P-1698/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika: ZAVAROVALNICA L, Zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Ulica Eve Loše 7, Sava osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, OIB: 45237012600 Roberta Frangeša Mihanovića 9 kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik u ZOU Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić u Ludbregu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Inge Bošnjak, odvjetnice, te punomoćnika tuženika Melite Kuharić, odvjetnice, dana 3. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku ZAVAROVALNICA SAVA, Zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Ulica Eve Loše 7, Sava osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, OIB: 45237012600 Roberta Frangeša Mihanovića 9, isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 1.695,99 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom od 21.10.2021. do isplate, i to po stopi do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem zahtjeva isplatu iznosa od 1.601,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 21.10.2021. pa do isplate.
III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 22.9.2022. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 3.297.75 EUR kn sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 5.9.2021. dogodila prometna nezgoda u mjestu Oriovac na način da je osiguranik tuženika upravljao osobnim automobilom a iza njega se kretao drugi osobni automobil kojim je upravljao osiguranik tužitelja te je na opisanom mjestu osiguranik tuženika započeo skretati ulijevo preko pune razdjelne crte u smjeru kolnog ulaza u trenutku dok je osiguranica tužitelja već bila u fazi pretjecanja uslijed čega je došlo do udara ta dva osobna automobila. Ističe da je tuženik priznao svoju suodgovornost te platio tužitelju 50% iznosa štete u iznosu od 34.495,06 kn. Tužitelj je na ime naknade imovinske štete 20.10.2021. svom osiguraniku isplatio ukupan iznos od 70.991,20 kn te je na taj način stekao pravo regresa prema tuženiku i to za iznos koji tuženik nije platio u mirnom postupku. Kasnije tijekom postupka na ročištu održanog dana 23. ožujka 2023. uredio je tužbu u pogledu točnog naziva tuženika i to na način da je ispravno naznačio tuženika kako je to navedeno u uvodu ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja te ističe kako je osiguranik tužitelja doprinio nastanku ovog štetnog događaja u omjeru od 50%. Kasnije tijekom postupka čini nespornim visinu štete u iznosu od 70.991,20 kn, te čini nespornim da je tužitelj isplatio svom osiguraniku taj iznos 20.10.2021. Ističe kako je tuženik platio 50% ukupnog iznosa štete u skladu sa svojom suodgovornošću pa je tako platio tužitelju iznos od 35.495,60 kn.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list 11 spisa), u zapisnik o očevidu (list 75-88 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca (listovi 260-265 spisa), saslušani su svjedoci LR i AR (list 246-246 spisa).
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedino i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Nije sporna niti visina štete na vozilu osiguranika tužitelja u iznosu od 70.991,20 kn te nije sporno da je tužitelj platio svom osiguraniku rečeni iznos 20.10.2021.
6. Sporna je odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.
7. Radi odlučivanja o spornoj odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja, izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranu Husinecu te su saslušani svjedoci KR i AR.
8. Iz iskaza svjedoka LR proizlazi kako je u predmetnom štetnom događaju sudjelovao kao vozač automobila Renault Clio te se kretao cestom, te je želio skrenuti u lijevo, zbog čega je uključio lijevi pokazivač smjera te je započeo radnju skretanja, uslijed čega je vozilo koje se nalazilo iza njega počelo zaobilaziti, ali ga je pritom udarilo u prednji lijevi kraj. Navodi kako je u vozilu bio s majkom i braćom, te da je skretao u lijevo kako bi ušao u dvorište bakine kuće, te da je skretao preko pune linije. Navodi da je na mjesto štetnog događaja izašla policija i izvršila očevid, te da je on dobio prekršajni nalog odnosno kaznu radi skretanja preko pune linije. Navodi da prije skretanja u lijevo nije provjerio iza sebe ima li kojih vozila iza njega da nije gledao u retrovizor.
9. Iz iskaza svjedoka AR proizlazi kako je u štetnom događaju sudjelovala kao vozač vozila marke VW T-Roc, te se kretala iza vozila ne sjeća se marke koje se kretalo ispred nje. Da je ona imala namjeru zaobići vozilo ispred sebe, s kojom radnjom je i započela, i to sa lijeve strane vozila, ali je u trenutku kada se ona već nalazila kod bočne strane tog vozila, vozilo ispred nje počelo skretati u lijevo. Da je ona uslijed toga, a kako bi izbjegla štetni događaj pokušala izbjeći vozilo ispred sebe, no da je pritom udarila u reklamni stup koji se nalazio s lijeve strane, kao i u vozilo koje je pokušavala izbjeći te se zaustavila na kanalu koji se nalazio uz cestu. Ističe da vozilo ispred nje nije imalo uključen lijevi pokazivač smjera. Navodi da je ona bila kažnjena novčanom kaznom radi pretjecanja preko pune linije, te da je morala platiti trošak reklamnog stupa.Navodi da se kretala brzinom oko 65 km/h.
10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Husineca od 10. siječnja 2025. proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o nezgodi koja se dogodila na kolniku ulice Braće Radić u Oriovcu te su se oba sudionika kretala iz pravca istoka prema zapadu te je vozilo osiguranika tuženika – Renault bilo ispred vozila osiguranika tužitelja Volkswagena. U jednom momentu je Renault usporio ne bi li zauzeo smjer kretanja u lijevo. Vozačica Volkswagena nije zaustavila vozilo zbog vozila ispred sebe te je pretjecala i vozilom naletjela na Renault koji je skretao lijevo. Volkswagen se tada kretao brzinom od 51 km/h a Renault brzinom od oko 24 km/h. U pogledu mogućnosti izbjegavanja sudara vještak ističe kako je vozač Renaulta nepropisno zauzeo položaj za skretanje u lijevo, nije smio usporavati zbog kretanja te je započeo nepropisno skretati preko pune crte. Vozačica Volkswagena je morala usporiti iza vozila Renault a ne nepropisno pretjecati vozilo koje je usporavalo. Stoga, zaključno iznosi mišljenje da je vozač Renaulta bez valjanog razloga usporio na brzinu ispod normalne brzine kretanja te započeo nepropisno skretati preko pune crte (naravno da se nije uvjerio u stanje prometa iza sebe). Vozačica VW je kada je uočila da Renault usporava, odlučila se na nedozvoljeno pretjecanje preko pune crte. U trenutku kada je Renault započeo skretanje VW je nedvojbeno bio na lijevom prometnom traku. Vozač Renaulta je mogao vidjeti vozilo VW iza sebe te odustati od nedozvoljene radnje skretanja preko pune crte. Radi se o izuzetno preglednom dijelu ceste te su se oba sudionika mogla vidjeti najmanje 10 sekundi.
11. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husineca, budući da je isti dan stručno, obrazloženo, u skladu s pravilima struke, te temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije, a na isti stranke nisu imale prigovora.
12. Ovaj sud je prihvatio dio iskaza svjedoka LR i AR u pogledu dinamike nastanka ovog štetnog događaja u dijelu u kojem su isti u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Gorana Husineca.
13. Pri odlučivanju o odgovornosti u ovoj pravnoj stvari, sud je polazio od činjenica utvrđenih prometnim vještačenjem koje je napravljeno po sudskom vještaku Goranu Husinecu.
14. Tako je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila na način da su se oba sudionika prometne nezgode kretala kolnikom u istom smjeru te je u jednom momentu vozilo osiguranika tuženika usporilo ne bi li skrenulo ulijevo prema kući u toj ulici a vozačica osiguranica tužitelja nije zaustavila vozilo zbog vozila ispred sebe te je pretjecala i vozilom naletjela na vozilo osiguranika tuženika koji je skretao ulijevo. Osiguranik tuženika je prije skretanja u lijevo imao mogućnost i mogao je vidjeti vozilo osiguranika tužitelja iza sebe jer se isto već nalazilo na lijevom prometnom traku te odustati od nedozvoljene radnje skretanja preko pune crte. Navedeno također proizlazi i iz iskaza osiguranika tuženika LR koji je u svom iskazu naveo da nije gledao u retrovizor prije skretanja ulijevo kako bi provjerio iza sebe ima li kojih vozila iza njega. Isto tako je utvrđeno da je vozač vozila osiguranika tuženika bez valjanog razloga usporio na brzinu ispod normalne brzine kretanja te započeo nepropisno skretati preko pune crte dok se vozačica vozila osiguranika tužitelja kada je uočila da vozilo osiguranika tuženika usporava umjesto da usporava iza njega odlučila se na nedozvoljeno pretjecanje preko pune crte.
15. S obzirom na ove činjenice, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radio o obostranoj krivnji osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u kojem je nastala šteta na vozilu osiguranika tužitelja.
16. Naime, osiguranik tuženika je nepropisno započeo skretati preko pune crte ne uvjerivši se pritom da to može učiniti na siguran način ne ugrožavajući druge sudionike u prometu te je prije toga bez valjanog razloga usporio na brzinu ispod normalne. Nadalje, da se osiguranik tuženika prije skretanja uvjerio u stanje prometa iza sebe uočio bi osiguranika tužitelja te je mogao odustati od radnje skretanja preko pune crte i nesreća se ne bi dogodila. Na opisani način isti je postupio protivno odredbi čl. 12 st. 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. - dalje ZOSPC) kojom je određeno da su se sudionici prometu dužni držati ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, dok su prometni znakovi prema definiciji iz čl. 12. st. 3 ZOSPC-a su znakovi opasnosti, znakovi izričitih naredbi, znakovi obavijesti i znakovi obavijesti za vođenje prometa s dopunskom pločom koja je sastavni dio prometnog znaka i koja pobliže određuje značenje prometnog znaka ili bez nje, promjenjivi prometni znakovi, prometna svjetla i svjetlosne oznake te oznake na kolniku i drugim površinama. Osiguranik tuženika također je postupio protivno odredbi čl. 43. st.1. i 2. ZOSPC kojom je u bitnom propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu. Osiguranik tuženika također je postupio protivno odredbi čl. 51.st.2. ZOSPC-a kojom je u bitnom propisano da vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu. Zabrana naglog smanjenja brzin proizlazi i iz odredbe čl. 52.st.1. ZOSPC-a. Da je osiguranik tuženika postupio u skladu s navedenim odredbama tj. da nije pretjecao preko pune crte te da je prije svega provjerio stanje prometa iza sebe prije skretanja nesreća se ne bi dogodila pa je on time ovom štetnom događaju doprinio u omjeru od 68%. Zaključno je ovdje bitno za napomenuti da je osiguranik tužitelja već započeo radnju pretjecanja u trenutku dok je osiguranik tuženika još bio u svojoj prometnoj traci pa kada se i on odlučio za nepropisnu radnju pretjecanja preko pune crte on je mogao vidjeti osiguranika tužitelja koji je već bio u u fazi pretjecanja i nesreća se ne bi dogodila te je po mišljenju ovog suda upravo iz navedenog razloga njegov doprinos ovom štetnom događaju ipak nešto veći od onog osiguranika tužitelja.
17. S druge pak strane, osiguranik tužitelja je pridonio ovom štetnom događaju i to na način da je nedozvoljeno pretjecao preko pune crte te jer nije usporio kada je vidio da i osiguranik tuženika usporava. Time je postupio protivno citiranoj odredbi čl. 12 st. 3 i 4. ZOSPC-a te čl. 51. st. 1. ZOSPC-a kojom je određeno da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Radi navedenog je osiguranik tužitelja doprinio ovom štetnom događaju u omjeru od 32%. Ovdje valja istaknuti kako je osiguranik tužitelja kažnjen u prekršajnom postupku zbog vožnje nedozvoljenom brzinom, no ovaj sud navedenu činjenicu nije uzeo kao doprinos suodgovornosti osiguranika tužitelja budući da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Husineca ne proizlazi da bi brzina bila uzročno-posljedično vezana uz nastanak sudara a posebno jer ista ni na koji način nije utjecala na mogućnost izbjegavanja sudara pa se u građanskom pravnom smislu eventualno prekoračenje brzine kretanja osiguranika tužitelja smatra irelevantnim. Ovdje se još napominje kako je sudski vještak u pogledu brzine kretanja sudionika nezgode utvrdio da se osiguranik tužitelja kretao brzinom od oko 50,1 km/h, dok je dozvoljena brzina u konkretnom slučaju 50 km/h pa se i iz navedenog razloga brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja smatra irelevantnom za procjenu odgovornosti jer se radi o minimalnom dozvoljenom prekoračenju brzine. Stoga nije niti prihvaćen dio iskaza osiguranika tužitelja AR u kojem ističe kako se kretala brzinom od 65 km/h jer je ista laik pa ne može procijeniti brzinu kretanja vozila dok je sudski vještak stručna osoba koja je brzinu kretanja izračunala tehničkim putem.
18. Visinu tužbenog zahtjeva među strankama nije bila sporna. Naime, na ročištu održanom dana 19. rujna 2023. tuženik je učinio nespornom visinu pretrpljene štete u ovom štetnom događaju u visini od 70.991,20 kn (9.422,15 EUR) dok su na ročištu održanom dana 25. rujna 2025. stranke učinile nespornim da je tužitelj svom osiguraniku dana 20.10.2021. isplatio iznos od 70.991,20 kn na ime imovinske štete te je također bilo nesporno da je tuženik u mirnom postupku već isplatio tužitelju iznos od 35.495,60 kn (4.711,08 EUR). Uvažavajući ovu nespornu uplatu tuženika od 35.495,60 kn i u ovom postupku utvrđeni omjer suodgovornosti valjalo je tužitelju dosuditi iznos od 12.778,42 kn ( 1.695,99 EUR) budući da ukupno pretrpljena šteta umanjena za omjer suodgovornosti osiguranika tužitelja u ovom postupku iznosi 48.274,02 kn (6.407,09 EUR).
19. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva sud je primijenio odredbu čl. 963. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.. - dalje u tekstu ZOO) kojom je određeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
20. Slijedom navedenog, a sukladno čl.1072. st.2. ZOO-a imajući u vidu utvrđeni omjer suodgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja valjalo je tužitelju dosuditi dio iznosa naknade koju je isplatio svom osiguraniku tj. iznos od 1.695,99 EUR. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti rečeni iznos dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.601,76 EUR valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan pa je odlučeno kao u točki I i II izreke.
21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na utuženu glavnicu temelji se na odredbi čl. 183. st.1. ZOO kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, i na odredbi čl. 29.st.1. istog zakona kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, a sve u svezi s čl. 963 st.1 ZOO-a budući da je upravo danom isplate utuženog iznosa svom osiguraniku tužitelj stekao pravo isti iznos potraživati od tuženika.
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
23. Odluka o visini stope zatezne kamate dosuđena po stopi na osnovi čl.29.st.2 ZOO-a budući da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu nastalom iz trgovačkog ugovora.
24. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st. 4. ZPP-a obzirom da su stranke djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (uspjeh tužitelja iznosi 51% dok uspjeh tuženika iznosi 49%).
25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. studenog 2025.
S u d a c:
Maja Šebalj Širić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelju po pun uz naplatu sudske pristojbe na presudu
2. Tuženiku po pun.
3. kal 30 dana
