REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-65/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Ani Golub Gruić, u pravnoj stvari tužitelja FRANJEVAČKA PROVINCIJA PRESVETOGA OTKUPITELJA, OIB 50899783790, Split, Trg Gaje Bulata 3, zastupanog po punomoćniku Željku Ćapinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćnicima Budimir & partneri odvjetničko društvo d.o.o. Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Željka Ćapina, odvjetnika u Splitu te punomoćnika tuženika Nenada Čovića, odvjetnika u Budimir & partneri odvjetničko društvo d.o.o. Split, na ročištu za objavu presude 3. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 44.344,00 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 4. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja vrijedi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište ona koja vrijedi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa odgovara kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za te operacije.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio da se tuženiku naloži plaćanje zakonske zatezne kamate koja na iznos od 44.344,00 EUR teče od 4. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za više od tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 849,55 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 17. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u više traženom iznosu od 480,09 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 17. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 10. veljače 2025. kod ovog suda zaprimljena je stupnjevita tužba tužitelja Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja, OIB 50899783790, Split, Trg Gaje Bulata 3, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, radi predaje police životnog osiguranja i isplate po predmetnoj polici (stranice 1-10 spisa). U tužbi se navodi da je tužitelj temeljem rješenja o nasljeđivanju Helene Dragun, javnog bilježnika iz Splita, poslovni broj O-2643/2022 UPP/OS-99/2022 od 22. studenog 2023. naslijedio cjelokupnu imovinu ostavitelja GM, uključivo i policu životnog osiguranja kod Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, broj police: [broj police]. Tužitelj da je 4. siječnja 2024. tuženiku dostavio kompletnu dokumentaciju sa zahtjevom za isplatu po predmetnoj polici, ali tuženik tu isplatu još uvijek nije izvršio. Tuženik da nije postupio niti po naknadnom zahtjevu za isplatu, kojeg je stavio punomoćnik tužitelja dopisom od 27. siječnja 2025. Tužitelj da ima imovinsko-pravni interes za pribavljanjem predmetne police, slijedom čega, u smislu odredbe članka 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku dostavu predmetne police te potom i presudu kojom će tuženiku naložiti isplatu iznosa čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što mu tuženik dostavi policu osiguranja. Konačno, tužitelj predlaže da sud obveže tuženika na snašanje parničnog troškova uvećanog za zakonske zatezne kamate.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom kod ovog suda 22. svibnja 2025. (stranice 20-23 spisa), tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlažući taj zahtjev odbiti i obvezati tužitelja na snašanje parničnog troška. Tuženik ističe da nije sporno da je GM kao ugovaratelj i osigurana osoba kod tuženika kao osiguratelja ugovorio policu broj [broj police].122.345 (osiguranje života kod kojeg ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik s garancijom isplate) po kojoj je početak osiguranja 1. kolovoza 2017., a završetak osiguranja 22. srpnja 2022. Da iz činjeničnih navoda iz točaka 3. i 4. tužbe (zahtjevi za isplatu po polici od 4. siječnja 2024. te 27. siječnja 2025.) proizlazi da je tužitelj imao na uvid navedenu policu jer nitko ne bi postavljao zahtjev za isplatu po navedenoj polici ako ne bi znao što u navedenoj polici piše. Da u odnosu na tuženika ne postoji niti jedna pretpostavka za institut stupnjevite tužbe jer tužitelj od tuženika nikada nije ni tražio da mu dostavi policu broj [broj police].122.345 (ni u prijavi smrtnog slučaja od 4. siječnja 2024. ni u dopisu punomoćnika tužitelja od 27. siječnja 2025.), a koje pretpostavke u smislu odredbi članka 186.b ZPP-a moraju biti ispunjene za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe. Tuženik dalje ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije ističući da tužitelju ne pripada pravo na isplatu osigurane svote po polici broj [broj police].122.345. U predmetnoj polici da su kao korisnici osiguranja za slučaj smrti naznačeni zakoniti nasljednici, a da se u ponudi za ugovaranje životnog osiguranja kod kojeg ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik s garancijom isplate doslovno navodi: „KORISNIK OSIGURANJA (ako nije popunjeno, korisnik za doživljenje je ugovaratelj osiguranja, a za slučaj smrti zakonski nasljednici)“. U slučaju smrti FM (Josipa) Lubine prava iz police broj [broj police].122.345 da pripadaju isključivo zakonskim/zakonitim nasljednicima jer je to tako određeno još prilikom sklapanja police u skladu s uvjetima i u skladu s pozitivnim propisima. Dakle, korisnici osiguranja za slučaj smrti su već utvrđeni i određeni (odredivi) policom osiguranja te se radi o njihovim vlastitim i neposrednim pravima koja ne ulaze u ostavinu umrle osobe.
