,

i to za potraživanja dospjela do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi odrađenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 718148 sklopljenom 11. srpnja 2006. između JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 kao kreditora s druge strane, i to :

- čl. 2.1. u dijelu koji glasi:

"…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.".

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 iznos od 755,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6,96 EUR od 17.1.2009. do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 11.2.2009. do isplate

- na iznos od 7,07 EUR od 16.3.2009. do isplate

- na iznos od 6,99 EUR od 20.4.2009. do isplate

- na iznos od 6,97 EUR od 14.5.2009. do isplate

- na iznos od 6,88 EUR od 16.6.2009. do isplate

- na iznos od 6,76 EUR od 15.7.2009. do isplate

- na iznos od 6,80 EUR od 14.8.2009. do isplate

- na iznos od 6,86 EUR od 16.9.2009. do isplate

- na iznos od 6,79 EUR od 16.10.2009. do isplate

- na iznos od 6,77 EUR od 23.11.2009. do isplate

- na iznos od 6,88 EUR od 28.12.2009. do isplate

- na iznos od 6,98 EUR od 15.1.2010. do isplate

- na iznos od 7,05 EUR od 17.2.2010. do isplate

- na iznos od 7,03 EUR od 2.4.2010. do isplate

- na iznos od 7,21 EUR od 21.4.2010. do isplate

- na iznos od 7,16 EUR od 22.5.2010. do isplate

- na iznos od 7,25 EUR od 11.6.2010. do isplate

- na iznos od 7,71 EUR od 18.8.2010. do isplate

- na iznos od 7,60 EUR od 18.8.2010. do isplate

- na iznos od 7,98 EUR od 18.11.2010. do isplate

- na iznos od 7,79 EUR od 18.11.2010. do isplate

- na iznos od 7,61 EUR od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 8,11 EUR od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 8,39 EUR od 3.1.2011. do isplate

- na iznos od 8,14 EUR od 18.1.2011. do isplate

- na iznos od 8,17 EUR od 21.2.2011. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR od 17.3.2011. do isplate

- na iznos od 8,18 EUR od 19.4.2011. do isplate

- na iznos od 8,58 EUR od 18.5.2011. do isplate

- na iznos od 8,68 EUR od 21.6.2011. do isplate

- na iznos od 9,34 EUR od 19.7.2011. do isplate

- na iznos od 9,13 EUR od 22.8.2011. do isplate

- na iznos od 8,73 EUR od 22.9.2011. do isplate

- na iznos od 8,73 EUR od 22.11.2011. do isplate

- na iznos od 8,70 EUR od 20.12.2011. do isplate

- na iznos od 8,88 EUR od 24.1.2012. do isplate

- na iznos od 8,92 EUR od 24.2.2012. do isplate

- na iznos od 8,93 EUR od 20.3.2012. do isplate

- na iznos od 8,93 EUR od 23.4.2012. do isplate

- na iznos od 8,97 EUR od 24.5.2012. do isplate

- na iznos od 9,02 EUR od 21.6.2012. do isplate

- na iznos od 8,96 EUR od 11.7.2012. do isplate

- na iznos od 8,97 EUR od 24.7.2012. do isplate

- na iznos od 8,92 EUR od 27.8.2012. do isplate

- na iznos od 8,83 EUR od 25.9.2012. do isplate

- na iznos od 8,94 EUR od 22.10.2012. do isplate

- na iznos od 8,98 EUR od 26.11.2012. do isplate

- na iznos od 8,96 EUR od 19.12.2012. do isplate

- na iznos od 8,81 EUR od 25.1.2013. do isplate

- na iznos od 8,91 EUR od 19.2.2013. do isplate

- na iznos od 8,94 EUR od 22.3.2013. do isplate

- na iznos od 8,89 EUR od 23.4.2013. do isplate

- na iznos od 8,75 EUR od 22.5.2013. do isplate

- na iznos od 8,65 EUR od 20.6.2013. do isplate

- na iznos od 8,74 EUR od 24.7.2013. do isplate

- na iznos od 8,79 EUR od 23.8.2013. do isplate

- na iznos od 8,93 EUR od 23.9.2013. do isplate

- na iznos od 8,85 EUR od 22.10.2013. do isplate

- na iznos od 8,89 EUR od 25.11.2013. do isplate

- na iznos od 8,92 EUR od 23.12.2013. do isplate

- na iznos od 8,99 EUR od 24.1.2014. do isplate

- na iznos od 9,05 EUR od 21.2.2014. do isplate

- na iznos od 9,02 EUR od 21.3.2014. do isplate

- na iznos od 8,96 EUR od 18.4.2014. do isplate

- na iznos od 221,81 EUR od 12.5.2014. do isplate,

i to za potraživanja dospjela do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi odrađenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.834,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 683,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2023. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate . U tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da su UH kao korisnik kredita i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9 (čiji je sljednik bila Sberbank d.d. odnosno Nova hrvatska banka d.d. (list 8.-115. spisa, a sada je to tuženik), kao kreditor 11. srpnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 718148 kojim je prednik tuženik odobrio krediti u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Kredit i vraćanje kredita su ugovoreni sa valutnom klauzulom u valuti CHF, dok je kamata ugovorena kao promjenjiva i to jednostrano, odlukom banke. Tužitelj je sklopio Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) s korisnikom kredita OH kojim mu je ustupljena tražbina prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu. Tužitelj tvrdi da su ugovorne odredbe, kojima je ugovorena valuta CHF, uz koju je vezana glavnica nezakonite i ništetne jer se o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a sam tuženik prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije u cijelosti, a niti potpuno informirao korisnika kredita o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Osim toga, korisnik kredita ni na koji način nije mogao provjeriti točnost izračuna promjenjive kamatne stope budući da za takav izračun nisu ugovoreni nikakvi promjenjivi parametri. Činjenica da je tuženik, prilikom sklapanja ugovora o kreditima, u razdoblju od početka 2004. do kraja 2008., u koje razdoblje spada i predmetni Ugovor o kreditu, ugovarao ništetne valutne klauzule u valuti CHF pravomoćno je utvrđena u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P-1401/2012, a ista je činjenica potvrđena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017. Ističe kako utvrđenja iz navedenih presuda obvezuju ovaj sud na temelju odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09. – dalje: ZZP/07), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14.), čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22. – dalje: ZZP/22) i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP). Unatoč činjenici što se radilo o ništetnim ugovornim odredbama, tuženik je uredno obračunavao ukupan iznos anuiteta sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli, a što je za posljedicu imalo povećanje kunskog mjesečnog anuiteta (danas protuvrijednost EUR) za korisnika kredita, a samim time i povećanje korisnikovih obveza prema tuženiku. Naime, ništetnost odredbi valutne klauzule u valuti CHF ujedno znači i da su nezakonita sva povećanja korisnikovih obveza prema tuženiku na temelju jačanja tečaja valute CHF u odnosu na valutu HRK (danas protuvrijednost EUR). Po toj osnovi korisnik je preplatio svoju obvezu po predmetnom kreditu u iznosu koji predlaže utvrditi financijskim vještačenjem nakon što tuženik dostavi svu relevantnu dokumentaciju kojom tužitelj ne raspolaže. Stoga postavlja zahtjev za dostavljanje dokumentacije u smislu čl. 186.b st. 3. i 4. ZPP te tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi zahtijeva da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica kredita i odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamata, kao i da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos preplaćen po osnovi ništetnih odredbi, a koji će biti utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji od strane tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnio 6. listopada 2023. i tijekom postupka ističe prigovor nedopuštenosti stupnjevite tužbe sukladno čl. 186.b ZPP. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da odluke suda donesene parnici radi zaštite kolektivnih prava i interesa (parnica Potrošač) obvezuju sudove samo u postupku koji potrošač osobno pokrene. Tuženik također ističe prigovor zastare. Dodaje da je u postupku kolektivne zaštite utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač primjenjiva u pojedinačnom slučaju. U odnosu na spornu odredbu o valutnoj klauzuli tvrdi da je ista jasna, lako uočljiva i razumljiva pa stoga ne može biti predmetom ocjene poštenja. Navodi i da tužitelj nije dokazao da je prednik tuženika postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik navodi da unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Zaključno, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, odnosno način da koji tužitelj predlaže njezin izračun. Predlaže da sud prilikom odlučivanja u obzir uzme i tzv. negativne razlike, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz Ugovora o kreditu koji su tijekom određenih razdoblja otplate kredita bili u nižem iznosu od anuiteta predviđenih otplatnim planom.

3. Tužitelj u tužbi nije postavio određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu čl. 186. st. 1. ZPP, već je takav zahtjev istaknuo nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 12. kolovoza 2025. (list 372.-378. spisa). Tužbenim zahtjevom sadržanim u tom podnesku tužitelj je odredio i deklaratorni tužbeni zahtjev koji se odnosi navođenjem konkretnih ugovornih odredbi u odnosu na koje zahtijeva utvrđenje ništetnosti, i kondemnatorni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 4.893,05 EUR po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i iznos od 755,17 EUR po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od dana plaćanja, iskazano po pojedinim više plaćenim anuitetima.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid te je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Ujedno je saslušan korisnik kredita UH u svojstvu svjedoka (list 306.-307. spisa) i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 333.- 340., 361.-368. spisa). Saslušanje po tužitelju predloženih svjedoka J i CH sud nije smatrao svrsishodnim za donošenje odluke. Niti saslušanje po tužitelju predloženog djelatnika banke, uz zahtjev da se od tuženika pribave podaci o istom, sud nije proveo rukovodeći se pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 219. ZPP, ali i s obzirom da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 21. svibnja 2024. naveo da zbog proteka vremena djelatnik banke nema saznanja o upozoravanju konkretnog korisnika kredita.

5. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredb i Ugovora o kreditu od 11. srpnja 2006. kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF i kojima je ugovorena kamatna stopa koja se mogla jednostranom odlukom tuženika mijenjati, kao i zahtjev za isplatu iznosa koje je tuženik (odnosno njegov prednik) primio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, a koju tražbinu je tužitelju ustupio korisnik kredita UH.

7. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja UH kao korisnik kredita i prednik tuženika Volksband d.d. kao kreditor 11. srpnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 718148 (list 117.-120. spisa) za iznos kredita od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora) s rokom otplate od 120 mjeseci. Nije sporno niti da je korisnik kredita 10. lipnja 2023. s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) (list 228.-231. spisa) kojim je tužitelju ustupio sve svoje tražbine prema tuženiku s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 718148 s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada, o čemu je prednik tuženika (Nova hrvatska banka d.d. kao sljednik Volksbank d.d.) obaviješten 14. lipnja 2023. primitkom Obavijesti od 10. lipnja 2023. (list 226. spisa).

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, odnosno može li se tužitelj pozivati na pravne učinke presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i da li su ništetene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i o kamatnoj stopi, a ako i jesu može li se zahtijevati povrat plaćenog. Također je sporno je li tužitelj tražbinu korisnika kredita po osnovi preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi mogao steći ustupom. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li prilikom izračuna plaćenog po osnovi ništetne odredbe u obzir trebalo uzeti i anuitete plaćane po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita (tzv. negativne razlike). Sporno je i pitanje zastare utužene tražbine. Dakle, sporni su aktivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva te pitanje zastare utužene tražbine.

9. U pogledu istaknutog prigovora zastare relevantno je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici građanskog odjela tog suda od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO (čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99., 88/01.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustavovljena ništetnog ugovora.

9.1. Presuda ovog suda pod brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014. na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., ali samo za 1. do 7. tuženika, ali ne i za 8. tuženika odnosno Sberbank d.d., obzirom je drugostupanjskom presudom djelomično preinačena presuda ovog suda pod brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na način da je tužbeni zahtjev u odnosu na 8. tuženika Sberbank d.d. bio odbijen kako u pogledu ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i u pogledu valutne klauzule. Tu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrdio jei Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015., međutim Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske pod brojem U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ukinuta u dijelu u kojem je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 8. tuženika Sberbank d.d. te je predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak, a u ponovljenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem pod brojem Revt-575/16 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev prema Sberbank d.d. i predmet je vratio na ponovno suđenje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Novom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presudu ovog suda pod brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u odnosu na 8. tuženika Sberbank d.d., čime je presuda postala pravomoćna i prema toj banci, a ova presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

9.2. S obzirom da je u ovom postupku tuženik sljednik Sberbank d.d., to u konkretnom slučaju istaknuti prigovor zastare nije osnovan jer zastara počinje teći od 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 13. lipnja 2023., dakle unutar zastarnog roka od pet godina (čl. 225. ZOO).

10. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se kako se ustupanjem tražbine ne mijenja identitet tražbine pa stoga sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj (potrošač – korisnik kredita) ima i tužitelj kao primatelj tražbine jer promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine čak niti kad je osoba vjerovnika utjecala na određivanje sadržaja ili kvalitete tražbine pri sklapanju ugovora iz kojeg tražbina potječe. Tražbina korisnika kredita iz ugovora o kreditu ne mijenja svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije potrošač . Dakle, u ovom slučaju nije riječ o osobnoj tražbini koja bi po svojoj naravi bila vezana samo uz osobu ustupitelja i koja bi se po svojoj naravi protivila prenošenju na drugoga. Nije riječ ni o prijenosu koji bi bio zabranjen zakonom. Naprotiv, riječ je o novčanoj tražbini za povrat preplaćenih novčanih sredstava koju su korisnici kredita, kao potrošači na koje se odnose učinci, odnosno obvezujuća snaga odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, valjano prenijeli na tužitelja. Time primatelj (ovdje tužitelj) prema dužniku (ovdje tuženiku) ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO). Prema tome, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari za vođenje parnice protiv tuženika radi isplate utužene novčane tražbine. Pritom je potrebno navesti da je tražbina iz čl. 2. Ugovora o ustupu tražbine novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, premda Ugovorom o ustupu nije naveden konkretan novčani iznos, tražbina koja je predmet ustupa je odrediva jer ugovor sadrži konkretne podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja je predmet ustupa, vidljivo je da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, kao i da će sama visina te tražbine biti utvrđena u sudskom postupku koji će pokrenuti tužitelj. Dakle, radi se o dopuštenom ustupu tražbine koja je nastala na temelju utvrđenja ništetenosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula prema kojoj je glavnica kredita vezana uz promjenu valute CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci kreditora, a budući da se radi o prenosivoj tražbini sukladno odredbi čl. 80. st. 1. i 2. ZOO. I praksa Suda Europske unije jasno izražava da nije zapreka ostvarivanja prava na temelju utvrđenja iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa i ako dođe do prijenosa tražbine s potrošača na pravnu osobu. Naime, i dalje se radi o tražbini potrošača na temelju potrošačkog ugovora, u zaštiti koje se vjerovnici te tražbine i kada je tražbina prenesena pravnoj osobi, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude u postupku radi zaštite kolektivnih interesa o čemu već postoji i mnogobrojna sudska praksa.

13. U konkretnom je slučaju sud vezan utvrđenjima iz presude ovog suda pod brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojima je, između ostalog, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – dalje: ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO i

- da je tuženik u razdoblju 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

14. Sukladno odredbi čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Na temelju odredbe čl. 502.c ZPP ovaj je sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno, vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Stoga u odnosnu navedeno nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, a s obzirom na to da je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača te obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

15. Osim toga, u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite odredbama ZZP/07 bilo je predviđeno podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protiv osobe čije je postupanje u suprotnosti s određenim odredbama tog zakona. Sukladno odredbi čl. 138.a tog Zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temeljem ovog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. I odredbom čl. 126. ZZP/22 koji je na snazi bio u vrijeme pokretanja ove parnice, predviđen je obvezujući učinak odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate.

16. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 138.a ZZP/07 valja tumačiti smisleno i svrhovito na način da se odnosi na sve postupke pokrenute radi isplate kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne isključivo na parnice radi naknade štete jer se jedino takvim tumačenjem ostvaruje cilj i svrha kolektivne zaštite koja se predmetnim zakonom uređuje.

17. Prema shvaćanju izraženom u pravomoćnoj presudi ovog suda donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, i prednik tuženika je, među ostalima, u razdoblju kada je zaključen predmetni Ugovor o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je kao ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica šv icarski franak (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-3740/18-7 od 4. ožujka 2020.) te zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranim odlukama tuženika (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev- 3142/18-2 od 19. ožujka 2019.) te se ista utvrđenja odnose se i na predmetni ugovor o kreditu koji je prednik tuženika sklopio sa OH.

18. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi. Nadalje, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO određeno je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sastoji se u tome da svaka stranka ima pravo na povrat onoga što je dala.

19. Ugovorom o kreditu od 11. srpnja 2006. prednik tuženika je kao kreditor odobrio GH kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF, po kupovnom tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu), koji kredit se otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u CHF plativo u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća (čl. 9.). Kredit je nenamjenski (čl. 3.). Ugovorne su strane ugovorile kamatnu stopu od 7,35% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (čl. 2.1. Ugovora o kreditu).

20. Korisnik kredita UH, kojeg je sud saslušao u svojstvu svjedoka, naveo je u svom iskazu da mu je banka ponudila kredit uz valutnu klauzulu u CHF jer je kamata bila puno manja i u tom je trenutku to bio najpovoljniji kredit. Iskazao je da je kredit podignut na rok otplate od 10 godina te se sjeća da je 2007. došlo do povećanja mjesečne rate za oko jednu trećinu od početnog iznosa. Iskazao je da su sredstva iz kredita utrošena na uređenje kuće u kojoj i danas stanuje i koju nikad nije koristio za bilo kakve poslovne svrhe. Dodao je da se radilo o tipskom ugovoru odnosno ugovoru koji je banka imala u svojoj ponudi. U banci ga nisu upozorili na bilo kakve rizike u pogledu valute CHF niti su ga obavijestili o tome na koji će se način mijenjati kamatna stopa.

21. Iskaz svjedoka sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, iskren, uvjerljiv i životno logičan, a osim toga isti nije proturječan sam sebi niti materijalnim dokazima u spisu.

22. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a trgovac je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje poslovne djelatnosti ili u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja.

22.1. S obzirom da drugačije ne proizlazi iz navoda stranaka, iskaza svjedoka i priloženih isprava, utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor, jer ga je korisnik kredita UH sklopio kao potrošač za osobne potrebe, odnosno u svrhu koja nije namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju slobodnog zanimanja, a tuženik kao trgovac, jer je odobravanje kredita nedvojbeno poslovna djelatnost tuženika (banke).

23. Kako je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 11. srpnja 2006., dakle u razdoblju za koje je utvrđeno, u presudi donesenoj u kolektivnom sporu, da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te predmetni ugovor sadrži odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, koje su istovjetne odredbama koje su presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđene ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, to je u ovoj parnici sud vezan za utvrđenja iz citirane presude u kolektivnom sporu o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

23.1. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da tuženik u pogledu konkretnog Ugovora o kreditu korisniku kredita (potrošaču) nije dao informacije u vezi valutne klauzule, odnosno nije mu objasnio koje su razlike u mogućim posljedicama ugovaranja pojedinih valutnih klauzula (razlike u rizicima CHF i EUR), tj. nije mu dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njegove novčane obveze i da bi potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Drugim riječima, tuženik u ovoj parnici nije dokazao suprotno presumpciji iz kolektivnog spora (čl. 219. st. 1. ZPP).

24. Također Ugovor o kreditu sklopljen je na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora pravni prednik tuženika i potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Stoga su i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne.

25. Slijedom navedenog, odredbe Ugovora o kreditu ništetne su u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa zbog čega je odlučeno kao pod točkama I. i III. izreke presude.

26. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka dipl. oec. Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., kojeg je u cijelosti prihvatio kao stručnog i objektivnog, a na koji niti stranke nisu imale prigovora.

26.1. Vještak je utvrdio da ukupni iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita iznosi 5.648,22 EUR, od kojeg iznosa je korisnik kredita preplatio na ime promjene kamatne stope unos od 755,17 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate iznos od 4.893,05 EUR. Utvrđeno je i da iznos koji je prednik tužitelja manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na početno ugovoreni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 48,00 EUR.

27. S obzirom da je tuženik u vezi s umanjivanjem potraživanja tužitelja po osnovi plaćenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli s iznosima plaćenim u anuitetima kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita istaknuo u ovoj parnici samo općeniti prigovor materijalnopravne naravi u odnosu na visinu potraživanja tužitelja, to sud nije niti ovlašten niti dužan umanjiti potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci proširenog vijeća poslovni broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.).

28. Stoga je utvrđeno da tužitelju pripada pravo na isplatu ukupnog iznosa od 5.648,22 EUR, utvrđenog prema nalazu i mišljenju vještaka i iskazanog u tablici priloženoj nalazu i mišljenju s navedenim iznosim i datumima plaćanja svakog pojedinog anuiteta u većem iznosu zbog rasta tečaja i kamatne stope.

29. S obzirom na to da je posljedica ništetnosti obveza ugovorne strane vratiti ono što je primila na ništetnom temelju, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. , u vezi čl. 1111. st. 1. ZOO, a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, to tužitelju zatezne kamate na više plaćane iznose pripadaju počevši od dana izvršenog plaćanja. Naime, tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, što ga u konkretnom slučaju čini nepoštenim stjecateljem jer je morao znati da postupa suprotno ZZP/03 i ZOO. Pritom nema mjesta primjeni odredbe čl. 1112. st. 1. ZOO jer iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi korisnik kredita plaćanje izvršio znajući da nije dužan platiti.

30. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o potraživanju proizašlom iz izvanugovornog odnosa stečenog bez osnove.

31. Obzirom na navedeno, odlučeno je kao pod točkama II. i IV. izreke presude.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju su troškovi odmjereni prema postavljenom zahtjevu (čl. 164. st. 2. ZPP).

35. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife), sastava podnesaka od 15. studenog 2023. i 12. kolovoza 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i podnesaka od 20. svibnja 2024. i 24. svibnja 2025. u iznosima od po 50,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife, kao i troškovi zastupanja na ročištima 21. svibnja 2024., 3. srpnja 2024. i 21. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% i za troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 56,48 EUR i za presudu u iznosu od 169,43 EUR te za troškove vještačenja u iznosu od 800,00 EUR i za troškove svjedoka od 58,70 EUR ukupno iznosi 2.834,61 EUR.

36. Nisu mu priznati troškovi sastava prigovora protiv rješenja o pristojbi i troškovi sastavljanja žalbe protiv rješenja kojim je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi jer navedene radnje nisu bile potrebne za vođenje spora u smislu čl. 155. ZPP. Nisu mu priznati niti troškovi sastava podneska od 24. svibnja 2024. preko iznosa od 50,00 EUR uvećano za PDV jer se ne radi o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. ili 3. Tarife, nego o ostalim podnescima iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Što se tiče sudske pristojbe za tužbu ukazuje se da je tužitelj prilikom podnošenja tužbe platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu, a potom, po nalogu suda, drugu polovicu i dodatnu pristojbu. Tužitelj je imao mogućnost prilikom predaje tužbe sudu putem e- komunikacije platiti polovicu sudske pristojbe propisane u Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama. Okolnost da nije postupio na opisani način, već mu je sud naložio plaćanje druge polovice pristojbe, propust je tužitelja pa stoga troškovi koji su mu izazvani na opisani način ne predstavljaju troškove naknadu kojih može potraživati od protivne strane (čl. 156. ZPP). Niti troškovi sudske pristojbe za presudu preko iznosa od 169,43 EUR do zatraženog iznosa od 300,00 EUR tužitelju nisu priznati jer je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka postavljen previsoko kada se ima u vidu vrijednost predmeta spora u trenutku nastanka pristojbene obveze i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi. I konačno, tužiteljev zahtjev za naknadu troškova svjedoka sud je ocijenio neosnovanim preko iznosa od 58,70 EUR budući da je rješenjem suda od 3. srpnja 2024. tužitelju naloženo plaćanje troškova svjedoka samo u iznosu od 58,70 EUR, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 58,70 EUR) to naloženo tuženiku. Okolnost da je tužitelj svjedoku uplatio iznos od 117,40 EUR (list 312. spisa) pritom nije odlučna budući da se radi o troškovima koji su izazvani njegovim propustom te ne mogu pasti na teret protivne strane (arg. iz čl. 156. ZPP).

37. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO.

38. Obzirom na navedeno, riješeno je kao pod točkama V. i VI. izreke.

U Zagrebu 3. studenog 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.