REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-3233/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja FACT savjetovanje d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 27593193380, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Bulić Subotić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AGENCIJA ZA KOMERCIJALNU DJELATNOST proizvodno, uslužno i trgovačko d.o.o., Zagreb, Savska Cesta 31, OIB: 58843087891, kojeg zastupa punomoćnica Morana Gotić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri, radi isplate 139.358,95 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. studenog 2025. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 139.358,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 24.328,62 EUR od 3. studenog 2025. do isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su tužitelj kao pružatelj usluge i tuženik kao naručitelj 9. lipnja 2021. sklopili Ugovor o pružanju usluga izrade Studije izvodljivosti za projekt Nacionalnog plana oporavka i otpornosti C1.4. R1-12_Unaprjeđenje sustava korištenja prava osoba s invaliditetom u području mobilnosti (dalje u tekstu: Ugovor), a sastavni dio kojeg su Poziv na dostavu ponuda evidencijski broj 8/OT/NPP, Projektni zadatak i ponuda tužitelja od 17. svibnja 2021. Ugovor je sklopljen na temelju Odluke o odabiru nakon provedenog javnog natječaja za nabavu navedene usluge, a cijena usluge tužitelja iznosila je 1.050.000,00 kn. Isplata ugovorene cijene imala se izvršiti temeljem e-računa u roku od 30 dana od uredno izvršene isporuke i potpisanog zapisnika o primopredaji ovjerenog od predstavnika obiju ugovornih strana. Rok za izradu tražene studije izvodljivosti bio je 120 dana od potpisa Ugovora, a unutar kojeg razdoblja je tužitelj bio obvezan u suradnji s tuženikom organizirati koordinacijske sastanke na kojima će biti prezentiran napredak predmetnog projekta, a što je tužitelj redovno činio te je naposljetku dostavio i konačni tekst predmetne studije izvodljivosti. 24. rujna 2021. tužitelj je prezentirao predstavnicima tuženika radnu verziju studije izvodljivosti te su s istom bili vrlo zadovoljni. Ističe da je radnu verziju studije izvodljivosti dostavio 7. listopada 2021. u roku od 120 dana od potpisa Ugovora, a konačni proizvod dostavio je 19. prosinca 2021. iz razloga što je nakon primitka radne verzije studije (7. listopada) novi sastanak održan tek 22. listopada 2021. na kojemu su tužitelju dostavljene informacije bitne za dovršenje studije i kojima ranije nije raspolagao, pri čemu se tuženik nije povratno očitovao tužitelju o tome ima li primjedbi i prijedloga ili je zadovoljan proizvodom. Tuženik se na radnu verziju studije izvodljivosti očitovao tek mjesec dana nakon zaprimanja iste, i to 10. studenog 2021. s napomenom da studija ne obuhvaća zaključke sa prošlog sastanka (održanog 22. listopada 2021., dva tjedna nakon dostave radne verzije studije), za koje izmjene je bio potreban dodatni angažman tužitelja, a radni sastanci s ciljem usklađenja finalnog nacrta studije održavali su se još i tijekom prosinca pa je razvidno da je rok isporuke konkludentno produljen. Isto potvrđuje i činjenica da je tuženik finalni tekst studije izvodljivosti primio od tužitelja 21. prosinca 2021. te ga u kratkom roku (unutar mjesec dana) dostavio nadležnom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, na potvrdu. JASPERS je studiju 14. rujna 2022. odobrio kao potpunu, bez ikakvih primjedbi, a JASPERS je zajednička pomoć za potporu projektima u europskim regijama koji državama članicama EU pruža neovisne besplatne savjete koji im pomažu u pripremi kvalitetnih prijedloga za velike projekte ulaganja koji se financiraju sredstvima iz dvaju fondova EU-a, doprinosi bržem odobrenju projekata i utječe na kvalitetu projekata. JASPERS kao nezavisno tijelo je imenovano od strane Europske komisije i ključni je čimbenik kod ocjene pripremljenosti projekata za financiranje iz EU fondova i suradnik državama članicama na pripremi i povlačenju sredstava iz EU fondova. S obzirom na to da je isporučio konačni tekst studije izvodljivosti na koji tuženik nije imao primjedbi, tužitelj je 28. srpnja 2023. ispostavio e-račun br. 074-1-1, a koji je tuženik prihvatio, da bi ga potom odbio s obrazloženjem da nisu ispunjeni uvjeti iz Ugovora za izdavanje računa. Naime, iako je ugovoreno da se isplata vrši temeljem e-računa u roku od 30 dana od dana uredno izvršene isporuke i potpisanog zapisnika o primopredaji, tuženik je odbio zahtjev tužitelja da potpiše zapisnik o primopredaji, navodeći da isporuka nije uredna. Da takav navod tuženika ne stoji potvrđuje činjenica da tuženik nije imao primjedbi na primljenu studiju, te ju je, iako nije bila ugovorena suglasnost nadležnog ministarstva odnosno JASPERSA, dostavio istom na pregled i odobrenje i o istom obavijestio tužitelja. Ističe da iako Ugovorom nije bilo regulirano da je potrebna dodatna suglasnost ministarstva ili JASPERSA na isporučenu studiju, tuženik je istu samoinicijativno tražio, očito s obzirom na činjenicu da sam nije imao primjedbi te je od JASPERSA povratno primio suglasnost na finalni tekst studije izvodljivosti. U duhu dobre poslovne suradnje tuženik nije sve do suglasnosti JASPERSA tražio potpisivanje zapisnika o primopredaji niti je ispostavio račun za izvršenu uslugu, već je isto učinio tek nakon navedene potvrde da je studija potpuna i da na istu nema primjedbi. Studija je potvrdila isplativost projekta te je upravo zbog isplativosti projekta nadležno ministarstvo s tuženikom potpisalo sporazum kojim se projekt odobrava. Tuženik nije dao niti jedan konkretan razlog oglušivanja na poziv tužitelja za potpisivanjem zapisnika o primopredaji, osim paušalnog navoda da isporuka nije uredna. Tuženik nikada nije pozvao tužitelja da otkloni eventualne nedostatke konačnog proizvoda, a niti je prigovorio kvaliteti isporučenog proizvoda ili roku ispunjenja već je potvrdio da je JASPERS isto odobrilo bez primjedbi. Stoga tužbom zahtijeva isplatu ugovorene naknade.