Poslovni broj: Us I-4675/24-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi poništavanja rješenja, 03. studenog 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-08/24-01/661, URBROJ: 338- 01-06-05-24-02 od 10. listopada 2024. godine.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 10. listopada 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 14. kolovoza 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza iz [adresa] u [adresa] i natrag, radi obavljanja zdravstvene zaštite u Zagrebu 25. siječnja 2024. godine. Tužitelj u tužbi navodi da su ga u Zagreb automobilom vozila djeca te ističe da nije tražio pratnju jer zbog infekcijâ ne može biti s drugim osobama. Ukazuje na to da je na putnom nalogu navedena netočna dijagnoza infektivnog dermatitisa te navodi da kao hematološki bolesnik prima kemoterapiju pa se stoga poziva i na pravo na naknadu za troškove prijevoza osiguranim osobama u vezi korištenja kemoterapije. Ističe da nije znao za pilot projekt Vlade Republike Hrvatske o besplatnom željezničkom prijevozu za umirovljenike.
Tuženik je u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.
Sud je održao raspravu, kojoj se nisu odazvale uredno pozvane stranke (tužitelj je opravdao svoj izostanak, ali istovremeno nije zatražio odgodu ročišta). U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelju je izabrani liječnik 15. siječnja 2024. godine izdao putni nalog za korištenje zdravstvene zaštite iz [adresa] u [adresa], za prijevoz autobusom, bez potrebe pratnje, po uputnoj dijagnozi L30.3 (infektivni dermatitis).
Na obrascu putnog naloga je potvrđeno da je tužitelj zdravstvenu zaštitu u Zagrebu koristio 25. siječnja 2024. godine.
Tužitelj je 17. lipnja 2024. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza iz [adresa] za Zagreb i natrag u pogledu obavljanja zdravstvene zaštite u Zagrebu 25. siječnja 2024. godine.
Rješenjima donesenim u upravnom postupku je tužiteljev zahtjev odbijen, uz obrazloženje da je mogao putovati vlakom, što je za njega kao umirovljenika besplatno po pilot projektu Vlade Republike Hrvatske.
Sud prvenstveno primjećuje da su tužiteljevi tužbeni navodi kontradiktorni, jer istovremeno navodi i da zbog infekcijâ ne može biti s drugim osobama, ali i da su ga u Zagreb u vozilu vozila djeca. Također je njegovo ukazivanje na infekcije u suprotnosti s navodima o tome da zapravo boluje od hematološke bolesti i da prima kemoterapiju.
Tužitelju je u smislu čl. 62. st. 1. i čl. 65. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 - ZOZO) izdan putni nalog za putovanje autobusom, bez potrebe pratnje, po uputnoj dijagnozi infektivnog dermatitisa. Iz toga treba zaključiti da usprkos navedenoj dijagnozi nije postojala neposredna opasnost od širenja zaraze, s obzirom na to da je izabrani liječnik za ostvarivanje zdravstvene zaštite u Zagrebu tužitelju indicirao putovanje autobusom. Neosnovano tužitelj u toku upravnog spora ukazuje na svoju hematološku bolest i na posljedično primanje kemoterapije, s obzirom na to da mu je putni nalog za korištenje zdravstvene zaštite iz [adresa] u [adresa] izdan isključivo po uputnoj dijagnozi infektivnog dermatitisa. Osim toga, tužitelj se poziva na specijalistički hematološki nalaz od 31. listopada 2024. godine, dok je zdravstvena zaštita u Zagrebu obavljena još 25. siječnja 2024. godine.
Nadalje, na temelju čl. 65. st. 1. ZOZO-a, pod naknadom troškova prijevoza se podrazumijeva naknada javnim prijevoznim sredstvima (a ne osobnim automobilom) po najnižoj cijeni i prema najkraćoj relaciji.
U skladu s tim, na temelju čl. 70. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51/14, 123/16, 11/15, 17/15, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22, 156/22, 73/23 i 76/23 - Pravilnik) osigurana osoba nema pravo na naknadu troškova javnog prijevoza ako je prema aktima nadležnih tijela u cijelosti oslobođena njihovog plaćanja.
U tom smislu sud napominje da su upravna tijela utvrdila da na relaciji [adresa]
- Zagreb prometuje vlak, a da javni prijevoznik (HŽ putnički prijevoz d.o.o.) osigurava besplatan prijevoz umirovljenicima na svim relacijama u Republici Hrvatskoj, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske.
Tužitelj nije osporio ovu činjenicu (kao ni činjenicu da je umirovljenik), a njegov navod o tome da nije znao za taj besplatni željeznički prijevoz nije od utjecaja na primjenu čl. 70. st. 2. Pravilnika.
Stoga sud smatra da su rješenja iz upravnog postupka pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 03. studenog 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. EV, [adresa]
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3
