Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-120/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Pera Miloglava kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv EU zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika EU podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovnog broja K-571/2024-15 od 19. prosinca 2025., u sjednici održanoj 3. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika EU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-118/2023-22 od 16. lipnja 2023. optuženi EU proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode-prijetnja iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom protiv braka, obitelji i djece, nasilje u obitelji iz članka 179a. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11. Optuženom EU je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci dok mu je za kazneno djelo iz članka 179a. KZ/11 na temelju članka 179a. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Optuženi je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci s tim da je na temelju odredbe članka 57. KZ/11 prema optuženom primijenjena djelomična uvjetna osuda, s tim da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako imenovani, u roku provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. kolovoza 2024. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenom EU je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 5 (pet) godina. Mjera liječenja ima se izvršavati za vrijeme izvršavanja kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava, a po puštanju na slobodu u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za psihijatrijsko liječenje izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 upozorava se okrivljenik da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljenik bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja.

1.2. Na temelju članka 148 stavak 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove ovog kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Marka Kezunovića, odvjetnika u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i neutvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da mu za uvjetno izrečeni dio zatvorske kazne odredi vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije godine), te da mu izrekne sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 2 (dvije) godine.

2.2 Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.3. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

2.4. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženog EU je neosnovana.

4. Iako optuženi EU uvodno u žalbi navodi da žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga, iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog odluke o kaznenoj sankciji i sigurnosnoj mjeri, ističući da se prvostupanjski sud nije očitovao o svim okolnostima koje je bio dužan razmotriti prilikom odlučivanja o kazni, navedene u članku 47. stavak 1. KZ/11. Smatra da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir raniju neosuđivanost optuženika i kratkoću trajanja inkriminiranog ponašanja, a koje okolnosti uz priznanje smanjenu ubrojivost kao i činjenicu da mu je oštećenica oprostila je trebalo cijeniti kao olakotne, te mu izreći uvjetnu osudu s kraćim trajanjem vremena provjeravanja a time i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u kraćem trajanju.

4.1. Premda je žalitelj u pravu kada u žalbi primjećuje da mu je prvostupanjski sud propustio kao olakotnu cijeniti činjenicu ranije neosuđivanosti polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera prvog stupnja) i svrhe kažnjavanja, tada i po stavu ovog žalbenog suda, olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik (priznanje djela, neosuđivanost, izraženo kajanje, smanjena ubrojivost u manjoj mjeri, pomirenje s majkom) nemaju takav značaj da bi opravdavale izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju je osuđen prvostupanjskom presudom.

4.2. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud prije svega pravilno utvrdio postojanje svih okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznenopravne sankcije, a isto tako da je sve te okolnosti i pravilno vrednovao, kada je odlučivao prije svega o vrsti, a zatim i visini kazne zatvora na koju je osudio optuženika te duljini trajanja roka provjeravanja i duljini trajanja sigurnosne mjere izrečene optuženiku

4.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

4.4. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

4.5. Stoga je optuženiku i po nalaženju ovog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio

na temelju članka 139. stavak 3. kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci dok mu je za kazneno djelo iz članka 179a. pravilno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je optuženika osudio na temelju odredbi za stjecaj na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseca, cijeneći, a sukladno članku 51. stavak 1. KZ/11 počiniteljevu ličnost te počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti. Također je sud optuženiku pravilno potom izrekao na temelju čanka. 57. KZ/11 djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne iznosi jednu šest mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo, jer i po nalaženju ovog suda postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne u budućnosti neće činiti kaznena djela a da će se istovremeno upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

4.6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11, prvostupanjski sud ih je ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

5. Optuženik se žali i zbog duljine trajanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja navodeći da je trajanje iste nerazmjerno djelima za koje je osuđen.

5.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani imajući u vidu da je iz stanja spisa kao i u obrazloženju pobijane presude, sud prvog stupnja cijenio liječničku dokumentaciju za okrivljenika, a također je provedeno psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Vladimire Vozny Dujk kojim je utvrđeno da je okrivljenik osoba kod koje je dijagnosticirana paranoidna shizofrenija a u vrijeme počinjenja djela da je bio smanjeno ubrojiv u bitnom odnosno znatnom stupnju, pa kako postoji opasnost da bi zbog duševnih smetnji mogao u budućnosti počiniti ista ili slična djela predlaže i izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Upravo sve te okolnosti utjecale su na odabir kaznene sankcije, pri čemu je okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda, kako je to navedeno u pobijanoj presudi, a također mu je izrečena i sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude.

5.2. Sud prvog stupnja sve je to dostatno obrazložio u pobijanoj presudi pa se žalitelj upućuje na navedene razloga, jer upravo je i smisao kaznene sankcije, pored specijalne i generalne prevencije, liječenje okrivljenika kako bi se poboljšalo njegovo zdravstveno stanje.

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci, odnosno žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 3. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž