Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: P Ob-50/2021-65
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sucu Jeleni Lenić-Brkić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Antoniu Kalebu, odvjetniku iz Siska protiv tuženika ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave 24. rujna 2025. u nazočnosti stranaka, te punomoćnika stranaka, dana 3. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice AE koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica ½ dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao
7. Suvlasnički dio: 11/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) - 11/100 dijela čest.br. 1422/1 stambena zgrada u [adresa] od 215 m2 i dvorište u [adresa] od 517 m2, s kojim je povezan posebni dio STAN BROJ 7 - trosobni stan na I. katu, zadnji s lijeva neposredno prije stepeništa, neto korisne površine 76,55 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, pretprostora, terase, spremišta u podrumu broj 7 površine 3,50 m2 i mjesta za ostavljanje motornih vozila broj 7
i ½ dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k. o. [katastarska općina], u zk.ul.br. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao
5. Suvlasnički dio: 1/36 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) - 1/36 dijela čest.br. 1409/24 stambena zgrada od 541 m2, s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 5 - trosobni stan na I. katu u hodniku desno, od 3 sobe, kuhinje, lođe, pomoćnih prostorija, u površini od 71,49 m2 i ostave za zimnicu u suterenu broj 5,
a što je tuženik ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati te u roku od 15 dana izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela navedenih nekretnina s njegovog imena na ime tužiteljice, dok će u suprotnom tu ispravu zamijeniti ova presuda tako što se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upisati pravo vlasništva ne predmetnim nekretninama u korist tužiteljice u ½ dijela. "
II. Nalaže se tužiteljici ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženiku ŽE OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja 3. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica ŠE (dalje: tužiteljica) podnijela je 2. travnja 2021. tužbu protiv tuženika ŽE (dalje: tuženik) radi utvrđenja prava vlasništva i isplate. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik upisan kao samovlasnik nekretnina upisanih kod ovoga suda u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina] i to suvlasnički dio: 11/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) - 11/100 dijela čest.br. 1422/1 stambena zgrada u [adresa] od 215 m2 i dvorište u [adresa] od 517 m2, s kojim je povezan posebni dio STAN BROJ 7 - trosobni stan na I. katu, zadnji s lijeva neposredno prije stepeništa, neto korisne površine 76,55 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, pretprostora, terase, spremišta u podrumu broj 7 površine 3,50 m2 i mjesta za ostavljanje motornih vozila broj 7 i nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to suvlasnički dio: 1/36 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) - 1/36 dijela čest.br. 1409/24 stambena zgrada od 541 m2, s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 5 - trosobni stan na I. katu u hodniku desno, od 3 sobe, kuhinje, lođe, pomoćnih prostorija, u površini od 71,49 m2 i ostave za zimnicu u suterenu broj 5. Nadalje navodi da su navedene nekretnine u njenom suvlasništvu u ½ dijela jer se radi o stanovima koje su zajednički kupljene s tuženikom, te isti predstavljaju bračnu stečevinu. Tužiteljica navodi da je stekla temeljem samog Obiteljskog zakona istovremeno sa stjecanjem od strane tuženika suvlasnički dio od ½ dijela cijele nekretnine. Navodi da je brak sklopljen 24. kolovoza 2013., a predmetne nekretnine su stečene kupnjom na javnoj dražbi od 2017. i 2019. Tužiteljica predlaže utvrđenje da je suvlasnica jedne polovine dijela navedenih nekretnina i predlaže da joj tuženik prizna pravo vlasništva i uknjižbu prava vlasništva sa njegovog imena na ime tužiteljice u zemljišno knjižnom odjelu ovoga suda, a koje će u protivnom zamijeniti ova presuda i naknadu troška postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su stranke prije pokretanja ovog postupka riješile bračnu stečevinu dana 4. ožujka 2021. te je na ime bračne stečevine tužiteljici isplatio ukupno iznos od 30.000,00 eura na način da je isplatio iznos od 20.000,00 eura u gotovini, a što je tužiteljica potvrdila potvrdom od 4. ožujka 2021. dok je ostatak od 10.000,00 eura isplaćen u gotovini. Nadalje tuženik navodi da stan broj 7 ne predstavlja bračnu stečevinu jer je kupljen posebnom imovinom tuženika i to rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-25/2011 od 11. travnja 2011. kada je tuženik kupio stan (E-8) u istoj zgradi u kojoj se nalaze predmetni stanovi (stanovi E-7 i E-5) prije sklapanja braka. Navedeni stan je prodao ME **.**.2018. i kupio stan E-7. Ističe točnim da je stan broj E-5 kupljen tijekom braka, ali bez obzira na sve tuženik navodi da je tužiteljicu isplatio na ime bračne stečevine, te da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i predlaže ga odbiti uz naknadu troška postupka.
3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u vjenčani list (stranica 5 spisa), rješenje o ovrsi Ovr-792/2012 (stranica 6-8 spisa), rješenje o ovrsi Ovr- 1942/2017 (stranica 9-11 spisa), izjava (stranica 19-20 spisa), pregled transakcija (stranica 21 spisa), zapisnik Centra za socijalni skrb Sisak (stranica 30-32 spisa), potvrda PU Sisačko moslavačke (stranica 33 spisa), vjenčani list (stranica 41 spisa), presuda Prekršajnog suda u Sisku Pp-1279/21 (stranica 49-51 spisa), z.k. izvadci (stranica 52-53 spisa), rješenje R1 Ob- 271/2021 o razvodu braka (stranica 79-92 spisa), izvadak iz Fine (stranica 102-103 spisa), promet po računu Zagrebačke banke (stranica 111-116 spisa), izvješće o tržištu nekretnina (stranica 123-140 spisa), nalaz građevinskog vještaka AED (stranica 162-172 spisa), potvrda o vozilu Astra (stranica 179 spisa)očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad (stranica 181-182 spisa), saslušani svjedoci EE, JE, SE, DE, saslušane stranke.
4. Tužiteljica navodi da se izjava koju su potpisali odnosila na novčana sredstva koja su bila na računu tuženika, navodi da joj je isplatio 10,000,00 eura s tim da joj je to donio prvo na ruke, te ga je zamolila da joj uplati na račun i uplatio je na račun 73.800,00 kn, to je bilo poslije potpisivanja sporazuma. Nije bilo govora o stanovima, te kada joj je uplatio novac rekao joj je da je glupa i naivna i da neće ništa više dobiti. Tuženik je raspolagao njihovim financijama i to su bila novčana sredstva koja su bila u kući i na računu jer što je zarađivala to je dizala i davala tuženiku. To je novac od svatova, od krstitki, od rođendana. Navodi da su se vjenčali 2013. a živjeli su od 2010. zajedno. Oba su stana kupljena preko sudske ovrhe. Prvi je kupljen 2011. kada je bila dražba, a drugi je kupljen 2017. Prvi stan od 2011. je kupljen od zajedničkih novaca jer su zajedno živjeli od 2010. i štedjeli su i dio je posuđen od šogorice, tuženikove sestre i ne sjeća se koliko je koštao. Drugi stan je kupljen 2017. od kredita, koji je podigao tuženik. Treći stan su kupili 2019. isto preko dražbe, isto od zajedničkih novaca i kada su dobili djecu htjeli su veći stan. U međuvremenu prvi stan se prodao 2017. i već je bio kupljen drugi stan i taj se novac uložio u renoviranje drugog stana. Navodi da je bila zaposlena, imala plaću i bila na porodiljnom i imaju troje djece. Tuženik je radio i imao je veću plaću. Djeca žive sa njom u iznajmljenom stanu. Na pitanje punomoćnika tužiteljice prvi stan koji je kupljen 2011. da li je uređivan i kojim sredstvima, navodi da je stan uređivan prije 2013. kada su se vjenčali 24. kolovoza 2013. te su ga uređivali da bi mogli u njemu živjeti i nakon svatova su se uselili u taj stan. Nakon što su se oženili bilo je novaca od svatova, te su stan obadvoje uređivali prije useljenja i podosta je potrošeno na uređivanje, ali ne zna koliko. Na pitanje gdje su živjeli prije kupovine prvog stana navodi da su bili podstanari u istoj zgradi od 2010. Na pitanje punomoćnika tužiteljice, tužiteljica navodi da su i drugi stan uređivali jer je rađena kuhinja po mjeri i kupili namještaj, budući da su prvi stan prodali sa namještajem. Na pitanje navodi da su treći stan kupili i uredili te su ga iznajmili i od najma plaćali ratu kredita i sada se iznajmljuje. Na pitanje kako su saznali za dražbe, navodi da je banka otkupila cijelu zgradu i krenule su dražbe za prodaju stanova, a zgrada je prije bila u vlasništvu JE koji je iznajmio stan njoj i njenim roditeljima, i u istoj zgradi iznajmili stan i plaćali najam. Dva su stana bila u toj istoj zgradi, a treći stan u drugoj zgradi. Na pitanje navodi da je faktična bračna zajednica prestala 14. ožujka 2022. kada je iselila s djecom, te dopušta da je pogriješila da je to bilo 2021. Na pitanje navodi da je bilo psihičkog i fizičkog nasilja, da ju je zaključavao u stan zajedno s djecom, te da mu je priopćila da se želi rastati, nakon toga je vjerojatno tuženik iskoristio situaciju i pristala je na potpisivanje sporazuma o diobi što se tiče gotovine u novcu, ali nije mislila da će je tako izigrati vezano uz nekretnine i ostatak gotovine. Na pitanje da li su imali zajedničko vozilo, navodi da su imali da je ostalo kod tuženika kao i sve stvari u stanu, te je s policijom morala ići po stvari za djecu, te da je od tog novca kupila auto. Odbijao je drugi stan iznajmi njoj i djeci da bi u njemu stanovali. Njegovo obrazloženje je bilo da neće iznajmiti taj stan djeci i svojoj bivšoj ženi da se ne bi j…..u tom stanu. Na pitanje koliko je imala plaću navodi da je imala 2.100 kn od porodiljnog. Na pitanje navodi da boluje od Cronove bolesti, artritisa i ulcerozni kolitis i liječi se na Rebru od 2020., a bolesti se manifestiraju visokom temperaturom, krv u stolicama, gubljenje težine, nije mogla ustati iz kreveta i taj dio se išao iskoristiti protiv nje. Na pitanje navodi da je trpjela psihičko i fizičko nasilje i da su podnesene kaznene i prekršajne prijave, te izrečena mjera opreza, te isti postupci još nisu okončani. Na pitanje navodi da ima troje djece prvo dijete TE je rođeno **.