REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Povrv-126/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku u Zagrebu, Đorđićeva 3 B, protiv tuženika IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], I [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1.listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja LL, odvjetničke vježbenice u OD Kasalo i Raić d.o.o. u Splitu, i tuženika osobno, na ročištu za objavu i uručenje presude 3.studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e:

U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita posl. br. Ovrv- 10831/2022 od 19.srpnja 2022., kojem je naloženo tuženiku da u roku 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 150,45 EUR, uvećanu za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 33,71 EUR od 16.07.2021.,

- na iznos od 116,73 EUR od 16.08.2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 29618249-7139160601, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 66,36 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 29618249-7139160601, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita posl. br. Ovrv-10831/2022 od 19.srpnja 2022. određena je ovrha, radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 1.133,53 kn (sada 150,45 EUR), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća do isplate, te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 500,00 kn (sada 66,36 EUR), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenoga rješenja ovršenik (sada tuženik) podnio je prigovor (sada odgovor na tužbu), u kojem navodi da se ne smatra odgovornim za predmetno dugovanje, da je Telemach Hrvatska d.o.o. jednostrano prekinuo bitne odredbe ugovora, nakon čega je tuženiku dozvoljeno da taj ugovor raskine. Unatoč odobrenom raskidu, tuženiku su i poslije raskida dolazili računi.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj Ovrv-10831/2022 od 16.rujna 2022. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je naveo da je tuženik bio u ugovornom odnosu s ranijim vjerovnikom Telemach Hrvatska d.o.o., da je Ugovorom o cesiji od 24. veljače 2022. tužitelj otkupio od tvrtke Telemach Hrvatska d.o.o., između ostalih, i predmetnu tražbinu, a o kojem otkupu je tuženik obaviješten dopisom od 04. ožujka 2022. U odnosu na potvrdu o plaćanju od 27. svibnja 2022., koja se odnosi na podmirenje obveze za lipanj 2021., tužitelj ističe kako se sukladno čl. 82 Zakona o obveznim odnosima, dužnik nakon što je saznao za ustupanje potraživanja ne može osloboditi obveze podmirivanjem duga ustupitelju, odnosno društvu Telemach Hrvatska d.o.o. Tuženik je o otkupu potraživanja obaviješten dopisom od 04. ožujka 2022., dok je potvrda o plaćanju od 27. svibnja 2022., a i javni bilježnik je uputio tuženiku Obavijest od 19.svibnja 2022., koja se može smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine.

5. Tuženik je pored navoda u prigovoru, dodatno naveo da se problem javio u lipnju 2021., kada je njegov sin primijetio da je došlo do nestanka brzine interneta, iako je tuženik ugovorio opciju Bezbroj giga, odnosno neograničenog interneta. Tuženik je 20.srpnja 2021. u poslovnom prostoru Telemacha d.o.o. vratio router i karticu, platio je 25,75 EUR/194,00 kn na ime preostalog dugovanja, i napisano mu je da nije ništa dužan. Tuženik je predao u spis dokaz o plaćanju utuženog računa za lipanj 2021., čime smatra da je u cijelosti podmirio svoje ugovorne obveze, tako da osporava preostalo potraživanje tužitelja.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 7.travnja 2022., Zahtjeva za isključenje priključka od 20.srpnja 2021., Potvrde o zasnovanom pretplatničkom odnosu i sklopljenom ugovoru, Općih uvjeta poslovanja Tele2 d.o.o. u primjeni od 1.siječnja 2017., izvatka iz Sudskog registra za tvrtku Telemach Hrvatska d.o.o., Ugovora o cesiji od 24.veljače 2022., Obavijesti o prijenosu potraživanja od 4.ožujka 2022., računa za lipanj 2021. broj:1002131874/R109/900 od 30.lipnja 2021. i računa za srpanj 2021. broj:1000000922/H012/900 od 31.srpnja 2021. uz specifikacije, obavijesti o dugovanju od 11.kolovoza 2022., te potvrda o plaćanju od 27.svibnja 2022. i od 8.travnja 2021.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao cesionara tražbine koja mu je ustupljena, odnosno prodana od strane trgovačkog društva Telemach Hrvatska d.o.o. (prije Tele 2 d.o.o.), koje je raskinulo ugovor sa tuženikom kao dužnikom.

9.Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ( („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO/05) je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti je ispuniti.

10. Temeljem dokumentacije priložene u spis, sud je utvrdio da je tužitelj tražbinu koja je predmet ovoga spora stekao na temelju Ugovora o cesiji sklopljenog 24.veljače 2022. s tvrtkom Telemach Hrvatska d.o.o.

11. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos tražbine zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka (čl. 80. st. 2. ZOO-a). Nadalje, odredbom čl. 82. st. 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom čl. 82. st. 2. ZOO propisano je da je ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

12. Tužitelj nije ničim tijekom ovog postupka dokazao da je tuženika obavijestio o ustupu prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku već iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženik o ustupu tražbine obaviješten tek primitkom prijedloga za ovrhu (sada tužbe) dana 23.srpnja 2022. Iako je javni bilježnik uputio tuženiku Obavijest od 19.svibnja 2022. uz prijedlog za ovrhu, u spisu nema dokaza da je tuženik uredno zaprimio navedenu obavijest, dok se kroz e-spis vidi da za taj otpravak nije evidentirano uručenje tuženiku. Nadalje, u spis je priložena Obavijest tužitelja o prijenosu predmetnog potraživanja od 4.ožujka 2022., naslovljena na tuženika, ali ne i povratnica kao dokaz da je tuženik navedenu obavijest zaista i primio. Prema tome ima se smatrati da je tuženik o ustupu tražbine saznao 23.srpnja 2022. primitkom prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi (list 25-26 spisa).

13. Sukladno citiranim zakonskim odredbama čl. 80. i 82. ZOO-a obavještavanje dužnika o cesiji ima pravni učinak jedino na ispunjenje tražbine. Naime, u konkretnom slučaju se tuženik mogao valjano osloboditi obveze na način da je do primitka obavijesti o ustupu tražbine, tj. do primitka prijedloga za ovrhu predmetnu tražbinu u iznosu od 150,45 EUR mogao platiti Telemach Hrvatska d.o.o., a nakon primitka prijedloga za ovrhu obveze se mogao osloboditi jedino plaćanjem predmetne tražbine tužitelju.

14. Nadalje, nije sporno da su tuženik i Telemach Hrvatska d.o.o. zasnovali pretplatnički odnos, kojim je ugovoreno pružanje telekomunikacijskih usluga za tarifni paket Bezbroj GB za broj [broj telefona], u obveznom trajanju od 24 mjeseca, uz mjesečnu naknadu u iznosu od 22,43 EUR (169,00 kn), a spominje se i uređaj marke Huawei B525 4 G Wifi CAT6 router po cijeni od 79,77 EUR (601,00 kn), s otplatom na 24 rate po 3,32 EUR/25,00 kn mjesečno.

15. Isto tako je utvrđeno da je tuženik s prednikom tužitelja 20.srpnja 2021. raskinuo predmetni ugovor zbog toga što tuženik "više nije imao potrebu za uslugom", a što između parničnih stranaka nije niti sporno.

16. Nadalje, u odnosu na visinu predmetnog potraživanja, pregledom računa broj:1002131874/R109/900 od 30.lipnja 2021. utvrđeno je da je isti izdan tuženiku za lipanj 2021. na iznos od 59,46 EUR, koji iznos se sastoji od mjesečne naknade za Tarifu Dvjesto GB u iznosu od 22,43 EUR, naknade za uređaj u iznosu od 3,32 EUR, i naknade za ponovno uključenje u iznosu od 7,96 EUR, ili ukupno 33,71 EUR, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika. Navedeni račun uvećan je za iznos od 25,75 EUR na ime dugovanja po prethodnom razdoblju, tako da ukupno glasi na iznos od 59,46 EUR. Predmetni račun tuženik je podmirio 27.svibnja 2022., odnosno nakon sklopljenog ugovora o cesiji, a kako je o ustupu tražbine tuženik saznao tek 23.srpnja 2022. primitkom prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi, kako je opisano pod točkom 12.ovog obrazloženja, to se tuženik navedenom uplatom valjano oslobodio svoje obveze. Tuženik je navedeni račun u iznosu od 59,46 EUR uplatio ustupitelju Tele2 d.o.o. u trenutku kada nije bio obaviješten da je njegovo dugovanje ustupljeno tužitelju, pa je zahtjev tužitelja za isplatom tog iznosa u cijelosti neosnovan.

17. Pregledom drugog utuženog računa broj: 1000000922/H012/900 od 31.srpnja 2021., utvrđeno je da je isti izdan tuženiku za srpanj 2021. na iznos od 150,45 EUR, koji iznos se sastoji od mjesečne naknade za prekid ugovornog odnosa u iznosu od 66,10 EUR, naknade za Tarifu Dvjesto GB u iznosu od 15,21 EUR, i naknade za uređaj u iznosu od 35,43 EUR, ili ukupno 116,74 EUR, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika. Navedeni račun uvećan je za iznos od 33,71 EUR na ime dugovanja po prethodnom razdoblju, tako da ukupno glasi na iznos od 150,45 EUR.

