Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-540/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Gaus Leninger, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-720/2016 od 11. lipnja 2021., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-720/2016 od 14. srpnja 2025., dana 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-720/2016 od 11. lipnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-720/2016 od 14. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

II. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-720/2016 od 11. lipnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-720/2016 od 14. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke u kojem je odlučeno da tužitelj snosi svoje troškove postupka i sudi:

"V. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 739,31 eura sa zateznim kamatama od 3. studenog 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove sastava žalbe u iznosu od 124,43 eura sa zateznim kamatama od 3. studenog 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 93,32 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-720/2016 od 11. lipnja 2021. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr- 720/2016 od 14. srpnja 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (građevinski radovi na terenu, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost iznos od ukupno 472,44 kn/62,70 eura[1] bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do do 31. srpnja 2015.g po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od od 96,28 kn počam od 16. kolovoza 2013.,

- na iznos od 376,16 kn počam od 16. lipnja 2014., pa do isplate, sve u roku od osam dana (točka I. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje iznos od 1.730,23 kn (tisućusedamstotridesetkunadvadesettrilipe) bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 460,51 kn počam od 16. ožujka 2012., na iznos od 88,74 kn počam od 16. travnja 2012.,

- na iznos od 114,93 kn počam od 16. siječnja 2013.,

- na iznos od 228,82 kn počam od 16. lipnja 2013.,

- na iznos od 80,86 kn počam od 16. srpnja 2013.,

- na iznos od 480,58 kn počam od 16. kolovoza 2013.,

- na iznos od 237,83 kn počam od 16. svibnja 2014.,

- na iznos od 37,96 kn počam od 16. lipnja 2014.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, u roku od osam dana (točka II. izreke). Navedenom presudom odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I i II izreke (točka III. izreke). Navedenom presudom u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje tužitelja na ime naknade plaće za prekovremeni rad do iznosa od 7.073,70 kn/938,84 eura bruto tužitelj se odbija

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

(točka IV. izreke). Navedenom presudom odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka V. izreke).

2. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-720/2016 od 11. lipnja 2021. u odnosu na potraživanje isplate jubilarne nagrade tužba se smatra povučenom.

3. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj i to u dijelu pod točkama IV. i V. izreke, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu, podredno da ukine pobijanu presudu te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj zahtijeva trošak sastava žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

6. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457.- 467. ZPP. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

8. Tužitelj u žalbi određeno upire na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP, koji žalbeni razlog u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, sud drugog stupnja ne uzima u razmatranje.

9. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.073,70 kn/938,84 eura bruto uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do njegove isplate na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama i dr. te na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 1.730,23 kn/229,64 eura bruto uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do njegove isplate, u razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika te je u utuženom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom;

- da je tužitelj iskoristio slobodne dane;

- da tuženica za razdoblje do lipnja 2014. nije precizno označila po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani;

- da tuženica nije isplatila razliku potraživanja na ime dodataka na plaću za sve prekovremene sate i na ime naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

11. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja je primijenio materijalno pravo iz odredbe članka XII., XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09., dalje; Odluke/09), članka XII., XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/2009. i 118/2012.), točke VI., XIII. i XIV. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/2014.), članka 136., 139. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama Republike ("Narodne novine" broj 73/2013., 75/2015. i 50/2016. - dalje: Zakona o službi u oružanim snagama Republike), članka 10. stavka 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj 33/2002., 58/2002. i 76/2007. - dalje: Zakon o obrani), članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007. i 88/2009. - dalje: Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske), članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11) te je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

12. U prvostupanjskom, a i sada žalbenom stadiju postupka, sporan je broj prekovremenih sati koje je u utuženom razdoblju ostvario tužitelj. Tužitelj smatra da je sud prvog stupnja pogrešno prilikom utvrđivanja broja prekovremenih sati iste umanjio s iskorištenim slobodnim danima.

13. U tom smislu financijski vještak Dario Janković izradio je nalaz i mišljenje u dvije varijante. U prvoj varijanti, vještak broj prekovremenih sati nije umanjio za slobodne dane, dok je u drugoj varijanti, broj prekovremenih sati umanjio za iskorištene slobodne dane.

14. Sud prvog stupnja visinu tražbine tužitelja utvrdio je prema drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka. Naime, sud prvog stupnja ističe da je u konkretnom slučaju tužitelj osporavao točnost evidencija tuženika, tzv. šihterica, ali nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode, pa je slijedom svih citiranih propisa i to primjenom odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o obrani, članka 96. stavka 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i Odluke/09 kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, te prekovremeni rad, osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću i subotom u iznosu od 472,44 kn/62,70 eura, što je iznos kada se od ukupno ostvarenih sati prekovremenog rada odbiju sati slobodnih dana, a kako to čini knjigovodstveni vještak u drugoj varijanti nalaza i mišljenja.

15. Takvo utvrđenje suda prvog stupnja je pravilno. Naime, faktično ostvareni slobodni dani trebaju se uzeti u obzir kod obračuna razlike plaće. To iz razloga što je tuženik svojom evidencijom dokazao koliko je tužitelj ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, pa je teret dokaza na tužitelju da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi, primjerice, s osnove dobrovoljnog davanja krvi, školovanja i sl. (identično pravno shvaćanje izraženo je i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4029/2019 od 26. siječnja 2021.). Tužitelj u postupku nije dokazao da su iskorišteni slobodni dani bili plaćeni po drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih sati prekovremenog rada, pa je stoga visinu tražbine tužitelja valjalo utvrditi prema drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka odnosno valjalo je utvrditi da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 472,44 kn s osnove neisplaćene razlike plaće za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću i blagdanom.

16. Tužitelj u žalbi sadržajno upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da se žalba tužitelja u suštini svodi na tvrdnje da sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, koje žalbene razloge u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, sud drugog stupnja ne uzima u razmatranje.

17. Razmatrajući odluku suda o troškovima parničnog postupka utvrđeno je da ista nije pravilna. Ističe da je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva kao i uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na istaknuti tužbeni zahtjev iz čl. 186. b stavak 3. ZPP (stupnjevita tužba), međutim, nije pravilno primijenjena odredba članka 154. stavka 4. ZPP, već je trebalo primijeniti odredbu članka 154. stavka 2. ZPP, odnosno, o troškovima postupka odlučiti razmjerno uspjehu stranaka u postupku.

18. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP određeno je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 25% (dosuđenih 2.202,67 kune/292,34 eura u odnosu na zahtijevanih 8.803,93 kune/1.168,48 eura). To nadalje znači da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 62,50% (100% osnova zahtjeva + 25% visina), što znači da je tuženica u parnici uspjela u omjeru od 37,50%.

18. Kada se od uspjeha tužitelja (62,50% kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP), oduzme postotak uspjeha tuženice (37,50%), kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, proizlazi da je tuženica dužna nadoknaditi 25% priznatih troškova tužitelja.

19. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje u tekstu: Tarifa).

20. Člankom 186.b st. 4. ZPP određeno je da je u slučajevima iz stavka 2. i 3. toga članka tužitelj dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, a prema članku 186. stavku 5. ZPP, prigodom postavljanja tužbenog zahtjeva iz stavka 4. toga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ZPP.

21. Dakle, u slučaju stupnjevite tužbe, do iznova naznačene vrijednosti predmeta spora, mjerodavna je vrijednost predmeta spora naznačena u stupnjevitoj tužbi.

22. Tužitelju je stoga valjalo priznati troškove postupka u iznosu od 8.281,25 kuna/ 1.099,11 eura koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn/ 132,72 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), kao i sastava prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak pristupa ročištu 20. ožujka 2018. u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zatim pristupa ročištu 20. veljače 2021. u iznosu od 250,00 kuna/33,18 eura (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), pristupa ročištu 20. siječnja 2021. u iznosu od 375,00 kuna/49,77 eura (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) i 29. travnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna/99,54 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), dok nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu odluke jer punomoćnik tužitelja istom ročištu nije pristupio. Tužitelju se priznaje trošak sastava podneska od 15. veljače 2018. u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 14. ožujka 2019. u iznosu od 250,00 kuna/33,18 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), sastav podneska od 21. listopada 2020. u iznosu od 250,00 kuna/33,18 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), te sastav podneska 22. veljače 2021. u iznosu od 750,00 kuna/99,54 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim PDV od 25% u iznosu od 1.656,25 kuna/219,82 eura (Tbr. 42. Tarife).

23. Kako je tužitelj u prvostupanjskom postupku uspio s 25% svoga zahtjeva, u skladu s tim uspjehom pripada mu i razmjeran iznos parničnog troška odnosno iznos od 2.070,31 kuna/274,78 eura (25% od 8.281,25 kuna/1.099,11 eura) kojem iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 3.500,00 kuna/464,53 eura jer se taj trošak tužitelju priznaje u cijelosti. Dakle, tužitelju na ime nadoknade parničnih troškova pripada ukupni iznos od 739,31 eura.

24. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, odnosno dijelom potvrditi, a dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.

25. Tužitelju je, na temelju Tbr. 10. toč. 5. Tarife u vezi sa Tbr. 7. toč 1. i Tbr. 42. Tarife, valjalo priznati troškove sastava žalbe u iznosu od 468,75 kuna/62,21 eura, a odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova u iznosu od 703,12 kuna/93,32 eura (traženi trošak od 1.171,87 kuna/155,53 eura - dosuđeni trošak u iznosu od 468,75 kuna/62,21 eura = 703,12 kuna /93,32 eura). Dakle, valjalo je odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP.

U Zagrebu 3. studenog 2025.

Sutkinja:

Vesna Žulj