REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-7657/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, Josipa Slavenskog 1, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te z. punomoćnika tuženice ŽM, odvjetničkog vježbenika, 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 11.3. Ugovora o kreditu br. 9012425238 od 19. travnja 2007. zaključenog između tužitelja ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora i to u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita", pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovorenih strana.

II. Nalaže se tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 212,04 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. svibnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 1.053,10 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. prosinca 2024. navodi da je s tuženicom, kao kreditorom, sklopio 19. travnja 2007. ugovor radi kupnje vozila za iznos 22.189,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tuženice na dan korištenja kredita, uz obvezu vraćanja u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tuženice na dan plaćanja, prema otplatnoj listi te obvezu platiti jednokratnu naknadu u iznosu 1,50% od iznosa kredita, pa kako se radi o tipskom ugovoru unaprijed pripremljenom od strane tuženice te se o odredbama istog nije pojedinačno pregovaralo, već mu je ponuđen na potpis po principu "uzmi ili ostavi", a u samom ugovoru nije pobliže opisano od čega se sporna naknada sastoji i zašto je baš određena u tom iznosu, time da se o aktima tuženice koji reguliraju materiju kreditiranja također nije moglo pregovarati, to tužitelj, pozivom na čl.81. i čl.87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje:ZZP) te čl. 295., čl.269., čl.270. i čl.323.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; ZOO), predlaže odlučiti kao u izrekama presude.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor zastare i navodi da je sporna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva, zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost, a da je plaćanje jednokratne nagrade za korištenje kredita propisano i Općim uvjetima poslovanja primjena kojih je među strankama ugovorena, da nema mjesta zaključku da bi ta odredba prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da je u vrijeme sklapanja ugovora pozitivnim propisima bilo izrijekom dopušteno ugovaranje takve naknade.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, financijsku dokumentaciju, potvrdu, Opće uvjete poslovanja s građanima te saslušao tužitelja.

3.1. Vrijednost predmeta spora određena je u iznosu naznačenom u tužbi – 1.330,00 Eur - temeljem čl. 40.st.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP) u vezi s čl. 16.st.1. i čl.19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 118/18 i 51/23).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi osnovani.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora zaključen 19.4.2007. ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 22.189,22 CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita (čl.1.), s namjenom kupnje vozila (čl.2.), uz rok otplate 84 mjeseca (čl.6.) i promjenjivu kamatnu stopu prema Odluci kreditora (čl.4.), time da se jednokratno naplaćuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% od iznosa kredita prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita (čl.11.),

-da je javni bilježnik 23. travnja 2007. izdao potvrdu o solemnizaciji gore navedenog ugovora,

-da je tužitelju 30. travnja 2007. naplaćena naknada u iznosu 332,84 CHF,

-da su Općim uvjetima poslovanja s građanima pobliže opisani pojmovi vezani uz kreditno poslovanje i to odobravanje kredita, instrumenti osiguranja istog, kontrola namjenskog korištenja, kamate, efektivne kamatne stope, uvjeti izmjene kamatnih stopa, otplata kredita , rokovi, broj i visina anuiteta, naknade i provizije, uvjeti štednje, prijeboj, otkaz i obavještavanje.

6. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog u potpunosti kao iskren, neposredno uvjerljiv te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid, proizlazi da nije mogao utjecati niti na jednu odredbu ugovora o kreditu, pa tako niti na spornu, da se nije mogao raspravljati o postotku naknade za obradu zahtjeva niti je bilo mogućnosti sklopiti ugovor bez te odredbe, a isto tako mu nije rečeno o čemu se točno radi i za što to služi, da mu nije dana projekcija kretanja CHF ili objašnjeni nekakvi rizici, da je taj kredit bio prvi kojeg je podigao, baš kad je završio školovanje, da je ugovor dobio na potpis kao šprancu, tipa "hoćeš-nećeš" te da je sredstva kredita upotrijebio za kupnju auta, kojeg je koristio za osobne potrebe.

7. U odnosu na pitanje pojedinačnog pregovaranja napominje se da je upravo na tuženici teret dokazivanja da se s tužiteljem pojedinačno pregovarala o uvjetima - navedenoj spornoj odredbi, pa kako prihvaćeni iskaz tužitelja i stipulacija te odredbe, koja je očito standardna, proizlazi da se o sadržaju iste nije pojedinačno pregovaralo, to sud nalazi da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju stranke pregovarale o sadržaju sporne odredbe odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestila o naravi i posljedicama iste.

7.1. Također valja istaći i to da se o općim aktima tuženice, kojim bi bila određena visina sporne naknade, po prirodi stvari očito nije moglo pojedinačno pregovarati (jer su u pitanju opći akti), a isto tako sud nalazi da formulacija "platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% od iznosa kredita" sama po sebi upućuje na zaključak o ovlaštenju tuženice da bez sudjelovanja tužitelja odluči o visini takve naknade, 7.2. Nadalje, sve i da se uzme da je u pitanju razumljiva i određena odredba - jer se određuje "naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% od iznosa kredita"- može se zaključiti da je tužitelj, nakon upoznavanja s tom odredbom, mogao steći uopćena saznanja o ekonomskim posljedicama koje iz te odredbe za njega proizlaze, međutim, to ne znači da je ista odredba poštena.

7.3. Sud je, prilikom ocjene da li je sporna odredba poštena, uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme kad je sklopljen te ostale okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora odnosno razmatrao je pitanje da li bi tuženica, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovala s tužiteljem, mogla razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Kada se uzme u obzir činjenica da sporna odredba ne sadrži nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se odnose, niti ima dokaza da bi tužitelju bilo dano usmeno obrazloženje o postojanju opravdanosti naplate tih usluga / troškova, to nema mjesta zaključku da bi tuženica mogla razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

7.4. U odnosu pak na ispitivanje postojanja znatnije neravnoteže valja istaći da nije moguće niti utvrditi na što se konkretno ti troškovi odnose, a da bi se moglo eventualno kvantitativno ekonomski ocijeniti i usporediti ukupan iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi i troškova koji terete potrošača.

7.5. Osim toga, značajna neravnoteža može proizlaziti i iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je stavljen potrošač u smislu nametanja dodatne obveze koja nije predviđena zakonskim pravilima.

7.6. S obzirom da sporna odredba ne sadrži konkretan opis troškova ili usluga koji se naplaćuju kroz naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a sud nalazi da ti troškovi ili usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu sami po sebi razumljivi, a isto tako nalazi da nema mjesta zaključku da su ti troškovi, koji su na ovaj način u cijelosti prebačeni na tužitelja, na bilo koji način razmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali, to proizlazi daljnji zaključak da tuženica ničim nije dokazala visinu i opravdanost troškova naknade za obradu kreditnog zahtjeva (koji se vjerojatno odnose na njezine troškove poslovanja).

7.7. Dakle, ne radi se o samorazumljivim troškovima, već je na tužitelja spornom odredbom prenesena obveza plaćanja troškova za koje nema dokaza da bi odgovarali stvarno pruženim uslugama ili troškovima i stoga sud nalazi da su te okolnosti utjecale na pravni položaj tužitelja i stvorile značajnu neravnotežu na njegovu štetu, što je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženica nije dokazala da sporna naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

8. Slijedom navedenog, kako se radi o ugovoru kojeg je prethodno pripremila tuženica odnosno tipskom ugovoru te iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da se o spornim odredbama koje se odnose na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva nije pregovaralo, to je prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja, što upućuje na daljnji zaključak da su te odredbe nepoštene odnosno ništetne u smislu čl. čl.81. i čl.87.st.1. ZZP, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

9. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.).

9.1. Dakle, zastara u slučaju zahtjeva iz članka 323. st.1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom bi slučaju to značilo od pravomoćnog okončanja predmetne parnice, pa se prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

10. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženica u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekla temeljem djelomično ništetnog ugovora, tj. odredbe pobliže opisane u stavku I. izreke presude, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako među strankama nije sporna visina zahtjeva, a isto proizlazi iz dokumentacije u koju je izvršen uvid, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

11. Tužitelj je imao troškove postupka odmjerene u skladu s čl.154.st.1. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora, Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, podneska od 25.4.2025. te pristup na ročišta 8.5. i 18.9. 2025. po 200,00 Eur, uz pdv u iznosu 200,00 Eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 Eur i presudu u iznosu 26,55 Eur (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dana elektroničke dostave odluke) - sveukupno 1.053,10 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

U Zagrebu, 3. studenog 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

pun. stranaka