REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-8/2024-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ROTONDA NEKRETNINE d.o.o., [adresa], OIB 54346079519, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Belušić, odvjetnik u Bujama, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Trpimir Gugić, odvjetnik u Gugić, Kovačić & Krivić – Odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 62.388,80 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom 3. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, da tužitelju ROTONDA NEKRETNINE d.o.o. [adresa], OIB: 54346079519, isplati iznos od 20.803,57 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 15. siječnja 2024. do isplate po stopi koja do 30. lipnja 2024. iznosi 12,5% godišnje, od 1. srpnja 2024. pa do 31. prosinca 2024. iznosi 12,25% godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. iznosi 11,15% godišnje, od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. iznosi 10,15% godišnje pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 41.585,23 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 3.267,73 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 15. siječnja 2024. podnio tužbu, radi isplate iznosa od 62.388,80 eur.

2. U tužbi navodi da je tužitelj, kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik, sklopio s tuženikom, kao osigurateljem, ugovor o osiguranju imovine, pa da je tuženik tužitelju izdao policu za osiguranje - imovine, broj 010007309099 od 22. prosinca 2021. Predmetnim osiguranjem da je osigurana nekretnina odnosno objekt sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na adresi (mjesto osiguranja) [adresa], u suvlasništvu tužitelja odnosno osigurane su samostalne uporabne jedinice na navedenoj nekretnini u samovlasništvu tužitelja. Predmetnim ugovorom o osiguranju da je osiguran hotel masivne građe ukupne stambene površine P=1.867,42 m2, sa svim idealno pripadajućim dijelovima i instalacijama. Jedan od ugovorenih i osiguranih rizika da je i rizik od požara. Dana 25. siječnja 2023. na naprijed navedenoj nekretnini da je izbio požar kojom da je prilikom pričinjena znatnija šteta na unutrašnjosti objekta (vodovodne i elektroinstalacije i dr.), na fasadi hotela i fasadama okolnih objekta. Tuženik da je utvrdio nastanak štetnog događaja, te da je sukladno predmetnoj polici osiguranja tužitelju isplatio iznos od 162.575,87 EUR-a. Međutim, isplaćeni iznos da je niži od visine stvarne štete čiji je nastanak osiguran predmetnom policom osiguranja. Naime, tuženik da ne priznaje tužitelju u cijelosti štetu nastalu na elektroinstalacijama. Visina cjelokupne štete na elektroinstalacijama da iznosi 54.341,15 EUR-a. Tužitelj da je radi popravka elektroinstalacija platio upravo taj iznos izvođaču. Tuženik da je međutim tužitelju, za tu štetu, namirio svega 33.537,58 EUR-a, a preostali iznos od 20.803,57 EUR-a da odbija tužitelju isplatiti, ne navodeći ikakav razlog i ne dajući obrazloženje, unatoč opetovanim upitima tužitelja. Tužitelj da je opožarene elektroinstalacije, uz suglasnost tuženika, sanirao kako bi spriječio nastanak veće štete (u vidu izgubljene dobiti), a nakon provedenih izvida tuženika na objektu. Pored navedenog tuženik da odbija isplatu preostalog iznosa štete u visini od 41.585,23 EUR-a, navodeći, neosnovano, kako je nekretnina bila podosigurana. Tužitelj da tvrdi suprotno. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud po izvedenim dokazima i provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, da tužitelju ROTONDA NEKRETNINE d.o.o. [adresa], OIB: 54346079519, isplati iznos od 62.388,80 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, sve u roku od 15 dana, uz naknadu troškova postupka.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporio osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje je istaknuo kako predmetnom tužbom tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 62.388,80 EUR s osnove ugovora o osiguranju imovine, a da prije svega, tuženik radi jasnoće i preglednosti, ističe kako između stranaka nije sporno: - da su tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i tuženik kao osiguratelj sklopili ugovor o osiguranju imovine te da je tuženik 22. prosinca 2021. izdao policu osiguranja broj [broj police osiguranja]; - da je polica osiguranja broj [broj police osiguranja] vinkulirana u korist BANKA KOVANICA d.d.; - da je predmet osiguranja hotel masivne građe stambene površine 1.867,42 m2 izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja; - da je 25. siječnja 2023. na nekretnini koja je predmet osiguranja izbio požar (osigurani slučaj) te da je posljedično na predmetu osiguranja nastala šteta.

3.1. Tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelju jer da je polica osiguranja broj [broj police osiguranja] vinkulirana u korist vinkulanta BANKA KOVANICA d.d., pa da iz tog razloga tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe. U pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva tuženika ističa kako tužitelj (na kome da je teret dokazivanja) osim paušalnih navoda, u tužbi ne navodi činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, osnov svog potraživanja niti ga ičime dokazuje. U odnosu na utuženi iznos od 62.388,80 EUR, tuženik osporava isplatu iznosa od 41.585,23 EUR, budući smatra da nekretnina koja je predmet osiguranja bila podosigurana, dok ostatak potraživanog iznosa od 20.803,57 EUR, osim zbog primjene pravila podosiguranja, osporava i zato što smatra da je iznos cijene sanacija elektroinstalacija određen u previsokom iznosu. U odnosu na isplatu iznosa od 41.585,23 EUR, ističe kako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju iz ugovora o osiguranju te da se stoga odnosi između stranaka trebaju prosuđivati na temelju pravila koja uređuju ugovor o osiguranju, a ne na temelju pravila o uzrokovanoj šteti. Zbog navedenog da su navodi tužitelja iz tužbe kako je „…isplaćeni iznos (…) niži od visine stvarne štete…“ neosnovani i irelevantni. Nadalje, ističe se kako tužitelj na kojem je teret dokazivanja zahtijeva isplatu „preostalog iznosa štete“ u visini od 41.585,23 EUR, pri čemu da uopće nije specificirao niti dokazao ukupan iznos štete. Iz tužbenih navoda da proizlazi kako tužitelj zahtijeva „iznos stvarne štete“, dakle iznos cjelokupne štete, međutim, u konkretnom slučaju da treba primijeniti pravilo podosiguranja, odnosno tzv. načelo proporcije. Odredba čl. 960. st. 1. ZOO da uređuje pravni institut podosiguranja te da propisuje da kada se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od iznosa osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja. Isto da je propisano čl. 33. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika (PG-imo/20-01-hr) koje da je tužitelj prihvatio potpisom police osiguranja br. [broj police osiguranja]. Tuženik smatra kako su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za primjenu pravila podosiguranja, odnosno kako je u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja (požara) vrijednost osigurane stvari (nekretnine, odnosno hotela) bila veća od iznosa osiguranja te da se stoga osigurnina treba razmjerno smanjiti. Naime, ugovoreni iznos osiguranja po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] da iznosi 11.204.520,00 kuna / 1.487.095,36 EUR za cijelu nekretninu, odnosno 796,34 EUR/m2 (uzimajući u obzir ukupnu površinu hotela od 1.867,42 m2). Tuženik smatra kako je vrijednost nekretnine u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja bila veća od 796,34 EUR/m2. Društvo PSC ANTARES d.o.o. da je izradilo procjembeni elaborat predmetne nekretnine u lipnju 2021. (osamnaest mjeseci prije ostvarenja osiguranog slučaja) u kojem da je gradbena vrijednost nekretnine naznačena u iznosu od 1.000,00 EUR/m2. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako je vrijednost nekretnine u trenutku nastupa osiguranog slučaja iznosila 1.000,00 EUR/m2, odnosno 1.867.400,00 EUR, dakle više od ugovorenog iznosa osiguranja po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] u iznosu od 1.487.095,36 EUR. Zbog navedenog, da se primjenjuje čl. 960. st. 1. ZOO, odnosno pravilo podosiguranja te da se osigurnina smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari. Navedeno je potvrđeno i sudskom praksom Vrhovnog suda i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u činjenično gotovo identičnim slučajevima: - „Tako je odredbom članka 960. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisano da kad se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od svote osiguranja (što je slučaj u konkretnom predmetu), osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja.“ Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda posl. br. Rev-497/2017 od 11. svibnja 2021. - „Među strankama nije prijeporno da je tužitelj kod tuženika osigurao skladište masivne građe ukupne površine 850 m2 na iznos od 1.000.000,00 kn, da se dogodio osigurani slučaj (požar), da je tuženik procijenio štetu na osiguranoj nekretnini u iznosu od 690.222,11 kn, da stvarna građevinska vrijednost osigurane građevine iznosi 1.949.346,74 kn, te da je tuženik tužitelju isplatio štetu razmjerno vrijednosti osigurane stvari u iznosu od 354.078,62 kn.

(…)

Budući da je tuženik tužitelju isplatio viši iznos, od onog što je trebao platiti primjenom odredbi o podosiguranju (318.180,92 kn), tj. iznos od 354.078,62 kn, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 960. stavka 1. ZOO-a kada je tužbeni zahtjev odbio.“ Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, presuda posl. br. Pž- 537/2020 od 19. siječnja 2022.

„…u podosiguranju pojavljuje se nerazmjer između iznosa koji osiguranik dobiva od osiguratelja i iznosa koji osiguranik plaća na ime premije osiguranja (povreda načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja). Kako bi se taj nerazmjer uklonio ZOO primjenjuje tzv. načelo proporcije. Sukladno tom načelu, ako je osigurnina manja od vrijednosti osigurane stvari osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari, odnosno osiguratelj je dužan isplatiti naknadu štete samo u razmjeru između osigurnine i stvarne vrijednosti osigurane stvari. Ovo znači da osiguranik neće dobiti cjelokupni iznos osigurnine, pa čak i kada visina štete prelazi njen iznos, već se naknada iz osiguranja proporcionalno smanjuje…“ (SD, Komentar Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, 2014, str. 1564.)

3.2.Slijedom navedenog, pravilnom primjenom pravila o podosiguranju i načela proporcije propisanom u čl. 960. st. 1. ZOO, tuženik da je osnovano smanjio iznos osigurnine razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja, stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3.3. Tužitelj da u tužbi navodi kako visina „cjelokupne štete na elektroinstalacijama“ iznosi 54.341,15 EUR te da je tuženik za tu štetu tužitelju „…namirio svega 33.537,58 EUR, a preostali iznos od 20.803,57 EUR odbija tužitelju isplatiti…“ Tuženik smatra kako je zahtjev tužitelja za isplatom 20.803,57 EUR na ime razlike za sanaciju štete na elektroinstalacijama neosnovan, jer da je i ranije osporavao isplatu cjelokupnog iznosa od 54.341,15 EUR za sanaciju šteta na elektroinstalacijama, budući da smatra da je navedeni iznos previsoko određen te da sadrži radove koji nisu bili potrebni da se oštećenje elektroinstalacija vrati u prvobitno stanje, kao i radove koji na elektroinstalacijama uopće nisu izvedeni. Odredbom čl. 4.1.2. Posebnih uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika tuženika (PG- poz/20-11-hr), na koje da je tužitelj pristao potpisom police osiguranja, da je propisano da se u štetu ne računaju troškovi koji su kod popravaka nastali zbog poboljšavanja, dodataka ili drugih izmjena na osiguranoj stvari. Također, odredbom čl. 3. Posebnih uvjeta za osiguranje od požara i neki drugih rizika na novu vrijednost tuženika (PG- poz-nv/20-11-hr), na koje je tužitelj također pristao potpisom police osiguranja, da je propisano kako veće troškove popravka, koji bi nastali zbog poboljšanja, dopunjavanja i sl., osiguranje ne pokriva. Drugim riječima, osiguranje da pokriva samo troškove koji su potrebni da se predmet osiguranja dovede u stanje prije nastanka štete. Osim što tuženik smatra da nisu svi radovi izvedeni na elektroinstalacijama bili potrebni da bi se predmet osiguranja vratio u stanje prije nastanka štete, prilikom izračuna osigurnine za sanaciju predmetne štete na elektroinstalacijama tuženik da se također rukovodio pravilom podosiguranja, odnosno načelom proporcije. Budući da tužitelj nije dokazao da su svi radovi na sanaciji elektroinstalacija bili opravdani i potrebni za vraćanje u prvobitno stanje (bez dodatnih poboljšica, dopuna i sl.) te uzimajući u obzir da je tuženik osnovano primjenom pravila podosiguranja proporcionalno smanjio iznos osigurnine, neosnovan da je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.803,57 EUR na ime razlike za sanaciju štete na elektroinstalacijama te se tužbu predlaže i u tom dijelu odbiti.

3.4. Zaključno, tuženik ističe kako tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe, a čak i da jest, tužbeni zahtjev tužitelja da je u potpunosti neosnovan i nedokazan, kako u osnovu, tako i visini, pa predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 4-16, 18-27 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 36-117 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 17. svibnja 2024. (str. 124-125 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 28. svibnja 2024. (str. 129-131 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 18. lipnja 2024. (str. 133 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 4. srpnja 2024. (str. 135 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 5. listopada 2024. (str. 142-152 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 21. listopada 2024. (str. 157-168 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 11. studenog 2024. (str. 170-177 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 5. prosinca 2024. (str. 186-188 spisa), dokumentaciju dostavljenu od GRAWE HRVATSKA d.d. (str. 210-446 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Damiru Jugu od 10. svibnja 2025. (str. 452-500 spisa), kao i dopuna vještačenja po vještaku Damiru Jugu od 23. svibnja 2025. (str. 503-515 spisa), te je provedeno vještačenje po vještakinji Jeleni Velkavrh od 3. lipnja 2025. (str. 517-552 spisa).

5. Između stranaka nije sporno da su imali zaključenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od 22. prosinca 2021., da se dogodio štetni događaj 25. siječnja 2023. na objektu u suvlasništvu tužitelja, da je tužitelju po navedenoj polici i za ovaj štetni događaj isplaćen iznos od 162.575,87 eur, a spornim čine predmetni iznos tužbenog zahtjeva koji se odnosi na elektroinstalacije budući tuženik drži da tužitelj nije samo vratio u prvobitno stanje elektroinstalacije već da je izvršio poboljšanja, dodatke i druge izmjene na osiguranoj stvari. Nadalje je sporno pitanje aktivne legitimacije, pitanje podosiguranja, kao i visinu tužbenog zahtjeva.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 62.388,80 eur, iz ugovora o osiguranju imovine, po polici za osiguranje imovine, broj 010007309099 od 22. prosinca 2021., kojom policom je bila osigurana nekretnina - hotel masivne građe ukupne stambene površine 1.867,42 m2, sa svim idealno pripadajućim dijelovima i instalacijama odnosno objekt sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], u suvlasništvu tužitelja. Tuženik je na temelju ugovorenih i osiguranih rizika, između kojih je bio osiguran i rizik od požara, po zaključenoj polici osiguranja isplatio tužitelju iznos od 162.575,87 EUR-a, koji iznos prema navodima tužitelja ne predstavlja ukupnu štetu nastalu uslijed požara koji se dogodio 25. siječnja 2023. na navedenoj nekretnini kojom prilikom je pričinjena šteta na unutrašnjosti objekta (vodovodne i elektroinstalacije i dr.), na fasadi hotela i fasadama okolnih objekta. Tužitelj drži da mu je tuženik dužan isplatiti utuženi iznos koji potražuje po dvije osnove: - iznos od 41.585,23 eur koji mu tuženik nije isplatio pozivajući se na institut podosiguranja, i - iznos od 20.803,57 eur koji mu tuženik nije isplatio jer smatra da su radovi na elektroinstalacijama previsoko oređeni, odnosno da su u navedenom iznosu sadržani radovi koji nisu bili potrebni da se oštećenje elektroinstalacija vrati u prvobitno stanje, odnosno da su prilikom izvođenja radova vršena poboljšanja koja ne idu na teret tuženika.

7. Odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osiguraninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Obvezni elementi police osiguranja navedeni su u članku 926. stavak 1. ZOO- a, prema kojem u polici moraju biti navedene: ugovorne strane, osigurana osoba, stvar odnosno predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija, datum izdavanja police i potpisi ugovornih strana.

8. Uvidom u policu osiguranja broj [broj police osiguranja] proizlazi da je početak osiguranja 22. prosinca 2021., a istek osiguranja 31. svibnja 2037. Osiguranik po ugovoru o osiguranju je tužitelj. Mjesto osiguranja je [adresa]. Predmet osiguranja je hotel masivne građe ukupne stambene površine 1.867,42 m2, sa svim idealno pripadajućim dijelovima i instalacijama, a osigurani su rizici od požara, potresa i poplava. Iz police osiguranja proizlazi i da su sastavni dio ugovora Uvjete i klauzule osiguranja broj PG-imo/20-01-hr, PG-poz-nv/20-11-hr,PG-poz/20-11-hr, KL-ZP-ptr/20- 11-hr i KL-dem-ODG/20-12. Dakle, osiguranje po polici osiguranja odnosi se na hotel i sve idealno pripadajuće dijelove i instalacije, tužitelj je ugovaratelj osiguranja i osiguranik, a tuženik osiguratelj hotela. Vinkulant na navedenoj polici osiguranja je BANKA KONVANICA d.d. Varaždin. Predmetni ugovor o osiguranju - polica osiguranja broj [broj police osiguranja] od 22. prosinca 2021. sadrži sve zakonom propisane elemente police osiguranja.

9. Tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji se temelji na činjenici da je polica osiguranja broj [broj police osiguranja] vinkulirana u korist vinkulanta BANKE KOVANICA d.d., nije osnovan jer je tužitelj na temelju čl. 962. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO) dostavio Suglasnost BANKE KOVANICA d.d. Varaždin, da se isplata osigurnine po polici osiguranja Triglav osiguranja d.d. broj 010007309099, isplati tužitelju, a iz police osiguranja je razvidno da je tužitelj ugovaratelj osiguranja i osiguranik, dakle da je ugovorna strana odnosno osoba iz ugovora o osiguranju, odnosno da je tužitelj kao ugovaratelj osiguranja aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka.

10. Budući tuženik osporava isplatu utuženog iznosa od 62.388,80 EUR i do isplatu iznosa od 41.585,23 EUR osporava jer da je nekretnina bila podosigurana, a isplatu iznosa od 20.803,57 EUR, osporava i zato što smatra da je iznos cijene sanacija elektroinstalacija određen u previsokom iznosu, provedena su vještačenja po vještacima građevinske i elektrotehničke struke. Zadatak vještaka građevinske struke je bilo utvrditi građevinsku vrijednost predmetne nekretnine tužitelja u [adresa], sagrađenoj na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u trenutku nastanka štetnog događaja 25. siječnja 2023., koje vještačenje je provela vještak Jelena Velkavrh. Zadatak vještaka elektrotehničke struke je bio utvrditi: - jesu li na predmetnoj nekretnini tužitelja u [adresa], sagrađenoj na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izvedeni svi radovi pobrojani na računu broj 30/1/1 od 2. svibnja 2023. i računu broj 46/1/1 od 30. lipnja 2023., po vrsti i po količini radova, - jesu li svi radovi pobrojani na računu broj 30/1/1 od 2. svibnja 2023. i računu broj 46/1/1 od 30. lipnja 2023., po vrsti i po količini radova bili potrebni za vraćanje predmetne nekretnine u prvobitno stanje odnosno je li istima poboljšano stanje nekretnine, - je li vrijednost radova pobrojanih na računu broj 30/1/1 od 2. svibnja 2023. i računu broj 46/1/1 od 30. lipnja 2023., bila obračunata u skladu s tržišnim cijenama u vrijeme izvođenja radova, - je li količina (sati) radova pobrojanih na računu broj 30/1/1 od 2. svibnja 2023. i računu broj 46/1/1 od 30. lipnja 2023., bila obračunata u skladu sa stvarnom potrebnom za izvršenjem takvih radova odnosno jesu li sati obračunati sati u skladu s onim koliko je uobičajeno potrebno za izvršenje takve vrste radova.