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ali ne osporava da su stranke 9. lipnja 2021. sklopile Ugovor na temelju Odluke o odabiru nakon provedenog javnog natječaja za cijenu od 1.050.00,00 kn (u koju je uključen PDV) i da je ugovoren rok od 120 dana za dostavu studije računajući od dana stupanja na snagu Ugovora odnosno od 9. lipnja 2021. Međutim, osporava da je tužitelj u skladu s odredbama Ugovora uredno i stručno obavio sve ugovorene usluge. Zbog neuredne i nestručno obavljene usluge tuženik se nije odazvao pozivu tužitelja i potpisao primopredajni zapisnik slijedom čega uvjeti za plaćanje ugovorene cijene nisu ispunjeni. Iako je tužitelj tuženiku dostavio radnu verziju naručene studije izvodljivosti unutar ugovorenog roka, navedena verzija unatoč aktivnom angažmanu tuženika nije obuhvaćala sve stavke na koje se tužitelj Ugovorom i Projektnim zadatkom obvezao. Tako je tužitelj radnu verziju dostavio tuženiku 7. listopada 2021., a konačni tekst studije tek 19. prosinca 2021. i to tek nakon prigovora tuženika od 10. studenog 2021. da studija nije provediva, dok konačni proizvod tužitelj prema Ugovoru nije dostavio. Naime, tuženik je 10. studenog 2021. pisano obavijestio tužitelja da su u studiji uočene nepravilnosti u procesima i podacima koji cijeli projekt čine neprovedivim. Navedeno dokazuje zapisnik sa sastanka od 11. studenog 2021. kojeg je tuženik korigirao i vratio izmijenjenog tužitelju. Tužitelj je konačnu verziju studije neuredno isporučio ne samo izvan ugovorenog roka već i nakon naknadno primjereno ostavljenog roka od strane tuženika. Dakle, osporava da tuženik na konačni isporučeni tekst studije izvodljivosti nije imao primjedbi te da nije prigovorio kvaliteti isporučenog proizvoda. Neprovedivost, neurednost i neupotrebljivost studije tužitelja koju tuženik nije mogao koristiti i zbog čega je Ugovor raskinut očituje se u manjkavosti njezinog sadržaja. Tužitelj u studiji nije u skladu projektnim zadatkom kvalitetno i u skladu s potrebnim stručnim znanjem identificirao dionike (osobe s invaliditetom), studija ne sadrži razradu bitnih poglavlja, primjerice svrhu i opravdanost projekta, detaljnu analizu postojećeg stanja, razradu ciljanih skupina, održivosti rezultata, ključne dijelove socio-ekonomske analize, unaprjeđenje poslovnih procesa, pod općim ciljevima projekta nedostaje jasnoća (tko, što, gdje, kako, zašto) te povezivanje s nadležnim tijelima, osobama s invaliditetom i EU zahtjevima, preporukama, smjernicama. Unutar specifičnih ciljeva projekta nisu definirane uloge, a time niti njihovi nositelji uključujući pružatelje usluga s osobama s invaliditetom. Kako bi se uopće moglo mjeriti pojednostavljenje postupaka za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom - mora jasno biti naveden (AS IS) postupak za svako pravo na povlasticu kroz koje prolazi osoba s invaliditetom i javna uprava čega u studiji nema. Nejasno je prikazan proces mjerenja projektiranja i razvoja informatičkog rješenja. Kod zakonske legislative također nije jasno vidljivo koji su propisi vezani uz točno određena prava koja bi trebala biti obuhvaćena projektom, a izostala je i analiza na razini dodjele prava te su u dostavljenim tablicama predočeni zakoni koji su u trenutku sastavljanja studije bili već znatno izmijenjeni, a da to uopće nije bilo navedeno (npr. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji). U studiji tužitelja nije obrađen položaj i uloga tuženika po pitanju državnih potpora, u studiji se PDV navodi kao potpuno neprihvatljiv trošak – što prema pravilima EU financiranja nije sasvim ispravno, nisu obrađena horizontalna načela, pristupačnost za osobe s invaliditetom. Manjkavosti studije bile su takve da su rezultirale njezinom neupotrebljivosti, a što je u konačnici dovelo do raskida ugovora. E-mail od 3. rujna 2022. koji je tužitelj dostavio od JASPERS HR tima samo navodi da je ta studija podobna za daljnju implementaciju cjelokupnog projekta. Navedeni e-mail nikako ne dokazuje uredno i stručno ispunjenje obveza tužitelja. Ističe da JASPERS prema Ugovoru nema ključnu ulogu u provođenju predmetne studije niti je izostanak komentara JASPERSA na studiju mjerilo njezine uspješnosti, kvalitete i ispunjenja Ugovora, pogotovo uzimajući u obzir da je za tuženika dostavljena verzija i nakon ostavljenog roka bila neupotrebljiva i da se nedostaci nisu otklonili dostavljanjem konačne verzije studije što je rezultiralo da je Ugovor raskinut. Osporava da je studija potvrdila isplativost projekta te da je upravo zbog isplativosti projekta nadležno ministarstvo s tuženikom potpisalo sporazum kojim se projekt odobrava. Tuženik nije koristio studiju tužitelja za provedbu projekta jer se pokazala neprovedivom i neurednom. Ističe da je tuženik partner u navedenom projektu, a da je korisnik projekta Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Uzimajući u obzir sve navedeno, a pogotovo to da je tužitelj neuredno isporučio radnu verziju studije od 7. listopada 2021., a konačnu i neurednu verziju sa zakašnjenjem koja je za tuženika neupotrebljiva što je tuženik tužitelju jasno dao do znanja, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe da je jedini razlog dostave konačnog teksta studije tek u prosincu 2021. taj što je tužitelj bio objektivno onemogućen da u zadanom roku od 120 dana (do 7. listopada 2021.) dovrši studiju jer mu tuženik nije dostavljao relevantne podatke koje tužitelj nije mogao samostalno pribaviti kao ni smjernice koje je sam tuženik kao naručitelj usluge trebao dati tužitelju. Upravo s ciljem da se ugovoreni posao dovrši stranke su odmah idući dan nakon prigovora tuženika na tekst radne verzije studije, a koje je istaknuo tek 10. studenog 2021., održale sastanak i produljile rok isporuke. Tuženik je u e-mailu od 17. studenog 2021. pozvao tužitelja da dostavi novu verziju studije. Uvjetno rečeno „prigovori“, a kako ih tuženik naziva, koji su izneseni prije dostave relevantnih informacija tužitelju su redovna komunikacija ugovornih strana s ciljem približavanja onome što je trebalo biti konačan proizvod, a kojeg bez relevantne naknadno dostavljene dokumentacije nije niti moglo biti. Valja napomenuti kako je upravo tužitelj e-mailom od 24. studenog 2021. upozorio tuženika da je od isteka prvotnoga roka za dovršetak studije proteklo više od 30 dana i kako još uvijek nije u poziciji obaviti razgovore s ključnim dionicima te da dovršetak posla ovisi o uključivanju resornog ministarstva s ciljem pribave relevantnih podataka. Tužitelj je ukazao tuženiku da bi trebali ponovo organizirati sastanak jer se jedino na taj način može dovršiti studija sa sigurnošću da će ista biti prihvaćena od strane JASPERS-a. Stoga, nije istinit navod tuženika da je tužitelj studiju dostavio izvan roka (jer je rok suglasno produžen iz razloga što upravo tuženik nije dostavljao podatke ključne za izradu studije, a koje tužitelj sam nije mogao pribaviti) niti je istina da je tuženik tužitelju odredio primjereni rok za izvršenje posla, kao ni da je raskinuo ugovor. Ne samo da tuženik nije dostavio nikakav dokaz za svoje navode, nego iako je raspolagao tužiteljevom bankarskom garancijom istu nije aktivirao, a očito iz razloga što je tužitelj uredno izvršavao ugovorene obveze. Nejasno je stoga u kojem smislu tuženik primljenu studiju, koju je sam dostavio resornom ministarstvu i JASPERSU koji je potvrdio istu bez primjedbi nalazi neupotrebljivom pa da je zbog toga ugovor raskinut, a za koji raskid ugovora ne dostavlja dokaz. Dostavom studije na potvrdu JASPERS-u tuženik je studiju konzumirao, dok je potvrdom JASPERS-a kvaliteta studije i dokazana. Za predmetni projekt tuženiku su dodijeljena bespovratna sredstva u iznosu od 2.044.051,21 EUR, a što predstavlja financiranje u visini od 100%.

4. U odnosu na navode tužitelja, tuženik ističe da iz samog projektnog zadatka ne proizlazi obveza tuženika da tužitelju prethodno ili dodatno dostavlja podatke tijekom izrade studije. Projektni zadatak jasno je definirao obveze tužitelja, uključujući odgovornost za prikupljanje i analizu svih važnih podataka za izradu studije. Tužitelj prebacujući svoju odgovornost na tuženika pokazuje nerazumijevanje projektnog zadatka te propuste u svom radu pokušava opravdati nedostatkom podataka dostavljenih od tuženika ili manjakom suradnje.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave spisu i saslušanjem svjedoka TMU, TM, RMU, RM, ŽM i ŽMU te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 125/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Između stranaka nije sporno da su 9. lipnja 2021. sklopile Ugovor na temelju Odluke o odabiru nakon provedenog javnog natječaja za cijenu od 1.050.00,00 kn i da je ugovoren rok za dostavu studije od 120 dana računajući od dana stupanja na snagu Ugovora odnosno od 9. lipnja 2021., da je tužitelj radnu verziju dostavio tuženiku 7. listopada 2021., a konačni tekst studije 19. prosinca 2021.

7. Između stranaka je sporno je li tužitelj uredno, prema pravilima struke i u roku isporučio tuženiku naručenu studiju, je li tuženik nakon primitka konačne verzije isticao prigovore, je li tuženik raskinuo Ugovor i jesu li Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture koji je bio korisnik projekta dodijeljena bespovratna sredstva za predmetni projekt na temelju studije koju je izradio tužitelj odnosno je li tuženik koristio studiju tužitelja.

8. Uvidom u Ugovor (list 7-10 spisa) i predmetnu studiju (list 214-346 spisa) sud je utvrdio da predmetna studija izvodljivosti sadrži sve elemente odnosno poglavlja određene u čl. 5. Ugovora.

9. Odredbom čl. 4. Ugovora određeno je, između ostalog, da je tužitelj obvezan sve do potpunog izvršenja Ugovora organizirati u suradnji sa tuženikom koordinacijske sastanke na kojima će biti prezentiran napredak projekta studije izvodljivosti.

10. Uvidom u projektni zadatak (list 26-34 spisa) sud je utvrdio da je u toč. 3. "Opis usluge (zadaci izrađivača)" navedeno da se usluge koje su predmet ugovora ugovaraju sa ciljem sklapanja ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava kojim će se osigurati sredstva za implementaciju poslovnog rješenja primjenom koncepta “Dizajniraj i implementiraj“, da je na samom početku pripreme predmetnog projekta potrebno oformiti projektni tim naručitelja i projektni tim izvršitelja usluge, da je obveza projektnih timova aktivna komunikacija, suradnja i dogovor u vezi daljnjih koraka na pripremi i provedbi projekta, da je tim izvršitelja dužan usko surađivati s timom naručitelja, da je u sklopu izrade Studije izvodljivosti, izvršitelj dužan organizirati radionice/sastanke/ konzultacije /savjetovanja s timom naručitelja i sa svim relevantnim dionicima, a tematika projektnih sastanaka treba biti usmjerena na provođenje identifikacije i detaljne analize svih relevantnih dionika, provođenje detaljne analize zakonske regulative (uredbe i direktive EU, zakoni i pravilnici RH), prikupljanje i sumiranje svih potrebnih podataka o trenutno korištenom sustavu, definiranje konkretnih problema i ograničenja u postojećem sustavu, definiranje ciljanih (željenih) karakteristika budućeg sustava, definiranje raspoloživih resursa za implementaciju sustava, definiranje konkretnih projektnih aktivnosti, stvaranje realnog vremenskog okvira projekta (realni plan izvršenja u fazama), pripremu konceptualnog dizajna sustava, definiranje tehničkih specifikacija sustava, razvoj odgovarajućeg modela upravljanja sustavom i definiranje striktne podjele odgovornosti između ključnih dionika (RACI matrica). Rezultati planiranih sastanaka i radionica čine podlogu za izradu studijske dokumentacije.

11. Iz navedenog proizlazi da nisu osnovani navodi tuženika da iz samog projektnog zadatka jasno proizlazi zadatak tužitelja tako da mu dodatne informacije, podaci i suradnja sa tuženikom nije potrebna odnosno da iz projektnog zadatka ne proizlazi obveza tuženika da tužitelju dostavlja podatke tijekom izrade studije. Projektni zadatak je definirao obveze tužitelja, ali je za izradu studije nužna bila suradnja tuženika i podaci dostavljeni od tuženika.

12. Između stranaka nije sporno da su korisniku projekta Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture dodijeljena bespovratna novčana sredstva i to u visini od 100%, ali je sporno jesu li mu sredstva dodijeljena na temelju studije koju je izradio tužitelj.

13. Međutim, ovaj sud smatra da navedena činjenica nije odlučna za rješenje odnosa između stranaka, iako je cilj izrade odnosno narudžbe studije bio sklapanje ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, jer se Ugovorom tuženik obvezao isplatiti ugovorenu cijenu tužitelju za pruženu uslugu izrade studije sukladno Pozivu na dostavu ponuda, projektnom zadatku i ponudi od 17. svibnja 2021. te u Ugovoru nigdje nije navedeno da je isplata ugovorene cijene uvjetovana sklapanjem ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Valja naglasiti da je korisnik projekta bilo Ministarstvo, da je partner Ministarstvu bio tuženik, a tuženik je od tužitelja naručio izradu predmetne studije koja nije bila uvjet za dobivanje bespovratnih sredstava, a što proizlazi iz iskaza svjedoka TMU, TM i MMU.

14. Uvidom u elektroničku prepisku stranaka (list 35-55 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku 7. listopada 2021. dostavio radnu verziju studije uz napomenu da su označena područja i pitanja za koja su potrebne informacije od ključnih dionika, moli povratnu informaciju i prijedlog sastanka radi daljnjih koraka dok je iz zapisnika sa sastanka od 22. listopada 2021. i 11. studenog 2021. (list 64- 65, 68-69 spisa) razvidno da su stranke nakon dostave radne verzije održale sastanak 11. studenog 2021. na kojem je tuženik dao generalni osvrt na studiju i istaknuo dijelove za koje traži korekciju.

15. Uvidom u elektroničku poruku od 17. studenog 2021. (list 79 spisa) sud je utvrdio da je tuženik 17. studenog 2021. pozvao tužitelja da dostavi novu verziju studije na način da mu je napisao: „ U prilogu su korekcije na zapisnik s posljednjeg sastanka. Očekujemo korigiranu verziju studije sukladno zapisniku“.

16. Uvidom u elektroničku poruku tužitelja od 24. studenog 2021. (list 79 spisa) sud je utvrdio da tužitelj upozorava tuženika da je od isteka prvotnoga roka za dovršetak studije proteklo više od 30 dana i kako još uvijek nije u poziciji obaviti razgovore s ključnim dionicima te da dovršetak posla ovisi o uključivanju resornog ministarstva s ciljem pribave relevantnih podataka.

17. Iz elektroničke prepiske stranaka, a koja se odvijala nakon isteka ugovorenog roka za predaju studije odnosno nakon 7. listopada 2021. proizlazi da su stranke prešutno produžile rok za dovršetak i isporuku studije jer se iz ponašanja obiju stranaka jasno vidi da nisu htjele raskinuti ugovor ili da je obveza bilo koje stranke prestala zbog zakašnjenja. Tuženik je nastavio razmatrati studiju, održavali su se sastanci i dogovarale su se korekcije studije.

18. Iz elektroničke poruke tuženika upućenog tužitelju 21. siječnja 2022. (list 84 spisa) razvidno je da zaposlenik tuženika TM odgovara na upit direktorice tužitelja ŽM ima li kakve informacije vezane za studiju, a zaposlenik tuženika obavještava istu da je radna verzija studije proslijeđena u Ministarstvo i da još nisu dobili povratnu informaciju.

19. Uvidom u elektroničku poruku od 14. rujna 2022. (list 85 spisa) koju je predstavnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture poslao tadašnjoj direktorici tuženika RM, sud je utvrdio da joj je predstavnik Ministarstva mora, prometa i i infrastrukture proslijedio potvrdu JASPERS-a kako na navedenu studiju nema dodatnih komentara.

20. Iz iskaza svjedokinje RM (777-779 spisa) koja je u vrijeme izrade studije bila direktorica tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj angažirao jako velik tim za izradu studije, da je održavao sastanke sa tuženikom i izradio prvu verziju studije koju je tuženiku dostavio u ugovorenom roku, a kako je tuženik imao krucijalni zahtjev za izmjenom studije tužitelj je dostavio tuženiku i drugu verziju studije. Iskazala je da to nije bio prigovor tuženika već zahtjev za izmjenom studije jer se mijenjala uloga tuženika u projektu. Nakon što je dovršena druga verzija stranke su imale još najmanje dva sastanka, a na zadnjem sastanku je tuženik inzistirao na prepravcima niza elemenata unutar studije kako bi si kasnije osigurao bolji položaj u provedbi projekta. Tužitelj je prepravio studiju sukladno zahtjevima tuženika do prosinca 2021. te je tuženik htio vidjeti hoće li zaista dobiti po toj studiji bespovratna sredstva, a što se čekalo dugo jer je studija trebala proći kontrolu Ministarstva i JASPERS-a. Iskazala je da je tuženik davao komentare i zahtjeve za izmjenama studije još u prosincu 2021., a prema ugovoru je rok za izradu studije bio do listopada 2021. Tužitelj je izradio i poslao tuženiku i treću verziju studije kao i dodatne preglede pravnog okvira koji nije bio ugovoren, a to je pregled svih zakonskih i podzakonskih akata na nivou Europske unije koje spominju prava osoba s invaliditetom. Sa tom trećom verzijom tužitelj je poslao tuženiku jednu tablicu u kojoj je naveo pregled razlika između studije broj 2 i studije broj 3 kao i pojašnjenje koje zahtjeve tuženika tužitelj nije uvažio i zašto, a što je tužitelj dostavio zaposleniku tuženika, gospodinu TM, a on je tu studiju dostavio u Ministarstvo kao studiju tuženika. Nakon toga tužitelj je gospodinu TM poslao dva maila o tome imaju li povratnu informaciju od Ministarstva, a na što je gospodin TM rekao da još uvijek čekaju povratnu informaciju. Isto je potvrdila i gospođa TMU rekavši da tuženik mora pričekati povratnu informaciju od Ministarstva, te ukoliko ista bude prihvaćena od Ministarstva da stranke mogu razgovarati o plaćanju. Tužitelj je poslao Ministarstvu dva maila s požurnicama u vezi plaćanja, a na što mu je djelatnik Ministarstva mailom odgovorio da je studija pregledana od strane JASPERS-a, da više nema primjedbi na studiju i da nemaju niti zahtjeva za izmjenom, da je projekt prihvatljiv i da idu dalje s njim. Nakon toga svjedokinja se obratila gospođi TMU, djelatnici tuženika da konačno izvrši svoju obvezu plaćanja, ali se tuženik potpuno oglušio. Tuženik nikada nije izjavio tužitelju da raskida suradnju odnosno ugovor. Tužitelj je tri puta mijenjao studiju prema zahtjevima tuženika te vodio računa o njegovim željama, zahtjevima i interesima te je dvije godine nakon što je finalna verzija studije predana tuženiku i Ministarstvu čekao informaciju kada će tužitelju biti plaćen izvršeni posao. Nakon što je tuženiku poslan račun tuženik ga je odbio platiti navodeći šturo da studija ima manjkavosti u kvaliteti. Tuženik je studiju predao Ministarstvu kao svoju, a Ministarstvo je kasnije nakon pregleda javilo svima da JASPERS nema komentara, da studija sadržava sve elemente i da je projekt prihvatljiv. Prema njezinom iskazu nacionalna iskaznica za osobe s invaliditetom definirana je u studiji točno na način kako je to tuženik tražio na posljednja dva sastanka, da su dionici projekta usuglašeni sa Ministarstvom i sa tuženikom, da je tuženik bio taj koji je definirao širok krug dionika i odabrao one koji će biti uključeni u projekt i u studiju, da su sa ključnim dionicima koje je tuženik odabrao obavljeni razgovori i da su sve informacije sa tih razgovora prikladno uključene u studiju koju je tuženik prihvatio u trenutku zaprimanja finalne verzije, da je informaciju o tome da je studija izvodivosti opravdala projekt dobila od Ministarstva i JASPERS-a, te da su javno dostupne informacije da je dvije godine nakon predaje studije isti projekt sa istim nazivom dobio isti planirani iznos bespovratnih sredstava.

21. Iz iskaza svjedoka MM (list 792-793 spisa), a koji je u vrijeme izrade studije bio zaposlenik tužitelja, proizlazi da je osobno sa zaposlenicima tužitelja aktivno radio na izradi iste, da je tužitelj angažirao i vanjske suradnike za pojedina područja, da je tužitelj kako je studija napredovala zajedno s tuženikom radio reviziju prethodne faze te da tuženik nikada nije iznosio primjedbe na izrađeni dio studije već je samo imao sugestije što se tiče pojedinih izričaja u studiji, a tužitelj bi to onda implementirao. Iskazao je da je za izradu studije bila nužna komunikacija s tuženikom, da se najviše razgovaralo o dionicima budućeg projekta, da je projektni zadatak bio je dosta općenito postavljen sa glavnim temama i kratkim opisom svake teme, da su inicijalni sastanci s tuženikom dali jako široki spektar dionika i prava koja bi projekt pokrio, a nakon toga je tuženik odlučio smanjivati opseg s obzirom na dionike koje su oni smatrali da je potrebno uključiti, da tuženik nije iznio nikakve primjedbe niti je izrazio nezadovoljstvo već je davao opaske što se tiče pojedinih izraza u studiji i davao smjernice odnosno nakon što bi tužitelj izradio dio studije tuženik bi ukazao da neki dio treba skratiti ili proširiti. Iskazao je da je tužitelj postupao po zahtjevima tuženika, prilagođavao studiju, a isporučio ju je tuženiku krajem 2021. e-mailom i fizički, ali se čekala potvrda od Ministarstva da je studija u redu. Iskazao je da je tužitelj prije konačne pripremio više verzija koje su prilagođavane s obzirom na tuženikove komentare te da po njegovim saznanjima nije bilo nikakvih primjedbi na konačno isporučenu studiju, da je u zadnjim fazama izrade studije tužitelj pred Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture držao prezentaciju studije i da su na istoj bili i predstavnici JASPERS-a i predstavnici tuženika, a komentar od strane JASPERS-a i Ministarstva u neslužbenom razgovoru bio je da studija ide u dobrom smjeru dok su predstavnici tuženika bili zadovoljni s prezentacijom.

22. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja ŽM (list 796-797 spisa), sud je utvrdio da je osobno radila na izradi studije, da je tužitelj od tuženika dobio upute odnosno što tuženik očekuje od studije, ali da tuženik nikako nije mogao shvatiti da tuženik ne može biti nositelj projekta već da to može biti samo Ministarstvo. Stoga se koncepcija kako ju je tuženik zamislio morala mijenjati. Sve tehničke stvari potrebne za izradu studije kao npr. svi detalji vezani za izdavanje iskaznice za osobe s invaliditetom dobiveni su od tuženika jer bez suradnje sa klijentom studiju je nemoguće izraditi. Studiju je tužitelj izrađivao šest mjeseci jer su predstavnici tuženika više puta mijenjali koncepciju, cijelu zamisao, ulazi li samo nacionalna ili EU iskaznica, kako će se povezati te baze sa centralnom bazom. Svi tehnički detalji su mijenjani više puta od strane tuženika, a na sastancima se tužitelj prilagođavao tuženiku, njegovim zahtjevima i potrebama. Tužitelj je napravio više verzija prije konačne verzije koja je predana tuženiku u prosincu. Što se tiče iskaznica za osobe sa invaliditetom, tužitelj je predložio EU i nacionalnu iskaznicu, ali zbog detalja koji nisu riješeni u zakonu, nije bilo moguće provesti EU iskaznicu u tom trenutku. Zbog toga su se stranke usuglasile da samo nacionalna iskaznica bude obuhvaćena studijom, a cijeli projekt i studija su napravljeni točno onako kako je tuženik tražio. Sve što je tuženik tražio tužitelj je stavio u studiju i ona je rezultat zajedničkog dogovora stranaka. To je bio proces koji je trajao nekoliko mjeseci, a stranke su se usuglasile da je konačna verzija poslana TM u prosincu prihvatljiva, a koji je istu poslao Ministarstvo. U odnosu na pravila kako se studija izrađuje, iskazala je da postoje metodologije koje su objavljene na stranicama fondova za isplatu bespovratnih sredstava i da je tužitelj izradio studiju prema toj metodologiji, da je osobno 25 godina radila na raznim studijama i napravila ih barem 50, da studija sadrži sve elemente koji su bili zadani projektnim zadatkom i da je notorno i uobičajeno da isporučitelj studije usko surađuje sa klijentom od kojeg dobiva sve potrebne podatke za razradu projekta, a da projektni zadatak u javnoj nabavi služi za to da se vidi o čemu se radi, da se iz toga može zaključiti je li prijavitelj sposoban to napraviti ili ne i hoće li se javiti na natječaj, služi kao temelj za izradu studije koji se tijekom izrade razvija, a tuženik je projektni zadatak prepisao iz NPOO-a.

23. Svjedokinja TMU (list 789-790 spisa), zaposlenica tuženika, koja je u vrijeme sklapanja ugovora i poslovnog odnosa stranaka bila direktorica sektora prodaje i koordinatorica tima za provedbu EU projekata iskazala je da tužitelju naknada nije isplaćena jer ono što je tuženik tražio projektnim zadatkom nije dobio te da je studija imala manjkavosti koje je u svom iskazu pobliže opisala te da je tuženik na kraju projekt odradio sam bez tužiteljeve studije u kojoj zapravo ništa nije valjalo. Iskazala je da je o uočenim nedostatcima obavijestila tužitelja i da je zadnji put s tužiteljem odnosno gospođom RM komunicirala u lipnju 2023. kada je tražila da se nedostatci otklone, da za izradu projekta tuženik nije koristio studiju tužitelja već je projekt proveo na temelju traženih aktivnosti koje su bile definirane pozivom, da tuženik nije aktivirao jamstvo i nije naplatio ugovornu kaznu ili zahtijevao plaćanje ugovorne kazne po čl. 10 Ugovora.

24. Sud nije prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz svjedokinje TMU u dijelu u kojem je navela da je studija koju je izradio tužitelj bila toliko manjkava da je bila neupotrebljiva zbog čega ju nije koristio jer je također iskazala da je tuženik studiju naručio kako bi vidio opcije projekta i njegovu isplativost i jer tuženik nije znao odgovore na pitanja postavljena projektnim zadatkom. Iz toga proizlazi da tuženik nije imao nikakva znanja, a kamoli stručna da procjenjuje kvalitetu studije koja u pozivu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture uopće nije tražena, ali ju je tuženik od tužitelja naručio jer očito sam nije mogao odraditi projekt, a ključno je da je tuženik Ministarstvu poslao studiju tužitelja i da Ministarstvo nije imalo primjedbe, a što je svjedokinja potvrdila. Na pitanje suda zbog čega je tuženik Ministarstvu slao studiju koja nije bila potrebna za provedbu projekta, svjedokinja je odgovorila da može odgovoriti kontra pitanjem zbog čega Ministarstvo nije tražilo studiju, a što njezin iskaz čini dodatno neuvjerljivim i nelogičnim.

25. Svjedok TM, zaposlenik tuženika i član projektnog tima tuženika (list 794-795 spisa), iskazao je da mu je to bio prvi susret sa izradom studije kao i cijelom timu kojem nije bilo jasno što će od toga dobiti, a da je osobno smatrao da tuženiku studija nije potrebna, da su tužitelju davali sugestije i primjedbe prilikom izrade studije od kojih je tužitelj neke usvojio, a neke nije, da je tuženik na kraju realizirao taj projekt ali da mu studija koju je izradio tužitelj nije služila kao podloga, da je Ministarstvo bilo korisnik sredstava i vlasnik projekta, a JASPERS je bio u nekom odnosu sa Ministarstvom, da je tuženik trebao Ministarstvu isporučit predmetnu studiju, a tuženik je angažirao tužitelja kao podizvođača, da je tuženik na kraju dobio bespovratna sredstva bez ikakve studije, odnosno da studija uopće nije bila potrebna. Iskazao je da Ministarstvo nikad nije prihvatilo studiju odnosno da nikad nije potvrdilo da prihvaća studiju, a što je u suprotnosti sa iskazima ostalih svjedoka i ispravama u spisu.

26. Svjedokinja ŽMU, zaposlenica tuženika koja je sudjelovala u sastancima sa tužiteljevim zaposlenicima (list 811-812 spisa) iskazala je da postoje dijelovi studije koje tužitelj nije napravio, da projekt ne bi mogao biti izveden na temelju takve studije, da studiju tuženik nije koristio za dobivanje bespovratnih sredstava, da nije sigurna je li tuženik tužitelja izrijekom upozorio na nedostatke, ali da je tužitelj upozoren da studija mora biti u skladu sa Nacionalnim planom oporavka i otpornosti i zadanim ciljevima jer se bespovratna sredstva ostvaruju tek ako se ostvari cilj iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Iskazala je da nije imala prethodnih iskustava na izradi studija. Iskazala je da su stranke svaka dva, tri tjedna imale sastanke na kojima su tužitelju davane sugestije nakon čega je tužitelj određene dijelove promijenio odnosno da je kontinuirano dolazilo do promjena studije.

27. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i priloženih isprava proizlazi da je tužitelj kontinuirano radio na izradi studije, da je postupao po sugestijama, uputama i primjedbama tuženika, te da je izradio više verzija iste prije nego što je krajem 2021. isporučio tuženiku konačnu verziju, a na koju konačnu verziju tuženik nije odmah i bez odgađanja iznio određene i sadržajne prigovore već je istu dostavio Ministarstvu kao nositelju projekta i korisniku bespovratnih sredstava, a koji također nije iznio nikakve primjedbe. Međutim, sve i da je Ministarstvo iznijelo prigovore na studiju koju mu je dostavio tuženik to ne bi bilo odlučno za rješenje spora između stranaka jer je tuženik bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem od kojeg je naručio izradu predmetne studije pa je stoga tuženik bio u obvezi bez odgađanja iznijeti određene i sadržajne prigovore (koje iznosi tek u ovom postupku) ako ih je imao i tražiti ispravke, a što nije učinio. Također nije odlučna činjenica je li tuženik ili Ministarstvo koristilo studiju tužitelja. Iz iskaza tuženikovih zaposlenika proizlazi da je tuženik naručio izradu studije od tužitelja iako studija nije bila potrebna za provedbu projekta, a naručio ju je jer sam nije imao dovoljno znanja odnosno jer njegovi zaposlenici nisu ranije imali sličnih iskustava.

28. Tuženik tvrdi da je studija koju je tužitelj isporučio imala nedostatke koji ju čine neupotrebljivom te da ju stoga tuženik niti nije koristio, ali tuženik pritom nije pružio niti jedan dokaz da je o nedostacima pravovremeno i određeno obavijestio tužitelja te ga pozvao da nedostatke otkloni i dovrši posao na kojem je kontinuirano radio prije nego što je odlučio da mu za obavljeni posao neće isplatiti naknadu. Upravo suprotno, tuženik je konačnu verziju dostavio Ministarstvu ali nije dokazao da je Ministarstvo imalo ikakvih primjedbi na dostavljenu studiju odnosno to čak niti ne tvrdi, a niti proizlazi iz iskaza zaposlenika tuženika. Ministarstvo je dobilo bespovratna sredstva u iznosu od 100% a tvrdnje da studija koju je tužitelj isporučio nije bila od nikakve koristi odnosno da nije korištena nisu uvjerljive.

29. Odredbom čl. 604. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje ZOO) propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, a prema odredbi čl. 605. st. 1. ZOO-a u slučaju skrivenih nedostataka naručitelj je dužan obavijestiti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njihova otkrivanja. Dakle, tuženik je bio dužan pregledati izvršeno djelo čim je to prema redovitom tijeku stvari bilo moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti tužitelja. Kako tuženik nije bez odgađanja o nađenim nedostacima, ukoliko ih je bilo, obavijestio tužitelja gubi prava koja mu po toj osnovi pripadaju. Nakon pregleda djela tuženik je imao dvije mogućnosti i to primiti djelo bez prigovora, što je i učinio, ili ostvarivati svoja prava zbog nedostatka djela, pobliže utvrđena odredbama 608. do 611. ZOO-a pod pretpostavkom urednog obavješćivanja tužitelja o postojanju nedostataka, što nedvojbeno nije učinio.

30. Tuženik nakon zaprimanja konačne verzije studije nije iznio nikakve prigovore na kvalitetu isporučene studije već je istu dostavilo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Tuženik nije dokazao da je pravodobno tužitelja obavijestio o nedostacima koje je pobliže opisao tijekom ovog postupka.

31. Odredbom čl. 609. st. 1. ZOO-a propisano je da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostataka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Dakle, trebalo bi se raditi o tako značajnoj povredi ugovora zbog koje nema svrhe zahtijevati od naručitelja da prethodno traži od izvođača uklanjanje nedostatka. Međutim, iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da je posao koji je obavio tužitelj za tuženika imao takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim odnosno da je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora. Naprotiv, iz dokaza provedenih tijekom postupka ovaj sud zaključuje da je tužitelj savjesno i kontinuirano radio na izradi studije, postupajući po izričitim zahtjevima, uputama i primjedbama tuženika. Stoga tuženik nije imao pravo, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostataka, raskinuti ugovor, a niti je tijekom ovog postupka dokazao svoje tvrdnje da je raskinuo Ugovor. To što je tuženik iznosio sugestije pa čak i primjedbe tijekom izvršenja posla, a tužitelj po njima postupao ne upućuje na neuredno ispunjenje obveza od strane tužitelja.

32. Sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza vještačenjem i saslušanjem svjedoka JM koji je izradio nalaz i mišljenje po zahtjevu tuženika, a kojeg je tuženik priložio u spis na okolnost urednog ispunjenja i usklađenosti, stručnosti i provedivosti studije s projektnim zadatkom jer je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio spornu, odlučnu činjenicu da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu isporučivši tuženiku naručenu studiju i da tuženik nije pravodobno o nađenim nedostacima obavijestio tužitelja.

33. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku, odnosno izradio predmetnu studiju postupajući pritom po zahtjevima tuženika, a za koju uslugu su stranke ugovorile naknadu u utuženom iznosu, da tuženik nakon dostave konačne verzije studije nije pozvao tužitelja da otkloni bilo koji nedostatak niti mu je za to odredio primjereni rok, pa je ovaj sud našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti, te na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a, presudio kao u toč. I. izreke presude.

34. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

35. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, tuženik mu je dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

36. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tuženik postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

37. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 2.098,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje podnesaka od 24. travnja 2024., 29. listopada 2024. i 10. travnja 2025., svaki u iznosu od 2.098,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastavljanje podneska od 19. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima 16. svibnja 2024., 18. prosinca 2024., 18. veljače 2025., 2. travnja 2025 i 15. listopada 2025., svako u iznosu od 2.098,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 4.733,00 EUR (Tbr. 42 OT), kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i na presudu u iznosu od 331,81 EUR odnosno sveukupno 24.328,62 EUR parničnih troškova.

U Zagrebu 3. studenog 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.