Tuženik navodi da korisnik osiguranja za slučaj smrti stječe neposredan i samostalan zahtjev prema osiguratelju za isplatu osigurnine što nema niti može imati bilo kakve veze ni s ostavinskim postupkom ni s rješenjem o nasljeđivanju. Pravo korisnika osiguranja za slučaj smrti je izvorno pravo koje nastaje samim sklapanjem police (ugovora). Čak i kada su za korisnike osiguranja za slučaj smrti određeni zakonski nasljednici, oni svoj zahtjev prema osiguratelju ne temelje na nasljednom pravu nego na odredbama police. Radi navedenog je i propisano da osigurana svota ne ulazi u ostavinu. Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu po povjereniku javnom bilježniku Heleni Dragun iz Splita broj O-2643/2022 od 22. studenog 2023. u dijelu u kojem se utvrđuje da ostavinsku imovinu iza pok. FM (Josipa) sačinjava pokretnina i to polica životnog osiguranja kod Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, broj police [broj police], da se odnosi i može se odnositi isključivo na vlasništvo navedene police koje je imao ostavitelj pok. FM u trenutku smrti, a što nema niti može imati bilo kakve veze s pravima korisnika osiguranja na osigurani iznos za slučaj smrti FM jer je pravo korisnika osiguranja na osigurani iznos za slučaj smrti izvorno pravo koje nastaje samim sklapanjem police te se radi o vlastitom i neposrednom pravu koje ne ulazi niti može ulaziti u imovinu umrle osobe. Vlastito i neposredno pravo zakonskih nasljednika umrle osobe kao korisnika osiguranja za slučaj smrti koje se temelji na polici da ne ulazi niti može ulaziti u imovinu umrle osobe tako da je potpuno irelevantno na koji način je rješenjem o nasljeđivanju raspoređena ostavinska imovina jer u ostavinsku imovinu umrle osobe ne ulazi niti može ulaziti pravo korisnika osiguranja za slučaj smrti kao zakonskih nasljednika umrle osobe po polici.
3. Podneskom od 16. lipnja 2025. (stranice 45-47 spisa) tužitelj je istakao kako mu je tuženik u međuvremenu dostavio policu, nakon čega je uredio tužbeni zahtjev na način da je povukao manifestacijski zahtjev te zatražio isplatu osigurane svote u iznosu od 44.344,00 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate te da mu naknadi parnični trošak, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate.
4. U podnesku od 15. srpnja 2025. (stranice 50-52 spisa) tužitelj je ustrajao u svojim navodima i tužbenom zahtjevu.
5. Na pripremnom ročištu održanom 18. rujna 2025. (stranice 53-55 spisa) na suglasan prijedlog parničnih stranaka, a budući nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (osim pregleda dokumentacije koju su priložile u spis), zaključen je prethodni postupak te je održana glavna rasprava. Nakon pregleda isprava priloženih u spis, zaključena je glavna rasprava i određeno ročište za objavu presude.
6. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: rješenje o nasljeđivanju Helene Dragun, javnog bilježnika iz Splita poslovni broj O-2643/2022 UPP/OS-99/2022 od 22. studenog 2023. (stranice 5- 8 spisa), dopis punomoćnika tužitelja tuženiku od 27. siječnja 2025. (stranice 9-10 spisa), policu osiguranja broj: [broj police osiguranja].122.345 od 4. kolovoza 2017. (stranice 25-26 spisa), ponudu za ugovaranje životnog osiguranja broj: 0800524128 od 17. srpnja 2017. s uvjetima za osiguranje života vezanim uz vrijednost udjela u unutarnjem fondu s garancijom isplate kod kojeg ugovaratelj preuzima rizik ulaganja (stranice 27-34 spisa), prijavu smrtnog slučaja za GM od 4. siječnja 2024. (stranice 35-36 spisa), zahtjev za dostavom dokumentacije od 10. siječnja 2025. (stranica 37 spisa) te dopis tuženika tužitelju od 11. veljače 2025. (stranice 56-57 spisa).
7. Prema ocjeni ovoga suda, tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Među strankama nisu sporne činjenice:
- da je **.**.2017. GM kao ugovaratelj i osigurana osoba kod tuženika kao osiguratelja ugovorio policu broj [broj police].122.345 (osiguranje života kod kojeg ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik s garancijom isplate) po kojoj je početak osiguranja 1. kolovoza 2017., a završetak osiguranja 22. srpnja 2022.
- da u ponudi za ugovaranje životnog osiguranja nije naveden korisnik osiguranja (stranica 27 spisa) s naznakom da ako ta rubrika nije popunjena, za slučaj smrti korisnici osiguranja su „zakonski nasljednici“
- da su na polici broj [broj police].122.345 kao korisnici osiguranja navedeni „zakoniti nasljednici“
- da je **.**.2022. preminuo osiguranik GM; da je nakon smrti osiguranika provedena ostavinska rasprava, te je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu donesenim po javnom bilježniku Heleni Dragun od brojem O-3643/2022 UPP/OS-99/2022 od 22. studenog 2023. nasljeđivanju utvrđeno da je Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja nasljednik cjelokupne imovine pok. fra GM, uključujući i „police životnog osiguranja kod Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, broj police: [broj police]“ (stranice 5-7 spisa)
- da je tužitelj 4. siječnja 2024. podnio tuženiku zahtjev za isplatu po predmetnoj polici i priložio svu potrebnu dokumentaciju (rješenje o nasljeđivanju, izvadak iz registra, dokaz o identitetu provincijala, IBAN, smrtni list i dr.).
- da je tuženik dopisom od 10. siječnja 2025. odbio isplatu po predmetnoj polici (stranica 37 spisa) uz obrazloženje da su korisnici osiguranja zakonski nasljednici koji se navode u obrazloženju rješenja o nasljeđivanju i njima pripada pravo na isplatu; da je Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja oporučni nasljednik imovine ugovaratelja osiguranja koja ulazi u ostavinsku masu, ali nije korisnik osiguranja
- da se tužitelj (putem punomoćnika) ponovno obratio tuženiku dopisom od 27. siječnja 2025. sa zahtjevom za isplatu (stranice 9-10 spisa) te da je tuženik dopisom od 11. veljače 2025. (stranice 56-57 spisa) takav zahtjev odbio u bitnom navodeći da ne osporava svoju obvezu isplate osiguranog iznosa, ali da tuženik nije korisnik osiguranja iz police
- da osigurana svota na dan 13. travnja 2022. iznosi 44.344,00 EUR.
9. Među strankama u ovom postupku nije sporno činjenično stanje, nego pravno pitanje, odnosno, ima li tužitelj pravo kao korisnik osiguranja (aktivna legitimacija) i postoji li obveza tuženika kao osiguratelja (pasivna legitimacija).
10. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.
Nadalje, odredbom članka 981. stavka 1. ZOO-a propisano je da ugovaratelj osiguranja života može u ugovoru, a i nekim kasnijim pravnim poslom, pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora. Ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, za određivanje korisnika potrebna je i njezina pisana suglasnost (stavak 2.). Stavkom 3. istog članka propisano je da korisnik ne mora biti određen po imenu, dovoljno je ako akt sadrži nužne podatke za njegovo određivanje, a stavkom 4. propisano je da kad su za korisnike određena djeca ili potomci, korist pripada i onima koji su rođeni kasnije, a korist namijenjena suprugu pripada osobi koja je bila u braku s osiguranikom u trenutku njegove smrti.
Odredba članka 981. ZOO-a propisano je da osigurani iznos koji treba biti isplaćen korisniku ne ulazi u ostavinu ugovaratelja osiguranja, pa ni kad su korisnicima određeni njegovi nasljednici.
Nadalje, odredbom članka 984. ZOO-a regulirano je vlastito i neposredno pravo korisnika. Tako je stavkom 1. toga članka određeno da osigurani iznos koji treba biti isplaćen korisniku ne ulazi u ostavinu ugovaratelja osiguranja, pa ni kad su korisnicima određeni njegovi nasljednici. Stavkom 2. propisano je da pravo na osigurani iznos ima samo korisnik, i to od samog sklapanja ugovora o osiguranju, i bez obzira na to kako je i kad određen za korisnika, i bez obzira je li izjavio svoj prihvat prije ili poslije smrti osiguranika, pa se može obratiti neposredno osiguratelju sa zahtjevom da mu se isplati osigurani iznos.
Odredbom članka 5. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju propisano je da tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik. Stavkom 2. istog članka propisano je da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo, a stavkom 3. da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.
11. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, navodeći da tužitelju ne pripada pravo na isplatu osigurane svote po polici životnog osiguranja broj 373122345, jer korisnici osiguranja za slučaj smrti nisu nasljednici po rješenju o nasljeđivanju, već zakonski nasljednici, a osigurana svota ne ulazi u ostavinu (članak 984. ZOO-a) te da pravo korisnika osiguranja nastaje neposredno sklapanjem ugovora, a ne nasljeđivanjem.
12. Ovaj sud taj prigovor ocjenjuje neosnovanim.
13. Naime, iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je pok. fra GM bio ugovaratelj i osiguranik po polici životnog osiguranja broj 373122345 kod tuženika, te da je pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Helene Dragun, O-2643/2022-UPP/OS-99/2022 od 22. studenog 2023., Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja proglašena nasljednikom cjelokupne ostavinske imovine, uključujući i predmetnu policu osiguranja. Time je tužitelj stekao pravni položaj univerzalnog nasljednika ugovaratelja i time i nositelja prava iz predmetne police. Nadalje, iz sadržaja same police proizlazi da je za slučaj smrti korisnik osiguranja određen formulacijom: „zakoniti nasljednici“, čime korisnik nije individualno određen, nego je odrediv po pravilima nasljednog prava, pri čemu je rješenje o nasljeđivanju relevantno za identifikaciju korisnika. Naime, u takvom slučaju rješenje o nasljeđivanju služi upravo za utvrđivanje konkretne osobe koja u smislu police ima status korisnika osiguranja za slučaj smrti.
14. Osim toga, prema članku 29. stavku 1. Uvjeta osiguranja života vezanog uz vrijednost udjela u unutarnjem fondu s garancijom isplate (stranice 27-34 spisa) prema kojima je zaključeno osiguranje, ugovaratelj osiguranja može ugovorom ili nekim kasnijim pravnim poslom, pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora. Pokojni fra GM učinio je upravo to - oporukom je odredio Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja kao pravnog sljednika i korisnika prava iz svoje imovine, uključujući i predmetnu policu. Time je tužitelj stekao i materijalnopravnu legitimaciju za potraživanje iz ugovora o osiguranju.
Naime, prema ocjeni ovoga suda, odredba članka 29. stavka 1. Uvjeta ne ograničava vrijeme nastanka oporuke u odnosu na sklapanje police, bitno je jedino da je oporuka na snazi u trenutku smrti osiguranika. Dakle, čak i ako je oporuka starija od police, ona može proizvesti učinke prema ugovoru o osiguranju ako nije opozvana i ako izražava volju ostavitelja. Sud stoga zaključuje da činjenica što je oporuka sastavljena prije zaključenja police ne mijenja pravni učinak oporučne volje, budući da je ta volja ostala na snazi u trenutku smrti osiguranika i obuhvaća i naknadno stečenu imovinu. Time ovaj sud prihvaća da je oporučna volja relevantna i za prava iz ugovora sklopljenog nakon njezina sastavljanja.
Ova okolnost, prema tome, nema utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, niti dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužitelja kao korisnika osiguranja u smislu članka 29. stavka 1. Uvjeta osiguranja.
15. Nadalje, u pravu je tužitelj kada navodi da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, (sukladno članku 6. stavku 3. Zakona o sudovima „Narodne novine“ broj 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024), ima obveznu snagu za sve pravne subjekte, pa je tuženik dužan postupati u skladu s njim i priznati učinke koji iz njega proizlaze. Sudska praksa (npr. odluke Vrhovnog suda RH: Rev 1160/11-3, Rev 1742/2014-3 i Rev 925/2021-2) potvrđuje da je korisnik osiguranja za slučaj smrti ovlašten neposredno zahtijevati isplatu od osiguratelja, a kad se korisnik određuje pojmom „zakonski nasljednici“, identitet korisnika utvrđuje se upravo pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. U takvom slučaju pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima deklaratoran značaj - ono služi samo za utvrđivanje konkretne osobe koja ima status zakonskog nasljednika, odnosno korisnika iz ugovora.
16. Stoga sud zaključuje da je tužitelj Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja u konkretnom slučaju stekla aktivnu legitimaciju kao nasljednik ugovaratelja i korisnik osiguranja za slučaj smrti prema sadržaju police i oporuci, zbog čega je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije neosnovan i kao takav se odbija.
17. Tuženik je osporio vlastitu pasivnu legitimaciju, tvrdeći da nije dužnik prema tužitelju jer tužitelj nema pravo na isplatu osigurane svote. Sud ocjenjuje da je i ovaj prigovor neosnovan, jer je upravo tuženik kao izdavatelj police ugovorna strana koja je preuzela obvezu isplate osigurnine korisniku osiguranja. Tužitelj je dokazao da ima status korisnika iz ugovora, a tuženik nije dokazao postojanje druge osobe koja bi imala jače pravo na isplatu. Stoga je tuženik u ovom postupku pravilno pasivno legitimiran.
18. Ovaj sud pri tom napominje da je ovo pravno shvaćanje u potpunosti usklađeno s ustaljenom sudskom praksom Vrhovnog suda RH, osobito presudama Rev-1160/11-3 od 3. veljače 2015., Rev-1742/2014-3 od 20. travnja 2016., i Rev- 925/2021-2 od 23. kolovoza 2023. Naime, Vrhovni sud je u navedenim odlukama utvrdio da osigurana svota ne ulazi u ostavinu ugovaratelja i da korisnik osiguranja stječe vlastito, neposredno pravo prema osiguratelju iz ugovora o osiguranju, a ne nasljeđivanjem. Sud u ovom predmetu u cijelosti prihvaća to načelo i primjenjuje ga na konkretne okolnosti, u kojima korisnik nije bio imenom određen, već definiran pojmom „zakoniti nasljednici“. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima u ovom slučaju isključivo deklaratorni karakter, jer služi kao dokaz tko u smislu ugovora ima položaj korisnika, dok pravo na isplatu proizlazi iz samog ugovora o osiguranju. Pri tom, prema shvaćanju ovog suda, izraz „zakoniti nasljednici“ korišten u predmetnoj polici ima šire značenje od izraza „zakonski nasljednici“. Naime, dok izraz „zakonski nasljednici“ upućuje na nasljednike koji nasljeđuju po sili zakona u nedostatku oporuke, izraz „zakoniti nasljednici“ obuhvaća sve osobe koje na zakonit način mogu naslijediti ostavitelja, uključujući i oporučne nasljednike. Takvo tumačenje proizlazi iz svrhe ugovora o osiguranju i volje ugovaratelja, a u skladu je s člankom 29. Uvjeta osiguranja i člankom 49. Zakona o nasljeđivanju, prema kojem se oporučna volja proteže i na imovinu stečenu nakon sastavljanja oporuke. Stoga pojam „zakoniti nasljednici“ u konkretnom slučaju uključuje i tužitelja kao oporučnog nasljednika.
19. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja kao zakoniti nasljednik pokojnog fra GM time je korisnik osiguranja u smislu zaključenog ugovora, a ne nasljednik osigurane svote. Ovaj sud stoga zaključuje da je ova odluka potpuno usklađena s dosljednim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer se i u ovom slučaju polazi od načela da korisnik osiguranja stječe neposredno i samostalno pravo prema osiguratelju iz ugovora, dok se njegov identitet, kada nije imenovan, utvrđuje prema nasljednopravnim pravilima.
20. Konačno, valja navesti i to da tuženik nije dokazao postojanje druge osobe koja bi imala jače pravo na isplatu osigurane svote.
21. Obzirom da među strankama nije bila sporna visina osigurane svote (na dan 13. travnja 2022. iznosila je 44.344,00 EUR), to je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavnicu valjalo prihvatiti.
22. Tužitelj je na dosuđeni iznos zatražio i kamatu i to počevši od 4. siječnja 2024. (odnosno, od dana kada je podnio tuženiku zahtjev za isplatu po predmetnoj polici) do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Međutim, u ovom predmetu ne radi se o trgovačkom ugovoru (odnosno obveznom odnosu između poduzetnika u trgovačkom prometu), nego o običnom građanskopravnom odnosu između Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (vjerske zajednice - pravne osobe koja ne nastupa kao poduzetnik u obavljanju gospodarske djelatnosti, a time ne i poduzetnika u smislu članka 3. Zakona o trgovačkim društvima - „Narodne novine“ broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024) i Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d. (trgovačkog društva, dakle poduzetnika). Dakle, kako jedna strana nije poduzetnik, to se ne primjenjuje kamatna stopa između poduzetnika, nego opća kamatna stopa iz članka 29. stavka 2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkama I. i II. ove presude.
24. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 750,00 EUR uvećan za pripadajuće zatezne kamate.
25. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka te sukladno odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.
26. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.
27. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.
28. Po ocjeni ovog suda, tužitelju osnovano pripada 100 bodova za sastavljanje tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) i 100 bodova za sastavljanje podnesaka od 16. lipnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) i 100 bodova za zastupanje na ročištu koje je održano 18. rujna 2025. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 300 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 600,00 EUR. Taj iznos valja uvećati za trošak pristojbe na tužbu i presudu u zatraženom iznosu od 79,64 EUR. Ukupan priznati trošak tužitelja od 679,64 EUR (600,00 + 79,64) valja uvećati za iznos od 169,91 EUR na ime PDV-a od 25%, što daje ukupan iznos od 849,55 EUR. Tužitelju nije priznat više traženi trošak podneska od 30. lipnja 2025. (taj podnesak nije dostavljen u spis) kao ni podneska od 15. srpnja 2025. za kojeg ovaj sud ocjenjuje da nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka (trošak sastava podneska od 16. lipnja 2025. gotovo identičnog sadržaja ovaj sud je priznao u cijelosti) pa je za više traženi iznos od 480,09 EUR zahtjev tužitelja po ovoj osnovi valjalo odbiti.
29. Tužitelju je na dosuđeni trošak parničnog postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja ove presude (3. studenog 2025.) pa do isplate, sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.
30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III. I IV. izreke ove presude.
U Splitu 3. studenog 2025.
Sutkinja
Ana Golub Gruić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku Željku Ćapinu, odvjetniku u Splitu
- tuženiku po punomoćniku Nenadu Čoviću, odvjetnika u Budimir & partneri odvjetničko društvo d.o.o. Split
- u spis