**.2014., A **.**.2017. i Ž **.**.2019. Na pitanje punomoćnika tuženika navodi da ne zna koliko je dobila novaca od krstitki, da ne zna koliko je dobila od rođendana, te da tuženik ima dukata, a ona i djeca žive kao podstanari. Na pitanje koliko su imali ušteđevine navodi da se ne sjeća, jer je tuženik držao financije. Na pitanje od kojih novaca su kupili drugi i treći stan navodi od kredita, posudbi i zajedničke ušteđevine, te da jedan kredit nije otplaćen, te se on isplaćuje od najma trećeg stana. Na pitanje zašto je kod bilježnika potpisala da nema potraživanja na ime bračne stečevine, punomoćnik tužiteljice se protivio pitanju jer je na isto odgovoreno. Tužiteljica navodi da je zbog psihičkog i fizičkog maltretiranja bilo važno samo da ode od tuženika i da može kupiti auto za troje djece i da se makne od tuženika, te da se to odnosilo samo na ušteđevinu, ali ne i na imovinu i da joj je tuženik rekao da je glupa i naivna i da neće dobiti ništa više. Na pitanje od čega je kupljen prvi stan, navodi da je već rečeno od zajedničke ušteđevine i da je posuđeno od šogorice, ali ne zna koliki iznos niti cijenu stana.
5. Tuženik navodi da u cijelosti osporava iskaz tužiteljice kao neistinit, naročito da je bilo psihičkog i fizičkog zlostavljanja, te da su počeli zajedno stanovati nakon zaključenja braka 2013., a prije toga nisu živjeli skupa niti su imali ekonomsku zajednicu skupa, te je iznajmio stan oko 2012. da se mogu družiti jer se nisu mogli podružiti kod njezinih roditelja u stanu. Navodi da je plaćao taj stan, te tužiteljica nije bila prijavljena na taj stan jer nije živjela u tom stanu, a on je bio prijavljen u [adresa] jer je zgrada bila pod ovrhom, te je živio u [adresa], a sastajali su se u stanu radi druženja. Prvi stan je kupio od novca koji mu je poklonila sestra 44.000 kn da si kupi stan da se skrasi. Prvi stan je kupio 2013. i nisu točni navodi da je stan kupljen 2011. Drugi stan je kupljen 2017., a treći stan je kupljen 2019. Prvi stan je koštao oko 200.000 kn, sestra mu je dala 44.000,00, a podigao je kredit prije braka 2013. za kupnju tog stana u iznosu od oko tih 200.000 kn, te se ne sjeća na koliko je godina bio kredit i kredit je otplaćen i ne zna koje godine. Taj stan je uređivao, odnosno prenio je namještaj iz stana koji je bio u najmu. Novaca nije ostalo od svadbe jer su imali muziku i DJ i rasvjetu što je sve bilo po željama tužiteljice, te su bili i u laganom minusu. Tužiteljica je bila na porodiljnom i on je sve to financirao kao ekonomski tehničar. Smatra da je prvi stan kupljen od njegove posebne imovine prije braka i od dara njegove sestre, te mu sestra nije dala nikakav papir o darovanju već mu je to dala na ruke da si riješi stambeno pitanje. Nakon toga je kupio drugi stan jer je podigao drugi kredit i onda je prodao prvi stan ME za 48.000 eura, a drugi stan kupio za 46.000 eura. Treći stan su kupili u braku 2019. te to smatra bračnom stečevinom i 1/6 drugog stana i to je koštalo prema tadašnjim cijenama s Njuškala oko 50.000-60.000 eura, cijena trećeg stana i šestina drugog stana oko 10.000 eura tako da su se dogovorili da će on tužiteljici isplatiti na ime bračne stečevine 73.800 kn da bi tužiteljica kupila auto. Dogovorili su se u pogledu podjele bračne stečevine tako što je treći stan bračna stečevina i 1/6 drugog stana što iznosi za tužiteljicu od trećeg stana oko 30.000 eura i od drugog stana oko 10.000 što je ukupno 40.000 eura. Kod javnog bilježnika su potpisali sporazum na 20.000 eura i tužiteljica je primila na ruke kod javnog bilježnika 20.000 eura, 73.800 kn sam joj uplatio na račun, a za ostali iznos oko 10.000 eura je preuzeo daljnju otpalu kredita koji je tada iznosio 20.000 eura plus kamata. Time su oni u potpunosti se dogovorili o podjeli bračne stečevine i on otplaćuje dalje kredit jer tužiteljica nije bila u mogućnosti vraćati kredit jer je bila na porodiljnom. Smatra da nije istinit njezin iskaz i da bi se ona već tražila uknjižiti na drugi stan. Kod javnog bilježnika su upoznati da mogu zaključiti bračni ugovor, ali budući je bila u pitanju samo isplata u novcu na ime bračne stečevine. Tada je isplatio tužiteljici 20.000 eura koje je posudio od bratića i tužiteljica je prebrojala novac i stavila u torbu. Bilježnica ih je upozorila da pročitaju sporazum prije potpisivanja, te su ga pročitali gdje je navedeno da pod materijalnom i krivičnom odgovornošću potpisuju sporazum o diobi bračne stečevine, a ne samo isplatu novčanih sredstava već kompletne bračne stečevine. Nije točno da se tužiteljici rugao kada su izašli od bilježnika jer bi ona tada zvala policiju, a on je otišao u banku uplatiti ugovoreni iznos. Izjavu su potpisali 4. ožujka, a 14. ožujka je napustila bračnu zajednicu i za to vrijeme je radio, a ona je bila u stanu i mogla je odnijeti stvari kod brata koji je udaljen 300 m, gdje je kasnije odselila. Nije točno da ju je zaključavao u stan, jer bi tada zvala policiju, a stan se nalazi na prvom katu, te je mogla zvati susjede i nije istina da nije mogla iseliti podstanare iz drugog stana E-5 jer su to njeni prijatelji i ona ih je uselila i da se pozovu njeni prijatelji da svjedoče da li je bilo riječi o iseljavanju iz stana, a išla je s njima na fitnes, ponedjeljak, srijeda i petak, te bi isto pozvao i ME kojem je prodao stan E-8 gdje tužiteljica navodi da smo prodali stan s namještajem. Tuženik navodi da se stan iznajmljuje i da on dobiva najamninu i od toga iznosa plaća kredit oko 130 eura, a najam 210 eura, a on plaća komunalnu naknadu ne zna iznos, pričuvu 40 eura i slivne vode 6 eura.
6. Svjedok EE navodi da po njegovu mišljenju stranke su počele zajedno živjeti oko 2010. u stanu na najgornjem katu i ne zna čiji je bio stan, te su tako zajedno živjeli dok se nisu rastali. Nisu se do razvoda rastajali, odnosno odvojeno živjeli, ali su se selili. U tom stanu su živjeli svakodnevno i preselili su kat ispod, a vjenčali su se 2013. Na pitanje punomoćnika tužiteljice gdje je on tada živio, navodi kat ispod s roditeljima, te da su se posjećivali i dolazio je u njihov stan. Na pitanje da li mu je poznato da su oni kupili kakav stan, te navodi da je njemu poznato da su kupili stan ispod stana u kojem su živjeli, a kat iznad njega i u taj su stan uselili odmah nakon svadbe. Na pitanje da li su bili i dalje u najmu navodi da su i oba stana bila pod njihovom kontrolom i da su uređivali kupljeni stan prije useljenja, te da je on pomagao tako što je selio stvari kada su preseljavali. Na pitanje da li je bilo prije vjenčanja nekakvih događanja u kupljenom stanu, navodi da je bila momačka, a u iznajmljenom stanu djevojačka večer, a gosti su se prije vjenčanja skupljali u kupljenom stanu. Na pitanje navodi da stranke imaju troje djece i prvo je rođeno 2014., srednje 2017. i najmanje 2019. Na pitanje da li su radili i bili zaposleni u vrijeme kada je kupljen stan ili dok su bili u najmu navodi da jesu. Na pitanje na koji način su kupili taj stan navodi da pretpostavlja da su dizali kredit. Navodi da o cijeni ne zna ništa ali da su stanovi bili na aukciji. Na pitanje navodi da zna da su kupili još jedan stan u [adresa] kada on više nije bio u zgradi. Na pitanje navodi da su se selili i to u iz potkrovlja na treći kat, a drugi puta u stan u kojem je on bio s roditeljima. Na pitanje da li su mu poznate okolnosti kupnje tog drugog stana, navodi da je pomagao kod radova, te mu nije poznata cijena, a od uvjeta kupnje da je bio na aukciji. Na pitanje da li zna kada je kupljen stan u FE, navodi da se ne može sjetiti, te da je u tom stanu on radio, skidao pločice u kupaoni. Na pitanje navodi da je njegova sestra izašla iz bračne zajednice 2021., tako što je bila u stanu u kojem je on bio, odnosno stanovao, te da je bila uplakana i rekla da je tuženik zaključao vrata i da je on došao k njoj i rekao je da spremi stvari i da pokupi djecu i tada je izašla iz stana. Nadalje navodi, okolnosti zbog kojih su živjeli u tom stanu su zbog tog što su ga otkupili i da su ga otprilike otkupili, ali se ne sjeća kada, te da je prije toga on živio s roditeljima u tom stanu u najmu. Punomoćnik tuženika prigovara u dijelu koji je suprotan navodima tuženika, ističe da u ostalom dijelu iskaz svjedoka nebitan za ovaj postupak, da je u svakom slučaju pristran.
