P-3979/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Miljani Srhoj Buratović u pravnoj stvari tužitelja PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Mirko Butorović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice OTP Banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873883, zastupan punomoćniku Borisu Aniću odvjetniku iz OD Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i izočnosti tuženika, objavljene dana 03. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 98901/04 , od 4. veljače 2005. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita: PN, [adresa] P 11, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika, kao kreditora: HVB SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, MBS: 060000488, danas: OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, i to odredba:
- članka 2. stavak 1., u dijelu ''u kunskoj protuvrijednosti od CHF 70.000,00 (slovima sedamdeset tisuća)'' ;
- članka 2. stavak 2. - u cijelosti ;
- članka 10. točka a) stava 1., u dijelu ''u iznosu od 555,19 CHF (slovima petstotinapedesetpetcijeladvanaest'' i ''u iznosu od 552,97 CHF (slovima : petstotinapedesetdvacijeladevedesetsedam)'' ;
- članka 10. točka d) - u cijelosti odnosno u svakom dijelu istog u kojem je ugovorena valutna klauzula.
II/ Nalaže se tuženiku: OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, tužitelju: PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 98901/04, od 4. veljače 2005. godine, i to ništetno ugovorenom valutnom klauzulom, isplatiti iznos od 10.142,52 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:
na iznos od EUR od dana dospijeća
do
5,30
12.01.2009.
isplate
11,98
10.02.2009.
isplate
20,15
10.03.2009.
isplate
5,79
10.04.2009.
isplate
0,29
08.05.2009.
isplate
2,81
11.05.2009.
isplate
1,76
10.06.2009.
isplate
0,45
08.07.2009.
isplate
0,17
09.07.2009.
isplate
4,86
10.07.2009.
isplate
1,59
10.09.2009.
isplate
0,00
12.10.2009.
isplate
1,07
10.11.2009.
isplate
8,55
11.01.2010.
isplate
15,04
10.02.2010.
isplate
13,67
10.03.2010.
isplate
19,19
12.04.2010.
isplate
27,13
10.05.2010.
isplate
34,21
10.06.2010.
isplate
47,78
12.07.2010.
isplate
34,51
10.08.2010.
isplate
68,22
10.09.2010.
isplate
50,53
11.10.2010.
isplate
53,96
10.11.2010.
isplate
68,63
10.12.2010.
isplate
88,02
10.01.2011.
isplate
65,08
10.02.2011.
isplate
1,58
10.03.2011.
isplate
70,31
15.03.2011.
isplate
62,32
11.04.2011.
isplate
83,62
10.05.2011.
isplate
6,69
10.06.2011.
isplate
93,52
24.06.2011.
isplate
isplate
104,85
11.07.2011.
isplate
178,46
10.08.2011.
isplate
12,15
12.09.2011.
isplate
91,47
29.09.2011.
isplate
12,15
10.10.2011.
isplate
86,42
11.10.2011.
isplate
12,06
10.11.2011.
isplate
90,32
01.12.2011.
isplate
99,84
12.12.2011.
isplate
14,06
10.01.2012.
isplate
101,95
03.02.2012.
isplate
115,28
10.02.2012.
isplate
117,24
12.03.2012.
isplate
14,43
10.04.2012.
isplate
101,30
15.05.2012.
isplate
111,65
31.05.2012.
isplate
109,38
10.07.2012.
isplate
116,08
16.07.2012.
isplate
112,36
14.08.2012.
isplate
0,74
10.09.2012.
isplate
100,75
17.09.2012.
isplate
3,46
10.10.2012.
isplate
108,02
17.10.2012.
isplate
4,66
12.11.2012.
isplate
213,82
31.12.2012.
isplate
7.140,84
02.01.2013.
i to
- za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena;
- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;
- za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, u iznosu od 4.446,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Predmetni parnični postupak pokrenut je 21.11.2018. zaprimanjem tužbe tužitelja PN, protiv tuženice OTP banke d.d., radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji je sklopljen između parničnih stranaka 2005 godine., te povrata više isplaćenih novčanih sredstava tužitelju.
2. Naime, tužitelj navodi da su dana 04. veljače 2005. stranke sklopile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prva vlasništva, broj 98901/04 (kreditor je u to vrijeme bila Splitska banka d.d.). Predmetnim ugovorom da je kreditor odobrio ovdje tužitelju isplatu iznosa od 70.000,00 CHF, s rokom otplate od 15 godina (180 mjeseci), u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, odnosno, primijenjena je valutna klauzula. Odredbom čl. 10 a. predmetnog ugovora uređena je otplata kredita u 179 jednakih mjesečnih anuiteta po 551,19 CHF te jednog preostalog od 552,97 CHF, a odredbom čl 10 d st. 1, uređeno je da se svi mjesečni anuiteti vraćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za CHF, prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Dakle, ugovorena je zaštitna klauzula prema kojoj je kao valuta uz koje je vezana glavnica ugovoren švicarski franak, odnosno radi se o valutnoj klauzuli. Nadalje, odredbom čl 10 toč. d st. 3 predmetnog ugovora, uređeno je da će se prijevremene uplate, uplate anuiteta izvršene prije desetog dana u mjesecu, prihvatiti po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća.
Tužitelj je započeo s isplatom kredita dana 10.03.2005.da bi dana 10.01.2013. izvršio prijevremenu otplatu preostale glavnice kredita a što kao nesporno proizlazi iz otplatnog plana tuženika od 17.lipnja 2015.
3. Tužitelj se u tužbi poziva na recentnu praksu sudova u Republici Hrvatskoj, pa tako, između ostalog, i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u kojima su zauzeti stavovi o spornim pitanjima u ovoj pravnoj stvari i to:
- odluka br. Rev 2221/2018 od 03.09.2019 kojima su potvrđene višestupanjske odluke u kolektivnom sporu u odnosu na ništetnost valutne klauzule za kredite u valuti švicarski franaka,
- odluka br. Rev-2245/17 od 20.03.2018. u kojoj je po izvanrednoj reviziji zauzet stav da je podnošenjem kolektivne tužbe u kolektivnoj parnici prekinut tijek zastare u odnosu na eventualna potraživanja temeljem tih istih ugovora tj u individualnim parnicama,
- te odluka br. Rev-3142/2018 od 19.03.2019. kojom je zauzet stav da su općinski sudovi u pojedinačnim parnicama pokrenuti temeljem kolektivne presude vezani za utvrđenja tog suda kao i da je teret dokaza navodnog poštenog ugovaranja na strani tuženika te da u posebnim parnicama nije potrebno provoditi dokaze saslušanja tuženika, zaposlenika tužitelja kao ni javnog bilježnika.
U nastavljenom postupku tužitelj se poziva i na odluku VSRH od 18.12.2023. pod br. Rev-549/2023 gdje je zauzet stav da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja, sud nije ovlašten a niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. podplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama. Točkom 18 predmetne odluke istaknuto je da se procesno pravni prigovor radi prebijanja može staviti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je nesporno da tuženik takav prigovor nije stavio do zaključenja prethodnog postupka to je uračunavanje tzv. negativnih razlika bespredmetno za ovaj postupak.
4. Dakle, tužitelj tvrdi da je zaključak kako je tuženica u razdoblju otplate kredita, temeljem ništetne odredbe tužitelju obračunavala kamatnu stopu veću od ugovorene. Na ovaj način da je tuženica povrijedila odredbu članka 3. Zakona o obveznim odnosima, te je posljedično stekla bez osnove određeni novčani iznos (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima).
5. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 donio presudu (tzv. slučaj Franak), kojom presudom je utvrđeno da su tamo tuženici (ukupno sedam banaka) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kredit, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
6. Dakle, tužitelj tvrdi da je zaključak kako je tuženica u razdoblju otplate kredita, osim nezakonitom promjenom kamatne stope, tužitelju obračunavala i mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute.
7. Tužitelj je uz tužbu dostavio sve dokaze na koje se poziva, kao i sudsku praksu gore navedenu.
8. U nastavku postupka, nakon izvedenih dokaza i financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u pogledu visine, pa je tako podneskom od 09.07.2025. godine postavljen konačni tužbeni zahtjev, koji glasi onako kako je navedeno u izreci ove presude.
9. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže sudu, nakon provedenog dokaznog postupka, odbiti ga. Tuženik ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe budući je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, kredit je u cijelosti otplaćen 10.siječnja 2013. Nadalje, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj da je s tuženikom pregovarao o valutnoj klauzuli u švicarskim francima te tužitelju nije zatajio niti jednu informaciju koju je imao kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja valutne klauzule. Stoga, tužitelj je taj koji je izabrao valutu ugovora te je između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o kreditu pa tako i valutne klauzule.
10. Radi svega navedenog, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. U ovoj pravnoj stvari sud je dana 28.01.2022. pod posl. br. P-5510/18 donio presdoudu koja je povodom izjavljene žalbe tuženika rješenjem ŽS u Rijeci posl. br. Gž-547/2022 od 20.09.2023. potvrđena u točci I/ izreke dočim je ukinuta presuda ovog suda posl. br. P-5510/18 od 28.01.2022. u točkama II/ i III/ te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje.
12. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 98901/04 od 04.02.2005., pregledane su priložene tečajne liste HNB od 17.02.2005., 10.03.2005., 10.12.2012., izračun EKS-a i otplatni plan za predmetni ugovor, otplatni plan od 17.06.2015. pregledane su odluke sudova dostavljene u spis, te je izveden dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vješatku Anti Blaževiću. U dokazne svrhe je također izvršen uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženicu, u cilju utvrđivanja pravnog slijeda između Splitske banke d.d. i OTP banke d.d., iz kojeg nedvojbeno proizlazi kako je prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije neosnovan.
13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.
14. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se tiču valutne klauzule, te zahtjev za isplatu s osnova ništetnosti valutne klauzule.
15. U postupku nije prijeporno da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj 98901/04 od dana 04. veljače 2005. na temelju kojeg je odobrena isplata novčanog iznos od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 180 mjeseca. Također nije prijeporno da je određeno da kamatna stopa iznosi 4,99 % te da je ista promjenjiva. Nije prijeporno ni da je Ugovor o kreditu zatvoren, odnosno, kredit otplaćen 10. siječnja 2013.
16. Među parničnim strankama je prijeporno da li je odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom. Isto tako je prijeporno da li je tužitelj prekludiran pozivati se na ništetnost.
17. Prije obrazlaganja merituma spora, potrebno je istaknuti kako je pitanje pasivne legitimacije tuženice kao slijednika kreditora Splitske banke d.d. utvrđeno uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu, koje isprave je tužitelj priložio uz tužbu.
18. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno kako je ovdje tuženica (tamo tuženik pod 7) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženica pod 7) kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ovime da je tužena pod 7) postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007) i to članaka 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda da traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženica (tamo tužena pod 7) kao trgovac s jedne strane, te korisnici kreditnih usluga kao potrošači s druge strane, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tamo tuženice pod 7).
19. U odnosu na navedenu odluku za navesti je da se prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 ) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva ovdje u tužbi.
20. Navedeni postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji su pokrenuti po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača – Potrošač, protiv sedam banaka, a među kojima je i ovdje tuženica, predstavljaju kolektivni sudski postupak, a sve sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Kao što je prethodno navedeno, prema toj odredbi, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
21. S obzirom na direktni učinak presude u kolektivnom sporu o nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak, po ocjeni ovog suda nema potrebe izvoditi nikakve daljnje dokaze radi utvrđenja navedenih okolnosti jer bi, imajući u vidu utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošača, drugačije postupanje bilo u suprotnosti s odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku. O tome se već izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci poslovnog broja Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018. Dakle, jedina bitna činjenica u pogledu nepoštenosti ugovornih odredbi je ta da li je ugovor o kreditu sklopljen u vremenskom periodu na koje se odnosi odluka u kolektivnom sporu. U konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu broj 98901/04 sklopljen je 04.02.2005., odnosno, neprijeporno u onom vremenskom periodu na koji se odnosi odluka u kolektivnom sporu, u kojem sporu je kao jedan od tuženika sudjelovao i prednik tuženice iz ovog postupka. Stoga je po ocjeni ovog suda, osnovan tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I. tužbenog zahtjeva.
22. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, ista je utvrđena provedenim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za računovodstvo i financije – Ante Blaževiću dipl.oec. stalni sudski vještak za bankarstvo, financije i računovodstvo. Vještak je u svojem vještvu od 28.09.2020. i dopuni vještva od 23.03.2021. naveo da uspoređujući anuitete kredita u HRK s inicijalnim uvjetima (kamatna stopa od 4,99% i s tečajem od HRK/CHF 4,8975 od dana 17.02.2005. po kojem je kredit isplaćen) sa stvarno plaćenim iznosima anuiteta (s promjenjivom kamatnom stopom i promjenjivim tečajem za HRK/CHF na dan dospijeća anuiteta), ukupna razlika po anuitetima iznosi 85.247,84 HRK od čega da se na razliku kamate odnosi iznos od 19.265,07 HRK a na tečajnu razliku iznos od 65.982,77 HRK. Nadalje, pretplata po glavnici kredita u HRK, po inicijalnom tečaju i inicijalnoj kamatnoj stopi na dan prijevremene otplate 10.01.2013. da iznosi 937,88 CHF, odnosno 4.593,27 HRK. Vještak također u vještvu napominje da je sveukupne iznose određenih stupaca računao kao saldo svih pozitivnih i negativnih iznosa ili razlike a ne da je samo računao (zbrajao) samo pozitivne iznose, a negativne zanemarivao, kao što to predlaže tužitelj. Tužitelj u podnesku od 25.03.2021. kojim uređuje tužbeni zahtjev u skladu s vještvom navodi kako ne prihvaća obračun tzv. negativne razlike, te koristeći podatke iz tablice 3a, koja prileži dopuni vještva, konstatira da je osim iznosa obuhvaćenih u presudi ovog suda P-215/16 koji nisu predmet ovog postupka, i koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, tužitelj preplatio iznose na ime redovne otplate od 10.05.2010. do 10.12.2012. (redni br. 63-94), iznose od ukupno 10.990,87 kn, zatim prilikom prijevremene otplate dana 10.01.2013. iznos od 59.434,12 kn te na ime preplate glavnice dana 10.01.2013. iznos od 4.593,27 kn, što ukupno iznosi 75.018, 26 kn. Tužitelj da ne prihvaća obračun tzv. negativne razlike jer da je ovaj postupak pokrenut zbog nepoštenog postupanja tuženika prema tužitelju kao potrošaču, dakle temeljem odredbi ZZP, a prihvaćanjem obračuna s negativnom razlikom da bi došlo do povrede tih propisa, temeljem pretpostavke da je tužitelj potrošač nepošteno postupao, što da je apsurdno. Sud prihvaća stav tužitelja kao pravno osnovan a vodeći računa i o pravnom stavu zauzetom u više odluka županijskih sudova (Županijski sud u Vukovaru Gž.589/20), te drži da bi u konkretnom slučaju zaista bilo neosnovano utvrđene iznose preplate umanjivati za tzv. negativne razlike. Ovo stoga što je tzv. negativna razlika proizašla zbog tečajne razlike CHF a koja kao što je rečeno nije bila jasno predočena tužitelju od strane tuženika, pa stoga tuženik ne može imat koristi od svog nezakonitog postupanja. Naime, upravo je tužena kao kreditor povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Osim toga odredbama čl. 49-56 ZZP, propisana je zaštita samo u korist potrošača a nikako na štetu potrošača zbog nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, što je ovdje slučaj. Ovo posebno što plaćanjem anuiteta koji su dostavljeni od strane tuženika, tužitelj nije ništa neosnovano stekao a niti primio. Valjalo je također reći da se vještak u dopunskom vještvu posebno očitovao na sve razlike te je posebno razmatrao utvrđeni iznos preplate na temelju razlike kamata koje nisu predmet ovog postupka, a posebno je prikazao čitu razliku, tj. preplatu po valutnoj osnovi. U nastavljenom postupku vještak je pozvan na dopunu vještva na način da naznači datume dospijeća pojedine preplaćene razlike koji nisu navedeni u tablici kao sastavnom dijelu vještva, da provjeri točnost zbroja pozitivnih razlika prikazanih u stupcu 23 (10.990,87 kn, sada 1.458,74 EUR), te da utvrdi preplaćenu glavnicu samo zbog primjene valutne klauzule, odnosno radi li se o iznosu od 1.385,00 kn, sada 183,82 EUR. Vještak je postupio po nalogu suda te dana 19.03.2024. dostavio dopunu vještva na koju je tužitelj iznio prigovore, a dana 17.01.2025. zaprimljeno je očitovanje vještaka tj. III dopuna vještva navodeći kako je zadatak vještaka bio u utuženom razdoblju od dospijeća prvog anuiteta do prijevremenog vraćanja kredita 10.01.2013. izraditi izračun tečajnih razlika iz razloga što je glavnica kredita odobrena i ugovorena uz valutnu klauzulu u CHF/HRK. Nadalje, navodi da je u prvom financijskom vještačenju od 28.09.2020. vještak izradio nalaz i mišljenje u kojem su u tablici broj 3 napravljene dvije pogreške (pogrešan tečaj i krivi ulazni podaci) zbog čega je izračun bio pogrešan te je vještak dana 23.03.2021. izradio I dopunu, odnosno novi izračun tečajnih razlika u utuženom razdoblju u tablici broj 3 a, a za koji izračun vještak i dalje misli da je točan. U II dopuni od 19.03.2024. u kojima se očitovao na primjedbe iz dopisa suda od 01.03.2024. kao i na primjedbe punomoćnika tužitelja od 11.10.2023. i 25.01.2024., dao je svoje mišljenje i očitovanje.
Nakon što je tužitelju dostavljena treća dopuna financijskog vještva tužitelj je predložio provođenje vještačenja po drugoj osobi vještaka budući je jasno kako vještak Ante Blažević nema namjeru otkloniti očite pogreške u zbrajanju i oduzimanju. Stoga je rješenjem pod posl. br. P-5510/18 od 03.04.2025. određeno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po vještaku Ante Beusu, stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo. koji vještak je dana 11.06.2025. dostavio vještvo iz kojeg proizlazi kako je tužitelj kao korisnik kredita u razdoblju od isplate kredita do konačne otplate kredita zbog promjene tečaja, odnosno utjecaja valutne klauzule u CHF platio ukopno tuženiku više kredita u iznosu 10.968,69 EUR bez utjecaja promjene kamatnih stopa.
Temeljem dostavljenog vještva tužitelj je 09.07.2025. podneskom precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci, a podneskom tuženika od 10.07.2025. tuženik je izvijestio na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi radi čega tuženik ne osporava visinu ovakvog postavljenog tužbenog zahtjeva.
23. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja temeljem odredbe članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, sud smatra kako bi kod povrata stečenog bez osnove tuženica bila dužna tužitelju vratiti upravo onaj iznos kuna kojeg joj je tužitelj platio bez osnove. Kako su ujedno iznosi anuiteta sadržani u utuženom iznosu, te kako je neprijeporno da je tužitelj kredit vraćao u mjesečnim anuitetima, to istome ujedno pripada i zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, u kunskom iznosu, sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka.
24. Stoga je riješeno kao u izreci presude.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući da tužitelja zastupa punomoćnik odvjetnik. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova; trošak sastava obrazloženih podnesaka od 29.05.2019., 01.10.2020., 25.03.2021., 11.10.2023., 25.01.2024., 23.01.2025. od po 100 bodova svako, trošak pristupanja na ročišta od 13.11.2019., 04.02.2020., 15.12.2021., 26.11.2024., 23.01.2025. i 16.09.2025. u visini od po 100 bodova svako. Tužitelju je dakle priznato ukupno 1300 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2.00 EUR, te uvećano za 25% PDV-a, iznosi 3.250,00 EUR. Kada se tom iznosu doda iznos od 112,81 EUR na ime sudske pristojbe za tužbu kao i iznos od 1.083,98 EUR na ime uplaćenih troškova za vještačenje, to ukupan trošak tužitelja iznosi 4.446,79 EUR.
U Starom Gradu, 03. studenog 2025.
Sudac
Miljana Srhoj Buratović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
- punom. stranaka
