REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P Ob-345/16-84

Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Denisu Dučiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice- predlagateljice osiguranja DL (ranije LL), iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jeličić i partneri d.o.o sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika- protivnika osiguranja LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Anamariji Bokan, odvjetnici u Splitu, Domovinskog rata 27 B, radi utvrđenja i razvrgnuća bračne stečevine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice IL, odvjetničke vježbenice kod Mije Jeličića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Jeličić i partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa] i punomoćnice tuženika Anamarije Bokan, odvjetnice u Splitu, Domovinskog rata 27 b/IV, na ročištu za donošenje, objavu i dostavu presude održanom dana 3. studenoga 2025. godine;

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kakav glasi:

„1. Utvrđuje se da

- nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1159 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2 te dvora površine 285 m2,

- nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1902 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd,

predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te su stranke suvlasnici predmetnih nekretnina za po 1/2 dijela svaki, pa je tužiteljica ovlaštena na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1159 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2 te dvora površine 285 m2 te nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1902 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd, uz istodobni upis brisanja toga prava s imena tuženika za 1/2 dijela.

2. Dijeli se suvlasnička zajednica nekretnina na način da tužiteljici u vlasništvo pripada 1/2 dijela cjeline što u naravi predstavlja posebni samostalni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženiku u vlasništvo pripada druga polovina predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja posebni samostalni dio nekretnine, a ako geometrijska dioba nije moguća, ima se provesti civilna dioba u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na način što će se nekretnine prodati u dražbenom postupku te izvršiti dioba novca na način što će tužiteljici pripasti 1/2 dijela, a tuženiku 1/2 dijela kupoprodajne cijene.“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine sadržan u tužbi radi određivanja predložene privremene mjere kakav glasi:

„1. Zabranjuje se tuženiku LL kao protivniku osiguranja svako opterećenje ili otuđenje:

- nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1159 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2 te dvora površine 285 m2,

- nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1902 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd.

2. Nalaže se zemljišno- knjižnom odjelu u Kaštel Lukšiću provedba rješenja o privremenoj mjeri upisom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1159 k. o. [katastarska općina] u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2, te dvora površine 285 m2, nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1902 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd.

3. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovoga parničnog postupka.

4, Žalba izjavljena protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa provedbu rješenja.“

II. Nalaže se tužiteljici UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove iz ovog parničnog postupka u dosuđenom iznosu od 15.000,00 EUR-a, dok se za više zahtijevani trošak u iznosu od 875,00 EUR-a, zahtjev tuženika za naknadu troška u tom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Tužba u uvodno označenoj pravnoj stvari podnesena je kod ovog suda podneskom zaprimljenim 14. srpnja 2016. godine, a konačno uređena podneskom od 26. kolovoza 2020. godine.

2. Predmet tužbe jeste utvrđenje postojanja bračne stečevine na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 1159 k. o. [katastarska općina], što je u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2 te pripadajući dvor površine 285 m2 i na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 1902 k. o. [katastarska općina], što je u naravi vinograd.

3. U tužbi se navodi kako su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici u [adresa] od 2005. godine, te da su brak sklopile 26. travnja 2007. godine u Splitu i da je taj brak prestao sporazumnim razvodom 3. lipnja 2016. godine, tako da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke stekle radom zajedničku imovinu i to upravo one nekretnine koje su navedene kao predmet tužbe i za koje nekretnine je samo formalno upisan tuženik budući da je riječ o zajedničkoj imovini koju su sada bivši bračni drugovi stekli radom u vrijeme trajanja njihove bračne zajednice jer je tuženik predmetne nekretnine stekao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju kojeg je kao davatelj uzdržavanja sklopio sa svojim roditeljima kao primateljima uzdržavanja 20. svibnja 2008. godine, dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, time da je u tom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju između ugovornih stranaka navedeno da je tuženik uložio u nekretnine iznos od 370.000,00 kuna zbog renoviranja.

4. Tužbom se tvrdi kako je stjecanju navedenih nekretnina, kao i njihovom renoviranju uz tuženika pridonijela i tužiteljica doprinosom iz plaće budući su u od vremena uspostavljanja izvanbračne zajednice stranke radile i privređivale kao i da bi tužiteljica istom pridonijela iznosom od 22.000,00 EUR-a prodajom vlastitog stana u [adresa], tako da bi stranke navedene nekretnine stekle u jednakom suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela, koliki su njihovi suvlasnički udjeli, pa se tužbom postavlja tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 1159 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2 te dvor površine 285 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 1902 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, suvlasničkog udjela svake stranke za po 1/2 dijela, uz zatraženo ovlaštenje tužiteljice za upisom pripadajućeg joj suvlasničkog dijela i svim pripadnostima i služnostima na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika (toč. 1. tužbenog zahtjeva) uz tužbeni zahtjev postavljen radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina koje su u suvlasništvu stranaka svake za po 1/2 suvlasničkog dijela s osnova bračne stečevine na način da se odredi dioba da svakoj stranci pripadne posebni samostalni dio nekretnina označenih kao 665/2 i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] koji odgovara njihovim suvlasničkim udjelima, odnosno ukoliko geometrijska dioba nije moguća, da se provede civilna dioba na način da se nekretnine prodaju u dražbenom postupku i iznos dobiven prodajom nekretnina pripadne svakoj stranci po 1/2 dijela ( toč. 2. tužbenog zahtjeva).

5. Uz tužbu je postavljen prijedlog radi osiguranja novčane tražbine.

6. U prijedlogu za osiguranje novčane tražbine navodi se da su nekretnine upisane u vlasništvu tuženika, s tim da je predmetna imovina stečena u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka kojoj su zakonski suvlasnici u jednakim dijelovima tako da tuženik, ovdje označen kao protivnik osiguranja, s obzirom na upis u zemljišnoj knjizi, može u svako doba u ovakvoj situaciji otuđiti i opteretiti nekretnine koje su predmet tužbe, a ovdje predmet osiguranja, kako bi spriječio tužiteljicu, ovdje kao predlagateljicu osiguranja, odnosno znatno joj otežao ostvarenje njenih prava na utvrđenje vlasništva s osnova bračne stečevine i diobu suvlasničke zajednice.

7. Ovim prijedlogom radi osiguranja nenovčane tražbine postavlja se prijedlog radi osiguranja predloženom privremenom mjerom zabrane protivniku osiguranja opterećenja i otuđenja nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 1159 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2 te dvor površine 285 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 1902 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd (toč. 1. zahtjeva iz prijedloga za osiguranje), uz izdavanje naloga nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu suda provedbu toga rješenja o određenoj privremenoj mjeri upisom zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina ( toč. 2. zahtjeva iz prijedloga za osiguranje), s prijedlogom da ova predložena privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovoga parničnog postupka ( toč. 3. zahtjeva iz prijedloga za osiguranje), s tim da žalba izjavljena protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa provedbu rješenja ( toč. 4. zahtjeva iz prijedloga za osiguranje).

8. Odgovor na tužbu u uvodno označenoj pravnoj stvari podnesen je kod ovog suda podneskom zaprimljenim 12. lipnja 2018. godine.

9. U odgovoru na tužbu se osporava da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice, koja je započela zaključenjem braka 26. travnja 2007. godine, a prestala razvodom 3. lipnja 2016. godine, stekle radom kao zajedničku imovinu one nekretnine koje su označene u tužbi koje su predmet tužbenog zahtjeva jer iako je tuženik zaključio predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim roditeljima kao primateljima uzdržavanja tijekom 2008. godine, da usprkos tome tužiteljica nikada nije pružala uzdržavanje roditeljima tuženika niti je ista na bilo koji način pridonijela stjecanju predmetnih nekretnina koje su svojim radom stekli roditelji tuženika CL i KL.

10. Odgovorom na tužbu se ističe da je u zemljišnim knjigama kao vlasnica za 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1159 k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1902 k. o. [katastarska općina], upisana upravo majka tuženika, prigovarajući da uz tužbu postoji nepotpisani i neovjereni primjerak Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojemu tužiteljica nije stranka predmetnog ugovora.

11.Tuženik se stoga odgovorom na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, držeći da je riječ o neutemeljenom traženju tužiteljice, s prijedlogom da se ovaj tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

12. Podneskom priloženim na prvom pripremnom ročištu za prethodni postupak održanom dana 29. studenoga 2019. godine, tužiteljica detaljnije obrazlaže navode iz tužbe, u bitnom navodeći da je izvanbračna zajednica stranaka trajala od siječnja 2005. godine, a da su stjecanju navedenih nekretnina kao i njihovoj renovaciji pridonijele obje stranke kako doprinosom iz plaće tako i zajedničkom štednjom koju je tužiteljica imala s tuženikom prodajom vlastitog stana u izvanknjižnom vlasništvu ulažući u predmetne nekretnine 22. 000,00 EUR-a jer su roditelji tuženika strankama dali dopuštenje za ulaganje s iskazanom voljom da steknu pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, sukladno već postojećem usmenom dogovoru stranaka i roditelja tuženika kao vlasnika tih nekretnina, koji je realiziran sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju..

13. Tužiteljica, ovim tvrdi, da iako nije bila stranka iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno u istom nije navedena kao davateljica uzdržavanja, da je sukladno postojećem zajedničkom dogovoru s tuženikovim roditeljima bilo dogovoreno da će se ista o njima brinuti, pružati im potrebnu skrb, a da će oni strankama, s obzirom na pruženo uzdržavanje kao i na ulaganja u nekretnine, priznati pravo vlasništva, tako da s obzirom na sve to naznačeno kao i tada dobre međusobne odnose tužiteljica da nije niti inzistirala da i ona bude stranka predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je u tom vremenu imala potpuno povjerenje u tuženika i njegove roditelje zbog čega je s tuženikom u više navrata sa bankovnih računa podizala značajna novčana sredstva kojima su se vršila ulaganja u stjecanje predmetnih nekretnina.

14. Time tužiteljica osporava deklariranu tvrdnju u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju da je samo tuženik uložio novčana sredstva u spomenute nekretnine jer da tuženik nije samostalno raspolagao s tim novčanim sredstvima niti da ih je kao vlastita imao već da su to sve sredstva koja predstavljaju bračnu stečevinu stranaka kao i posebnu imovinu tužiteljice. Tužiteljica ovim tvrdi kako je tuženik 2005. godine osnovao tvrtku sa sjedištem u [adresa] preko koje je poslovao s Mladinskom knjigom iz [adresa], tako da je u okviru poslovanja te tvrtke kojoj je od 2009. godine bio jedini zaposlenik tuženik fakturirao usluge od oko 2.500,00 EUR-a mjesečno s prijavljenom minimalnom plaćom i bez ostvarene dobiti od te tvrtke, tako da su sve troškove stranke snosile zajedno tako da je troškove prekvalifikacije tuženika tijekom 2009. godine u zanimanje prodavač, a tijekom 2011. godine u zanimanje komercijalist u ukupnom iznosu od 18.119,00 kuna svojim novčanim prihodima podmirila tužiteljica kao i što je po saznaju da tuženik ima kredit kod banke ostvaren 2003. godine u iznosu od 6.768,19 EUR-a, u dogovoru s tuženikom iz sredstava ostvarenih radom zajedno s tuženikom isplatila taj kredit, posebno što je tuženik sudskom presudom bio dužan za uzdržavanje svoje vlastite maloljetne kćeri u ukupnom zaostalom iznosu od 17.000,00 kuna budući je bio u obvezi mjesečno tome doprinositi u iznosu od 1.500,00 kuna što nije pravovremeno činio i što je podmireno u suradnji s tužiteljicom, a konačno da su stranke kreditnim sredstvima koje su plaćali iz prihoda ostvarenih radom tužiteljice kao i prodajom tužiteljičina zemljišta u Makedoniji koje je stakla darovanjem od svije majke, Ugovorom o kupoprodaji nekretnina sklopljenim 29. svibnja 2012, godine stekle pravo vlasništva stana u [adresa] i koristile za njegovo uređenje, zbog čega joj je tuženik, uzimajući da je isključivo tužiteljica uložila u stjecanje i opremanje stana taj stan i darovao Ugovorom o darovanju sklopljenim 30. kolovoza 2013. godine, time da su tijekom vremena pomagali i roditelji tužiteljice .

15.S obzirom na ovo tužiteljica tvrdi kako su stranke i u ove predmetne nekretnine zajednički ulagale, što značajni dio ulaganja bi predstavljao posebnu imovinu tužiteljice, ostajući time kod u tužbi postavljenog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja 1/2 suvlasničkog dijela na ime tužiteljice s osnova bračne stečevine na nekretninama koje su predmet tužbe i njihova razvrgnuća suvlasničke zajednice kao i kod prijedloga za osiguranje te tražene nenovčane tražbine odnosno osiguranje traženog suvlasničkog udjela na predmetnim nekretninama.

16. Tuženik se izjašnjenjem na prvom pripremnom ročištu 29. studenoga 2019. godine tako protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao i prijedlogu za osiguranje nenovčane tražbine, smatrajući kako tužbeni zahtjev neosnovan tako i u tužbi postavljeni prijedlog za određivanje predložene privremene mjere. Podneskom od 5. ožujka 2020. godine, tuženik detaljnije obrazlaže navode iz odgovora na tužbu kao i što se izjašnjava o dopunjenim tužbenim navodima iz podneska podnesenoga 29. studenoga 2019. godine, tvrdeći kako je tužbeni zahtjev ujedno neodređen i nerazumljiv, osporava da su stranke stekle radom zajedničku imovinu i to baš one nekretnine koje se predmet tužbenog zahtjeva, budući da su ove nekretnine roditelji tuženika KL i pok. CL stekli građenjem za vrijeme trajanja njihova braka i da su kao vlasnici bili upisani u zemljišnim knjigama svatko za po 1/2 idealnog dijela za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u ZU 1159 k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja dvor površine 285 m2 i dvor površine 93 m2, odnosno svatko za po 71/871 idealnog dijela za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 1902 k. o. [katastarska općina], što je u naravi dvorište površine 143 m2, tako da je i oduvijek bila stvarna namjera, želja i cilj roditelja tuženika da predmetne nekretnine nakon njihove smrti pripadnu u isključivo vlasništvo njihovom sinu, ovdje tuženiku i to bez ikakve protučinidbe, pa se tuženik poziva na zakonsku odredbu koja regulira tumačenje sadržaja pravnih poslova kada se pri tumačenju istih ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već onoga što izražava zajedničku namjeru ugovaratelja kako bi to odgovaralo načelima obveznog prava, tako da bi se izražavanjem stvarne namjere ugovornih strana iz spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, prema mišljenju tuženika, moglo doći do jedinog zaključka i to da je volja ugovornih stranaka bila da nekretnine prijeđu u isključivo vlasništvo njihovom sinu, ovdje tuženiku, ali bez ikakve protučinidbe, zbog čega se tuženik poziva i na sadržaje oporuka roditelja od 1. veljače 2007. godine kojima imaju namjeru da nakon smrti ove nekretnine kao svoju imovinu ostave svom sinu, ovdje tuženiku ne očekujući od istoga bilo kakvu protučinidbu. Tuženik ovim tvrdi kako je svrha ugovora o doživotnom uzdržavanju da davatelj pruži uzdržavanje primatelju uzdržavanja i da stranke nisu niti na bilo koji način pomagali roditelje tuženika jer to i njima nije bilo potrebno s obzirom na njihovu imovinu, tako da nije postojala nikakva protučinidba pružena od strane tuženika tako posebno ne i od strane tužiteljice prema roditeljima tuženika, pa tuženik tvrdi kako je ovdje konkretno riječ o besplatnom raspolaganju roditelja u korist svoga sina, ovdje tuženika i da se ovdje radi o simuliranom ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji udovoljava svim pretpostavkama darovnog ugovora koji zapravo i prikriva taj osnovni pravni posao i da se stoga imovina koju je tuženik stekao tom pravnom osnovom nikako ne može smatrati bračnom stečevinom u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi i da stoga tužiteljica ne može osnovano postavljati bilo kakve zahtjeve u tom pogledu.

