Zakon.hr

Poslovni broj: Gž -1151/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], i to: I tužitelj IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužitelj BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužitelj Interservis - trade d.o.o., OIB.66436817919, V tužitelj AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], VII tužitelj EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII tužitelj MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], IX tužitelj ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], XI tužitelj Klinčić računovodstvo d.o.o., OIB:80013293186 i XII tužitelj TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po upravitelju BORONGAJ- INVEST d.o.o. iz Zagreba, IV Cvjetno naselje 17, OIB: 30412018193, svi zastupani po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva MIKULIČIĆ-LONČARIĆ-BAHUN- TOPIĆ d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-293/2024-49 od 25. veljače 2025., 4. studenog 2025.

p r e s u d i o j e

r i j e š i o j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično uvažava žalba tuženika, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-293/2024-49 od 25. veljače 2025. preinačuje na način da se sudi:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti Javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba Turinina 5, posl. br. Ovrv-53/2018 od 17.07.2018. god. u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku da plati ovrhovoditeljima iznos od 1.183,32 eura uvećan za zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31.07.2015. god. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. god. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena tekućom, od 01. siječnja 2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog

dna tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom i to:

- na iznos od 32,87 eura od 27.07.2015. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.08.2015. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.09.2015. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.10.2015. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.11.2015. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.12.2015. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.01.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.02.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.03.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.04.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.05.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.06.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.07.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.08.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.09.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.10.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.11.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.12.2016. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 25.01.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 25.02.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.03.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.04.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.05.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.06.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.07.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.08.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.09.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.10.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.11.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.12.2017. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.01.2018. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 25.02.2018. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.03.2018. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 26.04.2018. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.05.2018. do isplate;

- na iznos od 32,87 eura od 27.06.2018. do isplate;

II. Djelomično se odbija, a djelomično uvažava žalba tužitelja, pa se preinačuje točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv- 293/2024-49 od 25. veljače 2025. koja sadrži odluku o troškovima postupka, u dijelu kojim tužiteljima nije dosuđen i daljnji parnični trošak i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima i daljnji parnični trošak u iznosu od 186,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, odnosno od 25. veljače 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana, dok za više traženi iznos naknade troškova postupka u iznosu od 168,39 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 39.50 eura, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 29,64 eura zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-53/2018 od 17. srpnja 2018. donesenog na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 10. srpnja 2018. u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljima u roku od 8 dana iznos od 1.183,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2015. od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić z Zagreba, poslovni broj Ovrv-53/2018 od 17. srpnja 2018. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljima od 8 dana iznos od 32,87 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2015. pa do isplate te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena (točka I. izreke).

1.2. Odlukom o troškovima sadržanom u tom rješenju naloženo je tuženiku tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.840,38 eura zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, kao i protiv točke II. rješenja koja sadrži odluku o trošku žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije uz nadoknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za zakonsku zateznu kamatu tekuću od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Ujedno je zatražio i trošak žalbenog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od donošenja drugostupanjske presude do isplate.

2.1. Tužitelj se žali protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja.

2.2. Na žalbe nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja protiv odluke o trošku djelomično osnovana.

4. Predmetna odluka donesena je u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1697/2022-2 od 15. siječnja 2024. ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 5878/2018-36 od 10. lipnja 2022. i predmet vraćen sudu prvog stupnja ponovno suđenje.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik plati troškove zajedničke pričuve u iznosu od u iznosu od 1.183,32 eura s pripadajućim kamatama, za razdoblje od srpnja 2015. do lipnja 2018. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Kako se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, to se radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a, a prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmetna odluka donesena je u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1697/2022-2 od 15. siječnja 2024. ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 5878/2018-36 od 10. lipnja 2022. i predmet vraćen sudu prvog stupnja ponovno suđenje.

8. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija tuženika, te je li predmetno potraživanje u zastari.

9. Žalbenim navodima tuženik pobija predmetnu presudu, pozivajući se na sve žalbene razloge uključivši i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a koje ovaj sud ne može ispitivati, obzirom na naprijed navedena zakonska utvrđenja za predmete male vrijednosti predmeta spora. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ovaj sud, ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

9.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužebik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporene presude i rješenja nije osporio vlasništvo nad predmetnim stanom u [adresa] u [adresa], slijedom čega je utvrđen obveznikom plaćanja pričuve, kao i da predmetno potraživanje nije u zastari jer je prijedlog za ovrhu podnesen pravodobno.

10.1. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i kao i obrazloženje prvostupanjske odluke kao pravilna i zakonita prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Neosnovano tuženik u žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka ističe da u postupku nije dokazano da bi bio vlasnik stana u [adresa] u [adresa], jer je tuženik prema podacima HEP ELEKTRA, broj obračunskog mjernog mjesta 0172322616, od 23. rujna 2013. evidentiran kao kupac električne energije za prostor na adresi [adresa], što predstavlja jedan od dokaza faktičnog korištenja i posjeda tog prostora. Nadalje, iz popisa suvlasnika i etalonskih podataka o površini stanova priloženih uz Međuvlasnički ugovor od 1. kolovoza 2005., proizlazi da se prostor označen brojem 688, površine 94,89 m², vodi na Solidum d.o.o., što jasno ukazuje na povezanost tuženika s predmetnim prostorom, jer je pravna osoba Solidum d.o.o. društvo s ograničenom odgovornošću u kojem je prema uvidu iz javno dostupnog sudskog registra tuženik SC jedini osnivač i direktor koji je u vrijeme nastanka obveze (od 2015. do 2018.) imao faktičnu i pravnu kontrolu nad nekretninom.

11.1. Također je neosnovan žalbeni navod tuženika da se odgovornost tuženika za plaćanja pričuve može dokazati isključivo izvatkom iz zemljišne knjige, jer obveza plaćanja zajedničke pričuve ne proizlazi samo iz zemljišnoknjižnog stanja, već i iz faktičnog korištenja i posjeda stambenog prostora, pri čemu tuženik nije osporio činjenicu da je prostor koristio niti da je putem društva Solidum d.o.o. obavljao gospodarsku djelatnost u tom prostoru, što dodatno potvrđuje njegovu legitimaciju u ovom sporu. Samo formalno pozivanje na različit OIB pravne osobe ne može isključiti njegovu osobnu obvezu, budući da se radi o identitetu gospodarske aktivnosti i upravljačke kontrole, što je prvostupanjski sud pravilno cijenio.

11.2. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik bio stvarni korisnik i posjednik prostora, a time i obveznik plaćanja pričuve u smislu članka 90. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06. , 146/08., 38/09., 153/09., 90/10.,143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), prema kojem obveza plaćanja tereti suvlasnika odnosno korisnika posebnog dijela nekretnine.

12. Prvostupanjski sud također je pravilno odbio prigovor zastare potraživanja, jer je prijedlog za ovrhu podnesen 17. srpnja 2018., dakle unutar trogodišnjeg roka od dospijeća najstarije tražbine (27. srpnja 2017.), pri čemu nema mjesta ni žalbenim prigovorima o prekoračenju tužbenog zahtjeva, jer je iz točke I. izreke pobijane rješenja razvidno da je sud ukinuo platni nalog u dijelu u kojem je tužitelj povukao tužbu, te je presudu uskladio s konačno formuliranim tužbenim zahtjevom, pri čemu je izrijekom tužiteljima dosudio iznos od 1.183,32 eura koliko su tužitelji i zatražili podneskom od 6. studenog 2024., ali je omaškom prepisao dospijeća pojedinačnih iznosa iz prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva zbog čega je presudu u tom dijelu trebalo preinačiti.

13. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

14. Nadalje, tužitelji žalbom osporavaju odluku o trošku u dijelu u kojem im nije priznat i zatraženi ovršni trošak u skladu s Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) kojom je propisano da za sastavljanje prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi, prijedloga za protuovrhu, prijedloga za osiguranje, prijedloga za donošenje privremenih i prethodnih mjera, prigovora protiv navedenih prijedloga, te odgovora na prigovore odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7.

15. U ovoj fazi postupka sporno je pripada li tužiteljima pravo na trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 355,03 eura (2.675,00 kuna), a osobito trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznos od 99,54 eura (750,00 kuna), uvećan za 50% za zastupanje više od pet ovrhovoditelja i 25% PDV-a s obzirom na to da prvostupanjski sud ovaj zahtjev tužiteljima nije priznao.

16. Osnovano, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ističu tužitelji da je prvostupanjski sud pri izračunu troška djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je tužiteljima trebalo priznati trošak u većem iznosu nego što je odredio prvostupanjski sud i to upravo za trošak sastava ovršnog prijedloga, jer su troškovi koje su tužitelji imali prilikom sastavljanja i podnošenja prijedloga za ovrhu nastali opravdano i bili su nužni za vođenje postupka.

17. Slijedom iznijetog, trebalo je žalbu tužitelja djelomično prihvatiti kao osnovanu i primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka i tužiteljima pored dosuđenih 1.840,38 eura dosuditi i daljnji trošak od 186,64 eura (1.406,25 kuna)., a za više traženi trošak u iznosu od 168,39 eura (1268,75 kuna) zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, jer u spisu nema dokaza o plaćenoj nagradi javnom bilježniku, dok predvidivi troškovi nesporno tužiteljima nisu nastali, te na tako dosuđeni trošak tužiteljima priznati i zatraženu zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

18. Budući da su tužitelji uspjeli sa žalbom samo djelomično (52,57%), to im je trebalo na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a vezano uz odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, a pozivom na Tbr. 10. točku 5. Tarife, priznati i troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 32.86 eura (sadržan je i PDV), kao i trošak plaćene pristojbe za žalbu u visini od 6,64 eura dok im više zatraženi iznos od 29,64 eura po ovoj osnovi ne pripada.

Split, 4. studenog 2025.

Sutkinja

Sanda Crljen Ivančić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte