REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: P-1378/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ u pravnoj stvari tužiteljice FJN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Maji Bilić Paulić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupan po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 26. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 3. studenog 2025., donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, isplatiti tužiteljici FJN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 20.597,83 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos, i to:

-na iznos od 210,56 eura od 15.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 665,02 eura od 15.1.2012. pa do isplate,

-na iznos od 683,21 eura od 15.2.2012. pa do isplate,

-na iznos od 663,40 eura od 15.3.2012. pa do isplate,

-na iznos od 660,41 eura od 15.4.2012. pa do isplate,

-na iznos od 670,45 eura od 15.5.2012. pa do isplate,

-na iznos od 687,90 eura od 15.6.2012. pa do isplate,

-na iznos od 666,13 eura od 15.7.2012. pa do isplate,

-na iznos od 660,12 eura od 15.8.2012. pa do isplate,

-na iznos od 606,72 eura od 15.9.2012. pa do isplate,

-na iznos od 652,75 eura od 15.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 674,19 eura od 15.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 659,95 eura od 15.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 642,86 eura od 15.1.2013. pa do isplate,

-na iznos od 450,73 eura od 15.2.2013. pa do isplate,

-na iznos od 446,43 eura od 15.3.2013. pa do isplate,

-na iznos od 476,51 eura od 15.4.2013. pa do isplate,

-na iznos od 432,26 eura od 15.5.2013. pa do isplate,

-na iznos od 425,02 eura od 15.6.2013. pa do isplate,

-na iznos od 429,35 eura od 15.7.2013. pa do isplate,

-na iznos od 424,80 eura od 16.8.2013. pa do isplate,

-na iznos od 440,89 eura od 15.9.2013. pa do isplate,

-na iznos od 460,86 eura od 15.1.2014. pa do isplate,

-na iznos od 374,32 eura od 15.2.2014. pa do isplate,

-na iznos od 383,21 eura od 15.3.2014. pa do isplate,

-na iznos od 375,46 eura od 15.4.2014. pa do isplate,

-na iznos od 364,36 eura od 15.5.2014. pa do isplate,

-na iznos od 366,75 eura od 15.6.2014. pa do isplate,

-na iznos od 374,69 eura od 15.7.2014. pa do isplate,

-na iznos od 381,01 eura od 15.8.2014. pa do isplate,

-na iznos od 382,63 eura od 15.9.2014. pa do isplate,

-na iznos od 389,42 eura od 15.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 399,16 eura od 15.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 400,99 eura od 15.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 401,69 eura od 30.1.2015. pa do isplate,

-na iznos od 401,69 eura od 15.2.2015. pa do isplate,

-na iznos od 401,69 eura od 15.3.2015. pa do isplate,

-na iznos od 401,69 eura od 15.4.2015. pa do isplate,

-na iznos od 401,69 eura od 15.5.2015. pa do isplate,

-na iznos od 401,69 eura od 15.6.2015. pa do isplate,

-na iznos od 401,69 eura od 15.7.2015. pa do isplate,

-na iznos od 401,69 eura od 15.8.2015. pa do isplate,

-na iznos od 401,69 eura od 15.9.2015. pa do isplate,

do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II O d b i j a s e tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.374,91 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos i to:

-na iznos od 27,90 eura od 15.4.2008. pa do isplate,

-na iznos od 36,50 eura od 15.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 78,06 eura od 15.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 19,01 eura od 15.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 178,31 eura od 15.1.2009. pa do isplate,

-na iznos od 179,97 eura od 15.2.2009. pa do isplate,

-na iznos od 126,46 eura od 15.3.2009. pa do isplate,

-na iznos od 138,74 eura od 15.4.2009. pa do isplate,

-na iznos od 141,18 eura od 15.5.2009. pa do isplate,

-na iznos od 120,05 eura od 15.6.2009. pa do isplate,

-na iznos od 123,74 eura od 15.7.2009. pa do isplate,

-na iznos od 110,92 eura od 15.8.2009. pa do isplate,

-na iznos od 134,34 eura od 15.9.2009. pa do isplate,

-na iznos od 108,33 eura od 15.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 125,13 eura od 15.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 122,45 eura od 15.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 167,82 eura od 15.1.2010. pa do isplate,

-na iznos od 196,96 eura od 15.2.2010. pa do isplate,

-na iznos od 190,65 eura od 15.3.2010. pa do isplate,

-na iznos od 219,59 eura od 15.4.2010. pa do isplate,

-na iznos od 272,63 eura od 15.5.2010. pa do isplate,

-na iznos od 279,07 eura od 15.6.2010. pa do isplate,

-na iznos od 340,34 eura od 15.7.2010. pa do isplate,

-na iznos od 338,27 eura od 15.8.2010. pa do isplate,

-na iznos od 465,28 eura od 15.9.2010. pa do isplate,

-na iznos od 391,30 eura od 15.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 408,40 eura od 15.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 470,51 eura od 15.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 477,41 eura od 15.1.2011. pa do isplate,

-na iznos od 449,89 eura od 15.2.2011. pa do isplate,

-na iznos od 466,55 eura od 15.3.2011. pa do isplate,

-na iznos od 467,43 eura od 15.4.2011. pa do isplate,

-na iznos od 518,25 eura od 15.5.2011. pa do isplate,

-na iznos od 626,29 eura od 15.6.2011. pa do isplate,

-na iznos od 749,23 eura od 15.7.2011. pa do isplate,

-na iznos od 868,60 eura od 15.8.2011. pa do isplate,

-na iznos od 660,28 eura od 15.9.2011. pa do isplate,

-na iznos od 590,20 eura od 15.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 594,88 eura od 15.11.2011. pa do isplate

-na iznos od 393,99 eura od 15.12.2011. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da naknadi tužiteljici FJN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 4.640,45 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV O d b i j a s e tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova povrh dosuđenih 4.640,45 €, kao neosnovanim.

V O d b i j a s e podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 1. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3212165691, koji glasi: „…u iznosu kunske protuvrijednosti od 427.000,00 CHF (slovima: četiristodvadesetsedamtisuća i 00/100 švicarskih franaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.“.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.972,74 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos, i to:

na iznos od 27,90 eura od 15.04.2008.g. pa do isplate,

na iznos od 36,50 eura od 15.10.2008.g. pa do isplate,

na iznos od 78,06 eura od 15.11.2008.g. pa do isplate,

na iznos od 19,01 eura od 15.12.2008.g. pa do isplate,

na iznos od 178,31 eura od 15.01.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 179,97 eura od 15.02.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 126,46 eura od 15.03.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 138,74 eura od 15.04.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 141,18 eura od 15.05.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 120,05 eura od 15.06.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 123,74 eura od 15.07.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 110,92 eura od 15.08.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 134,34 eura od 15.09.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 108,33 eura od 15.10.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 125,13 eura od 15.11.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 122,45 eura od 15.12.2009.g. pa do isplate,

na iznos od 167,82 eura od 15.01.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 196,96 eura od 15.02.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 190,65 eura od 15.03.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 219,59 eura od 15.04.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 272,63 eura od 15.05.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 279,07 eura od 15.06.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 340,34 eura od 15.07.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 338,27 eura od 15.08.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 465,28 eura od 15.09.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 391,30 eura od 15.10.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 408,40 eura od 15.11.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 470,51 eura od 15.12.2010.g. pa do isplate,

na iznos od 477,41 eura od 15.01.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 449,89 eura od 15.02.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 466,55 eura od 15.03.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 467,43 eura od 15.04.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 518,25 eura od 15.05.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 626,29 eura od 15.06.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 749,23 eura od 15.07.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 868,60 eura od 15.08.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 660,28 eura od 15.09.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 590,20 eura od 15.10.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 594,88 eura od 15.11.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 604,55 eura od 15.12.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 665,02 eura od 15.01.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 683,21 eura od 15.02.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 663,40 eura od 15.03.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 660,41 eura od 15.04.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 670,45 eura od 15.05.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 687,90 eura od 15.06.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 666,13 eura od 15.07.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 660,12 eura od 15.08.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 606,72 eura od 15.09.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 652,75 eura od 15.10.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 674,19 eura od 15.11.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 659,95 eura od 15.12.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 642,86 eura od 15.01.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 450,73 eura od 15.02.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 446,43 eura od 15.03.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 476,51 eura od 15.04.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 432,26 eura od 15.05.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 425,02 eura od 15.06.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 429,35 eura od 15.07.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 424,80 eura od 16.08.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 440,89 eura od 15.09.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 460,86 eura od 15.01.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 374,32 eura od 15.02.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 383,21 eura od 15.03.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 375,46 eura od 15.04.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 364,36 eura od 15.05.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 366,75 eura od 15.06.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 374,69 eura od 15.07.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 381,01 eura od 15.08.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 382,63 eura od 15.09.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 389,42 eura od 15.10.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 399,16 eura od 15.11.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 400,99 eura od 15.12.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 401,69 eura od 30.01.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 401,69 eura od 15.02.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 401,69 eura od 15.03.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 401,69 eura od 15.04.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 401,69 eura od 15.05.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 401,69 eura od 15.06.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 401,69 eura od 15.07.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 401,69 eura od 15.08.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 401,69 eura od 15.09.2015.g. pa do isplate,

