Povrv-1689/2019-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja:

Vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB: 56826138353, Split, Hercegovačka 8, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnica iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 2 B, protiv tuženika: ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frane Sikirica, odvjetnik iz Splita, Ulica slobode 39, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Miroslava Šarića, odvjetnika iz Splita i punomoćnika tuženika Frane Sikirice, odvjetnika iz Splita, 3. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška pod poslovnim brojem Ovrv-4930/2019. od 25. listopada 2019. koji glasi:

„Nalaže se ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od o 8 dana namiri Vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB: 56826138353, Split, Hercegovačka 8 na njegov račun IBAN broj: [broj bankovnog računa] kod Sberbank d.d., Zagreb, tražbinu na ime glavnog duga u iznosu od 22.775,23 eura, a na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga Potraživanje po Računu br. 8043/VIK/1, broj dokumenta: 1882153 od 13. prosinca 2018. a na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. prosinca 2018. zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], ZK uložak [broj ZK uloška] u površini od 96 m2 (katastarske oznake kat. č. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina] (Ugovor o kupoprodaji broj: VIK-34036) za ovršenika sa stanjem na 26. rujna 2019. godine " U Splitu, 29. rujna 2019. zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 13. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 6.187,98 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 3. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 727,05 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita je 25. listopada 2019. pod poslovnim brojem Ovrv-4930/2019. zaprimljen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženika) u kojem se navodi kako tužitelj ima novčanu tražbinu u iznosu od 171.600,00 kuna koja je dospjela i koju tuženik nije podmirio. Tražbina se odnosi na Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 26. rujna 2019. i račun broj 8043/VIK/1 broj dokumenta 1882153 od 13. prosinca 2018. sa pripadajućim zateznim kamatama od 13. siječnja 2019. Kako tuženik ne želi podmiriti svoju obvezu, to tužitelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi.

2. Javni bilježnik Ante Šušak iz Splita je donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-4930/2019. od 25. listopada 2019., na koje rješenje je tuženik 6. studenog 2019. izjavio prigovor. Tuženik ističe kako je potraživanje ovrhovoditelja, sada tužitelja, u cijelosti neosnovano te osporava u cijelosti postojanje svoje obveze za plaćanje bilo kojeg dijela navedenog računam, a iz razloga kako slijedi: između ovrhovoditelja, sada tužitelja, kao prodavatelja, i ovršenika, sada tuženika, kao kupca, je 13. prosinca 2018. zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 96 m2, a koji ugovor je u potpisu ugovornih strana ovjeren kod javnog bilježnika Mile Čipčić u Splitu, 14. prosinca 2018. pod poslovnim brojem OV-11461/2018. Člankom 3. stavak 1. navedenog Ugovora je utvrđeno da ugovorne strane sporazumno i suglasno utvrđuju ukupnu kupoprodajnu cijenu za navedenu nekretninu u iznosu od 686.400,00 kuna te da je ugovorena cijena fiksna i nepromjenjiva. Isto tako, člankom 3. stavak 3. navedenog Ugovora ovrhovoditelj je, kao prodavatelj, sada tužitelj, potvrdio da mu je ovršenik, kao kupac, sada tuženik, u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu te da od istoga nema nikakvih daljnjih potraživanja po toj osnovni. Dakle, potpisom predmetnog Ugovora tužitelj je nesporno potvrdio da po pitanju kupoprodajne cijene za kupljenu nekretninu nema nikakvih potraživanja od ovršenika. Stoga je neosnovano bilo kakvo naknadno potraživanje tužitelja od tuženika na ime bilo kojeg dijela kupoprodajne cijene. Nakon zaključenja predmetnog Ugovora, tužitelj je bez ikakve osnove 9. siječnja 2019. fakturirao predmetni račun te ga uz svoj dopis od 9. siječnja 2019. dostavio ovršeniku s pozivom na plaćanje istog. Ovršenik je 15. siječnja 2019. zaprimio predmetni dopis i račun te je 21. siječnja 2019. putem svog punomoćnika izjavio prigovor na zaprimljeni račun navodeći razloge zbog kojih smatra da je isti neosnovan, a u prilogu kojeg prigovora je vratio ovrhovoditelju zaprimljeni račun. Iz svega navedenog je razvidno da je u cijelosti neosnovano potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku temeljem ispostavljenog računa. Stoga ovršenik predlaže da sud usvoji ovaj prigovor i citirano Rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, Domovinskog rata 3, od 25. listopada 2019. pod poslovnim brojem Ovrv-4930/2019 stavi izvan snage.

3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-1689/2019. od 13. ožujka 2020. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-4930/2019. od 25. listopada 2019. u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem podataka iz sudskog registra o poslovnom subjektu od 27. lipnja 2019, izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga Vodovoda i kanalizacije d.o.o. od 26. rujna 2019., procjembenog elaborata od 30. svibnja 2018., zapisnika sa otvaranja pristiglih ponuda od 26. listopada 2018., ponude od 22. listopada 2018., računa broj 8043/VIK/1 od Vodovod i kanalizacija Split od 9. siječnja 2019., ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. prosinca 2018., djelomičnog izvoda otvorenih stavaka na dan 9. kolovoza 2019., javnog poziva za prikupljanje ponuda za prodaju dijela zemljišta u vlasništvu društva radi formiranja građevinske čestice, odgovora na prigovor na račun, saslušanjem tuženika, svjedoka ŠZ, OZ, SZ.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005. i 41/2008.; dalje: ZOO-a) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu, a odgovoran je za njeno ispunjenje.

9. Čitanjem javnog poziva za prikupljanje ponuda za prodaju dijela zemljišta u vlasništvu društva radi formiranja građevinske čestice utvrđeno je:

- da se u istom navodi da je predmet natječaja prodaja dijela zemljišta u vlasništvu Vodovod i kanalizacija d.o.o. i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 96 m2

- da je kupoprodajna cijena 676.000,00 kuna

- da je obveza uplate kupoprodajne cijene jednokratna

- da u kupoprodajnu cijenu nisu uračunati eventualni drugi troškovi

- da porez na promet nekretnina i druga eventualna davanja podmiruje kupac

10. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. prosinca 2018. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između Vodovod i kanalizacije Split i ĐZ

[katastarska općina]

- da je površine koja je predmet kupoprodaje formirana u skladu s Geodetskim projektom oznake 28/2017. potvrđenim od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split 22. studenog 2017, klasa: 932-06/17-02/749, ur.br. 541-26- 02/1-17-7

- da je kupoprodajna cijena 686.400,00 kuna

- da je kupac isplatio jamčevinu u iznosu od 68.000,00 kuna

- da iznos kupoprodajne cijene nakon odbitka jamčevine iznosi 618.400,00 kuna

- da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu prije potpisivanja ugovora

- da potpisom ugovora prodavatelj potvrđuje da mu je kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu te da prodavatelj nema nikakvih daljnjih potraživanja po toj osnovi

- da porez na promet nekretnina snosi kupac

11. Čitanjem odgovora na prigovor na račun utvrđeno je da se u istom navodi da iznos kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji u sebi ne sadrži pripadajući iznos PDV-a kojeg je dužan podmiriti kupac, a što je bilo navedeno i u samom natječaju za prodaju predmetnog zemljišta, radi čega se ne prihvaća prigovor na račun.

12. Iz iskaza tuženika ĐZ proizlazi da je točno da je sa Vodovodom 13. prosinca 2018. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine zemljišnoknjižne oznake 2726/4 sve k. o. [katastarska općina]. Na istoj nekretnini bili su upisani nositelji prava prvokupa (Grad Split, Splitsko-dalmatinska županija i Republika Hrvatska) jer je predmetna nekretnina bila zaštićena sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Vodovod je bio taj koji je napravio prvu verziju ugovora koja se kasnije finalizirala u dogovoru s njegovim odvjetnikom. Kako je već bio vlasnik susjedne parcele, a za formiranje građevinske parcele bilo mu je nužno još 96 m2 i to baš od predmetne pa bi zbog toga bio pristao na sve uvjete samo da u konačnici realizira svoju namjeru. Njegov odvjetnik mu je rekao kako se od njega traži da plati u cijelosti ukupan iznos od 686.400,00 kuna te da mora potpisati izjavu da će se, ukoliko se javi netko od nositelja prava prvokupa, odreći prava povrata novca. Na sve je pristao. Odredba ugovora za tuženika znači da je on taj koji je u obvezi snositi porez na promet nekretnina, troškove sastava ovog ugovora, troškove u vezi prijenosa prava vlasništva i uknjižbe. Poznato mu je na koji način je formirana ukupna kupoprodajna cijena i je li se radi o bruto ili neto iznosu. Ista predstavlja bruto iznos, formirana je na temelju javnog poziva za prikupljanje ponuda koji je bio objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, a koju je osobno pročitao. Nakon što je isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu od strane Vodovoda je traženo da plati i PDV na taj iznos. Otišao je na Poreznu te mu je rečeno da nije on taj koji je u obvezi platiti PDV, nego Vodovod. U javnom pozivu je pročitao, odnosno zapamtio da u kupoprodajnu cijenu nisu uračunati ostali troškovi porez na promet nekretnina te eventualno druga davanja, potpisao je cijeli niz ugovora i prije te je sve što je morao plaćati bilo kupoprodajna cijena koja je navedena u ugovoru. Tuženik je znao da je do kupoprodaje došlo na temelju ponude koju je dao u skladu s javnim pozivom za prikupljanje ponuda, a koja prileži spisu list 63. Potvrđuje da je javni natječaj koji prileži listu 80 onaj na temelju kojega je formirana cijena, odnosno potpisan ugovor. Znao je da je za zemljište koje kupuje po natječaju izdana lokacijska dozvola. Nije mijenjana cijena nacrta ugovora u odnosu na konačan ugovor. Uvjet za zaključenje ovog ugovora bio je od strane Vodovoda da kupoprodajna cijena po ovom ugovoru bude plaćena u cijelosti. Od Vodovoda je zaprimio poziv 15. siječnja 2019. kada je Vodovod od njega tražio plaćanje dodatnih obveza. Netko od strane Vodovoda objašnjavao mu je zašto je do poziva došlo, isto mu je objašnjavala pravnica Vodovoda SZ i rekla da se na kupoprodajnu cijenu treba platiti PDV i da on to treba platiti. ĆZ u telefonskom razgovoru mu je rekao da se radi o građevinskom zemljištu i da treba platiti PDV. U prilogu svoje ponude koja prileži listu 63 spisa dostavili su mu i lokacijsku dozvolu koja prileži listovima od 67 do 75 spisa. Znao je i za odredbu članka 3.3. istog ugovora i navodi kako za njega znači da je još ostalo samo prepisati vlasništvo i ništa drugo.

13. Iz iskaza svjedoka ŠZ proizlazi da je zaključen kupoprodajni ugovor između tužitelja i tuženika nakon što je proveden javni natječaj koji je bio objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. Sam tekst javnog poziva je bio vrlo jasan, odredbe koje su bile u javnom pozivu kasnije su prenesene u odredbe samog ugovora. Što se tiče PDV-a zakon je tu vrlo jasan i zakonske odredbe propisuju kada je riječ o građevinskom zemljištu, o čemu je ovdje riječ, koji ima ishođene sve potrebne akte o gradnji, to podrazumijeva da se treba obračunati PDV prilikom prodaje, a snositelj je krajnji korisnik. U slučaju da je bilo riječ o poljoprivrednom zemljištu, a definicija zakona o PDV-u poljoprivredno zemljište tumači kao zemljište koje nema akt o gradnji. Dakle, nije bitno je li prostorno planski predviđeno kao građevinsko zemljište nego je bitno postoji li akt o gradnji, lokacijska dozvola i sve što ide nakon toga. Upravo na temelju zakonskih odredbi i odredbi javnog poziva nije se mogao primijeniti institut da se bira model oporezivanja. Kada je riječ o poljoprivrednom zemljištu u tom trenutku se bira hoće li se obračunati porez na promet nekretnina ili će se primijeniti plaćanje poreza na dodanu vrijednost. S obzirom da je zakon bio vrlo jasan, a odredbe javnog poziva su sadržavale dio teksta u kojem je navedeno da se plaća porez na promet nekretnina ili druga javna davanja. Iz svega toga proizlazi, a s obzirom na zakonske odredbe poreza na dodanu vrijednost da je trebalo platiti PDV, odnosno da isto snosi krajnji korisnik. Isto tako vještak koji je vještačio, službe koje su bile zatražile je li utvrđena cijena procijenjena s PDV-om ili bez PDV-a, ona u sebi nije uključivala porezna davanja. Točno je u javnom pozivu navedeno da se plaća porez na nekretnine ili druga javna davanja. Prethodno je u samom uvodu iznio da Zakon o porezu na dodanu vrijednost ima mogućnosti u određenim slučajevima odabira plaćanja poreza. Smatra da je tekst koji je u javnoj objavi ispravno napisan. Odgovara da se prije potpisivanja spornog ugovora nije razgovaralo ili spominjao PDV s kupcem te ponovno ističe da smatra da je cijena formirana na temelju javnog natječaja u kojem su jasno navedeni svi uvjeti i modaliteti, odnosno obveznici krajnjeg plaćanja. Ugovor nije sastavljao, postoje stručne službe koje to rade. Cijena predstavlja neto iznos s obzirom na sve prethodno izneseno što znači da se tome treba dodati PDV. Što se tiče pravnog dijela imao je povjerenja u stručne službe i nije preispitivao određene odredbe iz ugovora koje se odnose na taj dio. U javom pozivu su mogli vidjeti što točno stoji po pitanju plaćanja svih tih javnih davanja. Ukoliko postoji bilo kakva dilema smatra da je Zakon o porezu na dodanu vrijednost iznad svega. Sukladno članku 5. ugovora se jasno navodi tko snosi plaćanje poreza. Porez na dodanu vrijednost ili poreza na promet nekretnina, prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost ako ne postoji akt o gradnji onda se primjenjuje porez na promet nekretnina, ali ukoliko postoji akt o gradnji npr. građevinska, lokacijska ili uporabna dozvola, onda je riječ o građevinskom zemljištu, a što je ovdje slučaj. U članku 5. se spominje obveza plaćanja PDV-a. Jako je bitna činjenica po pitanju akta o gradnji jeste li bili svjesni prilikom potpisivanja ugovora da predmetna građevina, odnosno taj obuhvat sadržava akt o gradnji. Ne može se sjetiti je li tužitelj kao prodavatelj inzistirao na isplati ukupne kupoprodajne cijene prije potpisivanja ugovora. Misli da je u tom dijelu bilo na Nadzornom odboru i misli da se uvijek išlo logikom da se zaštiti interes društva. Na mjesto direktora došao je u travnju 2018., a prije njega je već bila započeta procedura otuđenja zemljišta i sa svim tim detaljima nije bio upoznat. Činjenica je da u tom cijelom periodu je akt o gradnji došao kasnije. To su sve stvari koje utječu na formiranje poreza. Ne sjeća se kad je bio obavljen ovaj poziv. Što se tiče spornog računa, navodi da je tuženik dolazio, da je bio neki odmak u vremenu ali se ne može sjetiti točno kada. Ne zna zašto ako je tuženik isplatio cijelu kupoprodajnu cijenu prije potpisivanja ugovora, zašto je račun izdan naknadno. Ne smatra da je tužitelj, ovdje prodavatelj, izvršio pogrešno knjiženje navedenog računa. Navodi da je njegova prava volja kao direktora tužitelja bila da ova cijena u ugovoru bude neto iznos. On kao direktor u to vrijeme može reći da je tužitelj postupao u dobroj vjeri, da je tuženik, odnosno kupac više puta dolazio i tražio sastanke i da se htjelo izaći u susret njemu, ali da bude zaštićen Vodovod.

14. Svjedokinja OZ je izjavila da je 2018. u vrijeme potpisivanja spornog ugovora bila na funkciji direktora financijsko prodajnog sektora. Poznato joj je da je odlučeno da će se prodati predmetno zemljište, da je procjenitelj napravio procjenu na temelju kojeg je raspisan javni natječaj, odnosno da dostavljanje ponuda. Prije ovog ročišta pogledala je ponovno taj natječaj te potvrđuje da je u istom jasno naznačeno da u cijenu nisu uračunata druga davanja porezi, troškovi. Osobno ne sudjeluje u sastavljanju ugovora, ali iza pravnika, a prije direktora dođu na supotpis. Ističe da se svakodnevno susretala i susreće se sa velikim brojem takvih ugovora, da ima veliko povjerenje u one koji su zaduženi za isti, da pogleda ugovor, a za detalje su zadužene pravne služe. Za nju je to bilo tako kako je napisano te nije imala razloga sumnjati u isto. Kupcu je naknadno izdan račun jer se ugovori nakon što se realiziraju dostavljaju računovodstvu te da se tada ispostavljaju računi, a što je bilo i u konkretnom slučaju. Krajnji kupac, odnosno korisnik je taj koji podmiruje PDV. U zakonu piše da ukoliko je bio javni poziv da se cijena iz tog javnog poziva tretira kao porezna osnovica za obračun svih poreza koji god jesu. U konkretnom slučaju radilo se o PDV-u jer se radilo o građevinskom zemljištu. Navodi kako je u ugovoru bila izražena cijena u neto iznosu, a ovo iz razloga što se radi o cijeni koju je ovlašteni vještak procijenio koji uvijek procjenjuje u neto iznosima tržišne vrijednosti. 23 godine je radila u Poreznoj upravi te joj je bilo jasno da se cijena uvijek formira u neto iznosu. U tim ugovorima koji su joj došli na supotpis uobičajeno je da je u cijenu često uračunat PDV. Može se a i ne mora navesti da ide neto cijena + PDV, kao što je predmetni ugovor istih ugovora ima više. Nakon što joj se predočuje račun sa lista 11. spisa navodi da je iz istog vidljivo da je račun fakturiran 9. siječnja 2019. Datum u gornjem kutu 13. prosinca znači da se taj datum vezuje sa datumom sastavljanja ugovora te da je bio ugovor neki drugi sastavljen neki drugi dan da bi pisao taj drugi datum. Rok dospijeća računa od 30 dana ide automatizmom.

15. Iz iskaza svjedokinje SZ proizlazi da je zaposlena kao pravnica kod Vodovod od 2011. Poznat joj je g. ĐZ koji je često dolazio kod tužitelja i iskazivao želju da bi kupio dio parcele u vlasništvu Vodovoda koja mu je bila potrebna da bi mogao formirati građevinsku česticu. Direktor ga je primio, radilo se ŠZ, od strane direktora je rečeno da se napravi procjena i da se napravi procedura propisana društvenim ugovorim odnosno našim statutom. Vještak je napravio procjenu te cijena koju je procijenio predstavljala neto iznos i to ne samo u konkretnom slučaju nego u svakom slučaju u kojem vještak procjenjuje. Osobno je sastavljala javni poziv u kojem je jasno navedeno da kupac pored kupoprodajne cijene je dužan platiti i sva ostala javna davanja kao što su porezi i sl. Prihvaćena je ponuda odnosno iznos koji je izvještačio vještak. Sa tuženikom je potpisan ugovor o kupoprodaji u kojem je navedeno da je dužan platiti utvrđenu kupoprodajnu cijenu koju je prethodno izvještačio vještak za graditeljstvo. Obveza plaćanja PDV-a je zakonska obveza, a u ugovoru stoji da je porez na promet nekretnina kao i ostale troškove vezane za ugovor dužan snositi kupac, a sve u skladu s tekstom javnog poziva. Problem je nastao kada je došla obveza za plaćanje PDV-a. Naime, kolege iz financijskog odjela su ju kontaktirale, nakon što su napravile izračun poreza, i rekao da kontaktira g. ĐZ koji je u obvezi platiti PDV. Kontaktirala je g. ĐZ, isto mu prenijela, rekao je da će vidjeti, da će se javiti. Poznato joj je da je nakon toga otišao kod direktora gospodina ŠZ, koji ju je kontaktirao i rekao da pokrenu sudski postupak i da se naplate. Gospodinu ĐZ je dobro poznato da je njegova obveza bila da podmiri PDV. Na pitanje je li uobičajeno postupanje Vodovoda u ovakvim i sličnim situacijama da se naknadno zove na podmirenje obveza na ime PDV-a, navodi da nakon što kolege iz financijskog odijela utvrde sve potrebne elemente kao što su postojanje lokacijske dozvole i slično, a o čemu ovisi obveza vrste plaćanja poreza odnosno je li se radi o porezu na promet nekretnina ili PDV-u, uspostavlja se račun i isti dostavlja kupcu tko god da je. U konkretnom slučaju nije se mogao zanemariti javni poziv i uvjeti koji su u njemu objavljeni te mimo istog odnosno uvjeta o istom zaključiti ugovor. Gospodin ĐZ javio se na javni poziv a kupoprodaja je bila po uvjetima po kojima je isti objavljen, znači svi troškovi, PDV i druga eventualna davanja što podmiruje kupac. Ne raspolaže sa informacijom je li Vodovod od g. ĐZ zahtijevao plaćanje kupoprodajne cijene prije potpisivanja ugovora. Na može odgovoriti kada je uobičajeno vrijeme da se plaća kupoprodajna cijena, radi se ovisno o slučaju. Ispred sebe nema tekst ugovora da bi znala da popisom ugovora Vodovod nema prema kupcu daljnjih potraživanja jer ugovor nije sastavljala. Što se tiče dijelova ugovora u kojima stoji da je kupac dužan platiti porez na promet nekretnina te ostale troškove isto je trebalo ući u ugovor s obzirom da je potpisivanju prethodio javni poziv u kojem je isto navedeno.

16. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja tko je krajnji obveznik plaćanja PDV-a po ugovoru o kupoprodaji od 13. prosinca 2018.

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

18. Tijekom postupka sud je utvrdio:

- da je ĐZ, tuženiku, za formiranje građevinske parcele bilo nužno još 96 m2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništva Vodovod i kanalizacija d.o.o.

- da je Vodovod i kanalizacija d.o.o. objavio javni poziv za prikupljanje ponuda za prodaju dijela zemljišta u vlasništvu Vodovod i kanalizacija d.o.o. u kojem je navedeno:

a) da je predmet natječaja prodaja dijela zemljišta u vlasništvu Vodovod i kanalizacija d.o.o. i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 96 m2

b) da je kupoprodajna cijena 676.000,00 kuna

c) da je obveza uplate kupoprodajne cijene jednokratna

d) da u kupoprodajnu cijenu nisu uračunati eventualni drugi troškovi e) da porez na promet nekretnina i druga eventualna davanja podmiruje kupac

- sa je tuženik 22. listopada 2018. dostavio ponudu za prodaju dijela zemljišta u vlasništvu tužitelja sa cjelokupnom traženom dokumentacijom

- da je između tužitelj i tuženika sklopljen ugovor o kupoprodaji 13. prosinca 2018. u kojem se navodi:

[katastarska općina]

b) da je površina koja je predmet kupoprodaje formirana u skladu s Geodetskim projektom oznake 28/2017. potvrđenim od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split 22. studenog 2017, klasa: 932-06/17-02/749, ur.br. 541-26- 02/1-17-7

c) da je kupoprodajna cijena 686.400,00 kuna

d) da je kupac isplatio jamčevinu u iznosu od 68.000,00 kuna

e) da iznos kupoprodajne cijene nakon odbitka jamčevine iznosi 618.400,00 kuna

f) da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu prije potpisivanja ugovora g) da potpisom ugovora prodavatelj potvrđuje da mu je kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu te da prodavatelj nema nikakvih daljnjih potraživanja po toj osnovi

h) da porez na promet nekretnina snosi kupac

- da je tužitelj ispostavio tuženiku račun broj 8043/VIK/I 9. siječnja 2019. na ime plaćanja PDV-a u iznosu od 171.600,00 kuna

- da je tuženik podnio prigovor na navedeni račun, a koji prigovor je odbijen.

18.1. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih navedenih i analiziranih dokaza.

19. Člankom 3.3. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. prosinca 2018. prodavatelj je bezuvjetno potvrdio da mu je kupac u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu te da od kupca nema nikakvih daljnjih potraživanja. Međutim, u članku 3.3. citiranog ugovora definirana je fiksna i nepromjenjiva neto kupoprodajna cijena, dakle cijena bez PDV-a, a koja predstavlja poreznu osnovicu za obračun i plaćanje PDV-a. Navedena neto kupoprodajna cijena formirana je na javnom natječaju sukladno Procjembenom elaboratu - Tržišna vrijednost građevinskog zemljišta u Splitu kod zgrade oznake Domovinskog rata 9- lokacija dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 30. svibnja 2018., a koji je izradio ovlašteni inženjer građevine DZ. Na temelju navedenog elaborata je napisan Javni poziv za prikupljanje ponuda za prodaju dijela zemljišta u vlasništvu društva radi formiranja građevinske čestice, koji je raspisao tužitelj, i koji je objavljen u dnevnom listu Slobodna Dalmacija. U točki 11. javnog poziva je navedeno da porez na promet nekretnina i druga eventualna davanja podmiruje kupac. Dakle, članak 3.3. citiranog ugovora predstavlja isključivo neto kupoprodajnu cijenu u koju nije uračunat pripadajući porez (porez na promet nekretnina, PDV i slično) i koja predstavlja poreznu osnovicu za obračun i plaćanje PDV-a. Upravo to je dodatna obveza odnosno drugo eventualno davanje koje podmiruje tuženik kao kupac sukladno točki 11. Javnog poziva.

19.1. U navedenom pravcu iskazivali su svjedoci ĆZ, direktor tužitelja u sporno vrijeme, OZ, direktor financijsko prodajnog sektora tužitelja i LZ, pravnica kod tužitelja. Svjedok ŠZ je izjavio da je cijena formirana na temelju javnog natječaja u kojem su jasno definirani modaliteti plaćanja a u kojem je navedeno da se plaća porez na promet nekretnina i druga javna davanja od strane kupca. Svjedok ŠZ je potvrdio da cijena u točki 3.1. Ugovora predstavlja neto cijenu na koju treba dodati PDV, a u članku 5. Ugovora jasno se navodi tko plaća porez. Prema zakonu o porezu na dodatnu vrijednost ako ne postoji akt o gradnji onda se plaća porez na promet nekretnina, a kao postoji akt o gradnji, kao što je slučaj, radi se o građevinskom zemljištu i plaća se PDV. Prema tome prava volja tužitelja bila je kupoprodajna cijena u neto iznosu. Svjedokinja OZ navodi da ako se cijena formira na temelju javnog poziva onda se cijena tretira kao porezna osnovica za obračun poreza. U konkretnom slučaju radilo se o PDV-u jer se radilo o građevinskom zemljištu. Cijena navedena u ugovoru predstavlja neto iznos jer se radi o cijeni koju je procijenio ovlašteni vještak koji uvijek procjenjuje cijenu u neto tržišnim iznosima. Ugovori se uvijek ugovaraju u neto iznosu. I SZ je potvrdila da je vještak napravio procjenu koja je predstavljala neto iznos i to ne samo u konkretnom slučaju nego i svakom drugom slučaju u kojem vještak radi procjenu. Osobno je sastavljala javni poziv u kojem je navedeno da kupac mora platiti i sva ostala javna davanja. Kupoprodajni ugovor sastavljen je pod uvjetima iz javnog poziva. Plaćanje PDV-a zakonska je obveza kupca. Nakon što se u financijskom sektoru utvrde svi potrebni elementi kao što su postojanje lokacijske dozvole i slično, o čemu ovisi obveza vrste plaćanja poreza, odnosno je li se radi o PDV-u ili porezu na promet nekretnina, ispostavlja se račun i isti dostavlja kupcu.

19.1.1.Iskaze svjedoka ŠZ, SZ i OZ sud prihvaća kao vjerodostojne, iskazi se međusobno nadopunjavaju, u skladu su s ostalim pisanim dokazima, radi čega se i prihvaćaju.

20. Obveza plaćanja PDV-a na izlicitiranu kupoprodajnu cijenu na temelju prikupljenih ponuda po javnom pozivu proizlazi iz Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 14372014., 115/2016., 10672018., 121/2019., 138/2020.; dalje: zakon o PDV-u.) Prema članku 33. Zakona o PDV-u neto kupoprodajna cijena postignuta na javnom natječaju predstavlja poreznu osnovicu za plaćanje PDV-a, s tim da je PDV na temelju zakona o PDV-u dužan platiti upravo tuženik kao kupac.

Prema članku 33. Zakona o PDV-u porezna obveza pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili trebao primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke.

Prema članku 38. Zakon o PDV-u, PDV se na promet građevinskog zemljišta obračunava i plaća po stopi od 25 %.

Prema članku 57. i 58. Zakona o PDV-u tuženik kao porezni obveznik ima pravo na odbitak plaćenog PDV-a

Prema članku 75. stavak 3. točka c. zakona o PDV-u porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a obvezan je platiti PDV kad mu se obave slijedeće isporuke: isporuka nekretnina.

21. Zaključno, tuženik je krajnji korisnik koji je obvezan platiti PDV. U članku 11. Javnog poziva za prikupljanje ponuda za prodaju dijela zemljišta u vlasništvu društva radi formiranja građevinske parcele navedeno je da porez na promet nekretnina i druga eventualna davanja podmiruje kupac, a koja nedvojbeno predstavlja i PDV. Kupoprodajni ugovor koji su potpisali tužitelj i tuženik sastavljen je isključivo pod uvjetima iz javnog poziva. Ističe se i to da u situaciji u kojoj ugovorne strane nisu to posebno ugovarale, obveza plaćanja PDV-a uvijek pada na konačnog stjecatelja ili korisnika, u ovom slučaju tuženika( tako i Rev-2606/2015.).

22. Slijedom naprijed navedenog, a s obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 22.775,23 eura sa pripadajućim kamatama, sve temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a).

23. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

23.1. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a i u skladu Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat zastupanja na ročištima od 7. srpnja 2021., 6. listopada 2021., 26. studenog 2021., 2. veljače 2023., 18. siječnja 2024., 20. veljače 2025. i 18. rujna 2025. po 250 bodova, za zastupanje na ročištu od 4. rujna 2023. 62.5 bodova, za sastav podneska od 5. listopada 2021. 250 bodova, dakle ukupno 2.062,50 bodova što pri vrijednosti boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 4.125,00 eura. Na navedeni iznos trebalo je nadodati 25% PDV-a u iznosu od 1.031,25 eura, što ukupno iznosi 5.156,25 eura. Tužitelju je priznat i trošak sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 414,76 eura, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 342,76 eura te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 274,21 eura tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 6.187,98 eura.

(nije priznat trošak objave jer isti nije nužan za vođenje postupka te predvidivi troškovi javnog bilježnika jer do istih nije došlo).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 727,05 eura zahtjev je odbijen kao neosnovan.

24. Za preračunavanje kune u euro korišten je fiksni tečaj konverzije (1,00 eur = 7,53450 kuna) te je sukladno matematičkim pravilima zaokruživanja dobiveni rezultat zaokružen na dvije decimale, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 82/2022.).

25. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022.).

26. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 3. studenoga 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis