REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-481/2025-12

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu Rešetar & partneri d.o.o. Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, Trg L. Ružičke 1, Osijek, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik DŽ, službena osoba, radi udaljenja iz službe, 3. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek KLASA: UP/II-114-04/25-03/5, URBROJ: 511-01-158-25-3 od 9. travnja 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske KLASA: 208-01/23-06/46, URBROJ: 511-07-100-25-16 od 11. ožujka 2025.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-04/25-03/5, URBROJ: 511-01-158-25-3 od 9. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske KLASA: 208-01/23-06/46, URBROJ: 511-07-100-25-16 od 11. ožujka 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelj, policijski službenik na radnom mjestu K 553 – policijski službenik specijalne policije – snajperist u Jedinici specijalne i interventne policije PU osječko-baranjske, u osobnom zvanju policijski narednik, u službi MUP-a od 1. ožujka 2011., disciplinski nekažnjavan, godišnje ocjene za: 2018., 2019., 2020., 2021., 2022., 2023. - dobar, dok za 2024. nije ocijenjen, udaljuje se iz službe s danom 24. studeni 2023. do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Osijeku pod brojem: K-Us-9/2021, radi kaznenog djela protiv službene dužnosti “Zlouporaba položaja i ovlasti” iz članka 291. Kaznenog zakona. Pod točkom II. je riješeno da je dužan vratiti službenu značku, iskaznicu, propusnicu, oružje, streljivo i drugu opremu koja mu je povjerena za obavljanje poslova i da je o udaljenju potrebno izvijestiti ustrojstvenu jedinicu Ministarstva nadležnu za informacijske sustave kako bi predmetnom bila ukinuta sva ovlaštenja za rad na Informacijskim sustavima. Za vrijeme udaljenja iz službe policijskom službeniku pripada naknada plaće u visini od osamdeset posto (80%) posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu (točka III.). Također, određeno je i da će izvršenje iz točke II. provesti zapovjednik Jedinice specijalne i interventne policije, a iz točke III. Sektor pravnih, financijskih i tehničkih poslova te Policijske uprave (točka IV.). Vrijeme provedeno na privremenom udaljenju od službe smatra se kao vrijeme provedeno na radu (točka V.), a žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka VI.).

2. Tužitelj tužbom osporava pobijana rješenja navodeći da je rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda u Osijeku od 10. listopada 2019. utvrđeno da nije odgovoran za počinjenje teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji, opisano kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi“, a zbog čega je već bio udaljen iz službe rješenjem PU osječko-baranjske od 12. lipnja 2019. Nadalje, navodi da je s danom izvršnosti navedenog pravomoćnog rješenja stavljeno izvan snage ranije doneseno rješenje o privremenom udaljenju iz službe od 12. lipnja 2019. Budući da je ranije u disciplinskom postupku utvrđeno da tužitelj nije odgovoran za počinjenje teže povrede službene dužnosti, navodi da je vraćen na posao i raspoređen na drugo radno mjesto na kojem je radio do 24. studenog 2023., kada je ponovno zbog istog djela udaljen s radnog mjesta, pa tužitelj smatra da je opisanim postupanjem tuženika povrijeđeno načelo ne bis in idem. Smatra da ne može biti ponovno udaljen s radnog mjesta zbog istog djela za koje je već ranije utvrđeno nepostojanje njegove odgovornosti te zbog čega je posljedično i stavljeno izvan snage rješenje o privremenom udaljenju iz službe.

2.1. Ističe da je nejasno iz kojih razloga je rješenje o udaljenju iz službe doneseno više od četiri godine od pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 12. lipnja 2019. čime je započeo kazneni postupak. Navodi i da je u samom obrazloženju rješenja tuženika izražena dvojba vezana uz udaljenje tužitelja iz službe nakon proteka toliko vremena od pokretanja kaznenog postupka, odnosno povratka u službu nakon okončanog disciplinskog postupka te uz način na koji je inicirano udaljenje.

2.2. U vezi kaznenog postupka koji je u tijeku, navodi da se u prvostupanjskom rješenju navodi predmet poslovnog broja: K-Us-9/2021, a u drugostupanjskom rješenju KO-US-34/2020, pa da nije jasno u kojem kaznenom postupku se radi.

2.3. Nadalje, ističe i da je, s obzirom na nedovoljnu određenost zakonske norme, dvojbene situacije potrebno tumačiti in favorem tužitelja radi osiguranja pravičnosti, jednakosti i zaštite prava radnika u odnosu na poslodavca, a takvim postupanjem smatra da je povrijeđeno i pravo na rad tužitelja.

2.4. Poziva se na presudu ovog Suda poslovni broj: Us I-129/2024 od 22. siječnja 2025. u izvršenju koje su donesena osporavana rješenja, a u kojoj je Sud zauzeo stajalište da je izreka prvostupanjskog rješenja neodređena te da obrazloženja oba rješenja ne sadrže valjane razloge, posebno u vezi činjenice da udaljenje nije produljeno s obzirom na pokretanje kaznenog postupka 2019., već je tužitelj vraćen na posao.

2.5. Ističe i da udaljenjem gubi pravo na plaću u punom iznosu, trpi stigmatizaciju od strane kolega i javnosti, iako je ranije pravomoćno oslobođen u disciplinskom postupku, a udaljenje bi moglo trajati nerazumno dugo s obzirom na duljinu trajanja kaznenog postupka što posljedično dovodi i do povrede prava na rad. Predlaže Sudu saslušati ga te poništiti osporavana rješenja i vratiti predmet na ponovni postupak, uz naknadu troška spora pobliže određenog u tužbi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana, a u vezi tužbenih prigovora ističe kako nije došlo do povrede načela ne bis in idem jer članak 93. Zakona o policiji propisuje kako kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za težu povredu službene dužnosti, ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti. Nadalje, navodi da je rješenje o udaljenju doneseno odmah nakon što je Služba za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Osijek, Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 23. studenoga 2023. zaprimio dopis Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Odsjeka u Osijeku, da je rješenje o provođenju istrage protiv tužitelja zbog kaznenog djela Zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona postalo pravomoćno dana 5. srpnja 2019. nakon čega je 20. srpnja 2020. protiv tužitelja podignuta optužnica pred Županijskim sudom u Osijeku, a potvrđena 8. srpnja 2021.

3.1. Nadalje, poziva se na propisano člankom 112. Zakona o policiji te obrazlaže kako je svrha instituta udaljenja iz službe upravo u tome da se osobi za koju postoji visoki stupanj sumnje da se ponašala na neprihvatljiv način za službu (ali još nema utvrđene kaznene odgovornosti) onemogući pristup radnom procesu jer bi u suprotnome bilo moguće da eventualno nastavi s nedozvoljenim radnjama. Navodi i da bi ostankom u službi dok traje kazneni postupak mogao štetiti interesima službe. Dakle, zaključuje kako uz privremeni karakter udaljenja iz službe taj institut ima i preventivni, zaštitni karakter, obzirom da štiti interes i ugled službe. Smatra pravilnim i zakonitim osporavana rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj se 10. lipnja 2025. osobno očitovao na odgovor na tužbu navodeći kako je optužnica protiv njega potvrđena 8. srpnja 2021., a rješenje o udaljenju doneseno 24. studenog 2023. s obrazloženjem “odmah nakon saznanja” što tvrdi da je netočno i lako dokazivo te da se za kazneni postupak znalo. Nadalje, u vezi kaznenog djela "Zlouporaba položaja i ovlasti" za koje se navodi da se radi o djelu s obilježjima korupcije, navodi da nije svako kazneno djelo "Zlouporaba položaja i ovlasti" nužno djelo s obilježjima korupcije, kao što to nije ni u njegovom slučaju budući da ne postoji niti jedan element koji bi ukazivao na koruptivno ponašanje jer nema traženja niti primanja koristi, mita ili drugih oblika zlouporabe s ciljem pribavljanja osobne koristi. Smatra i da optužnica uopće nije trebala ni biti podignuta te da postoje ozbiljne indicije da su i zakon i postupovna pravila povrijeđena.

5. Podneskom od 7. srpnja 2025., tužitelj se po opunomoćeniku očitovao na odgovor na tužbu u bitnome ponavljajući tužbene navode.

6. Tuženik se 24. srpnja 2025. dodatno očitovao u vezi povrede načela ne bis in idem i odvojenosti disciplinskog i kaznenog postupka pri čemu se pozvao na stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenog u nizu odluka, dok je u vezi saznanja za vođenje kaznenog postupka ponovio navode odgovora na tužbu te obligatornost udaljenja iz službe prema članku 112. stavku 1. Zakona o policiji u slučaju da se radi o postupku radi djela koje ima obilježje korupcije.

7. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 20. listopada 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), u prisutnosti tužitelja te zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika.

7.1. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ostao pri svim dotadašnjim navodima tijekom spora, te je posebno istaknuo kako je tužitelj unazad 4 godine premješten s radnog mjesta u temeljnoj policiji PP Beli Manastir na radno mjesto u specijalnoj policiji u Osijeku u siječnju 2020., a krajem te godine i na položaj snajperiste. U vezi kaznenog postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Osijeku radi djela počinjenog 2019., a po optužnici potvrđenoj 2020. je izjavio da se isti još uvijek vodi i nije dovršen. Odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja te je uredio tužbeni zahtjev na način da je izostavio točku III. istoga, odnosno da se predmet vraća na ponovno postupanje. Predložio je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora prema predanom troškovniku (str. 74 spisa).

7.2. Opunomoćenik tuženika je ostao kod odgovora na tužbu, te dostavljenog podneska, te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Pravna norma na kojoj se temelje osporavana rješenja je članak 112. stavak 1. Zakona o policiji (Narodne novine, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.), prema kojoj ministar ili nadležni rukovoditelj će rješenjem udaljiti iz službe policijskog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije ili protiv kojeg je nakon provedenog kriminalističkog istraživanja podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji.

9.1. Prema stavku 2. istog članka policijski službenik se može udaljiti iz službe i ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe. Stavkom 4. predviđeno je da udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teže povrede službene dužnosti.

9.2. Članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), predviđa da u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

10. Iz podataka spisa, konkretno obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da je povod za pokretanje predmetnog postupka udaljenja dopis Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Odsjeka u Osijeku, broj:

KO-US-34/2020. od 23. studenoga 2023. putem kojeg je Služba za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Osijek, Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta obaviještena da je rješenje o provođenju istrage Ureda broj: K-US-L-194/2019, Is-US-24/2019. od 12. lipnja 2019. protiv tužitelja zbog kaznenog djela Zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona postalo pravomoćno dana 5. srpnja 2019. nakon čega je 20. srpnja 2020. protiv tužitelja podignuta optužnica pred Županijskim sudom u Osijeku koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj: Kov-Us- 3/2020. od 8. srpnja 2021.

10.1. Navedena obavijest niti dopis nisu sadržani u spisu dostavljenog predmeta te stoga Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi dan saznanja za pokretanje kaznenog postupka kako to tvrdi tuženik.

10.2. Ali, nesporno je da je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske broj: 511-07-01-4/10-2/19. od 12. lipnja 2019 privremeno udaljen iz službe s danom 12. lipnja 2019. na temelju članka 112. Zakon o policiji radi sumnje da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - Zlouporaba položaja i ovlasti opisano u članku 291. stavku 1. Kaznenog zakona, te težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji opisano kao zloupotreba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi. Udaljenje je određeno do okončanja kaznenog postupka.

10.3. Stoga, iz navedenog rješenja proizlazi da je Načelniku PU osječko- baranjske kao donositelju rješenja bilo poznato da se paralelno s disciplinskim vodi i kazneni postupak protiv tužitelja radi istog djela, te je upravo i vremensko važenje privremenog udaljenja vezao uz tijek kaznenog, a ne disciplinskog postupka.

10.4. Usprkos tako određenog privremenog udaljenja do "okončanja kaznenog postupka", nakon što je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek KLASA: UP/I-114-04/19-02/187, URBROJ: 511-01-158-19-21 od 10. listopada 2019. utvrđeno da tužitelj nije odgovoran za počinjenje teže povrede službene dužnosti "zloupotreba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi" iz članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji, koje djelo je i predmet kaznenog postupka, tužitelj je po izvršnosti tog rješenja, 11. studenog 2019. vraćen u službu 11. studenog 2019.

10.5. Dakle, ne samo što je vraćen u službu, iako je kazneni postupak bio u tijeku, već je i kao policijski službenik 4 godine radio, a čak i napredovao iz temeljne policije na radno mjesto K 553 – policijski službenik specijalne policije, snajperist u Jedinici specijalne i interventne policije PU osječko-baranjske.

10.6. Stoga su proturječni i neuvjerljivi navodi u osporavanim rješenjima o datumu saznanja za vođenje kaznenog postupka te navodi iz odgovora na tužbu o svrsi instituta udaljenja za koji tuženik navodi da mu je cilj da se osobi za koju postoji visoki stupanj sumnje da se ponašala na neprihvatljiv način za službu (ali još nema utvrđene kaznene odgovornosti) onemogući pristup radnom procesu jer bi u suprotnome bilo moguće da eventualno nastavi s nedozvoljenim radnjama te bi isto štetilo interesima službe, a tužitelj je tijekom 4 godine od pokretanja kaznenog postupka radio i k tome i napredovao. Stoga zaštitni, a pogotovo preventivni karakter predmetnog instituta je protekom vremena izgubio smisao, a dosljednom primjenom odredbe članka 112. stavka 1. Zakona o policiji, privremeno udaljenje tužitelja je trebalo biti nastavljeno, na što opravdano ukazuje tužitelj u tužbi.