do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 01.01.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

VI O d b i j a s e tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova kao neosnovanim.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 207,96 €.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je s tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3212165691 (dalje: Ugovor), potpisan i solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba 25.1.2008. pod posl. br. OV-1676/2008, kojim je tuženik, kao kreditor, odobrio tužiteljici, kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 427.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Tužiteljica i tuženik su 30.1.2013. sklopili Dodatak Ugovora o kreditu, koji je potpisan i solemniziran kod istog javnog bilježnika pod posl. br. OV-1043/2013. Nadalje, tužiteljica i tuženik su 3.2.2016. sklopili Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), koji nije potpisan od strane ovlaštene osobe tuženika, pa su stranke 29.3.2019. sklopili II Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), koji je potpisan i solemniziran kod javnog bilježnika Nikole Tadića pod posl. br. OV-1488/2019.

1.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4.7.2013. sud je utvrdio da je tuženik (prednik tuženika) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN96/03), i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09, i to člancima 96. i 97. te suprotno člancima odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. P-7129/13 od 13.6.2014.g. u t. II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tuženici (tako i tuženik) povrijedili kolektivna prava i interese potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

1.2. U nizu istovjetnih parničnih postupka pred sudovima Republike Hrvatske, donesene su pravomoćne meritorne odluke u korist potrošača – korisnika kredita temeljem navedenih pravnih osnova jer su odredbe potrošačkih ugovora – ugovora o kreditu u kojima su tuženici (banke) sadržavale ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak, a koje ugovorene odredbe su pravomoćnim sudskim odlukama navedenima u predmetnoj tužbi, utvrđene ništetnima i nepoštenima. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15) propisano je: „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.“

1.3. Konačno, tužiteljica u ovom parničnom postupku preciziranim tužbenim zahtjevom od 3. lipnja 2025. (list 193-200 spisa), a nakon provedenog financijskog vještačenja, predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 39.972,34 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini plaćeni iznos sa troškovima parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu te podredno da se utvrdi ništetnim dio odredbe čl. 1.1. predmetnog Ugovora o kreditu i tuženiku naloži isplata tužiteljici iznosa od 39.972,34 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini plaćeni iznos sa troškovima parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu.

2. U odgovoru na tužbu (list 91-103 spisa), kao i u podnescima tijekom postupka (list 121-131, 138-143 i 151-154 spisa), tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu, ističe prigovor zastare, ističe prigovor dvostruke litispedencije, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, činjenicu da je kredit konvertiran, osporava tužiteljici status potrošača te konačno predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid, odnosno pročitana je sljedeća dokumentacija: Ugovor o namjenskom kreditu (list 13-27 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu (list 28-31), otplatna tablica (list 32-35), Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (list 36-47), izračun konverzije (list 48-51), II Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (list 53-67), potvrda Zagrebačke banke (list 68), efektivna kamatna stopa/realna godišnja kamatna stopa od 28.12.2017. (list 70-75), prometi po kreditu/specifikacija uplata (list 76-82), obavijest o izračunu efekata konverzije (list 83), pregled promjena kamatnih stopa (list 84), u svrhu dokazivanja saslušana je tužiteljica FJN osobno, te je provedeno vještačenje kao i dopuna vještačenja (list 175-182 i 209-211) po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec. iz DARFIN d.o.o.

4. Između stranaka nije bila sporna činjenica da su stranke zaključile predmetni ugovor o namjenskom kreditu broj 3212165691, 30.1.2013. Dodatak Ugovora o kreditu, 3.2.2016. Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/2015) koji nije potpisan od strane ovlaštene osobe tuženika te 29.3.2019. II Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/2015).

5. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, sud takav prigovor nije našao osnovanim. Tuženik je ugovoreni iznos kredita isplatio tužiteljici i ona je bila u obvezi vratiti isti plaćanjem ugovorenih mjesečnih anuiteta, a dogovoreni modalitet plaćanja istih između tužiteljice i eventualno treće/trećih osoba, ne oduzima tužiteljici svojstvo dužnika. Ujedno se ukazuje tuženiku, da u obveznopravnom odnosu na temelju predmetnog ugovora o kreditu nisu tuženik i eventualno treća osoba.

6. Sud je prije svega utvrđivao je li tužiteljica ugovor sklopila u svojstvu potrošača i u potrošačke svrhe, a što je tuženik tijekom postupka osporio.

7. Saslušana u svrhu dokazivanja, tužiteljica FJN iskazala je da je kredi uzet radi kupnje stana koji je kupljen za njezine osobne potrebe. Stan nije iznajmljivan. Nije vlasnica trgovačkog društva, obrta ili slično. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije pregovarala ni o jednoj odredbi kredita, nije imala nekih primjedbi, sve je bilo kako je bilo ponuđeno. Uzela je kredit u CHF-u jer je bio ponuđen kao najbolja opcija. Nije bila informirana niti od bankarskog službenika što je to valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Sve je to bilo standardno. Danas se točno više ne sjeća kolika je bila početna rata, bila je visoka, ali joj je bila prihvatljiva s obzirom na njezina primanja. Sjeća se da je rata porasla sve do nekih 20.000,00 kn. Kredit je konvertiran. Kredit je i otplaćen jer je u međuvremenu naslijedila nekretninu koju je prodala kako bi otplatila predmetni kredit i nakon toga joj je još ostalo za otplatu, ali je skratila period otplate, a sve je to napravila kako bi mogla ostatak otplatiti do mirovine u koju je otišla u 68 godini jer iz mirovine ne bi mogla plaćati tu ratu koja joj je ostala. Sama je otplaćivala kredit i u jednom trenutku imala je i moratorij 5 godina jer nije mogla plaćati cijelu ratu nego je otplaćivala samo kamatu od 2013. do 2018., a otplata glavnice joj je smanjena 50 %. Nije tražila otplatni plan za kredit u nekoj drugoj valuti jer joj je ponuđen ugovor u CHF-u kao najpovoljniji. Ugovor je pročitala, razumjela je osnovne stvari i da svi to tako rade, sve je bilo stabilno i očekivala je da banka posluje sukladno nekakvoj regulativi. CHF joj je predočen kao stabilna valuta i nije bila svjesna da bi tečaj mogao toliko porasti. Kredit je konvertirala jedino iz razloga jer joj se rata smanjila. Pri tome je dobila standardni izračun i također nije imala nekih opcija, tim dodatkom ugovoru imala je osjećaj da će biti sve pravedno jer da je sve dobro uređeno. Ne može se izjasniti na pitanje je li bila svjesna da je konverzijom izjednačena, odnosno da bi bila u položaju kao da je podigla kredit u eurima. Bila je samo svjesna da njezina glavnica nikako nije padala.

8. Prema čl. 3. t. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni su tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije i obvezujućom praksom Suda Europske unije. U interpretativnoj presudi od **.**.2015., F,C- 110/14, EU:C:2015:357 Sud Europske unije protumačio je pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. t. (b) Direktive 93/13 na način da je istaknuo da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredbi trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između „prodavatelja robe ili pružatelja usluga“ i „potrošača“, pri čemu su ti pojmovi definirani u čl. 2., t. (b) i (c) Direktive. Prema tim definicijama „potrošač“ je svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, a „prodavatelj robe ili pružatelj usluge“ je svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Na takvoj definiciji potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge temelji se sustav zaštite potrošača u kojem se potrošač u odnosu na prodavatelja robe i pružatelja usluge nalazi u podređenom položaju vezano uz pitanja koja se odnose na mogućnost pregovaranja i na razinu informacija, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

8.1. Iz predmetnog ugovora o kreditu, dodatka tom ugovoru i iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba i za vlastite potrebe. Isto proizlazi i iz same namjene ugovora o kreditu koji je odobren za kupnju stana i pripadajućeg parkirnog-garažnog mjesta i parkinga.

8.2. Kako je tužiteljica sklopila predmetni ugovor o kreditu u svojstvu potrošača i kako je namjena ugovora bila potrošačka, na predmetni slučaj primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003, u daljnjem tekstu: ZZP/03) te utvrđenja iz pravomoćnih presuda, donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

9.2. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-2521/2015, U-

III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U- III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je prihvaćena ustavna tužba u dijelu valutne klauzule u CHF te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

9.3. Odlučujući ponovno o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. Vrhovni sud Republike Hrvatske djelomično je ukinuo dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odnosu na valutnu klauzulu u CHF te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

9.4. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

10. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

11. Po čl. 138. a ZZP/07 propisan je obvezujući učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača.

12. Sukladno izričitoj zakonskoj odredbi čl. 502. c ZPP-a ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

13. Isto propisuje i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača iz 2019. koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka.

14. Sud je također uzeo u obzir i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svoj odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., slijedom kojeg, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom dokazivanja i utvrđivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim, formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na promjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora, sve u skladu s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu.

14.1. Kako je u ovom konkretnom postupku utvrđeno iskazom tužiteljice da tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije tužiteljicu informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u odnosu na sporne ugovorne odredbe, budući tužiteljica nije bila upozorena na eventualne rizike, a predmetni kredit u CHF joj je ponuđen kao najpovoljniji. Nije dobila nikakve relevantne informacije o financijskim posljedicama zaključenja ugovora, a mjesečni anuitet joj je znatno porastao tijekom otplate te je time prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, to je tuženik postupio protivno ZZP/03. Tužiteljica je i zbog promjene tečaja tuženiku više platila od onog koliko bi platila da je tečaj zadržan na razini koja je bila u trenutku isplate kredita odnosno po početnom tečaju. Prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF, koje god naobrazbe bio niti su mu temeljem dokaza u spisu mogli biti poznati mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF. Ono što je tuženik kao financijska institucija zasigurno znao i morao znati jest činjenica da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na valutu CHF, već samo u odnosu na EUR. Naprotiv, tuženik je predmetni ugovor o kreditu ponudio i prikazao tužiteljici kao jedinu kreditnu opciju.

15. Za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog interesa i za pokretanja postupka radi zaštite kolektivnog interesa po Zakonu o zaštiti potrošača nisu ovlašteni pojedinci, a s druge strane, osobe koje su zakonom ovlaštene za pokretanje takvog postupka nisu ovlaštene tražiti naknadu štete koju su zbog određene nedopuštene prakse pretrpjeli pojedini potrošači, niti su ovlaštene pokretati parnice radi poništenja svih ugovora koje su pojedini potrošači sklopili.

15.1. Kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete ili izmjene ugovora mogu se pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, a osuđujuća presuda iz postupka kolektivne zaštite obvezuje sudove u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene pojedini potrošač, pa tako obvezuje i ovaj sud.

15.2. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, s time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku Suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

15.3. Prema čl. 81. st. 1. ZZP/03, koji se primjenjuje na ovaj spor s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora i njegovo trajanje, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok st. 2. toga članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj osobito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema čl. 87. st. 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

16. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, u daljnjem tekstu: ZOO), tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom, ako se ne radi o tražbini obuhvaćenoj zastarom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu ukupno više plaćenih iznosa s osnova valutne klauzule.

16.1. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i stranka se na ništetnost može pozivati i prigovorom u parnici ili isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti.

17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl.oec., stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire iz DARFIN d.o.o.

17.1. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno je da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 248.433,43 kn, odnosno po fiksnom tečaju eur (1 EUR= 7,53450 HRK) iznosi 32.972,74 € za anuitete koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos; ukupno razlika iznosa anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi - 995,48 kn, odnosno po fiksnom tečaju eur ( 1 EUR = 7,53450 HRK) iznosi -132,13 € za anuiteta koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos.