7. Svjedok JE navodi da poznaje stranke od 2009. i zna da su kupili neke stanove u zgradi koju je on gradio 2008/2009. Ne zna iz kojih sredstava su kupovali stanove. Zna da su stanove kupili u ovrsi na javnoj dražbi, a na pitanje tko je financirao kupnju, odnosno cijenu stanova to navodi da ne zna. Ne zna otkud im novac za kupnju stanova. Na pitanje tko je ugovorna strana, navodi da ne zna. Na pitanje punomoćnika tužiteljice pod kojim okolnostima je upoznao stranke, te navodi da ih je upoznao preko obitelji EE koja je stanovala u toj zgradi i gospođa EE mu je rekla da bi njena kćerka i zet kupili stan u zgradi. Oni su se uselili u stan br. 12 u zgradi sa dogovorom da će po etažiranju kupiti stan. Na pitanje punomoćnika tužiteljice koje je to godine bilo, obitelj EE je stanovala 2009., te na pitanje na koji način i kada su stranke živjele tamo, navodi 2010., te da je on predao stan na korištenje, te na pitanje kome, navodi njima. Na pitanje šta mu je poznato šta se dalje događalo sa strankama, navodi da kada je zgrada bila etažirana i dovršena rekao im je da se može napraviti kupoprodajni ugovor, tada je nastala kriza sa stanovima, tržište je stalo i TE mu je rekao da su njemu u banci rekli da stan kupi u ovrsi. Nakon toga je Zagrebačka banka pokrenula ovršni postupak i koliko zna tada su kupili stan br. 9. u prvoj javnoj dražbi. Na pitanje da li mu je poznato da li su preselili u taj stan, navodi da su tamo živjeli. Na pitanje da li mu je poznato da su stekli još kakvu nekretninu, navodi da je poslije te dražbe bilo drugih dražbi i zna da su opet tamo kupljeni neki stanovi. Na pitanje da li su to obitelj EE, navodi da ne zna tko je od njih sudjelovao na javnoj dražbi. Punomoćnik tuženika predlaže da uđe u zapisnik da je svjedok rekao da su oni svi za njega bili obitelj EE. Na pitanje pun. tuženika da li su stranke ili obitelj EE živjeli tamo, navodi da su stranke živjele u zgradi i navodi da su roditelji od AE živjeli u toj zgradi od kada je zgrada izgrađena. Na pitanje otkud mu je poznato da su stranke živjele u stanu broj 9, navodi da je dolazio i zna da su živjeli u stanu br. 9 iako nije ulazio u njihov stan, ali ih je viđao u zgradi. Na pitanje punomoćnika tužiteljice svjedok navodi da su prvi u zgradi živjeli roditelji od AE u stanu br. 10 od 2009. ŽE i ŠE su živjeli u stanu br. 12, dok na javnoj dražbi nisu kupili stan br. 9. A u stanu br. 12. su počeli živjeti 2010. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je ikada bio u stanu stranaka, navodi da nije. Na pitanje tuženika da li ima kaznenu prijavu sa gosp. Š, navodi da ima. Na pitanje pun. tužiteljice tko je predao ključ od stana 12. navodi da je on predao, ali se ne sjeća kome.
8. Svjedok SE navodi da je sa suprugom tuženiku dao novac za bračnu stečevinu u iznosu od 73.800 kuna kada su se rastali 2021.. Dao je novac tuženiku u gotovini u [adresa] u prisustvu svoje supruge, to je trebalo da bi isplatio ŠE. Njegova kćer je dala za stan 45.000 kn tuženiku kada je kupio stan u [adresa]. To je bilo sve što su mu dali. To je sve dao sinu. Nije mu to vratio nego je to poklon i on će njemu napraviti spomenik. Na pitanje punomoćnika tužiteljice navodi da je njegova mirovina 500-600 eura i 150 eura naknade iz Francuske. Nadalje dobio je otpremninu iz Francuske u iznosu od 7.300 eura 2006. Na pitanje navodi da je novce držao u kući. Prigovara iskazu kao neistinitom i insuiranom od strane tuženika. Punomoćnica tuženika inzistira da se u zapisnik unese navod svjedoka koji je iskazao u okviru pitanja punomoćnika tužiteljice da je i njegova supruga imala mirovinu i da su se bavili poljoprivredom 40-tak godina i da su imali gotovog novca ušteđenog.
9. Svjedok DE navodi da je ja tuženiku posudio 20.000,00 eura jer je morao isplatiti tužiteljicu za bračnu stečevinu 2021. god. dao mu je novac u gotovini i nisu sačinili nikakvu potvrdu jer su oni patrijarhalna obitelj. On mu to vraća po dogovoru. Nije upućen na koji način je on izvršio isplatu tužiteljici. Zna puno verzija o načinu isplate, ali ne zna koja je bila konačna verzija. Za kupnju stana i sl. nije posuđivao novac osim ovoga. Zna da je tuženik kupovao stanove, ali ne zna detalje o načinu kupnje i novčanim sredstvima. Na pitanje punomoćnika tuženika navodi da ostatak isplate posuđenog iznosa je 2.000-3.000 eura. Na pitanje da li zna nešto o tome koja imovina je prije braka, a koja poslije braka kupljena, navodi da zna da je imao imovinu dok su još hodali, odnosno prije braka i to misli na stan.
10. U dokaznom postupku proveden je dokaz procjene vrijednosti stanova građevinskim vještačenjem na okolnosti utvrđenja tržišne vrijednosti predmetnih stanova u vlasništvu tuženika i to vrijeme prestanka bračne zajednice u ožujku 2021. Nakon očevida na licu mjesta pregledom predmetnih stanova građevinska vještakinja je utvrdila vrijednost nekretnine i to STAN BROJ 7 - trosobni stan na I. katu, zadnji s lijeva neposredno prije stepeništa, neto korisne površine 76,55 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, pretprostora, terase, spremišta u podrumu broj 7 površine 3,50 m2 i mjesta za ostavljanje motornih vozila broj 7 (dalje: stan broj 7). Primjenom propisane metode za procjenu tržišne vrijednosti stanova procijenjena je vrijednost u iznosu od 823,00 eura po m2 neto korisne površine i tržišna vrijednost vanjskog parkirnog mjesta u iznosu od 600,00 eura. U odnosu na procjenu tržišne vrijednosti nekretnina na dan prestanka braka između stranaka u ožujku 2021. utvrđeno je da je vrijednost istoga utvrđena u iznosu od 63.600,00 eura.
11. Vještakinja navodi da je nakon pregleda stambene zgrade sa pripadajućim zemljištem i to stan 1/36 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) - 1/36 dijela čest.br. 1409/24 stambena zgrada od 541 m2, s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 5 - trosobni stan na I. katu u hodniku desno, od 3 sobe, kuhinje, lođe, pomoćnih prostorija, u površini od 71,49 m2 i ostave za zimnicu u suterenu broj 5, (dalje: stan broj 5) procijenjena je tržišna vrijednost u iznosu od 825,60 eura po m2 neto korisne površine stana. U odnosu na procjenu tržišne vrijednosti nekretnina na dan prestanka braka između stranaka u ožujku 2021. utvrđena je vrijednost istoga od 59.000,00 eura.
12. Stranke nisu prigovarale na nalaz vještakinje i utvrđenu procjenu vrijednosti predmetnih nekretnina, te je sud procjenu vrijednosti u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu i sačinjenu sukladno pravilima struke.
13. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 128/22 i 155/23 dalje: ZPP) sud cijeni da je tužbeni zahtjev neosnovan i stoga odbijen.
14. U postupku je nespornim utvrđeno da je među strankama sklopljen brak dana 24. kolovoza 2013., a da je brak razveden rješenjem ovoga suda R1 Ob- 272/2021 od 27. kolovoza 2021. što je razvidno i uvidom u odluku ovoga suda i uvidom u vjenčani list.
15. Uvidom u Izjavu od 4. ožujka 2021. stranke čine nespornim da su istu potpisale kod javnog bilježnika (dalje: Izjava). Uvidom u sadržaj navedene izjave razvidno je da se radi o isplati 20.000,00 eura koje je tužiteljica primila na ime bračne stečevine, te izjavi da ovdje tužiteljica pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavljuje da nema više nikakvih potraživanja prema tuženiku niti s osnova isplate bračne stečevine niti po bilo kojem drugom osnovu.
16. S obzirom na vrijeme zaključenja i trajanje braka na odnose stranaka u svezi bračne stečevine primjenjuju se odredbe članka 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/07, 57/11, 61/11i 5/15 dalje: ObZ 2003.) kojim je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Člankom 249. stavak 1. ObZ-a (2003.) bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. S obzirom da je brak razveden 27. kolovoza 2021. na bračne odnose stranaka u svezi bračne stečevine primjenjuju se i odredbe članka 36. stavak 1. Obiteljskog zakona (iz 2003.) i Obiteljski zakon ("Narodne novine" broj: 103/2015, 98/2019, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ 2015) kojim je propisano da bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Stavkom 3. određeno je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili.
17. U konkretnom slučaju stranke u navedenoj izjavi navode da se radi o isplati na ime bračne stečevine iako ne navode na koju imovinu se ista odnosi. Kako nije određeno da se radi o bračnoj stečevini na novčanim sredstvima proizlazi da je istom obuhvaćena sva imovina koja je stečena za vrijeme trajanja braka.
18. Tužiteljica ne osporava da je potpisala navedenu izjavu o diobi bračne stečevine ali smatra da joj pripada jedna polovina imovine stečene tijekom trajanja braka temeljem zakonske odredbe o diobi bračne stečevine i to u odnosu na nekretnine koje su bile kupljene za vrijeme trajanja braka, a uknjižene na tuženika.
19. Tužiteljica osporava izjavu kao iskazanu svoju volju za podjelu bračne stečevine i da bi izjava imala učinka u smislu ugovornog odnosa o podjeli bračne stečevine, te ukazuje na svoj emocionalni stres i pritisak od strane tuženika, te poremećaj bračnih odnosa kao i nedostatak sredstava za život i sredstava da bi se odselila u podstanarski stan sa troje djece, koji su doveli tužiteljicu u stanje nužde i njezinu lakomislenost da bi navedenom isplatom bila u potpunosti namirena na ime bračne stečevine, te ističe prigovor ništetnosti iste.
20. Okolnosti pod kojima je potpisana navedena izjava u odnosu na procjenu navoda tužiteljice da je bila pod prisilom, odnosno da je istu potpisala da bi napustila bračnu zajednicu i utvrđeno je da je bračna zajednica prekinuta nakon potpisivanja izjave 14. ožujka 2021. Utvrđeno je da je do nasilja u obitelji došlo 14. ožujka 2021. što je razvidno iz presude ovoga suda poslovni broj Pp-1279/21 od 3. ožujka 2022. . Stoga razlozi za potpisivanje izjave koji se temelje na nasilju i prisili, te nedostatku sredstava za život da bi mogla napustiti bračnu zajednicu, u ovom postupku nije dokazala na vjerodostojan način s obzirom da je izjava potpisana prije prestanka bračne zajednice.
21. Kako nema dokaza koji ukazuju na prisilu od strane tuženika prema tužiteljici prije potpisivanja izjave koji bi bili razlog ništetnosti izjave, sukladno članku 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), isti prigovor nije osnovan.
21. U svrhu diobe bračne stečevine temeljem izjave u kojoj je navedeno da na ime isplate bračne stečevine tuženik tužiteljici isplaćuje iznos od 20.000,00 eura i da tužiteljica nema više nikakvih potraživanja na ime bračne stečevine niti po bilo kom drugom osnovu prema tuženiku, isčitavajući sadržaj izjave proizlazi da je tužiteljica primila iznos od 20.000,00 eura.
22. Navodi tužiteljice da se radi o isplati gotovog novca koji je bio na zajedničkom računu tužiteljice nije dokazala. Naime, uvidom u promet po tekućem računu tuženika kod Zagrebačke banke za veljaču i ožujak 2021. razvidno je da od 4. ožujka 2021. da nije bilo isplate od 73. 000,00 kuna te su razvidne uplate redovnih primanja tuženika od 7.000,00 – 8.000,00 kuna.
23. Na temelju navoda izjave proizlazi da su stranke postigle sporazum o podjeli bračne stečevine i to na način da su iskazale svoju volju za podjelu bračne stečevine tako da tuženik tužiteljici isplati novčani iznos i da nemaju drugih potraživanja na ime bračne stečevine.
24. Kako je predmet ovog postupka utvrđenje suvlasništva na nekretninama koje su u vlasništvu tuženika, na okolnost utvrđenja stjecanja imovine za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koja se odnosi na dva stana, tužiteljica ukazuje da je prvi stan broj 7 kupljen u braku od prodaje stana koji je tuženik kupio prije sklapanja braka 2011., ali da su u to vrijeme živjeli skupa sve od 2010.
25. Saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja od kojih je sredstava kupljen stan prije sklapanja braka, budući da su svjedoci EE, SE i DE u srodstvu sa stranaka, te su pristrani, a za iskaze o posudbi novca nema materijalnih dokaza. Svjedok JE navodi da je obitelj EE od 2009. stanovala u toj zgradi, a da su tužiteljica i tuženik stanovali u stanu od 2010. što je tuženik osporavao u smislu zajednice života i stjecanja zajedničke imovine prije braka tako da nema osnova za utvrđenje da je taj stan kupljen zajedničkim sredstvima stranaka.
26. Tuženik navodi da je od prodaje tog stana kupljenog prije braka kupljen drugi stan broj 7. i da je 1/6 tog stana bračna stečevina s obzirom da se radi o većem stanu.
27. Budući da su stanovi broj 5 i broj 7 kupljeni za vrijeme trajanja braka, te da je tuženik dužan dokazati svoju posebnu imovinu za kupnju stana broj 7, isti je to dokazao činjenicom da je prodao stan koji je bio u njegovom vlasništvu prije sklapanja braka, a tužiteljica je dužna dokazati da je taj stan kupljen za vrijeme zajednice života prije sklapanja braka što u ovom postupku nije dokazala na relevantan način da bi bilo osnova za utvrđenje izvanbračne stečevine od koje je kupljen stan broj 7 .
28. Drugi stan je kupljen za vrijeme trajanja braka zajedničkim sredstvima i kreditom koji je podigao tuženik što tužiteljica ne osporava i to se radi o stanu broj 5. u [adresa], a koji predstavlja bračnu stečevinu u cijelosti.
29. Građevinskim vještačenjem utvrđena je vrijednost stana broj 7 u vrijeme prestanka bračne zajednice u vrijednosti u iznosu od 63.600,00 eura i s obzirom da je po navodima tuženika 1/6 vrijednosti toga stana bračna stečevina što iznosi oko 10.000,00 eura i po navodima tuženika taj iznos je uračunat u isplatu bračne stečevine za drugi stan čija vrijednost iznosi 59.000,00 eura. S obzirom da je drugi stan kupljen za vrijeme trajanja braka isti predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove. Dakle, vrijednost bračne stečevine tužiteljice temeljem vrijednosti tog stana iznosi 30.000,00 eura, a koju procjenu vrijednosti nekretnine su stranke prihvatile.
30. U odnosu na izvršenu isplatu proizlazi utvrđenim da je tužiteljica kod javnog bilježnika primila iznos od 20.000,00 eura, a 73.000,00 kn preko računa kod Zagrebačke banke 4. ožujka 2021., te je time razvidna isplata u tom iznosu od 30.000,00 eura što je vrijednost jedne polovine drugog stana.
31. Slijedom navedenoga proizlazi utvrđenim da prvi stan ne predstavlja bračnu stečevinu u cijelosti jer je kupljen od prodaje stana koji je tuženik imao prije braka osim u dijelu 1/6 koji priznaje kao bračnu stečevinu,.
32. Što se tiče drugog stana isti predstavlja bračnu stečevinu u cijelosti i s obzirom da izjavom stranke nisu navele imovinu koja je predmet bračne stečevine, već su navedeni novčani iznosi koji su građevinskim vještačenjem utvrdili vrijednost nekretnina, te proizlazi da su utvrđeni iznosi navedeni u izjavi u srazmjeru su s vrijednosti nekretnina koje su predmet ovog postupka.
33. Slijedom navedenoga odbijena je tužiteljica sa tužbenim zahtjevom kako je pobliže navedeno u izreci presude.
34. Temeljem članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 128/22 i 155/23 dalje: ZPP), tužiteljica je izgubila spor te je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 14. listopada 2021. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 1. rujna 2022. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 16. siječnja 2024. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 21. ožujka 2024. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 28. svibnja 2024. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 10. rujna 2024. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 6. studenog 2024. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na očevidu 11. travnja 2025. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 3. srpnja 2025. u iznosu od 625,00 eura, zastupanje na ročištu 24. rujna 2025. u iznosu od 625,00 eura, što ukupno iznosi 6.875,00 eura. Odbijen je tuženik sa troškom za zastupanje na ročištu 24. listopada 2022. u iznosu od 625,00 eura jer je isto odgođeno rješenjem od 3. listopada 2022. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od presuđenja pa do isplate sukladno članku 29. ZOO.
35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izraci presude.
U Sisku 3. studenog 2025.
Sutkinja
Jelena Lenić-Brkić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ili dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Tužiteljica po punomoćniku
2. Tuženik po punomoćnici
