REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3235/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Toniju Babiću u Splitu, protiv ovršenika Medika d.d., Zagreb, Capraška ulica 1, OIB: 94818858923, zastupano po punomoćniku, odvjetniku Borisu Anišiću u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 03. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 18. rujna 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 10858/2009 od dana 05. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10858/2009 od dana 05. lipnja 2024. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 18. rujna 2025. podnio sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10858/2009 od dana 05. lipnja 2024

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 11. rujna 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem toč. 4. rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10858/2009 od dana 05. lipnja 2024., a radi naplate iznosa od 7.841,30 eura na ime polovice dosuđenih parničnih troškova uvećano za zakonske zatezne kamate. O vršenik ističe da je po pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10858/2009 od dana 05. lipnja 2024. izjavio prijeboj međusobnih potraživanja, i to potraživanja ovrhovoditelja prema ovršeniku s osnova točke 4. rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10858/2009 od dana 05. lipnja 2024. i ovršenikova potraživanja prema ovrhovoditelju s osnova toč. 2. i 5. navedenog rješenja u sveukupnom iznosu od 20.506,75 eura. Naime, točkom 2. rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10858/2009 od dana 05. lipnja 2024. ukinuta je ranija presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-10858/2009 od dana 09. ožujka 2010. u točki I. izreke presude koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1291/11 od dana 14. travnja 2015. te u odnosu na točku VI. koja se odnosi na parnični trošak od 148.361,76 kn, a koji je ovršenik prethodno podmirio ovrhovoditelju, te je po toj osnovi ovršeniku nastalo potraživanje prema ovrhovoditelju na osnovu stečenog bez osnove. Nakon izvršenog prijeboja ovršeniku je ostalo otvoreno potraživanje od 4.824,09 eura te je o istom obavijestio ovrhovoditelja, koji svoje dugovanje nije podmirio, već je zatražio spornu naplatu nepostojećeg potraživanja, koje je prestalo prijebojem, uz obrazloženje da ne postoji protutražbina ovršenika iz točke 2. rješenja, iako je ovršenik u tijeku postupka prethodno u spis dostavio zahtjeve za izravnu naplatu i izvode s računa po kojima je ovrhovoditelj naplatio navedeni trošak od ovršenika. Naknadno je Općinski sud u Splitu donio rješenje poslovni broj P-10858/2009 od dana 18. veljače 2025. kojim je izvršen ispravak točke 5. rješenja poslovni broj P-10858/2009 od dana 05. lipnja 2024., tako da je umjesto 815,76 eura ovršeniku dosuđeno 4.815,76 eura, iz čega proizlazi da, pored iznosa preostalog nakon prijeboja od 4.824,09 eura, ovršenik ima i dodatno potraživanje prema ovrhovoditelju od daljnjih 4.000,00 eura, odnosno sveukupno 8.824,09 eura. Pored toga, točkom 2. navedenog rješenja od dana 18. veljače 2025. ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti ranije presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-10858/2009 od dana 09. ožujka 2010. u točki I. izreke presude koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1291/11 od dana 14. travnja 2015. te u odnosu na točku VI. koja se odnosi na parnični trošak od 148.361,76 kn. Iz navedenog proizlazi da je nakon izjavljenog prijeboja tražbina ovrhovoditelja prestala te da ne postoji nikakvo potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku. Time ovršenik smatra da je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točke 9. OZ-a (tražbina je prestala), odnosno iz čl. 50. st. 1. točke 7. OZ-a (ovrhovoditelj više nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave). Budući je priložena izjava o prijeboju, javno ovjerovljena isprava, ispunjena je pretpostavka da sud usvoji prijedlog ovršenika, proglasi ovrhu nedopuštenom, ukine provedene radnje te postupak obustavi, bez upućivanja ovršenika u parnicu, a sve sukladno čl. 52. st. 4. OZ-a. Ovršenik predlaže sudu i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava do pravomoćnosti odluke donesene povodom prijedloga ovršenika radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno do pravomoćnosti odluke donesene povodom tužbe ovršenika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, obzirom bi provedbom predmetne ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. S obzirom na gore opisano postupanje ovrhovoditelja, postoji opravdana sumnja i bojazan da će isti, ako dođe do prijenosa zaplijenjenih sredstava, učiniti sve da spriječi i onemogući ovršenika da na bilo koji način nadoknadi zaplijenjeni iznos sredstava, bilo da će namjerno izvršiti blokadu svojih računa ili pak prenijeti imovinu na nekog trećeg, a čime će ovršeniku nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

3. Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 30. rujna 2025. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti. U odnosu na navod ovršenika da je izjavio prijeboj, nakon čega je predmetna tražbina ovrhovoditelja prestala te da ne postoji više nikakvo potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku, ovrhovoditelj navodi da takvi navodi predstavljaju spornu materijalnopravnu okolnost koja se ne može rješavati u ovršnom postupku. U ovršnom postupku ovršenik može jednostranom izjavom izvršiti prijeboj samo onih tražbina koje su među strankama nesporne, kao što su tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom. U izjavi o prijeboju od dana 15. siječnja 2025. ovršenik navodi da postoji njegovo potraživanje prema LE i ME u iznosu od 19.690,99 eura, a sukladno “ukidnoj toč. 2. pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br.: P- 10858/2009”. Međutim, u citiranom rješenju se nigdje ne navodi da ovršenik ima potraživanje prema LE i ME u navedenom iznosu. Stoga ne postoji protutražbina pa slijedom navedenog nije ispunjena glavna pretpostavka za prijeboj tražbina te isti nema učinka među strankama.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od dana 18. rujna 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 9. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

9. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

10. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

11. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

12. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Ovršenik čak niti ne navodi da bi ovrhovoditelj bio lošeg materijalnog stanja.

13. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

14. U odnosu na navode ovršenika da postoji sumnja i bojazan da će ovrhovoditelj, ukoliko dođe do prijenosa zaplijenjenih sredstava, spriječiti i onemogućiti ovršenika da nadoknadi zaplijenjeni iznos sredstava tako što će ili namjerno izvršiti blokadu svojih računa ili pak prenijeti imovinu na nekog trećeg, a čime će ovršeniku nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, valja reći da se radi tek o nagađanjima ovršenika te da ovršenik ne navodi niti dokazuje koje radnje je ovrhovoditelj do sada poduzeo pa da bi svoje navode učinio vjerojatnim.

15. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

16. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a.

17. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

18. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da je predmetno potraživanje ovrhovoditelja prestalo prijebojem, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

19. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

20. Obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9.. OZ-a, tj. navodi da je predmetno potraživanje ovrhovoditelja prestalo prijebojem , a koje navode je ovrhovoditelj osporio, tj. ovrhovoditelj osporava učinak prijeboja, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

21. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 18. rujna 2025.

22. Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

23. Naime, čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

24. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

25. U odnosu na trošak sastava prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja reći da za sada još nema uvjeta za donošenje odluke o trošku sastava prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Da bi se moglo utvrditi da li je ovršenik neosnovano uzrokovao troškove ovrhovoditelju, potrebno je čekati na pravomoćno okončanje parničnog postupka na pokretanje kojeg je ovršenik upućeni ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-3235/2025 od dana 03. studenog 2025. jer će sud tek tada biti u mogućnosti u potpunosti ocijeniti ukupan uspjeh stranaka u postupku u kojemu je nastao trošak ovrhovoditelja te utvrditi je li taj trošak ovrhovoditelju prouzročen neosnovano.

U Zagrebu, dana 03. studenog 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.