17. U pogledu činjenica opisanih u tužbi i dopuni tužbenih navoda, tuženik se ovim izjašnjava kako tužiteljica nije stvarno živjela u predmetnoj nekretnini upravo zbog poremećenih odnosa unutar obitelji i loših odnosa s roditeljima tuženika, da su bračni drugovi stanovali većinu vremena u drugim mjestima i gradovima, osim u vremenskom razdoblju od 2011. do 2012. godine kada su tu češće boravili zbog potrebe kupnje i uređenja nekretnine u Šibeniku, u kojem su se vremenu i pogoršali odnosi s roditeljima tuženika zbog predložene organizacije stanovanja u obiteljskoj kući, koja je ovdje predmet tužbenog zahtjeva, kada je tužiteljica imala namjeru bez pristanka roditelja tuženika iste smjestiti u podrum kako bi oslobodila za raspolaganje ostale dijelove obiteljske kuće. U pogledu zdravstvenog stanja roditelja, tuženik tvrdi kako se njegov otac od 2007. godine do smrti 7. lipnja 2013. godine liječio od posljedica moždanog udara i nije se bio sposoban samostalno brinuti o sebi, ali da mu je svu potrebnu skrb i brigu tijekom toga vremena pružala njegova supruga, majka tuženika tako da je financijskom pomoći u konačnici pomagala i sestra tuženika, dok je izostala bilo kakva briga i skrb ovih stranaka kao i što je izostalo plaćanje troškova smještaja oca tuženika u domu za starije i nemoćne osobe u kojem je kraće vrijeme boravio do smrti kao i organizacija i snošenja troškova pogreba. Posebno se ovdje tuženik poziva na činjenicu postojanja izražene netrpeljivosti koja je postojala između tužiteljice i roditelja tuženika, tako da tužiteljica i tuženik šest mjeseci pred smrt oca tuženika uopće nisu dolazili u predmetnu nekretninu, a posebno nisu pomagali niti uzdržavali tuženikove roditelje, odnosno sasvim suprotno da se od toga tužiteljica i ponašala ističući tu prvenstvenu zabranu tuženikovim roditeljima da se koriste kupatilom kojim se supružnici koriste, zbog čega je 23. veljače 2017. godine između tuženika i njegove majke i to upravo radi neizvršavanja predmetnog ugovora raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je bio zaključen 20. svibnja 2008. godine.

18. U pogledu od strane tužiteljice uz dopunjenu tužbu dostavljene dokumentacije kojima tužiteljica ukazuje na izvršena investiranja i ulaganja u nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, tuženik se ovim izjašnjava kako je riječ o potpuno irelevantnoj dokumentaciji koja nije odlučna za ovaj konkretan slučaj i predmet tužbenog zahtjeva jer iz istih isprava niti proizlazi pravna osnova niti ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da sve one od tužiteljice nabrojene okolnosti da su bračni drugovi bili zaposleni, imali i ostvarivali prihode, usmjeravali financijska sredstva u razne svrhe, bili u kreditnim obvezama kao i drugim prikazanim obvezama i raznim putovanjima, da te okolnosti ne mogu imati utjecaj na pravnu osnovu stjecanja u tužbi naznačenih nekretnina što je ovdje predmet tužbenog zahtjeva. Tuženik se pri ovome poziva da je jedno vrijeme tužiteljica bila nezaposlena i jedno promatrano vrijeme da je ostvarivala minimalna primanja, pa da njen doprinos u ostvarivanju prihoda bračnih drugova nije onoliki koliki ga stvarno prikazuje, tako da je i iz financijskih sredstava koje je ostvarila prodajom stana u [adresa] kao vlastite imovine financirala parnični postupak koji je bio u tijeku s prvim suprugom u vezi podjele bračne stečevine i uzdržavanja maloljetnog djeteta, tako da tuženik opetovano kao neosnovane poriče tužbene navode da bi u nekretnine koje su predmet ovog postupka tužiteljica uložila tadašnjih 370.000,00 kuna jer da tužiteljica ničim nije dokazala na koji način je taj novac navodno potrošen niti dokazala visinu ulaganja.

19. Sve u ovome sumirano, tuženik prigovara osnovanosti tužbe tvrdeći da tužiteljici ne pripada pravo na navedene nekretnine, da ista nije niti stranka niti supotpisnik Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je i sama svjesna da nikada namjera ugovaratelja nije bila da im se pruža uzdržavanje niti je ista faktički kao možebitni davatelj uzdržavanja izvršavala bilo koju odredbu spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer niti tužiteljica tako i tuženik nisu nikada faktički izvršavali takvu obvezu jer to da nije bila niti volja niti namjera ugovornih strana.

20. Podneskom od 23. ožujka 2020. godine tužiteljica se referira po tužbi, poričući tuženikove navode, ističući da su činjenice suprotne na iznesene tvrdnje i navode tuženika, tužiteljica ističe kako je tuženik u zemljišniku upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je osnova za upis prava vlasništva tuženika. Tužiteljica tvrdi da ukoliko je tuženikov prednik i htio sklopiti besplatni pravni posao, kojim za činidbu ne bi tražio protučinidbu, tada bi i sklopio darovni ugovor na kojeg se tuženik poziva, tako da je volja prednika tuženika, kako bi to i proizlazilo iz predmetnih oporuka na koju se tuženik poziva, bila upravo tražena protučinidba jer da su prednici stranaka stvarno i željeli darovati predmetne nekretnine tuženiku, onda da bi takva oporuka bila osnova njihova stjecanja tako da ne bi ulazile u bračnu stečevinu, tako da bi ovdje bilo očigledno da su roditelji tuženika upravo i htjeli da im se pruži uzdržavanje kao činidba zbog čega su i pristupili sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju i tako na jasan način očitovali svoju volju da umjesto besplatnog raspolaganja u korist svoga sina sklope takav ugovor kojima će njihova činidba zahtijevati protučinidbu jer da nije niti životno niti logično da bi netko stavljao izvan snage oporuku i sklapao simulirani ugovor o doživotnom uzdržavanju bez stvarne namjere koja bi stvarno uključivala darovanje nekretnine, posebno što je riječ o strogo formalnom pravnom poslu i kod njegova ovjeravanja upoznavanja stranaka sa svim pravima i obvezama koje iz njega proizlaze sve u cilju propisane forme kako bi se spriječile moguće zloupotrebe tako i kako bi se zaštitile treće osobe, što da bi upravo ovdje bio slučaj, tako da se predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovdje nikako ne može tretirati kao simulirani pravni posao, a posebno ne da bi se moglo zaključiti da se radi o ugovoru koji udovoljava svim pretpostavkama darovanja, pozivajući se na učinke Ugovora o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. veljače 2017. godine kao još jednom dokazu da ovdje nikako ne bi bila riječ o simulaciji, posebno što je taj ugovor o raskidu ranijeg ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen nakon podnošenja ove tužbe, za što tužiteljica smatra da bi bio opravdan njen prijedlog radi donošenja predložene privremene mjere zabrane opterećenja i otuđenja tuženiku raspolaganja nekretninama kao predmetom ovom tužbom postavljenog tužbenog zahtjeva tako i zahtjeva iz prijedloga radi osiguranja takve nenovčane tražbine.

21. U pogledu činjenica koje tuženik u dopunjenom odgovoru na tužbu prezentira kao loše i narušene međusobne odnose tužiteljice i roditelja tuženika, tužiteljica se referira kako su takvi navodi posebno neosnovani jer da je tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljica bila u dobrim i korektnim odnosima s tuženikovim roditeljima tako i suprotno, a da su u svemu neosnovane tvrdnje tuženika kod isticanja nevođena brige o njegovim roditeljima, izbjegavanja i nesnošenja troškova smještaja oca tuženika u ustanovi socijalne skrbi i organiziranja pogreba, a posebno osporavanja ulaganja i njihove vrijednosti koje je tužiteljica ulagala u predmetne nekretnine.

22. Tužiteljica sumira da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 2008. godine, da je bio na snazi punih devet godina kao i u vrijeme kada je preminuo otac tuženika kao stranka iz toga ugovora, da je nakon njegove smrti izvršen upis prava vlasništva na tuženikovo ime kao ugovorne stranke za 1/2 dijela, tako da je i u svemu realiziran i proveden taj ugovor što je u svemu i bila namjera ugovornih stranaka.

23. U provedenom dokaznom postupku tijekom glavne rasprave sud je pročitao i izveo slijedeće dokaze, pregledani su kao isprave preslika Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenoga 20. svibnja 2008. godine (ovjerovljeni primjerak ovog ugovora ovjeren kod ranijeg Općinskog suda u Omišu, pod poslovnim brojem R2-58/08 od dana 26. svibnja 2008. godine- prileži u priloženome spisu predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2729/23, l.s. 30-32), Izjava sastavljena 25. svibnja 2013. godine, Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić od 4. srpnja 2016. godine za ZU 1159 k. o. [katastarska općina], Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić od 4. srpnja 2016. godine za ZU 1902 k. o. [katastarska općina], preslika putovnice RH broj [broj putovnice] izdana 19. listopada 2006. godine, Ugovor o obrazovanju kod Pučkog otvorenog učilišta zaključen u Splitu, klasa: 602-07/09-02-897, Ur. broj: 2181-185-09- 3 od 5. listopada 2009. godine, Ugovor o obrazovanju kod Pučkog otvorenog učilišta zaključen u Splitu, klasa: 602-07/09-02-1053, Ur. broj: 2181-185-09-3 od 3. listopada 2011. godine, Ispis transakcijskih bankovnih naloga Zagrebačke banke d.d. Zagreb po broju računa 2360000-1000000013 od 23. svibnja 2011. godine, 24. svibnja 2011. godine, 27. prosinca 2011. godine, 23. siječnja 2012. godine, 27. ožujka 2012. godine, potvrde o obavljenim transakcijama Zagrebačke banke d.d. (l.s. 68- poleđina- 69), Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/ 51401653-2320047327 Erste i Steiermarkische banke d.d. Zagreb od 29. srpnja 2003. godine, Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006-1031262160/85406010- 5320026557 Erste i Steiermarkische banke d.d. Zagreb od 29. srpnja 2003. godine, Opomena pred otkaz revolving kredita Erste i Steiermarkische banke d.d., Službe naplate jug, u Splitu od 11. kolovoza 2010. godine, Potvrda o stanju kredita broj 2320047327 Erste i Steiermarkische banke d.d. Zagreb, Savjetodavnog centra Split, Službe naplate, Split od 10. rujna 2010. godine, Potvrda o otplaćenom kreditu u cijelosti broj 2320047327 Erste i Steiermarkische banke d.d. Zagreb, Sektora građanstva u Splitu od 15. rujna 2010. godine, presuda Općinskog suda u Kaštel Lukšiću, poslovni broj P-149/04 od 10. listopada 2006. godine, nalozi za plaćanje kod OTP banke d.d., Poslovnica Split (l.s. 80- poleđina – l.s. 81), potvrde o obavljenim transakcijama Zagrebačke banke d.d. (l.s. 68- poleđina- l.s.69), potvrde o obavljenim transakcijama Zagrebačke banke d.d. od 18. veljače 2013. godine, od 21. siječnja 2013. godine, od 17. prosinca 2012. godine, od 19. studenoga 2012. godine, od 23. listopada 2012. godine, od 17. rujna 2012. godine, od 18. kolovoza 2012. godine, od 18. ožujka 2013. godine, od 19. svibnja 2013. godine, od 17. srpnja 2012. godine (l.s. 82 – l.s. 86), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen u Šibeniku 23. svibnja 2012. godine, ovjeren od javne bilježnice Mile Čipčić sa sjedištem u [adresa], broj OV-3774/12 od 29. svibnja 2012. godine, Ugovor o namjenskom kreditu Zagrebačke banke d.d. Zagreb, sklopljen 26. svibnja 2012. godine, solemniziran po javnoj bilježnici PL sa sjedištem u [adresa], broj OV-3768 od 29. svibnja 2012. godine, Potvrda o obavljenim transakcijama Zagrebačke banke d.d. Zagreb od 31. svibnja 2012. godine uz nalog za plaćanje i uplatnicu od 9. lipnja 2012. godine, potvrde o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačke banke d.d. Zagreb od 15. ožujka 2016. godine, od 13. studenoga 2015. godine, od 14. kolovoza 2015. godine, od 15. rujna 2014. godine, od 29. siječnja 2014. godine, Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 19. kolovoza 2013. godine, ovjeren po javnom bilježniku Aljoši Gojanoviću sa sjedištem u [adresa], broj OV-5408/13 od 30. kolovoza 2013. godine, Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 2. lipnja 2017. godine, ovjeren od javne bilježnice Mire Grbac sa sjedištem u [adresa], broj OV-3662/17 od 2. lipnja 2017. godine, Izvadak br. 2. Zagrebačke banke d.d. Zagreb od 10. listopada 2013. godine, Potvrda o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2009. godini Homo Novus d.o.o, sa sjedištem u [adresa] s podacima o isplati plaće, Potvrda o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2010. godini Homo Novus d.o.o, sa sjedištem u [adresa] s podacima o isplati plaće izdanih od Tiska d.o.o, Zagreb od 13. siječnja 2011. godine i izdanih od Mozaik knjige d.o.o Zagreb od 11. siječnja 2012. godine, od 25. siječnja 2013. godine, Izvadak o stanju i prometu po računu Homo Novus d.o.o Zagreb izdana od Raiffaisen banke d.d. Zagreb od 19. studenoga 2005. godine uz pregled salda analitičkog konta Homo Novus d.o.o Zagreb na dan 31. svibnja 2005. godine i bruto bilance od 12. travnja 2006. godine i od 31. prosinca 2005. godine, Oporuka oporučitelja Mate CL sastavljena u Splitu, 1. veljače 2007. godine (Oporuka oporučiteljice Mile CL od 1. veljače 2007. godine- prileži u priloženome spisu predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2729/23- l.s. 28), Ugovor o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen 23. veljače 2017. godine, ovjeren od strane Generalnog konzulata Republike Hrvatske, klasa: 037-02717-017344, Ur. broj: 521- DGU-07-17-1 od 27. ožujka 2017. godine i ovjerenom od javnog bilježnika Ante Šuška, sa sjedištem u [adresa], broj OV-1566/17 od 4. travnja 2017. godine, ovjereni prijevod s makedonskog jezika isprava- sve prevedeno po ovlaštenoj sudskoj tumačici za makedonski jezik Spomenki Demnievi iz Zagreba, i to Predugovor o kupoprodaji nekretnine Atlas-2002 od 10. travnja 2006. godine i Potvrda o primitku predujma, broj ovjere prijevoda OV-86/20 od 12. svibnja 2020. godine, putovnice Republike Makedonije broj A0069455 izdane 16. svibnja 2007. godine, broj ovjere prijevoda OV-89/20 od 12. svibnja 2020. godine, Izjava sastavljena u [adresa] 28. srpnja 2009. godine, Ugovor o zakupu stana Atlas-2002 sastavljen u [adresa], 15. studenoga 2004. godine, ovjeren po javnoj bilježnici Meri Vesova sa sjedištem u [adresa], broj ovjere UZP 5244/04 od 16. studenoga 2004. godine, i Ugovor o korištenju stana sklopljen u [adresa] 16. studenoga 2007. godine, sve broj ovjere prijevoda OV-92/20 od 12. svibnja 2020. godine, Javnobilježnički akt Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 15. rujna 2008. godine, sastavljen i potvrđen od javnog bilježnika Zlatka Nikolovskog sa sjedištem u [adresa], broj ODU-1047/08 od 15. rujna 2008. godine, broj ovjere prijevoda OV-90/20 od 12. svibnja 2020. godine, Ugovor o kupoprodaji stana sastavljenog u Skopju 11- travnja 2006. godine s Potvrdom o solemnizaciji javnoog bilježnika JL sa sjedištem u [adresa], broj ODU -45/06 od 26. lipnja 2006. godine i Punomoć sastavljena u Skopju 21. kipnja 2004. godine, ovjerena kod javne bilježnice Snežane Vidovske sa sjedištem u [adresa], broj UZP-br. 3788/04 od 21. lipnja 2004. godine, broj ovjere prijevoda OV- 88/20 od 12. svibnja 2020. godine, Štedna knjižica NLB Tutunske banke AD Skopje, broj 0042470, broj ovjere prijevoda OV-94/20 od 12. svibnja 2020. godine, Štedna knjižica Tutunske banke AD Skopje broj [broj štedne knjižice], broj ovjere PV-93720 od 12. svibnja 2020. godine, uz ovjereni prijevod s engleskog jezika sudske tumačice za engleski jezik Paule Jakus iz Splita- Prikazani pojedinačni prijenos novčanih sredstava NLB Tutunske banke AD Skopje od 25. veljače 2009. godine, broj ovjere prijevoda, OV-178/20 od 6. svibnja 2020. godine, ovjereni prijevod s makedonskog jezika isprava- prevedeno po ovlaštenoj sudskoj tumačici za makedonski jezik Spomenki Demnievi iz Zagreba- Bankovni nalog za izvršenje doznake u inozemstvu od 17. ožujka 2009. godine, broj ovjere prijevoda OV-96/20 od 12. svibnja 2020. godine uz ovjereni prijevod s engleskog jezika sudske tumačice za engleski jezik Paule Jakus iz Splita- Prikazani pojedinačni prijenos novčanih sredstava NLB Tutunske banke AD Skopje od 2. listopada 2013. godine, broj ovjere prijevoda, OV- 179/20 od 6. svibnja 2020. godine, ovjereni prijevod s makedonskog jezika isprava- prevedeno po ovlaštenoj sudskoj tumačici za makedonski jezik Spomenki Demnievi iz Zagreba, Javnobilježničkog akta javne bilježnice Silvane Šandulovske sa sjedištem u [adresa], broj ODU 235/12 od 19. travnja 2012. godine, Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljenog u [adresa] 19. travnja 2012. godine, Vlasnički list broj 301 Odjela za katastar nekretnina Skopje od 5. travnja 2012. godine, Uplatnica NLB Tutinske banke od 19. travnja 2012. godine i Izjava sastavljena u [adresa] 5. travnja 2012. godine, sve broj ovjere prijevoda OV-91/20 od 12. svibnja 2020. godine uz ovjereni prijevod s engleskog jezika sudske tumačice za engleski jezik Paule Jakus iz Splita- Prikazani pojedinačni prijenos novčanih sredstava NLB Tutunske banke AD Skopje od 16. siječnja 2009. godine, broj ovjere prijevoda OV-177/20 od 6. svibnja 2020. godine, ovjereni prijevod s makedonskog jezika isprava- prevedeno po ovlaštenoj sudskoj tumačici za makedonski jezik Spomenki Demnievi iz Zagreba, Potvrde o kupovini/prodaji efektivnih stranih sredstava plaćanja NLB Tutunske banke AD Skopje od 27. studenoga 2006. godine, od 30. studenoga 2006. godine, od 30. siječnja 2007. godine, od 28. veljače 2007. godine, od 4. travnja 2007. godine, od 31. srpnja 2007. godine i od 1. veljače 2008. godine, broj ovjere prijevoda OV- 97/20 od 12. svibnja 2020. godine uz ovjereni prijevod s engleskog jezika sudske tumačice za engleski jezik Paule Jakus iz Splita- Prikazani pojedinačni prijenos novčanih sredstava NLB Tutunske banke AD Skopje od 24. listopada 2008. godine i od 16. siječnja 2009. godine, broj ovjere prijevoda OV-175/20 i OV-176/20 od 6. svibnja 2020. godine, te ovjereni prijevod s makedonskog jezika isprava- prevedeno po ovlaštenoj sudskoj tumačici za makedonski jezik Spomenki Demnievi iz Zagreba Predugovor o kupoprodaji stana sastavljenog u [adresa] 26. ožujka 2004. godine, ovjerenog po javnoj bilježnici Snežani Vidovska sa sjedištem u [adresa], broj UZP- 1896/04 od 26. ožujka 2004. godine, Aneks ugovora sklopljenog 26. ožujka 2004. godine, Aneks Predugovora sklopljenog u [adresa] 4. svibnja 2004. godine, ovjerenog od javne bilježnice Snežane Vidovske sa sjedištem u [adresa], broj UZP-2636/04 od 4. svibnja 2004. godine, Potvrda o primitku uloga, ovjerenoga od javne bilježnice Snežane Vidovske sa sjedištem u [adresa], broj UZP-3392/04 od 4. lipnja 2004. godine, Aneks predugovora sklopljenoga 19. lipnja 2004. godine, ovjeren po javnoj bilježnici Snežani Vidovska, broj UZP-3787 od 21. lipnja 2004. godine i Predugovor o kupoprodaji stana sklopljen u [adresa] 21. lipnja 2004. godine, ovjeren od javne bilježnice Snežane Vidovska sa sjedištem u [adresa], broj UZP-3786/04 od 21. lipnja 2004. godine, broj ovjere prijevoda OV-87/20 od 12. svibnja 2020. godine, izveden je očevid lica mjesta na ročištu održanome 20. srpnja 2020. godine uz sudjelovanje u ovom postupku imenovanih sudskih vještaka te je na istom izveden dokaz saslušanjem svjedokinje GL, pregledani su rješenje Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, Odsjeka za osobna stanja građana, klasa: UP/I-222-02/20-01/00059, Ur. broj: 2181/1-12-02/578-20-04 od 8. srpnja 2020. godine uz osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] izdane od PU Splitsko dalmatinske od 24. srpnja 2020. godine, vještački nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića iz ovlaštene tvrtke za geodetsko vještačenje Terestrika d.o.o. Split od 23. rujna 2020. godine, vještački nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Srećka Zurića iz Splita zaprimljeno kod suda 16. listopada 2020. godine i dopuna vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Srećka Zurića iz Splita, zaprimljeno kod suda 22. listopada 2021. godine, izveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Srećka Zurića iz Splita uz pregledani korigirani troškovnik izveden nakon naknadnog uviđaja na licu mjesta sudskog vještaka i ovlaštenog procjenitelja Srećka Zurića iz Splita od 1. rujna 2023. godine kao i naknadno korigirani troškovnik iz vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i ovlaštenog procjenitelja za nekretnine Srećka Zurića iz Splita od 15. studenoga 2023. godine , te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka OL, ŠL, FL, ŽL, EL, AL, daljnje je izveden dokaz saslušanja svjedoka ČL, ML, NL, ponovljeno je dopunski saslušana svjedokinja KL, te su saslušani svjedoci ĐL i HL i izveden je dokaz saslušanja tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka.

24. Kao nove dokaze sud je pregledao od tuženika priložene izvatke iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić od 14. travnja 2024. godine za ZU 1159 i ZU 2921, sve k. o. [katastarska općina], presudu i presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2729/23 od 26. veljače 2024. godine, kao i što je pregledan naknadno pribavljeni spis predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2729/23 (pribavljeni spis premeta prileži u spisu), a tuženik je ove dokaze bio ovlašten priložiti i iste u dokazne svrhe predložiti, što je sud i prihvatio iz razloga što su ovi dokazi nastali ovdje unutar stadija glavne rasprave i riječ je o odlučnim dokazima vezanim za ovaj predmet spora.

25. Sud nije razmatrao niti dokazno ocjenjivao priložene isprave koje je tužiteljica uz dopunu tužbe dostavila podneskom predanim na prvom pripremnom ročištu za prethodni postupak održanome 29. studenoga 2019. godine (priložene isprave koje s u spisu predmeta zavedene redoslijedom prema popisu spisa predmeta i to od l. s. 29 do l. s. 42, od l.s. 46 do 63, od l.s. 78 do 80 i od l. s. 103 do l.s. 109), koje su sve sastavljene na stranom (makedonskom i engleskom) jeziku, koje je djelomično privatno prevela tužiteljica, a zbog prigovora tuženika na istom ročištu da je potrebno te isprave, ukoliko će služiti kao dokaz, dostaviti u ovjerenom prijevodu kako bi se između stranaka otklonila bilo kakva sumnja u vjerodostojnost njihova sadržaja, sud je tužiteljici naložio dostavu tih isprava u ovjerovljenom prijevodu po ovlaštenom sudskom tumaču, koje je takve isprave sastavljene na stranom jeziku, a naknadno po nalogu suda dostavljene od tužiteljice u ovjerenom prijevodu ovlaštenog sudskog tumača za strani jezik ovdje sud u dokazne svrhe razmatrao i ocjenjivao.

26. Daljnje dokaze sud nije izvodio jer stranke nisu predlagale da se provode daljnji dokazi, te je time odlučeno ne izvoditi daljnje dokaze uslijed okolnosti da su izvedeni svi prethodno gornje naznačeni kao odlučni predloženi dokazi i uslijed okolnosti da stranke nisu ustrajale u daljnjim dokaznim prijedlozima. Time sud na zahtjev stranke nije izvodio na pripremnom ročištu predloženi, a u ovom postupku glavne rasprave za izvođenje određeni dokaz pribavljanja službenih poreznih i ostalih podataka o prihodima stranaka i potrebi daljnjeg pribavljanja određenih isprava iz odgovarajućih službenih evidencija i sudskih predmeta radi usporedbe sa ovdje priloženim i provedenim dokazima, kako je to u prethodnom postupku bilo predlagano, koje sada izvođenje takvih dokaza nisu zahtijevale stranke u dokaznom postupku, a niti se takvi dokazi, uzimajući u obzir sve u ovom postupku pregledane i izvedene dokaze, više činili relevantni za izvođenje time da je već ranije tijekom ovoga parničnoga postupka povučen od strane tuženika dokazni prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem ranije predložene svjedokinje VL, zbog čega je odlučeno ne izvoditi taj dokaz. .

27. Stoga je sud uzimajući u obzir rezultate ovako provedenog dokaznog postupka provedenog na glavnoj raspravi, razmatrajući svaki provedeni dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.

28. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

29. Kao što je već gornje bilo navedeno kao predmet ove tužbe, vezano za što je postavljen tužbeni zahtjev, utvrđenje je postojanja bračne stečevine tužiteljice za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 1159 k. o. [katastarska općina], naravi obiteljske kuće koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2 te njoj pripadajućeg dvorišta površine 285 m2 i nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 1902 k. o. [katastarska općina].

30. Tužiteljica iz ove pravne osnove zahtjeva utvrđenje pripadajućeg dijela od 1/2 suvlasništva tih nekretnina, tvrdeći kako je to njen idealni udio koji proizlazi po osnovi bračne stečevine, tako da zahtjeva u zemljišnoj knjizi upis toga zatraženoga prava i brisanje u tom udjelu imena tuženika iz zemljišne knjige, a prema pravilima o razvrgnuću suvlasništva i prema tuženiku kao suvlasniku, diobu suvlasničke zajednice nekretnina na način da strankama u vlasništvo pripada svakome po 1/2 dijela cjeline ukoliko bi se ukazalo da geometrijska dioba nije moguća zahtjeva se provedba civilne diobe, na način što će se nekretnine prodati u dražbenom postupku te izvršiti dioba novca svakoj od stranaka sukladno njihovom odgovarajućem suvlasničkom udjelu od po 1/2 cjeline.

31. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev koji proizlazi iz u tužbi istaknute pravne osnove, riječ je o utvrđenju vlasništva (zatraženog suvlasničkog dijela od 1/2 cjeline nekretnine), po posebnom propisu koji regulira imovinske odnose bračnih drugova.

32. Temelj stjecanja zahtijevanog prava jeste uknjižba prava vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi na nekretninama koje su predmet spora, koju je ovaj kao bračni drug tužiteljice ishodio temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između tuženika kao davatelja uzdržavanja i njegovih roditelja CL i GL, kao primatelja uzdržavanja od 20. svibnja 2008. godine, ovjerenoga kod tadašnjeg Općinskog suda u Omišu, pod poslovnim brojem R2-58/08 od 26. svibnja 2008. godine kao dana ovjere - dalje Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

33. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili brak 26. travnja 2007. godine te da je brak stranaka prestao razvodom 3. lipnja 2016. godine i nije niti sporno da su stranke jedno vrijeme, bez obzira na različito naznačeno vremensko razdoblje, živjele prije zaključenja braka u izvanbračnoj vezi, time da su stranke prije zaključenja ovoga braka imale razveden brak i vlastitu djecu, tako da stranke u njihovoj vezi niti u braku nemaju zajedničku djecu.

34. Kako je riječ o stjecanju prava vlasništva na nekretnini kao predmetu tužbe, razvidno jeste da takvo stjecanje prava tuženika na nekretnini proizlazi iz naznačenoga Ugovora o doživotnom uzdržavanju kao osnovi stjecanja i temeljem uknjižbe toga prava u zemljišnoj knjizi kao načina stjecanja i to s obzirom na ispunjene učinke iz tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju uslijed nastupa činjenice smrti jednog od primatelja uzdržavanja kao stranke iz tog ugovora, upravo oca tuženika CL, koji je u međuvremenu preminuo, a po osnovi kojeg Ugovora je tuženik i postigao zatraženu uknjižbu prava vlasništva na pripadajućim nekretninama kao predmetu toga Ugovora.

35. Iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić za ZU 1159 i ZU 1902 sve k. o. [katastarska općina], obje kao povijesnih uknjižbenih prikaza, razvidno je da je za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], kuća 93 m2 i dvor 285 m2, izvršeno brisanje prava vlasništva CL za njegov upisani suvlasnički udio od 1/2 dijela i u sada istom tom suvlasničkom udjelu izvršenom upisu na ime tuženika, dok je za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], vinograd 871 m2, izvršeno brisanje upisanog suvlasništva od 72/871 i sada u istom suvlasničkom udjelu izvršenom upisu na ime tuženika.

36. U istim zemljišnoknjižnim izvadcima za naznačene nekretnine proizlazi pod brojem Z-235/10 od 11. veljače 2010. godine upis zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. svibnja 2008. godine, ovjerenom po Općinskom sudu u Omišu dana 26. svibnja 2008. godine, pod poslovnim brojem R2-58/08, na način da temeljem toga ugovora nekretnine i to kako zemljišnoknjižnog vlasnika CL u udjelu od 1/2 idealnog dijela tako i zemljišnoknjižne vlasnice SL u udjelu od 1/2 idealnog dijela, trebaju po smrti tih upisanih vlasnika postati vlasništvo ovdje tuženika u svim tim idealnim suvlasničkim udjelima za koje je tu upisana zabilježba.

37. Iz ovih upisa u zemljišnoj knjizi proizlazi da je temelj upisa prava tuženika na predmetnim nekretninama upravo označeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

38. Prema ovome nesumnjivo jeste da je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u vrijeme kada je tužba u ovoj stvari bila podnesena, tuženik kao bivši bračni drug tužiteljice, stekao imovinska prava (prava na nekretninama) temeljem u zemljišnoj knjizi provedenoga toga pravnog posla, ali ona prava koja se odnose za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u ZU 1159 k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela, a za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u ZU 1902 k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom udjelu od 72/871 dijela, tako da tužiteljica ovim očito neosnovano zahtjeva utvrđenja prava svojeg vlasništva za predmetne nekretnine u traženom suvlasničkom omjeru od 1/2 dijela cjeline, jer bi se moglo raditi i u ovom postupku utvrđivati samo osnovanost njenog postavljenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva i u njemu odgovarajućeg suvlasničkog udjela cjeline samo u odnosu na pripadajući suvlasnički udio na predmetnim nekretninama stranke iz ovog postupka i to tuženika tako za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na 1/2 idealnog dijela, a za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na 72/871 idealnog dijela i tek u odnosu na ove upisane suvlasničke uvjete bi imala pravnu osnovu zahtijevati tužbenim zahtjevom zatraženo brisanje s određenog suvlasničkog udjela na kojem je tuženik upisan budući je na tim nekretninama i dalje ostao upis prava vlasništva druge ugovorne strane kao primateljice uzdržavanja GL ( za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za udio od 1/2 dijela, a za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za udio od 71/871, dok je za tu nekretninu u odnosu na preostale upisane suvlasničke udjele ostao upis od po 364/871 na imena trećih osoba ŽL i ML), a za koje se ovdje ovako postavljeni tužbeni zahtjev niti ne odnosi.

39. Kao prvo, tužba je podnesena protiv tuženika radi utvrđenja prava tužiteljice koje ova zahtjeva u odgovarajućem suvlasničkom udjelu (od 1/2 idealnog dijela od cjeline) s osnova bračne stečevine i riječ je o stjecanju koje je tuženik kao bračni drug tužiteljice stekao po pravnom poslu i nije riječ o nekretninama koje su stranke zajedno, bilo u braku ili u partnerskoj vezi koja bi imala sve elemente izvanbračne zajednice, kupile ili na njima stekle takvo pravo građenjem. Tako da koliko bi prava pripadalo jednom bračnom drugu koji bi na takav način (pravnim poslom) stekao određeno pravo tako se može samo raspravljati unutar opsega toga prava o pravu drugog bračnog druga koji zahtijeva prava za koje smatra da ga pripadaju po osnovi bračne stečevine i ne može se odnositi prema pravima trećih koje nisu stranke postupka.

40. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 20. svibnja 2008. godine (a riječ je upravo o onom ugovoru koji je zabilježen u zemljišnoj knjizi i iz kojeg se izvodi upisano pravo tuženika na nekretninama koje su predmet spora- cjelovito priloženoga u ovjeri nadležnog suda u spisu predmeta ovoga suda poslovni broj P-2729/23), razvidno je da su ugovaratelji toga ugovora suglasno utvrdili da su roditelji tuženika CL i KL, kao primatelji uzdržavanja, suvlasnici svaki za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi kuće koja se sastoji od prizemlja i dva kata, površine 93 m2 te dvora površine 285 m2 sve k. o. [katastarska općina], kao i čest. zem. [katastarska čestica], koje su isti suvlasnici za 72/871 odnosno 71/871 dijela, sve k. o. [katastarska općina], a što je sve navedeno i ograđeno betonskim zidovima i predstavlja jedinstvenu cjelinu površine 521 m2.

41. Istim ugovorom primatelji uzdržavanja jamčili su tuženiku kao davatelju uzdržavanja da su tako opisane nekretnine njihovo vlasništvo i da iste nisu opterećene nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Dalje, tim Ugovorom primatelji uzdržavanja ovlašćuju davatelja uzdržavanja da temeljem toga ugovora poslije smrti primatelja uzdržavanja zatraži i postigne u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] upis prava vlasništva, u dijelu za koji su isti suvlasnici sa svim pripadnostima i služnostima navedenih nekretnina uz istodobno brisanje takvoga prava s imena primatelja uzdržavanja te da ovaj stekne vlasništvo svih pokretnina u kući. Stranke su tim Ugovorom bile suglasne da je davatelj uzdržavanja u posjedu predmetnih nekretnina

42. Stranka iz toga ugovora, primateljica uzdržavanja KL, ovdje i saslušana u svojstvu svjedokinje, živa je osoba, tako da prava tužiteljice koja bi se odnosila prema tuženiku ne mogu nikako utjecati na prava primateljice uzdržavanja GL u pogledu suvlasničkog udjela na predmetnim nekretninama čiji ih je vlasnica odnosno suvlasnica jer takav Ugovor nije realiziran odnosno nije proizveo pravne učinke vezane za pripadajuća prava ove ugovorne strane kao primateljice uzdržavanja.

43. Odredbom čl. 579 st.1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08- nastavno ZOO-a , koji se Zakon primjenjuje s obzirom na one učinke koji proizlaze iz vremena kada je isti pravni posao i zaključen), propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

44. Iz toga razloga kako nije ispunjen uvjet da ovaj Ugovor o doživotnom uzdržavanju ostvari pravni učinak, odnosno da se stvari i prava prenesu s imena primateljice uzdržavanja na ime davatelja uzdržavanja, ovdje tuženika, time tužiteljica ne može osnovano zahtijevati da joj pripada zatraženo stvarno pravo ma tim suvlasničkim udjelima nekretnine koje su preostale u vlasništvu primateljice uzdržavanja jer ih tuženik kao njen bivši bračni drug nije niti stekao, suviše toga izvjesno je da takva prava niti pro futuro tuženik neće steći iz razloga što su iste ugovorne strane 23. veljače 2017. godine zaključile Ugovor o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojim je, u odnosu na ovdje nekretnine i njima pripadajuća prava imenovane primateljice uzdržavanja, sporazumno raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod Općinskog suda u Omišu pod brojem R2-58/08 od 26. svibnja 2008. godine.

45. Kao razlog zbog čega su te ugovorne stranke sporazumno raskinule raniji Ugovor o doživotnom uzdržavanju naveden je u toč. III Ugovora o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojim je suglasno utvrđeno da davatelj uzdržavanja do sada nije uopće svoju obvezu izvršavao, niti da je izvršava, tako da tužiteljici (koja nije stranka iz toga Ugovora), samo preostaje, ukoliko smatra da joj pripadaju određena prava iz dosadašnje realizacije Ugovora o doživotnom uzdržavanju prema primateljici uzdržavanja, postaviti zahtjev po općim pravilima obveznog prava.

46. U konkretnom slučaju i u konkretnim okolnostima tužiteljica bi eventualno imala interes postavljati prema majci tuženika kao stranci iz toga raskinutoga ugovora zahtjev za isplatu naknade za eventualno od strane tužiteljice prema toj imenovanoj primateljici uzdržavanja dano uzdržavanje jer je evidentno da takav zahtjev tuženik nije tamo kod raskida predmetnoga Ugovora postavio niti je izvjesno da će ga postaviti, ali što ovdje nije niti predmet raspravljanja po ovoj tužbi postavljenom tužbenom zahtjevu tako da se sud dalje nema što posebno referirati.

47. Isto tako ukazuje se strankama, da bilo kakvim zahvatima i ulaganjima u i na nekretninu koja je u tuđem vlasništvu, ne može doći do stjecanja stvarnih prava ukoliko se ne ispune slijedeći kriteriji, odnosno da su ulaganja bila takve prirode da s obzirom na izvedene zahvate u i/ili na nekretninu nastaje nova stvar koja može biti sposobna za stjecanje stvarnog prava i ako su vlasnici nekretnine pristali na to odnosno takvo što odobrili, jer na drukčiji način dogradnjom, nadogradnjom, podgradnjom ili adaptacijom se ne može steći stvarno prava na nekretnini koja je u tuđem vlasništvu i to sve s osnova temeljnog stvarno pravnog načela superficies solo cedit i općeg obvezno pravnog načela pravila zaštite savjesnosti i poštenja.

48. Pregledom nekretnina koje su predmet ovoga spora izvedenim na ročištu za glavnu raspravu održanom na licu mjesta 20. srpnja 2020. godine, uz sudjelovanje sudskih vještaka mjernika i sudskog vještaka građevinske struke i ovlaštenog procjenitelja, nalazi se da je riječ o nekretninama položenim u k. o. [katastarska općina], koje je sudski vještak mjernik Ivan Barbalić iz ovlaštene tvrtke za geodeziju Terestrika d.o.o, Split, identificirao na licu mjesta i prikazao u vještačkom nalazu i mišljenju od 23. rujna 2020.godine, za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] likom A,B,C,D, šrafiranu plavom bojom u površini od 143 m2 i za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], likom B,E,F,G,H, šrafiranu crvenom bojom, a utvrđeno je da je riječ o jedinstvenom posjedu sa svih strana omeđenog betonskim zidovima i željeznom ogradom time da je na nekretnini koja je identificirana po sudskom vještaku mjerniku oznake čest. zem. [katastarska čestica] položena obiteljska kuća tlocrtne površine 93 m2, koja se sastoji od podruma, prizemlja te dva kata, dok nekretnina identificirana po sudskom vještaku mjerniku oznake čest. zem. [katastarska čestica], predstavlja u naravi parkiralište i dio dvorišta, gdje je na licu mjesta upravo tužiteljica pred sudskim vještakom građevinske struke i ovlaštenim procjeniteljem Srećkom Zurićem iz Splita ukazala na sva ona ulaganja i radove koje bi tužiteljica i tuženik u braku ulagali i izvodili na predmetnim nekretninama, a što su i kao stranke iz ovoga postupka o istom u svojim iskazima izjašnjavale.

49. Iz prvog iskaza ovdje saslušane svjedokinje GL, saznaje se da je ista sa sada pok suprugom CL 1976. godine izgradila kuću i istu potpuno uredila i do 1983. godine opremila namještajem, te da je predmetna obiteljska kuća izgrađena na zemljištu koje je njihova bračna stečevina jer je isto zemljište stečeno kupnjom tih bračnih drugova, s tim da je prema prvoj obavljenoj geodetskoj izmjeri prilikom kupnje zemljišta njihov geodet izračunao površinu od 500 m2, tako da je naknadno za potrebne ovoga zemljišta kupljen dio zemljišta od susjeda ŽL u površini od 21 m2 i s ponovnom geodetskom izmjerom je zemljište na kojem se nalazi obiteljska kuća sada izmjereno u postojećoj površini.

50. Iz ovdje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. svibnja 2008. godine, tamo ugovorne stranke tuženik kao davatelj uzdržavanja i njegovi roditelji kao primatelji uzdržavanja, suglasno su izjavile da primateljima uzdržavanja davatelj uzdržavanja financijski pomaže od 2004. godine i da je uložio novčana sredstva u nekretnine koje su ovdje predmet tužbe, na način da je renovirao kuću u cijelosti i to promijenio fasadu, stavio izolaciju ispod fasade, promijenio krov, zatvore na kući, instalacije vode, struje, izmijenio pločice, obojio zidove, stavio mramor na unutarnje i vanjske stepenice, opremio sva kupatila i kuću novim namještajem, betonirao dvor i napravio parking mjesta te kupio 21 m2 okućnice od ŽL i na taj način uložio u navedene nekretnine u iznosu od tadašnjih 370.000,00 kuna.

51. Upravo na tu okolnost, uz sve ove druge okolnosti, koje se odnose na ulaganja u nekretninu koja je predmet spora, ukazuje u tužbi i tijekom postupka tako i u svom stranačkom iskazu i tužiteljica, čiji iskaz je u tom dijelu kod iskaza o ulaganjima u objekt u svemu sud prihvatio kao uvjerljiv izvan svake razumne sumnje.

52. Naime, iskaz tužiteljice je kompatibilan sa samim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je zaključio tuženik kao tadašnji bračni drug tužiteljice u ono vrijeme kada su bračni odnosi stranaka bili skladni kao i odnosi s roditeljima tuženika, pa nije uvjerljiva tvrdnja suprotne strane da takva ulaganja nisu bila izvršena od strane parničnih stranaka kao tadašnjih bračnih drugova.

53. Tuženik u svom iskazu tvrdi kako je predmetna obiteljska kuća starije gradnje (što nije sporno) tako da su bila potrebna ulaganja s tim da je njegov otac započeo s ulaganjima u taj objekt tijekom 2007. godine čemu se i tuženik priključio, time potvrđujući u onom dijelu iskaz tužiteljica u kojem je navodila o kojim je ulaganjima bilo riječ na objektu i zemljištu, s tim da je tuženik procijenio takva ulaganja od oko 20.000,00 EUR-a tvrdeći da je barem za 1/3 dijela tih ulaganja snosio i njegov otac kao vlasnik nekretnine i to posebno za krovište objekta kojeg da je ovaj financirao iz sredstava podignutog kredita, dok je svjedokinja KL u svjedočkom iskazu tvrdila kako je njen sada pok suprug izvodio i nalagao radove time da je mu je tuženik pomagao i istom u određenom dijelu pridonosio.

54. Iz iskaza kako tuženika tako i svjedokinje GL, koja je odlučan svjedok jer je majka tuženika kojoj su osobno poznati svi osobni odnosi stranaka barem u onom vremenu kada su stranke stanovale i boravile u toj obiteljskoj kući i koja od izgradnje predmetnog objekta sa suprugom stanuje neprekidno u tom objektu tako da su joj osobno poznate i promjene na objektu, proizlazi kako isti niti ne spore u onom dijelu odlučnih okolnosti koji su sve to građevinski zahvati na i u nekretnini izvedeni i na koji način je objekt uređen i opremljen jer je nesporno riječ o objektu starije gradnje i starijeg uređenja gdje se ukazala potreba za renoviranje i izmjenu namještaja u prostoru koji su stranke bile namijenile za svoje stanovanje, međutim spore se tuženikova pa taklo i tužiteljičina ulaganja i doprinos u renoviranju i obnovi predmetne nekretnine.

55. Sud ne prihvaća kao uvjerljive iskaze tuženika tako i svjedokinje GL kojima osporavaju tuženikova puna tako opisana ulaganja u taj objekt, posebno da bi pok. CL vršio njihovo financiranje jer je logično, a kako to i proizlazi iz iskaza stranaka usporedbom sa pregledanima oporukama prednika tuženika CL i majke tuženika GL, ovdje svjedokinje, (ove oporuke priložene u pregledanom spisu predmeta ovog suda poslovni broj P-2729/23), sastavljenih u Splitu 1. veljače 2007. godine, da su stranke u tom vremenu imale volju i želju boraviti u objektu vlasništva roditelja tuženika, posebno jer su tada odnosi između stranaka i roditelja tuženika bili skladni, tako da su stranke vlastitom voljom odlučile izvršiti predmetna opisana ulaganja u objekt i na zemljištu svojim financiranjem jer su obje stranke bile zaposlene i imale su vlastite izvore prihoda, tako i sama tužiteljica, jer iz priložene dokumentacije koju je u dokazne svrhe ista priložila, a što se odnosi na ovjerene prijevode isprava s makedonskog jezika i ostale isprave koje su priložene tome, određena novčana sredstva je koristila iz vlastite imovine, tako i prodajom stana u [adresa] i određenim novčanim darovanjima roditelja, što je mogla koristiti za potrebe obitelji.

56. Time nije uvjerljiv niti odlučan prigovor tuženika kada ovaj navodi da je ta sredstva tužiteljica koristila za svoje potrebe, posebno za potrebe uzdržavanja vlastitog djeteta tako i parničnog postupka vezano za razrješenje imovinsko pravnih poslova koje je tužiteljica vodila protiv prethodnog bračnog druga jer je iz navoda stranaka tako i priloženih ovdje isprava, razvidno da je i tuženik imao određenih obveza iz ranijih obiteljskih odnosa tako i obvezu doprinosa uzdržavanja, tako da su supružnici, koji su neko vrijeme i prije sklapanja braka živjeli u izvanbračnoj zajednici, sami odlučili gdje će i u koju svrhu izvršiti ulaganja odnosno koristiti kako svoja tako i zajednička financijska sredstva ostvarena radom ili koja proizlaze iz rada.

57. Iz ovdje pribavljenoga nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Srećka Zurića iz Splita zaprimljenog kod suda 16. listopada 2020. godine i njegove dopune zaprimljene 22. listopada 2021. godine, kao i provedenog iskaza saslušanjem toga stalnog sudskog vještaka, prema konačno korigiranom troškovniku izvedenom nakon naknadnog uviđaja toga vještaka na licu mjesta od 1. rujna 2023. godine kao i naknadno korigiranom troškovniku iz vještačkog nalaza i mišljenja ovog sudskog vještaka za graditeljstvo i ovlaštenog procjenitelja za nekretnine od 15. studenoga 2023. godine, proizlazi u bitnom da su se stranke suglasile o kojim je izvedenim radovima riječ tako i o vrijednosti zemljišta, koje predstavlja dio dvorišta- vrta u površini od 21 m2, po čemu je procijenjena vrijednost kako kupljenog zemljišta tako i izvedenih građevinskih radova, što po konačnoj procjeni iz troškovnika nalaza i mišljenja ovoga sudskog vještaka predstavlja visina vrijednosti ukupno specificirano navedenih izvedenih radova od tadašnjih 185.301,68 kuna ili sada konverzijom pretvorene važeće valute od 24.593,76 EUR-a, odnosno procijenjena je vrijednosti prema omjeru površine nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 1902 k. o. [katastarska općina], u odnosu na 21 m2, što je u toj površini zemljište kupljeno financijskim sredstvima bračnih drugova po procijenjenoj vrijednosti od 2.000,00 EURa za po 1m2,što iznosi omjer od 14,79% u odnosu na omjer cjelokupne površine zemljišta od 142 m2.

