Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-97/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. za usluge javnih telekomunikacija, OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Zec & partneri, odvjetnici iz Osijeka, protiv ovršenice ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja na rješenje Općinskog suda u Sesvetama od 25. veljače 2025., poslovni broj: Ovr-887/2024-4, 3. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama od 25. veljače 2025., poslovni broj: Ovr- 887/2024-4 u dijelu kojim je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eur kao neosnovan.

II. Uvažava se djelomično žalba ovrhovoditelja u dijelu kojim je odbijen ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška podneska od 30. srpnja 2024., preko iznosa od 15,63 eur, te se u tom dijelu rješenje Općinskog suda u Sesvetama od 25. veljače 2025., poslovni broj: Ovr-887/2024-4 preinačava i rješava:

Nalaže se ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju dodatan trošak sastava podneska od 30. srpnja 2025. u iznosu od 31,25 eur, povrh već dosuđenog iznosa od 15,63 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 20205. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama od 25. veljače 2025. poslovni broj Ovr-887/2024-4 naloženo je ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 109,38 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu ovrhovoditeljev zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Na takvo rješenje, u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja radi naknade troškova izravne naplate i to za iznos od 62,50 eura i iznos od 31,25 eura žalbu pravovremeno ulaže ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga. Smatra da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troška za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate u zatraženom iznosu, a sukladno odredbi Tbr. 11. toč. 8. Tarife jer se ne radi samo o dostavi troškovnika nego i podnesku kojim se zahtijeva od suda određivanje troška. Nadalje navodi da sukladno odredbi čl. 32. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa) za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili ovršnosti presude, rješenja i platnih naloga punomoćniku ovrhovoditelja priznaje se trošak od 25 bodova, a navodi da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju, bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Slijedom svega iznesenoga, ovrhovoditelj predlaže nadležnom sudu prihvatiti žalbu ovrhovoditelja te svojim rješenjem preinačiti pobijani dio sukladno zakonu, a podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz nadoknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a i u vezi članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. i 114/22. dalje: OZ).

6. Naime, prvostupanjski je sud obvezao ovršenika da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 109,38 eur (a koji se odnosi na trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od ukupno 93,75 eur i trošak sastav prijedloga kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 15,63 eur u skladu s Tbr. 11. točki 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), dok višak zahtjeva ovrhovoditelja nije prihvatio, a koji se odnosi, kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 62,50 eur, uz obrazloženje da javni bilježnik i bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i dostavlja ga ovrhovoditelju (članak 283. stavak 1. i 4. OZ) kao i na dio koji se odnosi na trošak sastava zahtjeva od 30. srpnja 2024. u zatraženom iznosu od 46,88 eur, a preko dosuđenog od 15,63 eur.

7. Osnovano prvostupanjski sud odbija zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi. Naime, u smislu članka 283. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ) javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a u smislu stavka 2. istog članka javni bilježnik može staviti na otpravak rješenja o ovrsi iz stavka 1. ovoga članka potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti i kad je prigovor podnesen u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor, ako ocijeni da očito nije pravodoban. Dakle, ne samo da javni bilježnik stavlja na rješenje o ovrsi, bez zahtjeva ovrhovoditelja klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već isti, a u smislu članka 283. stavka 2. i stavka 4. OZ istu klauzulu i dostavlja ovrhovoditelju (bez njegova zahtjeva).

8. Nadalje, u smislu članka 283. stavka 5. OZ naknadni otpravak rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, javni bilježnik predaje ovrhovoditelju samo na pisani i obrazloženi podnesak ovrhovoditelja.

9. Dakle, ovrhovoditelj u konkretnom slučaju, a da bi njegov zahtjev bio opravdan i osnovan, temeljem članka 14. OZ i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ, i to samo naknadni, mora isti pisano i obrazložiti. U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj nije dokazao da bilo kakav zahtjev uputio javnom bilježniku, a koji je izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u postupku u kojem je ovdje žalitelj ovrhovoditelj. No, i povrh navedenog ovaj sud ističe da iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (a za koje ovrhovoditelj sada traži trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti) je vidljivo da je isto izdano dana 10. travnja 2024. a klauzula pravomoćnosti na isto je izdana 27. lipnja 2024. Dakle, ista je izdana u kratkom i primjerenom roku.

10. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da sada zatraženi trošak ovrhovoditelja (trošak punomoćnika koji je odvjetnik zbog angažmana pribave klauzule pravomoćnosti), a u smislu članka 14. stavka 4. OZ, ali i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ, ne samo da nije dokazan, već i nije bio potreban za vođenje predmetne ovrhe, slijedom čega takav trošak nije dužan ovršenik niti platiti.

11. Naime, pravo je ovrhovoditelja da svoj trošak za zastupanje u ugovorenom iznosu (a u skladu s Tarifom) naplati od svog klijenta, no pravo na naplatu takvog troška od protivne strane (konkretno ovršenika) podvrgnuto je, u konkretnom slučaju, kontroli suda i temelji se na članku 14. OZ koji takav trošak priznaje ovrhovoditelju na, teret ovršenika, samo ukoliko je bio potreban za vođenje ovrhe. U konkretnom slučaju, takav trošak, ne samo da nije dokazan, već, a obzirom na članak 283. stavak 5. OZ, nije bio niti potreban za vođenje predmetne ovrhe. Navedeni stav suda je i u skladu s načelom ovršnog postupka, a izraženog u članku 3. OZ kojeg se sud prilikom donošenja odluka dužan pridržavati.

12. U konačnici ovaj sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja – kada radnja izvida/pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi od strane punomoćnika ovrhovoditelja, ne samo da nije dokazana, već nije bila ni potrebna (jer javni bilježnik po samom OZ je dužan takvu klauzulu dostaviti ovrhovoditelju), taj trošak, kao nepotreban, ne pripada ovrhovoditelju, bez obzira na to što Tarifa predviđa takav trošak i visinu istog (Tarifa određuje samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga za obavljene radnje). Sud pritom ističe da je Tarifom propisana visina pripadajućeg troška punomoćnika koji je odvjetnik, no ne samo na teret protivne stranke, a što je vidljivo iz Glave prve Tarife, ali i Tbr. 52/3 Tarife, slijedom čega obveza protivne strane na podmirenje troškova ovrhovoditelja se ima temeljiti na članku 14. stavku 4. OZ (samo ukoliko je trošak bio potreban za vođenje ovrhe).

13. Slijedom navedenoga, na temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s odredbom člankom 21. stavak 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja valjalo je u tom dijelu (trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti) odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje u tom dijelu potvrditi. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

14. No, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja u dijelu zahtjeva za trošak sastava zahtjeva za nadoknadu troška izvansudske ovrhe od 30. srpnja 2024. ovaj sud ističe da je u tom dijelu, odbijajući zahtjev ovrhovoditelja preko iznosa od 15,26 eur, prvostupanjski sud na pogrešno utvrđene činjenice i pogrešno primijenio odredbu članka 14. OZ u svezi Tbr 11/10 Tarife. Naime, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, VPS ovrhe osnovom koje sada ovrhovoditelj potražuje trošak iznosi 901,08 eur, slijedom čega, a u skladu s Tbr 11/10, 46. i 54. Tarife, ovrhovoditelju pripada trošak sastava zahtjeva od 30. srpnja 2024. u iznosu od 46,88 eur, a kako osnovano i potražuje ovrhovoditelj (18,75 bodova x 2 eur + PDV od 25%). Slijedom iznesenog uvažavajući žalbu ovrhovoditelja, ovaj sud je djelomično preinačio pobijano rješenje te je naložio ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi i dodatni trošak, preko iznosa od 15,26 eur, u iznosu od 31,25 eur zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate te je odlučio, a temeljem članka 380. točke 3. ZPP u svezi članka 21. OZ kao u točki II. izreke.

15. U nepobijanom dijelu, kojim je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova prihvaćen, prvostupanjsko rješenje nije bilo predmet ispitivanja po žalbi (članak 365. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP).

16. S obzirom na to da ovrhovoditelj sa žalbom uspio samo sa 33% ovaj sud mu nije priznao zatraženi trošak sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 4. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

.

U Sisku 3. studenog 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel