Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ovr-336/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j.t.d., Jastrebarsko, Zagrebačka ulica 61/III, i ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, protiv ovršenika FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Šarušić, odvjetnik u Zagrebu, Baštijanova 2a, uz sudjelovanje treće osobe UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2a, radi ovrhe, odlučujući o žalbi treće osobe protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-434/2025-60 od 16. rujna 2025., dana 3. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba treće osobe UĆ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-434/2025-60 od 16. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog treće osobe UĆ za odgodu ovrhe kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žali se treća osoba, u bitnom navodeći da suprotno navodima suda prvog stupnja nije dužna dokazati postojanje svoga prava, već ga učiniti vjerojatnim, a što je i učinjeno dostavljanjem valjanog kupoprodajnog ugovora za koji je isplaćena kupoprodajna cijena. Ističe i da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije dao razloge o ostalim pretpostavkama za odgodu ovrhe, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak.
3. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje u tekstu: OZ) ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
4. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe treće osobe, s obrazloženjem da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje svoga prava jer se sukladno odredbi čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/28, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) vlasništvo stječe tek upisom u zemljišne knjige, a da treća osoba nije upisana kao vlasnik.
5. S takvom odlukom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud, međutim iz razloga drugačijih od onih koji su navedeni u pobijanom rješenju.
6. Naime, odredbom čl. 63. st. 1. OZ-a propisano je da će sud, na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (čl. 56. OZ-a).
7. Stoga, pravilno ukazuje žalitelj da za ocjenu osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe sukladno odredbi čl. 63. st. 1. OZ-a treba učiniti tek vjerojatnim postojanje svoga prava na predmetu ovrhe, a ne i dokazati pravo vlasništva, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja. Jednako tako, za utvrđivanje vjerojatnosti postojanja prava vlasništva, nije nužno da isprava na temelju koje se stječe pravo vlasništva udovoljava svim pretpostavkama za njezinu uknjižbu u zemljišnim knjigama, ali je od odlučnog značaja datum sklapanja ugovora, odnosno je li isti sklopljen prije ili nakon zabilježbe ovrhe, imajući na umu pravne posljedice propisane čl. 79. OZ-a. Točan je žalbeni navod da iz Aneksa Ugovora o kupoprodaji nekretnina proizlazi da je predmet prodaje i nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] te je kao datum njegova sklapanja naveden 9. lipnja 2021., dakle datum prije zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini. Međutim, s obzirom na to da na Aneksu Ugovora o kupoprodaji nisu ovjereni potpisi stranaka, kao i kod Ugovora o kupoprodaji nekretnine, ne može se sa sigurnošću utvrditi datum kada je isti sklopljen. Pritom, ukazuje se da treća osoba u svojem prijedlogu za odgodu niti ne obrazlaže razloge zbog kojeg i na Aneksu Ugovora o kupoprodaji nekretnine nisu ovjereni potpisi, niti predlaže izvođenje drugih dokaza na temelju kojih bi se mogao nedvojbeno utvrditi datum njegova sklapanja.
7.1. Stoga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje svoga prava na predmetnoj nekretnini, kao jednoj od kumulativno predviđenih pretpostavki iz čl. 63. st. 1. OZ-a, zbog čega nije postojala niti potreba ispitivanja druge pretpostavke propisane predmetnim člankom. Slijedom navedenog, neosnovan je žalbeni navod bitne povrede odredba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
8. Međutim, ukazuje se žalitelju da nije učinjeno vjerojatnim ni da bi provedbom ovrhe treća osoba pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu sukladno čl. 63. st. 1. OZ-a.
9. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, koju treća osoba mora učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je treća osoba bila dužna učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju ona ne bi mogla nadoknaditi ili bi ju pak mogla nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete.
10. Suprotno tome, iz sadržaja prijedloga niti ne proizlazi da bi treća osoba konkretizirala štetu koja bi nastala provedbom ovrhe, već samo paušalno navodi da bi njezinom prodaju došlo do narušenja jedinstva između nekretnine koja je u vlasništvu treće osobe te predmetne nekretnine, a što ne predstavlja nenadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 63. st. 1. OZ-a. Treća osoba u slučaju proglašenje ovrhe nedopuštenom može protuovrhom ili restitucijskom parnicom zbog stjecanja bez osnove štetu nadoknaditi od ovrhovoditelja.
11. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a odbiti žalbu treće osobe kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, kao što je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Velikoj Gorici 3. studenog 2025.
Sutkinja
Branka Križanić Perharić