58. Ipak, ovako utvrđena i specificirana ulaganja bračnih drugova u i za nekretninu koje je predmet ovoga postupka ne predstavljaju niti mogu predstavljati izvršenje obveza iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, budući sukladno odredbi čl. 579. st.1. ZOO-a, jeste propisano da je obvezni sadržaj toga ugovora osiguranje životnih i egzistencijalnih te socijalnih uvjeta primatelja uzdržavanja, briga o zdravlju, liječenju, odgovarajućem smještaju primatelja uzdržavanja, u što ne ulazi ulaganje u imovinu uzdržavane osobe, niti su to stranke iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju posebno odredile kao obvezu davatelja uzdržavanja. Ovim ugovorom o doživotnom uzdržavanju jeste deklarirano da primateljima uzdržavanja tuženik kao davatelj uzdržavanja financijski pomaže od 2004. godine, što bi bio jedan od razloga uzdržavanja i traženoga sadržaja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali sama deklaracija da je tim financijskim sredstvima uložio u renoviranje i uređenje objekta kao i kupnju dijela zemljišta nije valjan razlog za izvršenje tražene obveze uzdržavanja, već može biti, a što je i bila, samo ona motivirajuća okolnost da se za ubuduće takav Ugovor o doživotnom uzdržavanju i zaključi što je i učinjeno sklapanjem toga ugovora 20. svibnja 2008. godine.

59. Upravo u tom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, kao dvostrano obveznom pravnom poslu za slučaj smrti, koji u esenciji traži za činidbu jedne ugovorne strane protučinidbu druge ugovorne strane, kako bi bio valjan i realiziran, ugovorne stranke su odredile izvršenje obveze uzdržavanja tako da je u čl. III. toga ugovora određeno da davatelj uzdržavanja treba primateljima osiguranja osigurati u slučaju bolesti liječenje, snositi sve troškove liječnika i lijekova, uključivo i bolničke troškove, skrbiti se da primateljima uzdržavanja u starosti ništa ne uzmanjka, a sve primjereno njihovim potrebama do kraja njihova života, a za slučaj smrti sahraniti ih i snositi sve pogrebne troškove, tako da ta obveza davatelja uzdržavanja prema primateljima uzdržavanja nastupa od trenutka zaključenja toga pravnog posla i učinci istog proizlaze za ubuduće, tako da bi sva ona naznačena ulaganja za koje tužiteljica tvrdi da ih je ulagala u i za nekretninu tuženika kao i njegovih roditelja, trebala i jedino mogla razmatrati kroz obveznopravni institut ulaganja u stvar u tuđem vlasništvu, za što je kao takvo propisana druga pravna osnova, a nije riječ o osnovi stjecanja kakvog prava iz bračne stečevine jer je tužiteljica kao bračni drug tuženika kao ugovornika obveze doživotnog uzdržavanja ulagala u nekretninu roditelja tuženika ranije nego je taj ugovor zaključen, pa tako po ovim ulaganjima ne ostvaruje pravo na isticanje stvarno pravnog zahtjeva stjecanja suvlasničkog udjela kakav je ovdje istaknut, već bi imala pravo isticanja zahtjeva za isplatu, kakav ovdje tužiteljica nije postavila.

60. Ujedno u odnosu na ovdje postavljeni stvarno pravni zahtjev tužiteljice da bi po osnovi bračne stečevine bila suvlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u određenom suvlasničkom udjelu, za što je ovdje nesumnjivo utvrđeno da je dio te nekretnine naknadno u površini od 21 m2 od ukupno pripadajućih 142 m2 kupljen od treće osobe sredstvima bračnih drugova, iz iskaza kako tužiteljice tako i tuženika kao i ovdje za to meritorne svjedokinje GL, kao i tumačenjem ugovorne odredbe iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su zaključili tuženik i njegovi roditelji, sud izvodi zaključak da je i kod ovoga upravo riječ o ulaganju bračnih drugova u imovinu trećih osoba.

61. Naime svrha kupnje takvog dijela nekretnine jeste bila pripajanje s nekretninom u vlasništvu konkretno roditelja tuženika jer se to ulaganje, isto prije zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, izvršilo kako bi se proširila površina dvorišta već postojećem objektu u vlasništvu roditelja tuženika i kako bi se osigurao nesmetan i olakšan pristup nekretnini i osigurala u drugom dijelu površina parkirališta vozila, pa bi se ovdje radilo o institutu primjene pravila reguliranih stvarnim pravom odnosno po odredbi čl. 150 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01 i 79/06- nastavno ZV-a koji se Zakon s obzirom na učinak nastanka toga pravnog odnosa ovdje ima primijeniti), kojom se zakonskom odredbom propisuje da kada uspostava prijašnjeg stanja, odnosno rastavljanje nije moguće bez nerazmjerno velikih troškova, a nije nastala nova stvar nego je postojećoj stvari kao glavnoj prirasla druga stvar postavši njenom pripadnošću, ili su u nju uloženi tuđi rad ili sredstva, vlasništvo glavne stvari postoji i dalje, protežući se na sve ono što je toj stvari priraslo ili je u nju uloženo, a obveznopravna pravila određuju tko ima pravo tražiti naknadu i od koga.

62. Tako u ovom konkretnom slučaju sud nije odlučivao o pitanju visine doprinosa tužiteljice koji bi ova imala prema tuženiku u ulaganju u tuđu stvar jer nije riječ o takvom ovdje istaknutom obveznopravnom zahtjevu odnosno zahtjevu za isplatu niti je tužiteljica ovom tužbom obuhvatila kao pasivno legitimiranu nositeljicu prava vlasništva na toj predmetnoj nekretnini koja bi s tuženikom trebala biti u tom slučaju jedinstveni suparničar.

63. Kako je utvrđeno da tužiteljica nije stekla po ovdje prije navedenim pravnim osnovama niti prethodnim ulaganjima u i za nekretninu u vlasništvu trećih osoba stvarno pravo odnosno nije stekla time opravdani zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva u bilo kojem određenom suvlasničkom omjeru, to je bilo potrebno raspraviti pravno pitanje i razmotriti po ovdje izvedenim dokazima je li tužiteljica stekla pravo vlasništva s osnova bračne stečevine pomažući tuženiku kao svom tadašnjem bračnom drugu u izvršenju obveze uzdržavanja prema primateljima uzdržavanja kao vlasnicima nekretnine koja je ovdje predmet postupka odnosno je li ova, bez obzira što nije ugovorna stranka, kao tadašnji bračni drug davatelja uzdržavanja kao ugovorne strane davala osobni i/ili imovinski angažman potreban kod uzdržavanja primatelja uzdržavanja, a što je odlučno pitanje.

64. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim 20. svibnja 2008. godine između tuženika kao davatelja uzdržavanja i njegovih roditelja u čl. II. toga Ugovora određeno je da primatelji uzdržavanja daju u vlasništvo opisane nekretnine davatelju uzdržavanja, upravo ovdje tuženiku, poslije njihove smrti i to u onim dijelovima u kojima su isti suvlasnici tih nekretnina, kao i pokretnine u kući, s tim da je obveza davatelja uzdržavanja bila doživotno uzdržavati roditelje, upravo primatelje uzdržavanja.

65. Učinak je toga ugovora da prijenos prava tako stečenog vlasništva nastupa nakon smrti primatelja uzdržavanja, što je odgodni uvjet i kao takav ovdje odlučan.

66. Prema ovom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju tuženik je trebao steći pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet toga ugovora kada se ispune sve pravne pretpostavke za stjecanje vlasništva prema učincima toga pravnog posla, donosno bilo je potrebno da ovaj izvršava obveze uzdržavanja koje su propisane toč. III. toga Ugovora), sve do smrti primatelja uzdržavanja, te da nakon njihove smrti stekne pravo upisa u zemljišnoj knjizi po čemu bi temeljem toga pravnog posla tuženik i postao vlasnik.

67. Ukoliko bi se takav učinak predmetnog pravnog posla ostvario kod tuženika to bi se takav učinak pretezao i prema tužiteljici kao njegovom bračnom drugu, budući bi takvo stjecanje prava ( u konkretnom slučaju stvarnog prava) bilo stečeno u braku i predstavljalo bračnu stečevinu bračnih drugova jer je riječ o naplatnom pravnom poslu gdje je za određenu činidbu bilo potrebno izvršiti protučinidbu, a koja se protučinidba sastojala od rada ili izdvajanjem sredstava usmjerenih radi uzdržavanja.

68. Odredbom čl. 247. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj 116/03,17/04,136/04,107/07, 57/11, 61/11 i 5/15- koji se Zakon ovdje ima primijeniti s obzirom na nastanak odnosa koji propisuje ovaj Zakon kao poseban pravni propis), propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, dok je odredbom čl. 248. ObZ-a, propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 249. st.1. ObZ-a, propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

69. Time je sukladno odredbi čl. 250. ObZ-a, propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbu stvarnog i obveznoga prava (kao općeg propisa), ako ovim Zakonom (kao posebnim propisom) nije drukčije određeno, a odredbom čl. 253. st.2. ObZ-a, propisuje se da je vlastita imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u čl. 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

70. Kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju pravni temelj kojim je jedan bračni drug stekao neku imovinu radom unesenim u realizaciju toga pravnog posla u tijeku trajanja bračne zajednice, to isti nije temelj koji bi bio propisan za stjecanje vlastite imovine, pa se po zakonu ima predmnijevati da su u tako stečenoj imovini bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima i prema pravilima stvarnog prava stječu takvu imovinu u idealnom suvlasništvu u tim predmnijevanim dijelovima, a onaj tko suprotno tome tvrdi takvu tvrdnju treba i dokazati, što znači da je riječ o teretu dokaza na onoj strani koja tvrdi da takvim ugovorom o doživotnom uzdržavanju bračna stečevina nije stečena.

71. Upravo u konkretnom slučaju tuženik je dokazao da predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju imovina koja bi se odnosila na nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva kao bračna stečevina ovdje nije niti stečena.

72. Iako je prethodno bio realiziran Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. svibnja 2008. godine na način da je po smrti jednog od primatelja uzdržavanja odnosno CL za njegov suvlasnički udio od 1/2 dijela koji je bio upisan u zemljišnoj knjizi na ime toga primatelja uzdržavanja, uslijedio upis temeljem predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju na ime tuženika i na takav način je tuženik u određenom vremenu stekao po tome pravnom temelju vlasništvo kao bračnu u stečevinu, ipak takav upis nije pravno opstao, budući je na temelju pravomoćne presude i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2729723 od 26. veljače 2004. godine ( kako to i proizlazi iz pribavljenog spisa predmeta ovog suda iz kojeg je donesena predmetna sudska odluka po tužbi tamošnje tužiteljice ŠL, kćeri primatelja uzdržavanja i zakonske nasljednice, odnosno sestre ovdje tuženika, podnesena kod ovog suda 7. lipnja 2023. godine upravo protiv tuženika i njegove majke kao zakonskih nasljednika prethodnog primatelja uzdržavanja CL), raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između sada pok. CL i GL, kao primatelja uzdržavanja, s jedne strane i LL (ovdje tuženika), s druge strane, kao davatelja uzdržavanja, koji je Ugovor potvrđen od strane Općinskog suda u Omišu pod poslovnim brojem R2-58/08, a na temelju kojeg je Ugovora tuženik kao tamošnji davatelj uzdržavanja stekao pravo vlasništva na nekretninama označenima kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za 1/2 idealnog dijela CL, te je ujedno tom sudskom odlukom naloženo brisanje toga upisanog prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama i upis u tom dijelu suvlasništva na ime prednika CL kao uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe toga Ugovora.

73. Iz Izvadaka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić od 14. travnja 2024. godine, broj ZU 1159 i ZU 2921, k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sada opstoji upis prava vlasništva na imenu CL pok. ŽL i SL ž. CL (nesporno da je tu riječ o istovjetnoj osobi KL), svakoga za upis od 1/2 idealnog suvlasničkog dijela.

74. Ujedno, iz Ugovora o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenoga 23. veljače 2017. godine, ovjerenoga po Generalnom konzulatu RH u Dusseldorfu od 27. ožujka 2017. godine i javnom bilježniku Anti Šušku sa sjedištem u [adresa], broj OV-1566/17 od 4. travnja 2017. godine, razvidno je da je sporazumno raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 20. svibnja 2008. godine između GL, kao primateljice uzdržavanja i ovdje tuženika kao davatelja uzdržavanja, a ovjeren od strane Općinskog suda u Omišu, broj R2-58/08 od 26. svibnja 2008. godine, tako da za slučaj smrti primateljice uzdržavanja tuženik više nema prethodno navedenu pravnu osnovu (takva pravna osnova je ovdje otpala) za stjecanje prava vlasništva na suvlasničkom udjelu predmetnih nekretnina upisanih na ime ove suvlasnice.

75. Tuženik bi prema ovome u odnosu na raniju primateljicu uzdržavanja imao stvarno pravo po eventualnoj nekoj drugoj pravnoj osnovi kao što bi bio eventualno zaključeni neki drugi ugovor ili zakonski temelj stjecanja ili nasljeđivanja po čemu bi tek tada tuženik mogao steći to pravo koje više ne bi imalo osnovu stjecanja bračnog druga po osnovi bračne stečevine za suvlasnički udio koji se vodi u zemljišnim knjigama na ime ove primateljice uzdržavanja što i stvarno predstavlja faktički suvlasnički udio na tim nekretninama upravo primateljice uzdržavanja, niti, kako je to već gornje navedeno, ista nije niti obuhvaćena ovom tužbom kao pasivna stranka kako bi se raspravljalo o eventualnim pravima koje bi tužiteljica usmjerila prema istoj kako ovdje postavljenog zahtjeva stvarnopravnog karaktera jer u tužbi nije postavljen zahtjev obveznopravnog karaktera za slučaj da bi tužiteljica tražila naknadu za dosadašnje uzdržavanje bilo od primateljice uzdržavanja tako i od tuženika kao bivšeg bračnog druga.

76. Sud ovdje ne nalazi kao osnovanu i dokazanu tvrdnju tuženika kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. svibnja 2008. godine bio simulirani pravni posao kojim bi se prikrio neki drugi pravni posao koje bi tada ugovorne stranke imale namjeru zaključiti i to upravo ugovor o darovanju kako bi osujetili imovinska prava druge zakonske nasljednice primatelja uzdržavanja, upravo tužiteljice iz spisa predmeta ovog suda poslovni broj P-2729/23, jer su ugovorne stranke takvu volju da se upravo zaključi ovaj dvostrano obvezni pravni posao za slučaj smrti iskazale ne samo izričito kod sastavljanja toga ugovora, već su im kod ovjeravanja toga ugovora protumačena prava i obveze od strane suda ovjere toga Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a i same ugovorne stranke i to primateljica uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanja su izričito Ugovorom o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. veljače 2017. godine sporazumno učinile nespornim da je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju iz kojeg nije proizišlo očekivano uzdržavanje primatelja uzdržavanja od strane davatelja uzdržavanja, što je i bio razlog za sporazumni raskid toga ugovora kao i što takav zaključak proizlazi iz priloženoga spisa predmeta ovog suda, poslovni broj P-2729/23, kada je po toj tužbi bio postavljen kao podredni temelj pravne osnove, a po kojem je donesena u tom predmetu pravomoćna sudska odluka na temelju priznanja tuženika u tom postupku (upravo primateljice uzdržavanja i davatelja uzdržavanja), a kojim se isticao razlog raskida naznačenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to da tuženik nije roditeljima nikada pružao uzdržavanje, a nije prihvaćena prethodno postavljena osnova ništetnosti takvog ugovora kao simuliranog pravnog posla.

77. Svi sudionici pravnog odnosa dužni su se pridržavati savjesnosti i poštenja, tako da prigovor tuženika vezano za simuliranje Ugovora o doživotnom uzdržavanu kako bi se izbjegla prava trećih na nekretnini za koje je volja stranaka iz ugovornog odnosa i bila da te nekretnine ubuduće pripadnu davatelju uzdržavanja, ne utječe niti bi mogao utjecati na prava treće osobe (ovdje tužiteljice koje izvodi iz posebnog zakona), koja bi temeljem učinaka toga pravnog posla svoje pravo mogla steći, a to je imovinsko pravo kao bračnog druga davatelja uzdržavanja, ali samo pod uvjetom da su se učinci toga pravnog odnosa realizirali i da je tužiteljica u tom pravnom odnosu postupala u dobroj vjeri, bez otklonjive zablude, odnosno da nije znala niti okolnostima slučaja mogla znati za prikrivanje učinaka toga pravnog posla.

78. Već je gornje rečeno da se objektivni kriterij za stjecanje stvarnog prava tužiteljice za upisani suvlasnički udio primateljice uzdržavanja GL nije ostvario jer tuženik kao ugovornik iz Ugovora po doživotnom uzdržavanju nije stekao suvlasnički udio kako od primateljice uzdržavanja jer je učinak toga ugovora o doživotnom uzdržavanju takav da se stjecanje prava na stvari kao predmetu toga ugovora odgađa do smrti primatelja uzdržavanja, pa kako je sporazumno raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju između primateljice uzdržavanja i davatelja uzdržavanja prije stjecanja konačnog učinka toga ugovora, to se nisu stekli uvjeti za stjecanje nekog stvarnog prava na stvari koja je bila predmet toga pravnog posla, odnosno upravo nekretnina koje su predmet ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva, pa se tu nije bilo potrebe osvrtati na raspravljanje o savjesnosti postupanja ugovornih stranaka, odnosno ovdje tužiteljice, kojoj takvo pravo ne može pripadati po onom osnovu koje je ovdje u tužbi postavila, već eventualno bi mogla biti riječ o pravu koje proizlazi iz obvezno pravnog odnosa o čemu se po zahtjevu iz ove tužbe niti ne raspravlja.

79. Drukčiji je učinak onog dijela Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je tuženik kao davatelj uzdržavanja zaključio s CL kao primateljem uzdržavanja jer je učinak toga ugovora bio realiziran smrću primatelja uzdržavanja, po kojoj se osnovi ovdje tuženik bio i upisao na pripadajući suvlasnički udio od 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina za koje je ovdje postavljen tužbeni zahtjev, a koji suvlasnički udio je bio upisan na imenu primatelja uzdržavanja, a kasnije po pravomoćnoj sudskoj odluci o raskidu toga ugovora donesenoj po tužbi treće osobe i vraćen uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na ime primatelja uzdržavanja u tom omjeru, tako da je prema tuženiku otpala prethodna pravna osnova po kojoj je ranije stekao stvarno pravo, odnosno pravo vlasništva u tom suvlasničkom omjeru izvedenog iz prava njegova singularnog pravnog prednika, tako je moguće moglo biti stečeno pravo tužiteljice po sili zakona s osnova bračne stečevine ali samo pod ispunjenju subjektivne pretpostavke iz toga obveznopravnog odnosa, odnosno ukoliko je ista u tom obveznopravnom odnosu postupala u dobroj vjeri pridržavajući se načela savjesnosti i poštenja i ukoliko je pomagala bračnom drugu posredno i/ili neposredno svojim radom ili sredstvima za uzdržavanje toga primatelja uzdržavanja.

80. Naime, učinak i djelovanje sudske odluke iz drugog spisa predmeta kojom je raskinut predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju i naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (brisanjem suvlasničkog udjela od 1/2 dijela s imena tuženika i ponovnog upisa toga prava na ime primatelja uzdržavanja CL na nekretninama koje su ovdje predmet tužbenog zahtjeva) ne odnosi se na tužiteljicu budući ista kao stranka ili mješač nije sudjelovala u tom parničnom postupku (djelovanje sudske presude inter partes) posebno što je tu riječ o tzv. kontumacijskoj presudi, dakle presudi bez raspravljanja, donesenoj po priznaju tuženika, koji ima suprotni pravni interes za uspjeh tužiteljice iz ovoga postupka.

81. Tužiteljica je ovom tužbom postavila prema tuženiku zahtjev radi utvrđenja prava suvlasničkog omjera s osnova bračne stečevine kao zakonske osnove stjecanja toga stvarnog prava (traži se omjer od 1/2 cjeline nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva iako se ovdje može raspravljati samo o onom suvlasničkom omjeru koji je tuženik ranije stekao provedbom Ugovora o doživotnom uzdržavanju u odnosu na suvlasnički omjer samo jednog primatelja uzdržavanja i to sada pok. CL za njegov udio nekretnina od 1/2 dijela), tako da je u ovom slučaju bilo potrebno razmatrati traženi subjektivni element iz obvezno pravnog odnosa nastalog zaključenjem pravnog posla za slučaj smrti, odnosno razmatrati postupanje tužiteljice u pogledu njenog poštenja i savjesnosti kao i postupanja u dobroj vjeri, a posebno kod doprinosa u realizaciji toga ugovora.

82. Iz svih za to provedenih dokaza izvodi se sudu uvjerljiv zaključak da je tužiteljica, u pogledu zaključenja predmetnoga Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključio njen bračni drug kao davatelj uzdržavanja sa svojim roditeljima kao primateljima uzdržavanja i vlasnicima nekretnina koje su predmet toga Ugovora, imala saznanja da je takav Ugovor zaključen upravo sa svrhom da se po njegovoj realizaciji i izvrši upis prava vlasništva s imena primatelja uzdržavanja na ime davatelja uzdržavanja, ovdje upravo tuženika kao njenog bračnog druga, te nije smatrala niti je htjela da takav Ugovor bude simulirani pravni posao niti je to mogla znati, predvidjeti ili pak, na to upućivati ugovorne stranke, niti bi se takva simulacija u odnosu na saznanja same tužiteljice na istu mogla odnositi, čak da je i postojala.

83. Tužiteljica je upravo u realizaciji takvog ugovora prema primateljima uzdržavanja trebala postupati u dobroj vjeri na način da bi takav Ugovor shvatila kao svoju obvezu koju izvodi iz obveze jedne od ugovornih stranaka u ovom slučaju davatelja uzdržavanja kao svojega bračnog druga kojemu bi trebala u izvršenju takvog ugovora svesrdno pomagati, imati upućenu pažnju prema primateljima uzdržavanja, o istima se svesrdno brinuti i paziti im da im za života bilo što ne pomanjka ili im osigurati ne samo one egzistencijalne životne i medicinske potrebe već i potrebe koje se odnose na održavanje higijene doma i njihove osobne higijene i podmirenja troškova života. Sve ove obveze koje je trebala izvršavati tužiteljica u egalitarizmu sa svojim suprugom kao obveznikom pružanja uzdržavanja iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosi se prvenstveno na te i takve obveze prema ovlašteniku te obveze, sada pok. CL jer se u odnosu na ovu ugovornu stranu trebao u cijelosti taj Ugovor i realizirati i s tim proizvesti pravne posljedice koje se odnose na stjecanje prava iz toga Ugovora, u konkretnom slučaju imovinskih prava kao vrste dane protučinidbe za izvršenu činidbu uzdržavanja (budući je druga ovlaštenica iz ugovora u međuvremenu ugovor sa obveznikom obveze uzdržavanja sporazumno raskinula), a iz čega bi tužiteljica kao bračni drug obveznika uzdržavanja, kojemu bi s tog osnova imala pripasti ugovorena imovinska prava (pravo vlasništva koje je pripadalo imenovanom primatelju uzdržavanja bez obzira što je treća osoba u parničnom postupku takav ugovor i za ovog primatelja uzdržavanja raskinula, ali bez učinka za tužiteljicu ), stjecanjem s osnova rada i onog izvršenja vezanog za rad s naslova bračne stečevine kao bračnom drugu pružatelja ugovorenog uzdržavanja trebalo i pripadati jednako pravo i u jednakom opsegu, sve to samo i uz uvjet ukoliko je pružano uzdržavanje primatelju uzdržavanja na jednaki način od bračnih drugova i ukoliko je takvo ugovoreno uzdržavanja, a i iz zakona propisano, uopće pružanu ovlašteniku uzdržavanja.

84. S obzirom da se dobra vjera u realizaciji predmetnoga Ugovora o uzdržavanju ovdje imala razmatrati kroz prizmu upravo iz ovih uvjeta koji imaju esencijalni element stjecanja ugovorenih prava tako i stjecanja ovdje zahtijevanoga prava tužiteljice, sud je razmotrio kroz nastale objektivne okolnosti i izražene subjektivne elemente, jesu li se uvjeti iz ugovorenog uzdržavanja ispunili na strani obveznika pružanja uzdržavanja odnosno jesu li bračni drug tužiteljice (kao ugovorni obveznik) i tužiteljica (kao pridruženi obveznik u pomaganju tuženiku u izvršenju njegove preuzete ugovorne obveze) izvršavali takvu ugovorom preuzetu obvezu i u kojem opsegu svatko od njih.

85. Nije ovdje sporno da su stranke dok su živjele u izvanbračnoj i bračnoj zajednici jedno vrijeme živjele u [adresa] gdje su se po dolasku tuženika na rad u taj grad stranke upoznale, da bi nakon određenog vremena, po izvršenom privremenom radu u Sarajevu, stranke došle stanovati u [adresa] i da su jedno vrijeme uz to što su boravile u kupljenom apartmanu u [adresa] ( kupnja predmetnog apartmana od bračnih drugova, a na ime ovdje tuženika, razvidna je iz priloženoga ovom spisu predmeta Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenoga u Šibeniku 23. svibnja 2012. godine, ovjerovljenoga po javnoj bilježnici PL sa sjedištem u [adresa], broj OV-3744/12 od 29. svibnja 2012. godine, kupljenim sa sredstvima ostvarenim od prihoda bračnih drugova sukladno priloženom Ugovoru o namjenskom- stambenom kreditu sklopljenim u Splitu 28. svibnja 2012. godine, zaključenim sa kreditorom Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb u svojstvu tuženika kao korisnika kredita i tužiteljice kao sudužnice, solemniziranog po javnoj bilježnici PL sa sjedištem u [adresa], broj OV-3768/12 od 29. svibnja 2012. godine , a koji apartman je od strane tuženika kao bračnog druga darovan tužiteljici kako to proizlazi iz priloženoga ovom spisu predmeta Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenoga u [adresa] 19. kolovoza 2013. godine, ovjerovljenom po javnom bilježniku Aljoši Gojanoviću sa sjedištem u [adresa], broj OV-5408/13 od 30. kolovoza 2013. godine), stranke stanovale upravo u obiteljskoj kući roditelja tuženika, ali ne s njima u uspostavljenoj ekonomskoj i životnoj zajednici (koja nije bila Ugovorom o doživotnom uzdržavanju niti ugovorena), već su stanovale odvojeno u posebnom stanu te obiteljske kuće, da bi ponovnim odlaskom na rad u inozemstvo došlo do narušenih bračnih odnosa stranaka (što je kasnije rezultiralo razvodom njihova braka), po čemu se tužiteljica vratila stanovati u obiteljsku kuću roditelja tuženika sve dok se svojevoljno nije trajno iselila.

86. Upravo je ovdje odlučno za utvrđenje odlučnih okolnosti ono vrijeme kada su bračni drugovi (ovdje stranke u parničnom postupku) stanovali u [adresa] od onog trenutka kada je tuženik sa svojim roditeljima zaključio predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren od nadležnog suda, dakle od svibnja 2008. godine, pa sve do 2013. godine odnosno vremena smrti CL, kao ovlaštenika ugovorne obveze životnog uzdržavanja jer je nesumnjivo, a kako to proizlazi i iz samih stranačkih navoda i tvrdnji, kako tuženik kao obveznik uzdržavanja nije prenio obvezu potrebe pružanja uzdržavanja na treću osobu odnosno bračni drugovi nisu iznašli angažman putem treće osobe ili ustanove da primateljima uzdržavanja, u konkretnom slučaju ovlašteniku uzdržavanja CL, takvu pomoć, njegu, brigu i pažnju te potrebno pruženo i zahtijevano uzdržavanje na takav posredan način pruže.

87. Iz stranačkog iskaza tužiteljice u tom dijelu proizlazi da su bračni drugovi od uspostavljanja životne zajednice početkom 2005. godine tako i tijekom 2007. godine po zaključenju braka u tom vremenu stanovali u inozemstvu, prvo u [adresa], tako kasnije u Sarajevu, gdje su stranke radile, da bi u vremenskom periodu od 2010. godine preselili u obiteljsku kuću tuženika gdje su povremeno, ali učestalo i prethodno dolazili u posjete roditeljima tuženika i u tom vremenu vršili ulaganja u tu nekretninu, tako je ova stranka imala i saznanja o zaključenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju između tuženika kao tadašnjeg njenog bračnog druga i njegovih roditelja iako u tom vremenu posebna skrb i uzdržavanje prema roditeljima tuženika nije bilo potrebno zbog njihova postojećeg relativno dobrog zdravlja i imovinskih prilika, ali da su ipak bračni drugovi s punom pažnjom o istima brinuli posebno u godišnjem pribavljanju drva za ogrjev i o ishrani majke tuženika pribavljanjem zdravih slatkiša ili određenih vrsta mesa te plaćanjem režijskih računa tako i povremeno, kada bračni drugovi tu trenutno ne bi stanovali, vršeći uplatu odgovarajućeg novčanog iznosa na račun oca tuženika tako da su u tom vremenu za života oca tuženika bili u međusobno skladnim odnosima i uvijek pripravni osigurati im sve ono što je roditeljima tuženika bilo potrebno, tako da su bračni drugovi naizmjenično stanovali u stanu te obiteljske kuće ili u njihovom stanu u [adresa] tako sve do 2013. godine i po smrti oca tuženika CL kada su se bračni drugovi odlučili ponovo odseliti na rad u inozemstvo zbog toga što su procijenili da bi im takva prilika moguće uskladila bračne odnose koji su se po tome i značajno narušili tako da je prestala njihova bračna zajednica zbog čega se tužiteljica na jedno vrijeme sama vratila stanovati kod majke tuženika jer je s njom kao ranije i ocem tuženika cijelo vrijeme bila u dobrim odnosima i odnosu povjerenja i međusobnog razumijevanja, koje je naknadno tijekom 2016. godine prestalo narušavanjem odnosa s majkom tuženika zbog čega se tužiteljica odselila iz obiteljske kuće roditelja tuženika s prestankom bilo kakvih odnosa s tuženikom i njegovom obitelji. U pogledu potrebnog angažmana kod liječenja primatelja uzdržavanja CL tako i smještaja istog u ustanovu za pomoć i njegu tužiteljica nije imala posebnih saznanja budući je tada stanovala i radila u [adresa], a tuženik radio u inozemstvu, osim što se izjasnila da su bračni drugovi preko i uz pomoć tuženikove sestre ŠL organizirali takav smještaj zbrinjavanja tako i kod organizacije sprovoda iza smrti toga primatelja uzdržavanja tužiteljica se u stranačkom iskazu izjasnila da su ona i tuženik za te potrebe pribavili hranu za uslužiti u takvoj prigodi, dok o ostalim okolnostima oko organizacije pogreba ova stranka nije imala osobnih saznanja.

88. Iz stranačkog iskaza tuženika u tom dijelu, ova stranka potvrđuje vrijeme i mjesta gdje su stranke kao bračni drugovi stanovali i boravili kako prije braka tako i za vrijeme i nakon njihova braka, s tvrdnjom kako je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio zaključen za zaštitu ove stranke od imovinskih pretenzija njegove sestre u obiteljskoj kući i volje i želje njegovih roditelja da upravo ova obiteljska kuća istom pripadne u vlasništvo, te da kao takvog prihvaćajući, ova stranka niti njegova tadašnja supruga, ovdje tužiteljica, nisu konzumirali, odnosno da ničim i na bilo koji način nisu uzdržavali njegove roditelje, upravo zbog izražajnog otpora o tome same tužiteljice i naknadno nastalog narušenog njenog odnosa s tuženikovim roditeljima, te da su sve to vrijeme i prihode koje su imali i ostvarivali stranke kao tadašnji bračni drugovi usmjeravali na svoje potrebe, čak suviše zanemarujući druge svoje obveze kao što je obveza plaćanja uzdržavanja njihove vlastite djece, te da su po kupnji stana u [adresa] reducirali dolaske do obiteljske kuće u [adresa] zanemarujući u svemu sve one potrebe roditelja tuženika koje su se tijekom vremena ukazivale, tako u potpunosti zanemarujući brigu o zdravstvenom stanju oca tuženika i po tome organizaciji pogreba što da je takvu cjelokupnu brigu o tome preuzela njegova sestra ŠL, a zbog čega da su se i upravo zbog takvih razloga bračni odnosi stranaka kao bračnih drugova poremetili i kao rezultat da je nastao prestanak njihove bračne zajednice

89. Iz ovih iskaza parničnih stranaka proizlazi suprostavljenost u pogledu toga odlučnoga pitanja jesu li ovdje stranke kao bračni drugovi u vrijeme njihove bračne zajednice pružali uzdržavanje roditeljima tuženika kao ovlaštenicima doživotnoga uzdržavanja i to prvenstveno ocu tuženika CL u odnosu na kojega su se bile i ispunile pretpostavke za stjecanje prava koje proizlaze iz takvog ugovora za slučaj izvršavanja takve ugovorene obveze uzdržavanja, a što je bila obveza tuženika kao davatelja takvog ugovorenoga uzdržavanja i s tom obvezom istovjetna obveza tužiteljice kao bračnog druga budući tužiteljica tvrdi da je zajedno s tuženikom i sama takvu obvezu na sebe preuzela i istu tijekom toga razdoblja i izvršavala dok tuženik tome proturječi tvrdeći kako bračni drugovi takvu obvezu kao fiktivnu nisu niti preuzeli niti je kao takvu u stvarnosti i izvršavali.

90. Iz iskaza svjedokinje GL, ujedno i kao jedne od ugovornih stranaka i ovlaštenice uzdržavanja, kako iz njenog svjedočkog iskaza danoga na licu mjesta tako i na te okolnosti dopunskog izvedenog iskaza ove svjedokinje, proizlazi kako su ugovorne strane predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključile s obzirom na tadašnje povjerenje primatelja uzdržavanja prema njihovom zajedničkom sinu, upravo ugovorenom pružatelju uzdržavanja i njegovoj tadašnjoj supruzi, ovdje tužiteljici, smatrajući da će se i u budućnosti biti takav odnos povjerenja i ukazane buduće potrebne pažnje njihova zajedničkog sina prema njima kao njegovim roditeljima, što je takvo međusobno povjerenje bilo i trajalo do kraja 2010. godine, odnosno do preseljenja njihova sina i njegova bračnog druga u Republiku Hrvatsku, kada su se ugovorne uloge zamijenile jer je ova primateljica uzdržavanja strankama iz ovog parničnog postupka, za vrijeme njihova boravka u stanu obiteljske kuće primatelja uzdržavanja, po vlastitoj volji istima kuhala, spremala i čistila stambeni prostor te se naknadno svestrano brinula o svom bračnom drugu, sada pok. CL kada se ovaj zbog nastupa bolesti više nije mogao o sebi samostalno brinuti, time da su se primatelji uzdržavanja odvojili u poseban stambeni prostor bez stambenog komoditeta zbog čega su između primatelja uzdržavanja i njihova sina nastale svađe i odnosi nepovjerenja što se sve to reflektiralo i prema tužiteljici koja isto tako nije o primateljima uzdržavanja vodila brigu, prepuštajući takav odnos prema svom tadašnjem bračnom drugu i njegovih roditelja dok je prema ovoj primateljici uzdržavanja na kraju iskazala svojim ponašanjem duboku nezahvalnost, zbog čega je ova primateljica uzdržavanja, a upravo zbog neizvršavanja ugovorne obveze druge strane sporazumno raskinula predmetni Ugovor s davateljem uzdržavanja.

91. Iz ovdje izvedenoga iskaza ove svjedokinje izričito se ukazuje da se niti tuženik kao ugovorni obveznik uzdržavanja niti tužiteljica kao tadašnja supruga o primateljima uzdržavanja za cijelo vrijeme trajanja toga Ugovora o doživotnom uzdržavanju nisu brinuli o primateljici uzdržavanja tako i o njenom pokojnom suprugu CL kao prvom ugovorenom ovlašteniku uzdržavanja i to kako za njegova života tako i po njegovoj smrti organizacijom pogreba, već sasvim suprotno da su iskorištavali puno povjerenje obaju primatelja uzdržavanja te da su prema primateljima uzdržavanja koristili bilo kakvu priliku za ispunjenje svojih prohtjeva i želja ne angažirajući se niti u onim minimalnim standardima pomaganja primateljima uzdržavanja, zbog čega se primateljica uzdržavanja u trenucima potrebnog punog angažmana u brizi za svoga supruga zbog uznapredovale bolesti, a i po njegovoj smrti, morala osloniti na svoju kćer koja joj je u tim trenucima ponudila i pružila kako materijalnu tako emocionalnu pažnju i o svemu tome vodila brigu.

92. Iz izvedenoga iskaza svjedokinje ŠL rođ. CL, kćeri primateljice uzdržavanja, odnosno sestre ovdje tuženika, u bitnom se iskaz iste ukazuje u svojoj istovjetnosti s iskazom imenovane svjedokinje GL, posebno kod izražavanja pobude za zaključenje ugovora o uzdržavanju u pogledu namjere roditelja tuženika da predmetnu obiteljsku kuću, koja je i bila predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, po svojoj smrti prenesu u puno vlasništvo svom sinu, ovdje tuženiku zbog čega je ovaj ulagao u predmetnu nekretninu u potrebi njenog renoviranja smatrajući je kao svojom, ali da su se s vremenom odnosi tako istaknutog povjerenja roditelja i tuženika narušili time da tuženik kao i ovdje tužiteljica kao njegova supruga o roditeljima tuženika ničim nisu vodili brigu na koju se tuženik ugovorom obvezao niti su isti prema roditeljima tuženika po zaključenu takvog ugovora iskazivali poštovanje, posebno što godinu dana prije smrti oca tuženika CL zbog narušenih odnosa nisu međusobno komunicirali niti kontaktirali tuženikove roditelje koji su se o svojim životnim i zdravstvenim potrebama i pružanju pažnje sami o sebi brinuli, uz povremenu pomoć ove svjedokinje posebno izražene kod situacije zbog teško narušenog zdravstvenog stanja primatelja uzdržavanja CL u pružanju smještaja u ustanovu socijalne skrbi i potom organizacije i naknade troškova njegova pogreba.

93. O odnosu tuženika i njegove supruge prema roditeljima tuženika iskazivala je svjedokinja AL rođ. ŠL, kći svjedokinje ŠL odnosno nećakinja tuženika, kada je u svom svjedočkom iskazu definirala takve osobne odnose posebno u onom vremenu kada su bračni drugovi, ovdje stranke iz ovoga parničnog postupka, stanovali u obiteljskoj kući roditelja tuženika i vršili ulaganja s akumuliranim sredstvima dobivenim od prodaje tužiteljičinog vlastitog stana, kao dobre odnose i ukazane brige bračnih drugova prema roditeljima tuženika, posebno u onom u pogledu nabavljanja zimnice i drva za ogrjev time da u tom vremenu nije bilo niti potrebe da se pruža posebno uzdržavanje roditeljima tuženika zbog njihovog imovinskog stanja i tadašnjeg zdravstvenog stanja, ne prikazujući kakvo je to bilo pruženo uzdržavanje bračnih drugova prema roditeljima tuženika posebno prema ocu tuženika, za kojeg je razvidno da je u međuvremenu ovaj teško obolio i da mu je bila kroz određeno vrijeme potrebna intenzivna pomoć i njega, osim što iskazuje da je u tom vremenu njena majka, upravo ovdje saslušana svjedokinja, pomogla u skrbi vezano za organizaciju smještaja u odgovarajuću ustanovu.

94. Tako i iz iskaza svjedoka ČL, koji obitelj poznaje budući je tuženik ujak njegove supruge, a tužiteljica sada i radi u njegovoj tvrtki, proizlazi kako je ovom svjedoku poznato da je između tuženika i njegovih roditelja postojao ugovor o doživotnom uzdržavanju jer da je i odnos između roditelja i tadašnjih bračnih drugova bio dobar, ali i da je odnos tuženika prema roditeljima povremeno varirao s dobroga na lošije i obratno, s tim da se ovaj svjedok nije mogao posebno izjasniti na koji način i u kakvom vremenu su bračni drugovi pružali uzdržavanje primateljima uzdržavanja, osim da su povremeno slali financijska sredstva i pribavljali drva za ogrjev.

95. Prema kazivanju svjedoka NL, brata tužiteljice, koji je iskazivao u pogledu okolnosti na ulaganja bračnih drugova imovinom ostvarenom od posebne imovine tužiteljice i koja su vršena na i u obiteljskoj kući tuženikovih roditelja, ovaj svjedok nije imao nikakvih osobnih saznanja o osobnim odnosima bračnih drugova i roditelja tuženika i okolnostima kod uzdržavanja, što je i logično jer je živio i živi cijelo vrijeme u inozemstvu i takve osobne prilike mu nisu mogle biti poznate, osim što je ovaj imao posrednih saznanja dobivenih od stranke kako su odnosi tužiteljice i roditelja tuženika bili dobri zbog čega se i tužiteljica po prestanku životne zajednice s tuženikom na jedno vrijeme, iz inozemstva gdje su bračni drugovi tada boravili, i vratila stanovati kod majke tuženika u predmetnu obiteljsku kuću roditelja tuženika.

96. Iz iskaza ovdje izvedenoga dokaza saslušanjem svjedokinje OL, kao voditeljice agencije za promet nekretninama preko koje su parnične stranke na ime tuženika kupile označeni apartman u [adresa] i s kojim svjedokinjom su se u tom promatranom vremenu kroz razdoblje od otprilike godinu dana ovdje parnične stranke družile, saznaje se da su dogovorno ti bračni drugovi kupili predmetni apartman u namjeri da bude njihov zajednički i da su uređivali obiteljsku kuću roditelja tuženika u koju su stranke ulagale u građevinske zahvate te gotovo svakodnevno boravile u obiteljskoj kući roditelja tuženika s kojima je ovaj, po posrednim saznanjima ove svjedokinje upravo dobivenim od ovih parničnih stranaka, imao zaključen ugovor o uzdržavanju, a zbog čega su se parnične stranke i odlučile izvršiti ulaganja u tu obiteljsku kuću roditelja tuženika s namjerom da će im ta obiteljska kuća po tom osnovu i pripasti u buduće vlasništvo time da su odnosi između ugovornih stranaka tada bili dobri i da su se odvijali bez problema, sve do određenog trenutka kada je ova svjedokinja kod samih parničnih stranaka uočila nastale međusobne probleme zbog čega je i prestalo njihovo druženje, s tim da ova svjedokinja o odnosima samog uzdržavanja i međusobnim odnosima između primatelja uzdržavanja i stranaka iz ovoga parničnog postupka nije imala neposredna saznanja niti je imala o tome saznanja od druge ugovorne strane jer se družila samo sa ovdje parničnim strankama.

97. Iz iskaza svjedokinje FL, prijateljice stranaka, ukazuje se da su kroz promatrano vrijeme od 2011. godine, od kada je ova svjedokinja i upoznala tužiteljicu kao bračnog druga tuženika sve do 2013. godine kada su se stranke kao tadašnji bračni drugovi odselili raditi u inozemstvo, bračni drugovi vodili brigu o tuženikovim roditeljima vodeći u tuženikova oca kod liječnika, pribavljajući zimnicu i drva za ogrjev te sve što je kućanstvu potrebno, s tim da ova svjedokinja o istom ima samo posredna saznanja dobivena od ovih parničnih stranaka jer, kako to i sama iskazuje, nije osobno to vidjela niti je stalno boravila kod stranaka niti im je susjeda. .

98. Za razliku od ovih dviju svjedokinja koje nisu imale neposredna saznanja o odnosima roditelja tuženika i samog tuženika i njegova bračnog druga i kako su ti odnosi rezultirali potrebom pružanja pomoći i uzdržavanja koje je ovaj imao ugovornu obvezu izvršavati prema roditeljima, takva kao posredna tako i neposredna saznanja imao je svjedok ŽL. D, kao susjed stranaka i kao daljnji rođak ove obitelji, budući je isti živio u neposrednoj blizini obiteljske kuće roditelja tuženika i mogao zamijetiti postojeću situaciju i bio u dobrim odnosima s ocem tuženika od kojeg je dobivao o tome određene informacije, a koji je viđao da bi parnične stranke naknadno samo povremeno dolazile u obiteljsku kuću gdje su stanovali roditelji tuženika, a i u onom vremenu kada su trajnije boravili u toj obiteljskoj kući da nisu niti tada vodili brigu o tuženikovim roditeljima, zbog čega mu se višekratno žalio i povjeravao o tome upravo otac tuženika koji da je bio vidno razočaran ponašanjem sina i njegove supruge, ali tu izričito ne prigovarajući da mu ne pružaju uzdržavanje koje mu u konačnici, po iskazu ovoga svjedoka, nisu niti pružili u onom vremenu kada mu je to bilo posebno potrebno već je u tome angažman kod smještaja u ustanovu socijalne skrbi dala njegova kćer zajedno s njegovom suprugom.

99. Gotovo na istovjetan način o odnosima između roditelja tuženika i tadašnjih bračnih drugova iskazivala je i supruga gornjeg svjedoka ML, koja živi u bračnoj zajednici s ŽL na istoj adresi i kojoj su poznate prilike kao neposrednoj susjedi koja je imala komunikaciju s tuženikovom obitelji, u iskazu ukazujući kako se na bilo koji način uzdržavanje bračnih drugova prema roditeljima tuženika nije izvršavalo, da su bračni drugovi samo povremeno boravili u obiteljskoj kući roditelja tuženika, ali bez bilo kakvog doprinosa u uzdržavanju, već sasvim suprotno da su upućenu brigu prema supružnicima imali roditelji tuženika, posebno u određenom razdoblju kada je majka tuženika prema tužiteljici pružala brigu nakon prestanka njene životne zajednice s tuženikom.

100. Svjedok HL, upravo sin svjedoka ŽL i ML i dugogodišnji susjed obitelji parničnih stranaka, potvrđuje iskaz svojih roditelja vezano za narušene odnose tuženikovih roditelja i tadašnjih bračnih drugova i u tome neiskazan angažman bračnih drugova u brizi prema roditeljima tuženika tako i posebno ocu tuženika čiju brigu je prije smrti tako i u organizaciji sprovoda preuzela njihova kći ŠL.

101. O tome da se tuženik nije posebno brinuo o svojim roditeljima tako i o svom ocu kao i ovdje tužiteljica kao njegova supruga, koji bi kao supružnici samo povremeno dolazili kod tuženikovih roditelja, o istom su iskazivali svjedoci EL i ĐL, kao susjedi obitelji, posebno što su ovi svjedoci izričito iskazivali da tuženik i tužiteljica roditeljima tuženika nisu pružali uzdržavanje posebno da takvu traženu pomoć tuženik ocu nije pružao zbog njihovih tada narušenih odnosa kada se ovaj teško razbolio, već da je brigu o CL uz suprugu PL ocu pružala kći ŠL kada je pomogla oca po teškom narušavanju njegova zdravlja smjestiti u ustanovu socijalne skrbi i po smrti o svom trošku organizirati njegov pogreb. 102. S ovim gornje navedenim, razmatranjem svih dokaza izvedenih na ove sporne okolnosti doprinosa tužiteljice u izvršavanju tuženikove ugovorene obveze doživotnoga uzdržavanja prema njegovim roditeljima, prvenstveno prema tuženikovom ocu prema kojemu je prethodno, do sudske odluke o raskidu takvog ugovora i s raskidom nastalih pravnih posljedica povrata upisa prava ponovo na ime primatelja uzdržavanja, sud izvodi nedvojben zaključak da ovdje parnične stranke kako tuženik tako i tužiteljica nisu doprinosili uzdržavanju roditelja tuženika kao ovlaštenika na takvo doživotno uzdržavanje, neopravdano smatrajući da je takva ugovorena obveza samo formalnost za realizaciju one već ranije izražene želje tuženikovih roditelja da imovinu kojom raspolažu kao vlasnici i bračni drugovi u cijelosti nakon svoje smrti ionako prenesu u vlasništvo svome sinu, ovdje tuženiku, koji je tako što nekritički, gotovo neodgovorno i shvatio te prihvatio ugovorenu mu obvezu doprinosa doživotnog uzdržavanja svojih roditelja očekujući da takav angažman nije potrebno u tom vremenu davati jer neposredan angažman u uzdržavanju prema tuženikovim roditeljima u tom vremenu nije ionako bio potreban zbog njihovih imovinskih prilika i izražene skromnosti tuženikovih roditelja koji su mogli prema svojim prihodima osigurati svoje uzdržavanje i o sebi voditi brigu kao i brigu o svom cjelokupnom kućanstvu kao što je briga o osobnoj higijeni i higijeni kućanstva, plaćanje režija, pribavljanje hrane i lijekova, što su cijelo to vrijeme u očekivanoj realizaciji takvog ugovora o sebi i vodili brigu uz samo povremenu, ali neznatnu pomoć tuženika kao što je povremeni odvoz liječniku te pribavljanje ogrjeva za domaćinstvo tako i povremene kupnje određenih namirnica, o čemu su iskazivali svjedoci AL i ČL, što je više nalikovalo na nekakav dar, a ne kao pomoć u uzdržavanju, a u onom vremenu kada se takva puna briga i neposredna skrb ukazala neophodna i potrebna zbog nastupa teškog zdravstvenog stanja CL i potrebe vođenja intenzivne o njemu brige, po iskazima svjedokinja GL i ŠL takvu je brigu i pažnju i osobni angažman uz majku tuženika pružila i dala njihova kći, upravo ona osoba za koju su roditelji tuženika i bili u oprezu od njenih imovinskih pretenzija kod izražavanja i realizacije svoje pobude da se ugovori doprinos doživotnog uzdržavanja s tuženikom kao davateljem uzdržavanja s kojim su roditelji kao ugovorni primatelji uzdržavanja bili za cijelo vrijeme u prisnom odnosu i ukazanom odnosu povjerenja kako prema njemu tako i prema njegovoj tadašnjoj supruzi, ovdje tužiteljici, a koji sasvim očigledno takvo povjerenje roditelja tuženika ničim nisu opravdali, dapače razvidno je da su ih svojim ponašanjem sasvim i razočarali, o čemu su iskazivali i o svojim neposrednim saznanjima ukazivali svjedoci ŽL, ML i HL kao dugogodišnji susjedi ove obitelji koji su o tome imali neposredna saznanja, pa čak i da su u određenom vremenu sada pok. CL i susjed mu ŽL imali spor oko imovinskih odnosa, ničim se ovdje sudu ne ukazuje sumnja u vjerodostojnost iskaza ovih svjedoka, koji iskazi u odlučnim dijelovima i kompatibilni s iskazima svjedoka EL i ĐL, koji su gotovo na svakodnevnoj razini mogli uočiti stanje u obitelji i njihove odnose, posebno one odnose ukazanog međusobnog povjerenja koje je razvidno ovdje samo bilo jednostrano i to iskazano od tuženikovih roditelja prema tuženiku tako i njegovom tadašnjem bračnom drugu, ali bez odgovora na to druge strane što ne samo da je to bilo potrebno za očekivati kao članova uže obitelji već je to i bila njihova obveza koju nisu u realitetu izvršavali, dok ono pruženo uzdržavanje o kojem su govorili svjedoci FL, OL je iskazano na paušalnoj razini sa saznanjima ovih svjedoka dobivenih upravo od parničnih stranaka. 103. To što tužiteljica tvrdi da je roditeljima tuženika davala traženo uzdržavanje kroz cijelo vrijeme od zaključenja takvog ugovora o doživotnom uzdržavanju pa sve do smrti ovlaštenika takvog uzdržavanja CL, a kasnije i nakon njegove smrti održavala dobre odnose s majkom tuženika, ovdje svjedokinjom KL, iz svih ovdje izvedenih dokaza, komparirajući te dokaze s iskazom ove stranke, ne nalazi se, pa ni u onoj manjoj mjeri, da je tužiteljica davala kakav poseban angažman doprinosa uzdržavanju roditelja tuženika već se s aspekta ovdje nađenoga ponašanja tuženika i tužiteljice kao bračnih drugova ukazuje neodgovornost u izvršavanju kako takve obveze tako i onih drugih obveza koje su ove stranke osobno imale, a što su se u svakom vremenu oslanjale na pomoć svoje obitelji, tako i tužiteljica kod obveze izvršavanja obveze zakonskog doprinosa uzdržavanja maloljetne djece i pribavljanja određene financijske pomoći i darovanja stana od svojih roditelja, o čemu je o takvim prilikama iskazivao brat ove stranke TL, tako i tuženik kod potrebe pružanja pomoći njegovim roditeljima o čemu su iskazivale svjedokinje KL i ŠL, tako da je ovdje očigledan istovjetan i gotovo izjednačen modus ponašanja obaju stranaka, ali ne onaj modus koji bi ukazivao na dostatan stupanj odgovornosti tada bračnih drugova već upravo onaj koji ukazuje da su ovdje stranke kao bračni drugovi više pažnje posvećivali svojim potrebama što uključuje i one prohtjeve koji nisu samo egzistencijalne prirode već koji ukazuju i na određeni životni standard bračnih drugova koji nisu ničim željeli takav standard ograničiti tako i izvršavanjem one preuzete obveze uzdržavanja prema roditeljima tuženika, tako da sud ne nalazi da bi stranke kao bračni drugovi izvan onih svojih režijskih troškova na bilo koji način plaćali režijske troškove ovlaštenicima takvog uzdržavanja, a tužiteljica nije o tome pružila nikakav dokaz, a posebno je razvidno da u vrijeme kada je postojala osobita potreba za brigu i neposrednu skrb za CL zbog teškog narušenog zdravstvenog stanja toga ovlaštenika uzdržavanja kao i organizacija njegova smještaja u ustanovu za skrb i njegu te organizacija samog sprovoda, o takvim prilikama i pruženoj pomoći i doprinosu uzdržavanja čak i ova sama stranka nije imala upravo iz razloga što u takvom dijelu nije niti sudjelovala kao niti njen bračni drug, ovdje tuženik, osim onih saznanja da su bračni drugovi kupili hranu i piće za počastiti uzvanike sprovoda, što bi trebali kao članovi uže obitelji i učiniti bez obveze na uzdržavanje.

104. Dakle, iz predmetnoga Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovoreno je od strane tuženika kao ugovorne strane davatelja uzdržavanja prema njegovim roditeljima kao primateljima uzdržavanja da se za ubuduće, odnosno od trenutka zaključenja takvog pravnog posla izvršava do smrti primatelja uzdržavanja uzdržavanje koje se odnosi na liječenje i troškove liječnika i lijekova, uključivo i bolničke troškove, te punu skrb primjerenu ukazanim potrebama tih ovlaštenika uzdržavanja, a za slučaj smrti obveza organizacije sahrane i snošenja svih pogrebnih troškova, tako da ta obveza davatelja uzdržavanja prema primateljima uzdržavanja nije niti u onoj manjoj mjeri dostatnoj za realizaciju takvog ugovora izvršavana i za nastupanje njegovih ugovorenih učinaka tako i na isti način i od bračnog druga obveznika uzdržavanja, upravo ovdje tužiteljice, zbog čega je u drugom sudskom postupku i raskinut takav Ugovor o doživotnom uzdržavanju od strane preostale ovlaštenice ugovorenog uzdržavanja prema tuženiku, što se ukazuje u ovom postupku da su isti učinci koji ukazuju na neizvršavanje takvog traženog uzdržavanja i od strane tužiteljice kao bračnog druga obveznika uzdržavanja. 105. Ugovori se po načelima obveznog prava trebaju poštovati i svaka ugovorna strana je dužna postupati ne samo kod ugovaranja obveza već i kod njihove realizacije odnosno izvršavanja savjesno i odgovorno, a što se traži i od sudionika takvih ugovora, a kako je ovdje dokazano da tuženik kao ugovorna strana Ugovora o doživotnom uzdržavanju niti približno nije izvršavao svoje preuzete obveze što ga je u svemu u takvom ponašanju pratila tužiteljica kao bračni drug, to se ničim ne ukazuje da bi tužiteljici s toga osnova izvedenog iz bračne stečevine pripadalo više prava od njenog bračnog druga koji takvo pravo nije niti stekao, tako da se i po ovom osnovu u svemu ukazuje kao neosnovan tužbeni zahtjev koji je postavljen na utvrđenje da nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1159 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2 te dvora površine 285 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1902 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, kao svakog od suvlasnika za po 1/2 dijela svaki, uz traženo ovlaštenje tužiteljice za postizanje uknjižbe za taj suvlasnički udio prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima na tim nekretninama, tako da pošto je ukazan u tom dijelu postavljeni tužbeni zahtjev isti je ukazan neosnovan i u onom dijelu kojim se zahtjeva dioba predmetnih nekretnina između stranaka iz ovog postupka iz razloga što suvlasnička zajednica stranaka na predmetnim nekretninama nije niti uspostavljena (jer je neosnovan tužbeni zahtjev u onom dijelu za utvrđenje takvog prava suvlasništva) tako da je neosnovan postavljeni zahtjev za razvrgnuće suvlasništva.

106. Iz toga razloga budući od tužiteljice nije ostvaren onaj ugovoren kao i po zakonu propisan sadržaj doživotnog uzdržavanja koje je trebala izvršavati zajedno s tadašnjim bračnim drugom prema ovlaštenicima takvog uzdržavanja, pravo koje iz takvog obvezno pravnog odnosa proizlazi nije stečeno od stranaka iz ovoga parničnog postupka kao tadašnjih bračnih drugova, a koje bi izvodili iz prava ovlaštenika uzdržavanja, pa je valjalo odbiti ovdje postavljeni tužbeni zahtjev kako je to odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

107. Ovdje je bilo potrebno odlučiti i o prijedlogu tužiteljice kao predlagateljice osiguranje prema tuženiku kao protivniku uzdržavanja vezanom za postavljeni prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine s predloženom privremenom mjerom iz takvog prijedloga radi zabrane se tuženiku kao protivniku osiguranja svako opterećenje ili otuđenje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1159 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata površine 93 m2 te dvora površine 285 m2 i nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1902 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd, sa zahtjevom da se takva zabrana upisa naloži nadležnom zemljišno- knjižnom odjelu koja će ostati na snazi do pravomoćnog okončanja ovoga parničnog postupka.

108. Ovakav postavljeni prijedlog radi osiguranja nije osnovan.

109. Odredbom čl. 346. Ovršnoga zakona („Narodne novine“ broj 112712, 25/13, 93/14 i 55/16- nastavno OZ-a, koji se Zakon s obzirom na vrijeme pokretanja ovoga postupka osiguranja iz parničnog postupka ima primijeniti), propisane su pretpostavke koje su potrebne da bi se privremena mjera iz predloženoga osiguranja nenovčane tražbine ovdje i odredila.

110. Naime, prema odredbi čl. 346. st.1. OZ-a, propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: pod 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili- alternativno pod 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

111. U konkretnom slučaju niti jedna od ovih zakonom propisanih pretpostavki nije ispunjena kako bi se osnovano prihvatio prijedlog za osiguranje predloženom privremenom mjerom jer ovdje predlagateljica osiguranja niti u onom manjem stupnju vjerojatnosti nije učinila vjerojatnim svoje pravo koje zahtjeva osigurati ( u ovom slučaju suvlasnički udio na nekretninama koje su predmet osiguranja), niti je učinila vjerojatnim opasnost da bi se bez takve predložene mjere spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje takve zahtijevane tražbine (koju ovdje predlagateljica osiguranja prema protivniku osiguranja niti nema) jer je dosadašnje upisano pravo u suvlasništvu od 1/2 dijela koje je bilo upisano na protivnika osiguranja, upravo sudskom odlukom vraćeno u takvom upisu i opsegu na dosadašnjeg ovlaštenika toga prava, upravo prednika protivnika osiguranja sada pok. CL, čiji je samo jedan od zakonskih nasljednika ovdje protivnik osiguranja koji sada bez provođenja ostavinskog postupka na bilo koji način ne može raspolagati predmetnim nekretninama kako bi eventualno svojevoljno pokušao osujetiti ionako nepostojeću nenovčanu tražbinu predlagateljice osiguranja time da se ovdje ničim ne ukazuje postojanje druge alternativne pretpostavke da bi se privremenom mjerom spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete jer ista iz svih ovdje izvedenih razloga predlagateljici osiguranja na bilo koji način ne prijeti niti je predlagateljica osiguranja može imati.

112. Kako se ovdje nije ostvarila niti jedna od ovih propisanih pretpostavki koje se traže za osnovano osiguranje nenovčane tražbine zabranom protivniku osiguranja na stvari prema kojoj je tražbina predlagateljice osiguranja ovdje usmjerena, to se u svemu ukazuje neosnovan ovdje postavljeni prijedlog za osiguranje predloženom privremenom mjerom, kojeg je kao takvog valjalo odbiti kako je to i odlučeno kao u točki I. izreke iz ovoga rješenja.

113. Vezano za zahtjeve stranaka za naknadu troškova iz ovoga parničnog postupka, s obzirom da tužiteljica u cijelosti nije uspjela sa zahtjevom iz tužbe, to je valjalo primjenom odredbe čl. 154 st.1. i odredbe čl. 151. st.1. i st.2. sve Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- nastavno ZPP-a), prihvatiti zahtjev tuženika za naknadu troškova koji su istom nastali u ovom parničnom postupku, tako da je tuženiku koji je zastupan po punomoćnici iz reda odvjetnika sukladno propisanoj tarifi prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23- nastavno Tarife), priznato pravo na naknadu troškova koji proizlaze iz zastupanja ove stranke.

114. Priznati zahtjev tuženika za naknadu troškova koji su proizišli iz ovoga parničnog postupka predstavljaju nastale troškove zastupanja ove stranke što se odnosi na odgovor na tužbu i na četiri obrazložena podneska koji su ovoj stranci bili potrebni za raspravljanje o glavnoj stvari i to podnesak od 5. ožujka 2020. godine- koji sadržajno predstavlja daljnji odgovor na dopunjenu tužbu, podnesak od 15. lipnja 2021. godine- očitovanje na rezultate izvedenih vještačkih nalaza i mišljenja, podnesak od 14. travnja 2024. godine- dostava novih dokaza i podnesak od 29. siječnja 2025. godine- obrazloženo izjašnjenje o svim izvedenim dokazima i očitovanja na navode suprotne strane, za svaki taj podnesak u punom iznosu od 250 bodova (5x 250 bodova), što iznosi ostvareni trošak po ovoj osnovi zastupanja od 1.250 bodova, kao i daljnji troškovi zastupanja tuženika u prethodnom postupku i tijekom glavne rasprave što se odnosi na zastupanje na prvom pripremnom ročištu za prethodni postupak održanom 29. studenoga 2019. godine, zastupanje na drugom pripremnom ročištu za prethodni postupak održanom 6. ožujka 2020. godine, zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 28. svibnja 2020. godine, 20. srpnja 2020. godine, 17. lipnja 2021. godine, 28. studenoga 2022. godine,8. veljače 2023. godine, 8. svibnja 2023. godine, 12. listopada 2023. godine, 24. studenoga 2023. godine, 13. veljače 2024. godine, 15. travnja 2024. godine, 30. travnja 2024. godine, 9. srpnja 2024. godine, 15. listopada 2024. godine, 30. siječnja 2025. godine, 11. lipnja 2025. godine i 18. rujna 2025. godine, kada je zaključeno raspravljanje, sve u iznosu od po 250 bodova (18X250 bodova), što iznosi ostvareni trošak tuženika po ovoj osnovi zastupanja od 4.500 bodova, dakle što je kao takvo zbrojeno u pogledu zahtijevanih troškova zastupanja podnošenjem opravdanih obrazloženih podnesaka i zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi čini trošak zastupanja od 6.000 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda u visini iznosa od 2,00 EUR-a, čini osnovan i ovdje dosuđen trošak tuženika od 12.000,00 EUR-a, koji je uvećan za pripadajući iznos PDV-a od 25% na ovaj iznos, što iznosi dodatan trošak po ovoj osnovi od 3.000,00 EUR-a, a što ukupno zbrojeno čini osnovan trošak tuženika po ovoj osnovi u iznosu od 15.000,00 EUR-a, koji je kao opravdan i dosuđen tuženiku u tom iznosu i koji je dužna tužiteljica tuženiku naknaditi u propisanom roku, dok je za ostali zahtijevani iznos od 875,00 EUR-a, zahtjev tuženika za naknadu troškova u tom dijelu odbijen jer je neosnovan budući u sebi sadržava neopravdano više zahtijevane troškove od onih koji su ovdje dosuđeni s osnova zastupanja, kao i materijalni trošak plaćanja sudske pristojbe na sudsku odluku jer takav trošak tuženika ne obvezuje, pa je time odlučeno kao u točki II. izreke iz ovoga rješenja.

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

U Trogiru, dana 3. studenoga 2025. godine

S U D A C :

Denis Dučić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ovog otpravka izjaviti žalbu. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku; Mijo Jeličić, odvjetnik u OD Jeličić i partneri d.o.o., Split

- tuženiku po punomoćnici; Anamarija Bokan, odvjetnica u Splitu,

- u spis