17.2. Iz dopune nalaza i mišljenja, a na prijedlog tuženika, u bitnome proizlazi da više plaćene razlike u anuitetima s osnove promjene tečaja iznose 32.972,74 €, da preplata utvrđena konverzijom iznosi 12.374,91 €; da zbroj više plaćenih razlika anuiteta s osnove promjene tečaja umanjene za preplatu utvrđenu konverzijom iznosi 20.597,83 €; da manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja iznose 132,13 €; da iznos od 20.465,70 € je iznos koji je umanjen od iznosa od 20.597,83 € i iznosa za manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja u iznosu ode 132,13 €.

18. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kao i dopunu, prihvaća u cijelosti jer je isto izrađeno u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.

19. Vezano uz sporno pitanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji kredita, odnosno pitanje ima li tužiteljica nakon sklapanja sporazuma o konverziji u formi dodatka ugovoru o kreditu, bilo kakvo pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF-u, ističe se da se u konkretnom slučaju ne radi o konverziji iz čl. 325. ZOO-a jer za to ne postoje pretpostavke. Naime, tuženik prilikom sklapanja osnovnog ugovora o kreditu nije bio savjesna ugovorna strana te je odredbama ZID ZPK/15 bio prisiljen ponuditi potrošačima sklapanje dodatka ugovoru o kreditu. Stoga se ne radi u pravom smislu o ugovoru s valutnom klauzulom u eurima, već o sklapanju dodatka ugovoru, a svođenje kredita u CHF-u na kredit u EUR-ima poslužilo je tome da bi se moglo utvrditi tužiteljično stanje kreditne obveze i da mu se za ubuduće olakša situacija u koju je bio doveden izrazito velikim rastom tečaja CHF-a te da se njegov položaj izjednači s položajem potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u eurima. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu rješavala se situacija za ubuduće te isti sadrži točne podatke o preostalom iznosu glavnice, o preplati priznatoj konverzijom i o načinu korištenja te preplate za podmirenje budućih mjesečnih anuiteta, dok se iznos preplate ne iskoristi. Potrebno je stoga utvrditi je li aneksom ugovora o kreditu tužiteljica obeštećena za iznose koje je preplatila uslijed povećanja tečaja CHF-a do provedene konverzije, temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u osnovnom ugovoru o kreditu. Slijedom navedenog, sklapanjem sporazuma o konverziji nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđenja ništetnima ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Zbog toga nedvojbeno postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje ove tužbe, u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Potrebno je, međutim, utvrditi kakav je učinak konverzija kredita imala na ovdje predmetnu tužiteljičinu tražbinu.

19.1. U odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli do konverzije kredita, tuženik se neosnovano poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020., prema kojem sporazum o konverziji na osnovu ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Tužiteljica tijekom postupka nije ni izričito osporavala pravnu valjanost Dodatka Ugovoru o kreditu kojem je provedena konverzija, a iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je Dodatak Ugovoru o kreditu pravno valjan te da je isti sklopljen u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Prema gore opisanom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2025. sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) ima pravne učinke i valjan je (i) u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Dodatak Ugovoru o kreditu rezultat je valjanog dogovora ugovornih strana o tome te nije utvrđeno da bi bilo koje odredbe tog aneksa ugovora bile ništetne. Osim toga odredbe iz Sporazuma o konverziji nisu neodređene ni neodredive, već jasne i određene te je tužiteljica mogla odlučiti hoće li takav sporazum o konverziji prihvatiti ili ne, a time što je s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, prihvatila je sva prava i obveze iz istog.

20. Tužiteljica je tužbeni zahtjev za isplatu uskladila s nalazom i mišljenjem te je precizirala tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 32.972,74 € sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos.

21. S obzirom da tužiteljica nije umanjila zahtjev za isplatu za konverziju priznatu preplatom, tužiteljicu je valjalo odbiti s iznosom od 12.374,91 € što je preplata utvrđena konverzijom koja je preplata tužiteljici priznata Dodatkom Ugovoru o kreditu, koji iznos je sud umanjio od iznosa od 32.972,74 € na ime više plaćene razlike anuiteta s osnove valutne klauzule, te je odlučeno kao u izreci pod II (odbijen za iznos preplate).

21.1. Tužiteljici je na taj način dosuđen iznos od 20.597,83 € na ime više plaćene razlike anuiteta s osnove valutne klauzule kao u izreci pod I.

22. Visina stope zatezne zakonske kamate dosuđena je sukladno čl. 29.st.2. ZOO- a i čl. 1115. ZOO-a.

23. Tzv. negativne tečajne razlike, odnosno negativne razlike iznosa anuiteta koje je tužiteljica platila u razdoblju kada je tečaj CHF-a u odnosu na kunu bio niži od tečaja na dan korištenja kredita, sud nije uzimao u obzir prilikom utvrđivanja visine njegove tražbine, jer to nije ovlašten, niti dužan učiniti s obzirom da tuženik u odnosu na negativne tečajne razlike nije istaknuo protutužbeni zahtjev, procesno-pravni prigovor radi prebijanja, niti materijalno-pravni prigovor prijeboja. Osim toga, tuženik nije potrošač, niti se može pozivati na zaštitu koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Nadalje, prema čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tužiteljica kao ugovorna strana nije odgovorna za ništetnost navedenih odredbi, već je za to odgovoran tuženik kao kreditor, koji je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Manje plaćeni anuiteti proizlaze iz tečajne razlike CHF-a koja tužiteljici nije bila jasno objašnjena pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer se čl. 81. st. 1. ZZP/03 odnosi samo na potrošače, a tuženik nema svojstvo potrošača. Tuženik je banka, tj. trgovac čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Kako banka nije potrošač, niti je plaćanjem anuiteta po nižem tečaju od onoga na dan isplate kredita, tužiteljica bilo što primila ili stekla bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik, tzv. negativne tečajne razlike sud nije uzimao u obzir kod utvrđivanja visine tužiteljičine tražbine.

24. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare tužiteljičine tražbine koja se odnosi na preplaćene iznose mjesečnih anuiteta. Ocjena ovog suda o pitanju zastare restitucijskog zahtjeva za isplatu po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljena na stajalištu Vrhovnog suda izraženom u presudama broj Rev- 2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018, prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Takav stav izražen je i u pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnost ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 14. lipnja 2018.). Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli podnesena 13. lipnja 2023., to zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO-a, nije protekao. Kako nije zastarjela glavna tražbina, nije zastarjela niti sporedna tražbina za plaćanje zakonskih zateznih kamata, kako je to propisano odredbom čl. 223. ZOO-a.

25. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 3. lipnja 2025. tužiteljica je snizila tužbeni zahtjev, a prema važećoj sudskoj praksi sniženje zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva kojem se djelomičnom povlačenju tužbe tuženik usprotivio na ročištu od 10. lipnja 2025. (kako tuženik ističe, protivi se preinaci tužbe).

25.1. S obzirom na sniženje tužbenog zahtjeva, utvrđeno je da je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 207,96 € povučen.

26. Podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti u cijelosti. Naime, o tužbenom zahtjevu za isplatu odlučeno je tužbenim zahtjevom kao pod točkom I i II izreke, dok je podredni tužbeni zahtjev pod I u kojem je navedeni iznos odobrenog kredita vezanog uz valutu CHF poznati parametar i tužiteljici je odobreni iznos kredita isplaćen.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a, iako je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva kako je to navedeno pod točkom II i V, obzirom da je uspjela dokazati osnovu, a zbog dijela tužbenog zahtjeva s kojim je odbijena nisu nastali posebni troškovi. U predmetnom slučaju radi se o sporu iz potrošačkog ugovoru koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže. Odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo bi pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužiteljicu (potrošača), koja nije dala povod za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljičinog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvoran sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi (tako odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev-1014/18 od 20.10.2021., Odluka suda EU C-224/19 i C- 259/19, odluka Ustavnog suda RH br. U-III-4029/2013 od 19.12.2017.).

28. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i sastava podnesaka od 11.9.2024. i 3.6.2025., te zastupanja na ročištu 13.9.2024., 14.2.2025., 10.6.2025. i 26.9.2025. za svaku radnju po 250 bodova, odnosno po 500,00 €, određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 875,00 €. Tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 €, odnosno tužiteljici je sveukupno priznat trošak u iznosu od 4.640,45 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 151.st.3. ZPP- a tekućom od presuđenja do isplate.

28.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 25.11.2024. i 28.2.2025. jer nisu bili odlučni za rješenje spora.

29. Kako tuženik nije uspio u sporu, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

U Krapini 3. studenog 2025.

Sutkinja

Romana Mališ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Maja Bilić Paulić

2. OD C & C