Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-198/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u parničnom postupku tužitelja JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Danijel Sočanac iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa odvjetnik Kruno Knežević i ostali odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1228/2023-15 od 6. prosinca 2024., dana 3. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1228/2023-15 od 6. prosinca 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana predati tužitelju JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na pregled isprave u vezi Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 24. siječnja 2007.: ugovor o kreditu i sve anekse tog ugovora, početni otplatni plan po navedenom ugovoru o kreditu, promet po kreditu za navedeni ugovor o kreditu, promjene kamatne stope po predmetnom ugovoru te obavijest o izračunu efekata konverzije.

II Nakon toga tužitelj je dužan u roku od 15 dana postaviti točno određen zahtjev za isplatu."

2. Protiv rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje se ističu u žalbi. Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom kao kreditorom sklopio 24.siječnja 2007. ugovor o kreditu kojim mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos kredita u CHF u protuvrijednosti HRK, te je navedeno da je tužitelj dužan platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika.

7. Tužitelj smatra da su odredbe predmetnog ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, te se poziva na presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača – presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske PŽ-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudu istog suda poslovni broj PŽ- 6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Nadalje navodi da su stranke sklopile i Aneks ugovora o kreditu kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

9. Smatra da je posljedica ništetnosti njegovo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi on bio dužan platiti tuženiku do dana i na sam dan konverzije prema ugovorenom tečaju kune spram CHF na dan isplate kredita.

10.Tužitelj predlaže da sud službenim putem, u skladu s čl. 186.b st. 3 ZPP-a od tuženika, koji mu ne želi dati dokumentaciju vezanu za predmetni kreditni odnos, zatraži da tužitelju dostavi tu dokumentaciju, kako bi mogao postaviti točno određeni zahtjev glede isplate.

11.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, te ističe da tužitelj od njega nije nikada zatražio dostavu predmetne dokumentacije za koju ističe manifestacijski zahtjev, te da o tome nije dostavio niti dokaz uz tužbu, stoga smatra da tužba nije uredna i da nisu ispunjeni uvjeti za isticanje manifestacijskog zahtjeva.

12.Manifestacijski zahtjev je pravilno ocijenjen osnovanim.

13.Odredba čl. 186.b st. 3. ZPP-a propisuje da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

14. Nesporna je činjenica da su stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu, te je stoga po prirodi tog njihovog odnosa tuženik dužan dati naprijed navedene podatke tužitelju.

15. Radi utvrđivanja činjenice da li je tužitelj prije podnošenja tužbe od tuženika zatražio dostavu dokumentacije koja mu je potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva i da li mu tuženik istu ne želi dati, sud prvog stupnja je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, budući je punomoćnik tužitelja naveo da je tužitelj sam išao kod tuženika zatražiti predmetnu dokumentaciju.

16.Iz iskaza tužitelja, sud je utvrdio da je on u svibnju 2023., po uputi odvjetnika, išao u poslovnicu tuženika u Maksimirskoj gdje je tražio da mu se preda dokumentacija za koju mu je odvjetnik naveo da je potrebna za postavljanje tužbenog zahtjeva, ali su ga iz te poslovnice uputili na njegovog osobnog bankara koji je u poslovnici u Miramarskoj, te je on osobnog bankara najprije zvao telefonom, a kad mu se nije javio, išao je osobno u poslovnicu u Miramarskoj, ali bankar tada nije radio, te ga je ponovno zvao telefonom, pa kada mu se ni tada nije javio, još jednom je išao u poslovnicu i tad mu je rečeno da njegov osobni bankar više ne radi u banci, već da mu je osobni bankar OD. Ona ga je pak uputila u poslovnicu u Miramarskoj, od kud su ga uputili ponovno k njoj, a kako je sve to trajalo neko vrijeme, budući se bližio rok za predaju tužbe, njegov odvjetnik je podnio tužbu, a on je i nakon toga od osobne bankarice pokušao pribaviti dokumentaciju, pa iako je naveo što točno traži u e-mailu, ona mu duže vremena nije odgovorila, te ju je ponovno zvao telefonom, nakon čega ga je mailom pozvala da napiše broj partije kredita, a kako on nije znao što je to, otišao je do nje, te mu je ona rekla da to piše na ugovoru o kreditu, na što joj je on odgovorio neka onda ona pogleda u ugovor, a ona mu je rekla da to nije uobičajeno i razgovor je tako završio.

17. Tužitelj navodi da je on osobno išao u banku, jer je mislio da će tako prije dobiti dokumentaciju, nego da podnosi pisani zahtjev, te da je on stekao dojam da mu dokumentaciju ne žele dati, iako mu u banci nisu izričito rekli da mu dokumentaciju ne daju, budući su ga stalno upućivali od poslovnice do osobnog bankara i natrag, kako je to naprijed opisao, a on smatra da su mu mogli odmah u poslovnici dati dokumentaciju, jer imaju sve podatke u računalu.

18. Imajući u vidu iskaz tužitelja koji je pravilno sud prvog stupnja ocijenio istinitim, odnosno logičnim i uvjerljivim, odnosno da je tužitelj pokušao od tuženika dobiti dokumentaciju koja mu je potrebna za postavljanje tužbenog zahtjeva, pravilno je sud prvog stupnja tvrdio da tuženik ne želi tužitelju dati tražene podatke iz njihovog ugovornog odnosa, iako istima raspolaže, pa je stoga pravilno prihvatio manifestacijski zahtjev tužitelja prema čl. 186.b ZPP-a i naložio je tuženiku da tužitelju dostavi tražene podatke, bez kojih tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev i koji će biti neophodni za provođenje predloženog financijsko vještačenje.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika da stupnjevita tužba tužitelja nije bila uredna u trenutku podnošenja tužbe treba dodati da je navedeno pravno neodlučno za odluku o prijedlogu tužitelja za donošenje spornog rješenja primjenom čl. 186. b ZPP-a.

Isto tako, pravno je navažno što je tužitelj tijekom postupka uputio mejl tuženiku, a pored činjenice da se tužitelj osobno obraćao djelatnicima tuženika kako to proizlazi iz iskaza tužitelja.

20. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.

21. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 3. studenoga 2025.

Sutkinja:

Mr.sc. Iris Gović Penić