18. Ono što je bitno za naglasiti jest da iz potvrde o zasnovanom pretplatničkom odnosu, kao i zahtjeva za raskidom tog odnosa od 20.srpnja 2021., nedvojbeno proizlazi da se isti odnose na ugovorenu Tarifu Bezbroj GB. S druge strane, utuženi računi odnose se na naplatu po Tarifi Dvjesto GB, dakle različitoj tarifi od ugovorene, s tim da tužitelj u spis nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo kada je tuženik s tvrtkom Telemach Hrvatska d.o.o. zasnovao pretplatnički odnos za Tarifu Bezbroj GB, kao i da li je tom prilikom tuženik kupio router Huawei B525 4 G Wifi CAT6 router za iznos od 79,77 EUR (601,00 kn), ili se radi o naknadi za najam navedenog uređaja. Teret dokaza tih činjenica je na tužitelju, a u spisu o tome ne postoje vjerodostojni podaci ili su oni proturječni priloženoj dokumentaciji, iako se tiču kako postojanja pretplatničkog odnosa tako i visine dugovanja.

19. Neovisno o prethodno zaključku suda, treba navesti da se u odnosu na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14, 110/15, dalje u tekstu: ZZP) kao lex specialis, budući se nedvojbeno radi o potrošačkom ugovoru, a u vezi s odredbom članka 327. stavka 1. ZOO-a, koji nalaže sudu da na ništetnost pazi po službenoj dužnosti.

20. Člankom 55. stavkom 1. ZZP-a propisana je ništetnost nepoštenih ugovornih odredbi, dok su odredbom članka 49. stavka 1. istog Zakona definirane nepoštene odredbe, te je u tom smislu određeno da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno odredbi članka 49. stavka 2. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. Naime, odredbom čl.7.3.3. Općih uvjeta Tele2 d.o.o. koji su u primjeni od 1.siječnja 2017. (list 37-39 spisa), propisano je da ukoliko pretplatnik jednostrano raskine ugovor prije isteka obveznog trajanja pretplatničkog odnosa (koji ne može biti kraći od 2 godine), obvezan je Tele 2 d.o.o. isplatiti mjesečnu naknadu za ostatak ugovornog razdoblja ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je takvo plaćanje povoljnije za pretplatnika.

22. S obzirom da je zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa standardni unaprijed formulirani ugovor trgovca (prednika tužitelja), čiji sastavi dio su Opći uvjeti poslovanja, citirana odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta je po ocjeni ovog suda nepoštena i ništetna, jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kojeg obvezuje da do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen, ispunjava svoju obvezu u vidu plaćanja mjesečnih naknada za ostatak razdoblje obveznog trajanja ugovora iako je ugovor raskinut, a da, s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza pružanja usluge na koje se ugovorom obvezao u potpunosti prestaje. Zakonska mogućnost da se pretplatničkim ugovorom može ugovoriti mjesečna naknada za ostatak razdoblja obaveznog trajanja ugovora, podrazumijeva postupak pregovaranja i ne podrazumijeva pravo na jednostrano unošenje odredbe u unaprijed sastavljeni tipski ugovor, bez pojedinačnog pregovaranja, jer bi takvo postupanje uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravilima i obvezama stranaka, to se navodi da odredba ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga kojom je ugovoreno plaćanje ugovorene mjesečne naknade za ostatak ugovornog razdoblja u slučaju otkaza ugovor zbog neplaćanja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu.

23. Dakle, nakon ovako provedenog postupka sud je utvrdio da je tuženik podmirio dugovanje po računu za lipanj 2021., dok tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio u obvezi podmiriti iznos za srpanj 2021., jer u spisu nema dokaza koliko je trajao pretplatnički odnos prije raskida, da li je tuženik kupio router ili je isti samo iznajmio, a bez tih podataka se ne može utvrditi da li je račun za srpanj 2021. izdan sukladno ugovoru, općim uvjetima i zakonu.

24. Slijedom naprijed navedenog, budući da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je u cijelosti ukinuti platni nalog, temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/23, nadalje: ZPP), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

25. Odluka o trošku je izostala, budući tuženik nije zahtijevao naknadu parničnog troška.

Split, 3.studenoga 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku,

-u spis.