10.7. Nadalje, kazneni se postupak smatra pokrenutim, prema odredbi članka 17. stavka 1. točke 1) Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17., 126/19., 126 /19.,80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP), a koja odredba je na snazi od 15. prosinca 2013. (Narodne novine, broj 145/13.) pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage. U konkretnom slučaju, rješenje o provođenju istrage broj: K-US-L-194/2019, Is-US- 24/2019. od 12. lipnja 2019. zbog kaznenog djela Zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona postalo je pravomoćno dana 5. srpnja 2019. nakon čega je 20. srpnja 2020. protiv tužitelja podignuta optužnica pred Županijskim sudom u Osijeku koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj: Kov- Us- 3/2020. od 8. srpnja 2021. Dakle, kazneni postupak je pokrenut u skladu s člankom 17. stavkom 1. ZKP-a rješenjem o provođenju istrage od 19. lipnja 2019. (postalo pravomoćno 5. srpnja 2019.), istog dana kada je doneseno i rješenje o privremenom udaljenju tužitelja, a istovremeno, 18. lipnja 2019. je podnesen i zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka po načelniku PU osječko-baranjske te su stoga oba postupka, i disciplinski i kazneni vođeni istovremeno i za iste se znalo.

11. Svrha instituta udaljenja iz članka 112. stavka 1. Zakona o policiji je doista preventivni karakter i istim je omogućena promptna reakcija poslodavca na ugrozu i moguću štetu koja prijeti urednom funkcioniranju službe zbog ponašanja zaposlenika. Ali, da bi se postigao taj zaštitni učinak udaljenje treba primijeniti odmah po pokretanju kaznenog postupka. Predmetna odredba ne sadrži podrobno niti vremensko ograničenje primjene niti obvezu žurnog obavješćivanja poslodavca o činjenici pokretanja kaznenog postupka, pa neodređenost te norme ostavlja prostor za primjenu iste bilo kada te s velikim vremenskim odmakom, u konkretnom slučaju nakon 4 godine od pokretanja kaznenog postupka što nije bila intencija zakonodavca niti je to smisao instituta udaljenja. U takvoj, dvojbenoj situaciji, jer je zakonska odredba kojom se uređuje udaljenje iz službe nedovoljno određena, a nije uređen ni način i obveza obavještavanja čelnika tijela o pokretanju kaznenog postupka, trebalo je voditi računa i o primjeni načela in favorem laboratoris, odnosno primjeni predmetne odredbe u korist policijskog službenika.

12. Nadalje, tužitelj ukazuje na karakter samog djela za koje tvrdi da ne sadrži koruptivne elemente jer da nije svako kazneno djelo "Zlouporaba položaja i ovlasti" nužno djelo s obilježjima korupcije, kao što to nije ni u njegovom slučaju budući da ne postoji niti jedan element koji bi ukazivao na koruptivno ponašanje jer nema traženja niti primanja koristi, mita ili drugih oblika zlouporabe s ciljem pribavljanja osobne koristi. Kazneni postupak se protiv tužitelja vodi radi kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/22., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ), kojim je propisano da službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

12.1. Iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek KLASA: UP/I-114-04/19-02/187, URBROJ: 511-01-158-19-21 od 10. listopada 2019. kojim je utvrđeno da tužitelj nije odgovoran za počinjenje teže povrede službene dužnosti ne proizlazi da je tužitelju stavljeno na teret pribava ikakve korist ili niti da je drugome prouzročio bilo kakvu štetu, pa se opravdano postavlja i pitanje koruptivnog elementa konkretnog djela. K tome, člankom 17. stavkom 2. ZKP-a, koji regulira pokretanje kaznenog postupka, stoji: "Kad je propisano da pokretanje kaznenog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, te posljedice, ako zakonom nije drukčije određeno, nastupaju potvrđivanjem optužnice, a za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do pet godina, od dana kad je donesena osuđujuća presuda." Iz navedenog proizlazi intencija zakonodavca da upravo za djelo za koje je predviđeno kažnjavanje do pet godina zatvora, kao u slučaju predmetnog djela iz članka 291. stavka 1. KZ-a, se posljedica ograničavanja prava, kao što je to pravo na rad, veže uz osuđujuću presudu, a ne pokretanje kaznenog postupka.

12.2. Imajući u vidu protek vremena, dakle 6 godina od pokretanja kaznenog postupka i 4 godine od donošenja rješenja o udaljenju 2023., a da se kazneni postupak pred Županijskim sudom u Osijeku i dalje vodi i neizvjesnog je trajanja, tužitelj bi radi sporosti pravosuđa bio doveden u situaciju dugotrajnog ograničavanja prava na rad i to nakon što je 4 godine nesmetano radio, te čak i napredovao, pri čemu je preventivni i promptni efekt primjene predmetnog udaljenja iz službe izgubio svaki smisao.

13. Slijedom iznesenoga, pukim gramatičkim tumačenjem norme iz članka 112. stavka 1. Zakona o policiji, izvan konteksta cijele situacije, proizlazi da bi u bilo kojem trenutku, pa i nakon više godina rada u službi, tužitelj mogao biti u svakom trenutku udaljen s posla jer se kazneni postupak vodi godinama, a činjenica saznanja za isti nema vremensko ograničenje. Stoga Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo, konkretno Načelnik, teleološkim tumačenjem pravne norme, dakle, prema njenom cilju i svrsi, ali i koristeći argument zdravog razuma pri objektivnoj zaštiti pravnog poretka, ali i prava tužitelja kao pojedinca, te imajući u vidu predviđeno člankom 5. stavkom 2. ZUP-a, odnosno svrhu i ovlast radi koje mu je ta ovlast dana, trebao uzeti u obzir sve okolnosti i osobitosti predmetnog slučaja. Suprotno tome, mehanički je primijenjena pravna norma i policijski službenik je udaljen iz službe s velikim vremenskim odmakom od pokretanja kaznenog postupka, za koje vrijeme je uredno radio te čak bio i unaprijeđen, a nije dano nikakvo obrazloženje u čemu se sastoji eventualna ugroza i moguća šteta koja prijeti urednom funkcioniranju službe zbog tužiteljevog nastavljanja obavljanja poslova radnog mjesta. Budući da razloge za takvo odlučivanje nisu dali niti prvostupanjsko tijelo niti tuženik, a da bi opravdali svoje odluke, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

13.1. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj praksi dosljedno ističe da je pretjerani (ekscesivni) formalizam u tumačenju i primjeni prava, odnosno pravnih normi neprihvatljiv, osobito kada se pravna stajališta temelje na mehaničkoj primjeni pozitivnog prava bez uzimanja u obzir konteksta i specifičnih okolnosti pojedinog slučaja, a što je upravo i konkretni slučaj tužitelja. Takav formalizam zanemaruje jedinstvenu cjelinu pravnog problema i može dovesti do nepoštenih, nerazumnih i opresivnih učinaka na prava pojedinaca, što je u suprotnosti s načelima Ustava Republike Hrvatske, uključujući vladavinu prava i zaštitu ustavnih prava (prava na rad), Tako je primjerice u odluci Ustavnog suda broj: U-III-5989/2013 izneseno stajalište kako mjerodavne odredbe dvaju zakona Upravni sud nije ni pokušao protumačiti u svjetlu osobitih okolnosti konkretnog slučaja, kontekstualizirajući njihovu primjenu, a stajališta u vezi pretjeranog pravnog formalizma i argumenta "zdravog razuma" izneseni su u brojnim odlukama Ustavnog suda, broj: U-III-2215/2019, U-I-

3663/2019, U-III-205/2012, U-III-3188/2024, U-III/3156/2017, U-III-5302/2023, U-III- 2677/2024, U-III-3242/2019 i dr.

14. Slijedom svega iznesenoga, Sud nije mogao osporavane odluke ocijeniti zakonitima, te je u skladu s člankom 117. stavkom 1. ZUS-a, usvojio tužbeni zahtjev te poništio osporavana rješenja, kako je to odlučeno u točkama I. i II. izreke ove presude.

15. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

15.1. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife, te isti iznos za pristup na ročište 20. listopada 2025. (Tbr. 27/2 Tarife).

15.2. S obzirom na zatraženu naknadu troška podneska od 7. srpnja 2025. isti ne sadrži nikakva nova činjenična niti pravna razlaganja koja nisu mogla biti iznesena u tužbi ili na održanom ročištu, pa je zahtjev u tom dijelu ocijenjen neosnovanim, kao i u odnosu na zatraženi trošak poštarine budući da taj trošak nije niti nastao budući da se pismena dostavljaju putem elektroničke komunikacije.

15.3. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.

15.4. Stoga je Sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

U Osijeku 3. studenog 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku