Poslovni broj: Us I-3166/24-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Matiji Doriću, odvjetniku iz Zagreba, Švarcova 2, protiv tuženika: Grad Zagreb - Gradonačelnik, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, 03. studenog 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba - Gradonačelnika, KLASA: UP/II-119-05/24-001/40, URBROJ: 251-02-01-24-2 od 31. svibnja 2024. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, KLASA: UP/I-119-05/24-01/1385, URBROJ: 251-07-01/01-24-1 od 29. ožujka 2024. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima je kao službenik jedinice područne (regionalne) samouprave za 2023. godinu ocijenjen ocjenom „dobar“.
Tužitelj u tužbi iznosi nekoliko prigovora koji će detaljnije biti analizirani u nastavku ove presude.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelj je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika pročelnika u Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade te je osporavanim rješenjima za 2023. godinu ocijenjen ocjenom „dobar“.
Takva ocjena je tužitelju dodijeljena na temelju prijedloga ocjene od 29. ožujka 2024. godine, iz kojeg proizlazi zbroj od 25 dodijeljenih bodova po pojedinim kriterijima ocjenjivanja, od čega su samo dva kriterija (kreativnost i samoinicijativnost) ocijenjeni ispodprosječnom ocjenom „zadovoljava“ (po dva boda).
U osporavanom drugostupanjskom rješenju je navedeno da tužitelj nije pokazao stvaralaštvo i samostalnost u pronalaženju najboljih rješenja u okviru propisa te da je za većinu povjerenih poslova tražio upute, savjete i rješenja. Istaknuto je da je zbog toga poslove u manjem dijelu obavio izvan zadanih rokova te da je povremeno u toku radnog vremena bez odobrenja izbivao sa svog radnog mjesta.
Tužitelj u tužbi navodi da bodovi po pojedinim kriterijima nisu obrazloženi niti su utemeljeni na odgovarajućoj dokumentaciji, a također ističe da nije navedeno kako mu je ispitano stručno znanje. Navodi da nije bio opominjan.
Sud tužitelju napominje da se usprkos tome što ocjena službenika mora biti obrazložena - čl. 96. st. 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19 - ZSN) - dodjeljivanje ocjenâ po pojedinim kriterijima u prijedlogu ukupne ocjene i posljedično dodjeljivanje konačne ocjene u konačnici ipak svodi na primjenu diskrecijske (slobodne) ocjene donositelja akta. U tom slučaju se na temelju čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (NN 36/24 - ZUS) upravni spor uopće ni ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke, već samo o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je dana ovlast primjene slobodne (diskrecijske) ocjene. Nadalje, u obrazloženjima osporavanih rješenja (imajući u vidu primjenu slobodne ocjene) javnopravna tijela nisu imala dužnost posebno ukazivati na razloge zbog kojih tužitelju ne bi mogle biti dodijeljene iznadprosječne ocjene u pogledu pojedinih kriterija ocjenjivanja i u pogledu konačne ocjene.
Tužitelju su po gotovo svim kriterijima ocjenjivanja dodijeljene prosječne i iznadprosječne ocjene, osim po kriterijima kreativnosti i samoinicijativnosti, ali je u pogledu tih kriterija u osporavanom drugostupanjskom rješenju dano detaljnije obrazloženje dodjele ispodprosječnih ocjena.
S obzirom na to da se radi o primjeni slobodne (diskrecijske) ocjene u pogledu subjektivnog stava o tome da tužitelj nije pokazao stvaralaštvo i samostalnost u pronalaženju najboljih rješenja u okviru propisa i da je za većinu povjerenih poslova tražio upute, savjete i rješenja - sud ne smatra da je takvo subjektivno obrazloženje trebalo biti potkrijepljeno još i dodatnom materijalnom dokumentacijom. Na zakonitost ovog subjektivnog stava javnopravnog tijela ne može utjecati ni navod tužitelja da je bio začetnik pilot projekta stolnog tenisa za niže razrede osnovnih škola. Neosnovano tužitelj napominje da nije navedeno kako mu je ispitano stručno znanje - jer je po kriteriju stručnosti ionako ocijenjen iznadprosječnom ocjenom. Zbog istog razloga neosnovano tužitelj ukazuje i na to da nije bio opominjan, jer mu je u konačnici dodijeljena standardna, prosječna ocjena - a ta ocjena ne bi bila drugačija čak ni da je i po kriterijima kreativnosti i samoinicijativnosti ocijenjen standardnom, srednjom ocjenom, jer bi i tada s ukupno 27 bodova opet bio ocijenjen ocjenom „dobar“.
Neosnovano tužitelj ukazuje na to da je za 2020. godinu bio ocijenjen najvišom ocjenom s najviše bodova, jer se u konkretnom slučaju radi o novom postupku ocjenjivanja za sasvim drugo vremensko razdoblje.
Tužitelj dalje u tužbi ukazuje na svoj staž i položen državni stručni ispit, ali to uopće nisu kriteriji po kojima se ocjenjuje rad službenika.
Tužitelj ističe da je sve poslove obavljao u rokovima te da nije bilo pritužbi na njegov rad. U tom pogledu sud napominje da je po kriteriju rokova za obavljanje poslova tužitelj ocijenjen standardnom, srednjom ocjenom te je u obrazloženju drugostupanjskog rješenja spomenuto da je rokove u manjem dijelu kršio zbog traženja uputâ, savjeta i rješenja. U pogledu odnosa prema suradnicima i strankama je tužitelj dobio iznadprosječnu ocjenu.
Tužitelj u tužbi navodi da je pravovremeno dolazio i odlazio s posla, ali je u drugostupanjskom rješenju kao razlog za donošenje ocjene po ovom kriteriju (koja je opet standardna, srednja) navedeno povremeno izbivanje s radnog mjesta u toku radnog vremena bez odobrenja.
Tužitelj navodi da mu je u drugostupanjskom rješenju naveden pogrešan OIB. To je točno pa u tom smislu osporavano drugostupanjsko rješenje treba ispraviti, ali to u suštini ne utječe na njegovu zakonitost.
U odnosu na tužbeni navod da je tužitelj za ocjenu saznao tek nakon donošenja prvostupanjskog rješenja, sud napominje da dodijeljena ocjena neposredno proizlazi iz obrasca za ocjenjivanje od 29. ožujka 2024. godine, na kojem stoji bilješka da ga je tužitelj odbio potpisati. Osim toga, nesporno je da je tužitelj na koncu upoznat s ocjenom pa je zbog toga i iskoristio mogućnost podnošenja žalbe kao redovnog pravnog lijeka, a potom i mogućnost tužbe u upravnom sporu.
Zbog svega navedenog sud smatra da su osporavana rješenja u cijelosti zakonita (utemeljena na čl. 96. st. 1. ZSN-a) i donesena u granicama ovlasti i u okviru svrhe radi koje je dana ovlast primjene diskrecijske ocjene u postupku ocjenjivanja službenika, pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a.
Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, jer je taj dokazni prijedlog ocijenio suvišnim i neadekvatnim za utvrđivanje relevantnih činjenica u postupku ocjenjivanja službenika, u kojem se primjenjuje slobodna (diskrecijska) ocjena javnopravnog tijela.
Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.
U Zagrebu, 03. studenog 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Matija Dorić
2. Grad Zagreb - Gradonačelnik, Zagreb, Trg S. Radića 1