11. Vještak Jelena Velkavrh je u svom nalazu i mišljenju navela kako se predmetna nekretnina nalazi u centru [adresa], na adresi [adresa], te da je upisana u z. k. uložak br. [broj ZK uloška]. suvlasnički dio, kod Općinskog suda u Pazinu, zemljišno- knjižni odjel Buje, Katastarska općina [katastarska općina], u [adresa] na adresi [adresa]. Predmetni suvlasnički dio u zemljišne knjige je upisana kao “HOTELSKI DIO OBJEKTA s 19 smještajnih jedinica i pripadajućim ugostiteljskim sadržajima, pratećim trgovačkim i poslovnim sadržajima, tehničkim i pomoćnim prostorima, površine 1.872,80 m2“. Zgrada u kojoj se nalazi predmetna nekretnina da je izvorno izgrađena 90-tih godina XX stoljeća, a namjena iste da je bila hotel. Ista da je oko 2010. prenamijenjena u objekt hotelsko – stambene namjene, te da u naravi predstavlja poslovne prostore u prizemlju, apartmane na prizemlju, 1. i 2. katu, te prateće prostore (spremišta, urede i.sl.) na prizemlju, 1. katu, 2. katu, 3. katu i 4. katu. Navela je da su u nalazu i mišljenju dane nova građevinska vrijednost (NGV) i sadašnja građevinska vrijednost (SGV) koja je utvrđena za 25. siječnja 2023. Iskazane da su dvije građevinske vrijednosti obzirom da nisu poznati uvjeti iz Police osiguranja, da li je osiguranje nekretnine prema novoj građevinskoj vrijednosti ili osiguranje prema sadašnjoj (amortiziranoj) građevinskoj vrijednosti. Navela je kako se nova građevinska vrijednost (NGV) utvrđuje temeljem podataka Biltena standardne kalkulacije radova u visokogradnji, koji je izdao Institut građevinarstva Hrvatske, a u suradnji sa Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, te je kao nova građevinska vrijednost utvrđen iznos od 1.483,37 €/m2 neto površine bez pdv-a. Sadašnja građevinska vrijednost nekretnine (SGV) da se dobiva umanjenjem NGV zbog starosti i trošnosti konstrukcije, obrtničkih, završnih radova i instalacija koje se računa kao zbroj umanjenih vrijednosti konstrukcije, završnih radova, obrtničkih radova i instalacija u prikazanom postotku učešća u odnosu na vrijednost novog objekta. Održivi vijek korištenja građevine i građevinskih elemenata preuzet je iz priloga 9 i priloga 15 Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Sadašnja građevinska vrijednost predmetne nekretnine da se utvrđuje na dan 25. siječnja 2023. i da iznosi 1.200,12 €/m2 neto površine bez pdv-a.

12. Dakle, vještak je utvrdila kao novu građevinsku vrijednost iznos od 1.483,37 €/m2 neto površine bez pdv-a, dok je kao sadašnju građevinsku vrijednost utvrdila iznos od 1.200,12 €/m2 neto površine bez pdv-a.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Jelene Velkavrh, ocjenjujući da je dan istinito, uvjerljivo i u skladu s pravilima struke, te ista nije pozvana na sud radi usmenog obrazlaganja nalaza, budući od strane stranaka nije bilo primjedbi na nalaz vještaka Jelene Velkavrh, te su se stranke izričito izjasnile da ne traže da se vještak poziva na sud.

14. Vještak Damir Jugo je u svom nalazu odgovarajući na pitanje jesu li na predmetnoj nekretnini tužitelja u [adresa], sagrađenoj na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izvedeni svi radovi pobrojani na računu broj 30/1/1 od 2. svibnja 2023. i računu broj 46/1/1 od 30. lipnja 2023. po vrsti i po količini radova naveo kako račun firme AURIMEX br. 30/1/1 sadrži sve elektro radove obavljene na predmetnoj nekretnini, da račun firme AURIMEX br. 46/1/1 sadrži elektro radove koji su obavljeni na dijelu nekretnine koji je u vlasništvu tužitelja, a koji su sadržani u računu br. 30/1/1. Istovremeno s izdavanjem računa 46/1/1 da je izdano i odobrenje/račun/otpremnica br. 47/1/1 na isti iznos kojim se umanjuje račun br. 30/1/1. Pregledom instalacija na licu mjesta i projektom elektroinstalacija da može utvrditi da postoji neslaganje između fakturiranog i izvedenog stanja u st. 2 računa br. 46/1/1 jer je fakturirano 45, a stvarno utvrđeno 29 mjernih mjesta, te da bi stoga račun br. 46/1/1 trebao iznositi 51.941,15 eura. Eventualne nesukladnosti između fakturiranih i izvršenih radova da nije mogao utvrditi. Na pitanje jesu li su svi radovi pobrojani na računu broj 30/1/1 od 2. svibnja 2023. i računu broj 46/1/1 od 30. lipnja 2023. po vrsti i po količini radova bili potrebni za vraćanje predmetne nekretnine u prvobitno stanje odnosno je li istima poboljšano stanje nekretnine naveo je da jesu i da s tim izvršenim radovima nije poboljšano stanje nekretnine.

15. Budući je tuženik istaknuo primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Damira Juga, vještak je pozvan i radi usmenog obrazlaganja nalaza. Vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja od 10 svibnja 2025., a u odnosu na primjedbe tuženika istaknute u t. II. podneska od 2. srpnja 2025. vještak je naveo da je za predmetnu nekretninu bilo predviđeno ukupno 8 mjernih mjesta, ali da je bilo ugrađeno 29 mjernih mjesta i da je zbog toga bila potrebna znatno veća količina kablova od predviđenih projektom, te da je tuženik kao osiguratelj prilikom preuzimanja osiguranja imao puno pravo pregledati objekt i pripadajuću dokumentaciju objekta i da je imao pravo odbiti preuzimanje objekta u osiguranje. Obzirom da je objekt preuzet kao takav i da u međuvremenu nije bilo izmjena smatra da tuženik nema pravo isticati prigovore na izvedbu električne instalacije objekta. Da je u međuvremenu tužitelj izvršio izmjene na objektu a da o tome nije obavijestio tuženika, tuženik da bi imao pravo smanjiti osigurninu. U odnosu na primjedbu da je stavku II. računa trabao umanjiti i napraviti izračun te stavke u odnosu na osam projektom predviđenih mjernih mjesta, izjavio je da je odgovor isti kao i prethodno navedeno, jer kad je ugovoreno osiguranje, ugovoreno je u odnosu na ono što je izvedeno. U odnosu na primjedbu da je bilo izvođaču potrebno 890 sati za utvrđivanje nastale štete, izjavio je da to nije točno jer da po računu br. 46/1/1 koji se odnosi na tuženika ta stavka iznosi 483 radna sata a ostatak da se odnosi na dio koji je snosilo GRAWE OSIGURANJE. Osim toga ta stavka da obuhvaća i ne samo utvrđivanje nastale štete već i demontažu oštećene opreme kao što piše u računu te komunikaciju sa HEPom i druge radove. To da je sve što se tiče primjedbe pod t. II. podneska a koja je t. II. na drugoj stranici (u podnesku tuženika dva puta naznačena t. II. jednom na prvoj, jednom na drugoj stranici). U odnosu na primjedbe tuženika pod t. III. podneska od 2. srpnja 2025., da je naznačio da je šteta na elektroinstalacijama na predmetnoj nekretnini znatno veća nego što je ona utvrđena u zapisniku procjenitelja GRAWE OSIGURANJE, izjavko je da ustraje kod tih navoda iz razloga što postoje dokazi u vidu fotografija u tijeku popravka radova a što da je naveo i u svom nalazu i prikazao na fotografijama koje je sačinio osobno na tom istom razvodnom mjernom ormariću RMO K2.1 gdje se nepobitno može utvrditi da se radi o tom istom ormariću putem oštećenih podnih pločica koje su bile zamijenjene i to iz razloga jer je bilo potrebno zamijeniti električnu instalaciju ispod njih. Napomenuo je da procjenitelj u svom prvom izvidu to nije mogao utvrditi, jer da je za takve štete potrebno više uviđaja i praćenja takve štete kako poslije ne bi bilo dvojbi oko toga da li je nešto bilo oštećeno ili ne što je u konkretnom situaciji slučaj. Napomenuo je da je određeni broj fotografija sukladno dogovoru na očevidu dobio od procjenitelja GRAWE OSIGURANJA odnosno njegovog nadređenog koje su sačinili u trenutku nastanka štete. Također je istaknuo da se procjenitelj GRAWE OSIGURANJA fokusirao na oštećenja koja su osigurana policom GRAWE OSIGURANJA, a manjim dijelom na oštećenja objekta u osiguranju tuženika. U svom nalazu da je već obrazložio da se prvotno račun br. 30/1/1 odnosi na ukupnu štetu na objektu a kako je objekt bio osiguran od strane dva osiguratelja tako da je izdan račun 46/1/1 koji je dio računa 30/1/1 a odnosi se samo na oštećenja na dijelu objekta koji je osiguran kod tuženika. U odnosu na primjedbe istaknute u t. IV. podneska tuženika od 2. srpnja 2025. da mjerenja dužine kablova koji su postavljeni podžbukno nije moguće izvesti jer da je šteta sanirana, izjavio je da kod tog navoda ustraje. Zato da je od tužitelja pribavio projekt elektroinstalacija u kojem su navedene dužine pojedinih kablova iz čega se da iščitati da količine nisu pretjerane odnosno da su ugrađene samo one duljine kablova koje su se odnosile na zamjenu oštećenih kablova odnosno ističem da to nije moguće egzaktno utvrditi. U svom nalazu i mišljenju da je pribavio od Hrvatske komore arhitekata pokazatelje troškova građenja za 2023. godinu i utvrdio da prema pokazateljima troškova za 2023. udio elektroinstalacija jake struje za hotelske građevine iznosi 7,1% vrijednosti građevinskog objekta i k tome da treba još pridodati 1,7% za telekomunikacijske i informacijske instalacije. Prema tome bi ispalo da je za predmetni objekt od vrijednosti 1.880.720,00 eur (1000 eur po m2) vrijednost električnih instalacija iznosila 165.503,66 eur što da je znatno manje od izdanog računa 46/1/1. U konkretnom slučaju problem da jest što djelatnici tuženika nisu obavili očevid predmetne štete i sastavili zapisnik koji bio potpisan sa obje strane i to sa primjedbom da ukoliko se prilikom radova ustanovi neka dodatna oštećenja koja nisu obuhvaćena prvotnim zapisnikom da je obveza u ovom slučaju tužitelja da pozove predstavnika tuženika na naknadni očevid i o čemu se isto tako radi zapisnik. To je moguće da se dogodi više puta kod većih šteta, a time da bi se izbjegli svi naknadni prigovori. Na upit punomoćnika tuženika može li se izjasniti na koji način je utvrdio stavke 4,5,7 i 8 na računu broj 46/1/1 odnosno stavke 10,11,15 i 16 na računu broj 30/1/1 budući iste nisu bile prijavljene tuženiku prilikom obrade štete, izjavio je da se radi o kanalicama koje su bile izvedene ispod spuštenog stropa i da je prilikom uviđaja fotografirao te kanalice koliko je to bilo moguće s obzirom da su još uvijek postojala dva otvora na spuštenom stropu. Šteta da je prijavljena objedinjeno kao šteta na objektu, a predstavnici GRAWE OSIGURANJA i tuženika da su na sastanku razlučili koji dio zajedničkog računa br. 30/1/1 pripada GRAWE OSIGURANJU a koji tuženiku. Pojedine stavke da su sakrivene ispod žbuke pa da ih nije moguće utvrditi ali to da je propust tuženika, jer da je on u svakom trenutku mogao obaviti naknadni očevid po svom nahođenju. Na upit punomoćnika tuženika može li navesti koje sve stavke nije moguće egzaktno utvrditi zbog toga što su prekrivene žbukom, izjavio je da je to stavka 4.,stavka 6., stavka 7., stavka 8., stavka 9., stavka 10., stavka 11., stavka 14., stavka 15., 16., 17., 18., 21., 25. iz troškovnika izvedenih radova na sanaciji elektroinstalacija na objektu Rotonda u [adresa] koji je sastavni dio računa 46/1/1. Te stavke da je utvrdio na temelju Projekta električnih instalacija sačinjenog po tužitelju prije obnove objekta a koji projekt da sadržava čak i manju duljinu kablova od stvarno izvedenih. Prilikom očevida je utvrdio da postoje određeni elementi električne opreme koji uopće nisu obuhvaćeni računima a da su izvedeni i to da je naveo u svom nalazu, a da se radi o brojilima električne energije, elementima rasvjete i panik rasvjete koji su vjerojatno zaboravljeni prilikom fakturiranja. Na upit punomoćnika tuženika na temelju čega je zaključio da je prije štetnog događaja na objektu bilo 29 mjernih mjesta, a ne 8 kako je to navedeno u Projektu elektroinstalacija, izjavio je da je očevidom utvrdio približnu starost svih tih mjernih mjesta te ih je ujedno i pobrojao. Naveo je da, ukoliko je potrebno, može zatražiti pisano očitovanje od HEP ELEKTRA ili HEP ODS-a koji za to šalju račune i vode evidenciju o mjernim mjestima i ugrađenim brojilima i također kada su zamijenjena i s kojim brojevima. Na upit punomoćnika tuženika je li takvo odstupanje uobičajeno ili je to nužna pojava, izjavio je da je to stvar vlasnika objekta a to da je povezano i s institucijom koja daje suglasnosti i ateste. Na upit punomoćnika tuženika je li moguće da ima i drugdje drugih odstupanja izjavio je da o tome nije vodio računa jer mu to nije bio zadatak. Na upit punomoćnika tuženika jesu li privatne fotografije tužitelja na temelju kojih je utvrđena veća šteta od one koja je utvrđena u nalazu GRAWE OSIGURANJA sadržane u nalazu i mišljenju, izjavio je da se radi o fotografijama koje se nalaze na str. 1. fotoelaborata, odnosno u spisu na str. 456. a označavamo je fotografijama 3 i 4 razvodni ormar drugog kata RMO K2.1,1 i razvodni ormar drugog kata RMO K2.1,2 te fotografijama na stranici 2 elaborata u spisu na str. 457 gdje je razvodni ormar drugog kata RMO K2.1,1, a poslije sanacije da se radi o slikama elektroinstalacija u spuštenom stropu nakon sanacije gdje se vide otvori kroz koje je utvrdio kanalice i kablove o kojima je ranije iskazivao. Vještak je naveo da se doista više ne sjeća radi li se o fotografijama koje mu je dao tužitelj ili se radi o fotografijama sačinjenim od GRAWE OSIGURANJA ali da se nedvojbeno radi o oštećenom razvodnom ormaru na drugom katu. Požar da se širio po energetskim kanalima i tako da je došao do drugog kata pa da onda nema vanjske štete dok je unutra sve izgorjelo. Dakle ni procjenitelj da nije mogao odmah utvrditi razmjer štete, a to da može potvrditi iz vlastitog dugogodišnjeg iskustava jer da je radio kao procjenitelj šteta elektroinstalacija. Na upit punomoćnika tuženika može li se iznos od 15.757,00 eur odnositi samo na utvrđivanje štete, izjavio je da je već ranije naveo da je bio potreban manji broj sati odnosno da se na tuženika odnosi iznos od 8.452,50 eur i da se to ne odnosi samo na utvrđivanje štete već i na demontažu, suradnju sa HEP-om. Suradnja s HEP-om da podrazumijeva da se ne može raditi na elektroinstalacijama bez suradnje s HEP-om, a što da podrazumijeva ishođenje dozvola, iskapčanje iz sustava električne energije i poslije ponovno izdavanje atesta. Za to da se plaćaju i određene naknade. Prijava mjernog mjesta da dolazi na kraju i to da je obuhvaćeno zasebnom stavkom. Najveća stavka u iznosu od 8.452,50 eur da je demontaža i čišćenje opožarenih instalacija kao i rad na visini. Na upit punomoćnika tuženika na temelju čega je utvrdio da su cijene bile u skladu s tržišnim cijenama, izjavio je da što se tiče cijena elektromaterijala, iste se mogu utvrditi na temelju cijena koje su javno dostupne i na internetu i po trgovinama, a s obzirom da je bio procjenitelj 28 godina, ima cjenike svi elektroinstalacijskih radova, jer da se radi o tipskim radovima za koje postoje cjenici od kojih su neki javno dostupni te su sve cijene iskazane u računu u okviru realnih cijena.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Damira Juga, ocjenjujući da je dan objektivno i u skladu s pravilima struke, da je vještak iscrpno odgovorio na sva postavljena pitanja, da je iste obrazložio, te da tuženik svojim primjedbama nije doveo u pitanje provedeno vještačenje.

17. Kako je tuženik prigovorio da je objekt tužitelja podosiguran, izvršen je uvid i u izjave svjedoka i stranaka dostavljenih u spis. Iz izjave svjedoka MD, proizlazi da je on, zajedno s ČD, predstavnikom društva Rotonda nekretnine d.o.o., LD, ŠD i UD, predstavnicima Triglav osiguranja, bio na sastanku na kojem se razgovaralo o kompletnoj šteti obavljenim radovima i isplati istih, te da je na tom sastlanku gospodin ID rekao da hotel nije podosiguran, čak da je iznio i objašnjenje da je osiguravatelj htio osigurati imovinu u visini kredita u banci, ali da mu je sam gospodin ID to onemogućio i objasnio da bi u tom slučaju imovina bila podosigurana i da to nije u redu, pa da su napravili veći iznos police osiguranja kako imovina ne bi bila podosigurana. To je naveo i ČD, direktor društva Rotonda Nekretnine d.o.o. Međutim iz izjave OD, zastupnika prodaje kod tuženika, koja je također dostavljena u spis ne proizlazi da su ovi navodi točni, jer je on u svojoj izjavi naveo da mu se kao naručitelj police osiguranja javila BANKA KOVANICA, te tražila policu osiguranja nekretnine za osiguranika – društvo ROTONDA, uz vinkulaciju u korist BANKE KOVANICA, te je potvrdio da je naručena polica i sklopljena, da mu je poznato da je došlo do štetnog događaja na osiguranoj nekretnine, međutim da nema saznanja vezane uz procjenu te likvidaciju štete. Iz izjave svjedoka BD, djelatnika tuženika, proizlazi da je obavio prvi izvid štete nakon štetnog događaja, te je o tome poslao očitovanje gospodinu ŠD, dok je ŠD, također djelatnik tuženika naveo da je prvotne procjene na objektu tužitelja nakon štetnog događaja odradio s ĐD, te da je problematika bila zahtjevna jer da je opožareni objekt bio osiguran policom i preko Grawe osiguranja vezano uz pričuvu i preko Triglava. Razgraničenje troškova koje naknađuje Grawe osiguranje, a koje tuženik da je obavio RD, dok je on sačinio tablični obračunski prijedlog u kojem je uključio primjenu pod osiguranja, jer da je elaboratom iz 2021., kao jedinična nova vrijednosti građevinske površine objekta navedena cijena od 1.000,00 eur po m2, a da je policom ugovorena vrijednost od 796,34 eur po m2. RD, djelatnik tuženika je u izavi naveo da je obračun štete izrađen na temelju dostvljene dokumentacije od strane osiguranika koji mu je poslijedio kolega ŠD, te da je on usklađen u pogledu razmjera oštećenja i pokrića ugovorene police Triglav osiguranja d.d. Naveo je da je izraio obračun tete na temelju prethodno navedenih okolnosti i dao na daljnju obradu ŠD, a u obračunu da je uključio primjenu podosiguranja s obzirom na elaborat iz 2021., prema kojeg je kao jedinična nova vrijednosti građevinske površine objekta navedena cijena od 1.000,00 eur po m2, a policom osiguranja da je ugovorena vrijednost od 796,34 eur po m2.

18. Sud svoju odluku nije temeljio na izjavama svjedoka i stranaka, te nije odredio saslušanje svjedoka pred sudom. Naime, stranke su predložilo provođenje personalnih dokaza na okolnost je li objekt tužitelja podosiguran. Međutim, činjenica je li objekt podosiguran se ne utvrđuje na temelju iskaza svjedoka ili stranaka, već na temelju utvrđenja vrijednosti objekta iskazane u polici, pa radi navedenog sud nije provodio dokaze usmenim saslušanjem svjedoka niti stranaka.

19. Tužitelj je, kao što je to ranije navedeno, osiguranik i ugovaratelj osiguranja s tuženikom kao osigurateljem imao zaključen Ugovor o osiguranju imovine prema polici osiguranja broj [broj police osiguranja] s početkom osiguranja 22. prosinca 2021. i istekom osiguranja 31. svibnja 2037. za hotel masivne građe ukupne stambene površine 1.867,42 m2, sa svim idealno pripadajućim dijelovima i instalacijama, koji se nalazi u [adresa], a osigurani su rizici od požara, potresa i poplava. Nakon nastupanja osiguranog slučaja, odnoso požara koji se dogodio 25. siječnja 2023., tužitelj je tuženiku isplatio iznos od 162.575,87 eur, no pozivajući se na institut podosiguranja, nije mu isplatio iznos stvarne štete po osnovi štete nastale na električnim instalacijama.

20. Člankom 960. st. 1. ZOO-a reguliran je institut podosiguranja, pa tako stoji da kad se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od iznosa osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja.

21. Podosiguranje postoji u slučaju kada je svota osiguranja manja od stvarne vrijednosti osigurane stvari. Do podosiguranja može doći u trenutku sklapanja ugovora ili za trajanja osiguranja. Isto tako do podosiguranja može doći voljom ugovaratelja osiguranja - tzv. svjesno podosiguranje ili bez njegove volje - tzv. nesvjesno podosiguranje. Ali je, u svim slučajevima za primjenu pravila o podosiguranju, irelevantno zbog kojih je razloga došlo do podosiguranja. Dovoljna je sama objektivna činjenica da je do nerazmjera svote osiguranja i stvarne vrijednosti osigurane stvari došlo.

22. Postavlja se pitanje koliki mora biti nerazmjer stvarne vrijednosti osigurane stvari i svote osiguranja da bi došlo do primjene pravila o podosiguranju. Prema sudskoj praksi do aktiviranja pravila o proporciji dolazi ukoliko disproporcija stvarne vrijednosti osigurane stvari i svote osiguranja iznosi 10% i više.

23. Na polici osiguranja je navedena svota osiguranja od požara u visini od 11.204.520,00 kn odnosno 1.487.095,36 eur, a kako zakon regulira da se podosiguranje procjenjuje s obzirom na vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja, vještak građevinske struke Jelena Velkavrh je izvršila procjenu u trenutku nastanka štetnog događaja 25. siječnja 2023., te je u svom nalazu izračunala novu građevinsku vrijednost u iznosu od 1.483,37 €/m2 neto površine bez pdv-a, kao i sadašnju građevinsku vrijednost u iznosu od 1.200,12 €/m2 neto površine bez pdv-a.

24. Stvarna vrijednost osigurane stvari definira se kao vrijednost nove stvari umanjena za procijenjenu istrošenost (amortizaciju), ekonomsku i/ili tehničku, te kako je vještak u svom nalazu objasnila razliku između nove građevinske vrijednosti i sadašnje građevinske vrijednosti nekretnine, ocjena je suda da stvarna vrijednosti osigurane stvari predstavlja sadašnju građevinsku vrijednosti nekretnine iskazanu u nalazu vještaka Jelene Velkavrh, jer sadašnja građevinska vrijednost nekretnine predstavlja utvrđenu vrijednost nove stvari umanjenu za procijenjenu istrošenost (amortizaciju), ekonomsku i/ili tehničku koju je vještak označila kao sadašnju građevinsku vrijednost, a vještak je sadašnju građevinsku vrijednosti nekretnine opisala kao novu građevinsku vrijednost umanjenu zbog starosti i trošnosti konstrukcije, obrtničkih, završnih radova i instalacija koje se računa kao zbroj umanjenih vreijdnosti konstrukcije, završnih radova, obrtničkih radova i instalacija u prikazanom postupku učešća u odnosu na vrijednost novoga objekta, te je istu utvrdila u iznosu od 1.200,12 €/m2 neto površine bez pdv-a.

25. Prema Polici osiguranja osiguran je objekt površine 1.867,42 m2, u vrijednosti od 6.000,00 kn/m2 odnosno 796,34 eur/m2, dok je stvarna vrijednost osigurane stvari u trenutku nastanka osiguranog slučaja, utvrđena u iznosu od 1.200,12 eur/m2 bez PDV-a, odnosno stvarna vrijednost osigurane stvari je iznosila 2.240.904,00 eur (1.200,12 eur x 1867,42 m2 površine objekta), dok je svota osiguranja od požara iznosila 11.204.520,00 kn odnosno 1.487.095,36 eur. Do aktiviranja pravila o proporciji, dakle, dolazi ukoliko disproporcija stvarne vrijednosti osigurane stvari i svote osiguranja iznosi 10% i više, pa u konkretnom slučaju omjer stvarne vrijednosti osigurane stvari od 2.240.904,00 eur (1.200,12 eur x 1867,42 m2 površine objekta) i svote osiguranja od 11.204.520,00 kn odnosno 1.487.095,36 eur, predstavlja omjer od 66%, pa proizlazi da dolazi do aktiviranja pravila o proporciji.

26. Prema pravilu proporcionalnosti ako je svota osiguranja manja od vrijednosti osigurane stvari, osiguratelj je obvezan naknaditi štetu samo u razmjeru koji postoji između svote osiguranja i osigurane stvari.

27. Obračun se vrši na način da se pomnože svota osiguranja i visina štete, te da se taj iznos podijeli sa stvarnom vrijednošću osigurane stvari. Rezultat je osigurnina odnosno iznos naknada za štetu.

28. Tužitelj je od tuženika primio isplatu u iznosu od 162.575,87 EUR, a od tuženika potražuje još iznos od 62.388,80 EUR, što znači da ukupna tužiteljeva šteta po predmetnom štetnom događaju iznosi 224.964,67 eur.

29. Kada se ovi iznosi uvrste u naprijed navedenu formulu tada se pomnože svota osiguranja od 1.487.095,36 eur i visina štete od 224.964,67 eur, te se dobije rezultat od 334.543.916.920,93 eur, koji se podijeli sa stvarnom vrijednošću osigurane stvari od 2.240.904,00 eur, te se dobije iznos od 149.289,71 eur koji predstavlja osigurninu, odnosno iznos koji je tuženik bio dužan platiti tužitelju s obzirom na osiguranu svotu.

30. Slijedi zaključak da kod podosiguranja, osigurnina odnosno naknada za štetu je onoliko puta manja koliko je puta svota osiguranja manja od stvarne vrijednosti osigurane stvari. Pravilo proporcije svoje izvorište nalazi u općem načelu građanskog prava o jednakoj vrijednosti činidaba, tj. o postojanju ekvivalencije prestacija, koja je u slučaju podosiguranja narušena iz razloga što nije plaćena adekvatna premija osiguranja razmjerna stvarnoj vrijednosti osigurane stvari, iz čega proizlazi da osiguraniku pripada samo razmjerni dio osigurnine - naknade za štetu koju duguje osiguratelj.

31. Kako je tuženik tužitelju po osnovi osigurnine odnosno iznosa naknade za štetu isplatio iznos od 162.575,87 eur, a trebao mu je s obzirom na osiguranu svotu isplatiti iznos od 149.289,71 eur, proizlazi da je već preplatio štetu s obzirom na uplaćenu premiju osiguranja od strane tužitelja, pa je radi navedenog tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 41.585,23 eur neosnovan.

32. Što se tiče tužiteljevog zahtjeva za isplatom iznosa od 20.803,57 eur na ime izvedenih elektroinstalacijskih radova, sud je na temelju provedenog vještačenja po vještaku elektrotehničke struke utvrdio da su svi radovi iskazani u računu – otpremnici broj 46/1/1 od 30. lipnja 2023. bili radovi koji su izvedeni po osnovi popravka štete - požara koji se dogodio 25. siječnja 2023., te da tužitelj navedenim popravcima nije vršio poboljšanja na objektu, već da je samo sanirao oštećenja nastala u požaru. Vještak je utvrdio i visinu izvedenih radova, kako je to obrazložio u pisanom nalazu i prilikom usmenog izlaganja nalaza. Stoga, je prema ocjeni ovoga suda zahtjev tužitelja za isplatom osigurnine u visini od 20.803,57 eur ocijenjen osnovanim.

33. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku. Radi navedenog nije obrazlagao ni pravo zadržanja istaknuto od strane tuženika.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje ZPP) u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

35. Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspio u sporu sa 33,35%, a tuženik sa 66,65%, pa nakon oduzimanja postotka tužitelja koji je u manjoj mjeri uspio u sporu u odnosu na tuženika koji je u većoj mjeri uspio u sporu, proizlazi postotak uspjeha tuženika u sporu iznosi 33,3%.

36. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 62.388,80 EUR, tuženiku je kao opravdan priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 13. ožujka 2024., za zastupanje na ročištima 29. kolovoza 2024., 13. studenog 2024. i 23. rujna 2025., za zastupanje na očevidu 10. veljače 2025., za zastav podnesaka od 28. listopada 2024., 13. prosinca 2024. i 2. srpnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur, PDV 25% u iznosu od 2.000,00 eur, na temelju Tbr. 8.1., 9.1., 9.7., 46., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023.).

37. Tuženiku su priznati i troškovi vještačenja u iznosu od 1.613,00 eur (trošak vještaka Jelene Velkavrh, trošak vještaka Damira Juga i trošak izlaska sudskog izaslanstva na lice mjesta).

38. Tuženiku nije priznat trošak postupka koji se odnosi na 7 sati izbivanja iz pisarnice za vrijeme očevida u iznosu od 350,00 eur, kao i putni trošak [adresa] km za očevid u iznosu od 252,00 eur i PDV 25% u iznosu od 175,50 eur, budući se prema ocjeni suda radi o trošku kojega se moglo izbjeći na način da je tuženik angažirao odvjetnika s područja nadležnosti ovoga suda, te se ne radi o trošku koji bi trebala snositi suprotna strana.

39. Trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 100,00 eur, tuženiku nije priznat jer nije pristupio na ročište za objavu.

40. Ukupan opravdani trošak tuženika iznosi 9.813,00 eur, pa s obzirom na taj priznati trošak koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka, iznos troškova postupka koji pripada tuženiku s obzirom na njegov uspjeh u parnici od 33,3% iznosi 3.267,73 EUR.

U Pazinu 3. studenog 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika.