REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-170/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-553/2024-17 od 17. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom dijelu točke I. izreke, i to preko nespornog iznosa od 1.945,00 eur do konačno suđenog u iznosu od 4.500,00 eur (za iznos od 2.555,00 eur i pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos), točke II. izreke, i to preko nespornog iznosa od 130,00 eur do konačno suđenog u iznosu od 130,06 eur (za 0,06 eur i pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos) i u točki V. izreke (troškovi postupka), potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-553/2024-17 od 17. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iz osnova neimovinske štete iznos od 4.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, a koja se zakonska zatezna kamatama obračunava do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, a za razdoblje od 04.04.2023. godine do podnošenja tužbe, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iz osnova imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 130,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za više zatraženi iznos na ime imovinske štete, tuđe pomoći i njege i to za iznos od 69,94 EUR, te za više zatraženi iznos zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu, a za razdoblje od 04.04.2023. godine do presuđenja, kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.475,00 EUR na račun punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u dijelu točke I. izreke, i to preko nespornog iznosa od 1.945,00 eur, u odnosu na točku III. izreke preko iznosa od 130,00 eur te u dijelu odluke o troškovima sadržanoj u točki V. izreke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešno primijenjenog materijalnog prava. Navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je sud pogrešno primjeno odredbe Zakona o parničnom postupku i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Ukazuje da zahtjev tužitelja preko iznosa od 1.945,00 eur neosnovan, jer tužitelju nesporno pripada polazeći od utvrđenog sadržajem nalaza i mišljenja vještaka spec. neurokirurga dr. OB na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 465,00 eur, pretrpljenih duševnih bolova iznos od 750,00 eur, pretrpljenog straha iznos od 600,00 eur, a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 130,00 eur. Navodi da je nejasno temeljem čega je sud utvrdio da bi tužitelju na ime tuđe pomoći i njege pripadao iznos od 130,06 eur, jer da je računica vrlo jasna i radi se o iznosu od 130,00 eur (14x2x35-kune). Stoga tvrdi da je za 0,06 eur iznos pogrešan. Obzirom na pogrešnu odluku o glavnoj stvari da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, te smatra da pravilno valja odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Također, da nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužitelju na tuđi račun tj. na račun njegova punomoćnika odvjetnika.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske zbog povrede prava osobnosti na i imovinske štete - tuđe pomoći i njege, koja je za njega nastala u štetnom događaju od 5. rujna 2024., kada je napadnut na svom radnom mjestu kod tuženika.

6. Pritom, među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, niti njegova odgovornost za predmetnu štetu, već je sporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom, i to točkom I. izreke, prihvatio konačno postavljeni zahtjev tužitelja - onaj usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka spec. neurokirurga dr. Mira Juranovića i spec. psihijatru dr. Nikole Sikirice, pa mu je tako na ime naknade neimovinske štete priznao iznos od ukupno 4.500,00 eur, s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate.

7.1. Zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete (točka III. izreke) i to tuđe pomoći i njege - koju je postavio u visini od 200,00 eur, sud je tužitelju priznao u iznosu od 130,06 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa sve do isplate, dok je o troškovima postupka (točka V. izreke) odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 2. i 155. ZPP, te je tuženiku naložio da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 1.475,00 eur na račun njegove punomoćnice-odvjetnice Martine Radić Šunjić, sve to s zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

8. Obzirom na činjenicu da je tijekom postupka bila sporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je u nastavku postupka proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku spec. neurokirurgu dr. Miri Jurinoviću i spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirici, iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio brojne ozljede u vidu cervikobrahijalnog sindroma, cervikokranijalnog sindroma, površinskih ozljeda vrata i glave, dislokacije, iščašenja i nategnuća zglobova i ligamenata u području vrata te potresa mozga;

- da je tužitelj trpio bol i mučninu, te neugodnosti prilikom liječenja budući je nosio imobilizacijski ovratnik te mu je preporučeno mirovanje, a morao je ići i kod specijaliste. otorinolaringologa koji mu je utvrdio dijagnozu natučenja područja grkljana te je uz to obavio i pregled kod neurokirurga kod kojeg su mu utvrđene vratne tegobe nakon istegnuća vratnih struktura zbog navedenog štetnog događaja;

- da je tužitelju bilo preporučeno i liječenje fizikalnom terapijom ambulantno, te je isti obavljao preglede radi toga kod specijaliste za fizikalnu medicinu, od strane neurologa tužitelju je utvrđeno slabije kompenzirano oštećenje za 5. i 6. vratni korijen obostrano;

- da je tužitelj obavio i kontrolni emng pregled u KBC Split na kojem je utvrđeno da je kod tužitelja prisutan i značajan težak gubitak motoneurona u ulnarnoj strani desno dlana te umjeren do srednje težak gubitak motoneurona u ostalim analiziranim mišićima ruku, te senzorne smetnje za živac medijanus, kao i umjerena do teška lezija (oštećenje) za 5. i 6. korijen obostrano i oštećenje živčanog korijena za 8. vratni korijen desno;

- da je zbog utvrđenih tegoba tužitelj po vještaku spec. neurokirurgu dr. Miru Jurinoviću trpio neugodnosti tijekom liječenja te fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, nadalje je trpio bolove srednjeg intenziteta sedam dana, bolove blažeg intenziteta trideset dana, a nadalje kroz dva mjeseca imao je bolove blagog intenziteta povremeno u danu i to po četiri sata, kroz tri tjedna bio mu je reducirana životna aktivnost u punom obimu a potom u polovičnom obimu kroz daljnja tri tjedna, trajno mu je oštećeno tjelesno zdravlje za 5% zbog oštećenja živčanih korjenova koja oštećenja će se očitovati pri radnjama i poslovima u kojima se iziskuje uporaba šaka

– prstiju u lakšem zamaranju i on će pri tome trebati kraće odmore; tuđa pomoć i njega od strane treće osobe bila mu je potrebna dva tjedna po dva sata u vidu pomoći u održavanju higijene;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka spec. psihijatra proizlazi da je tužitelju zbog predmetnog štetnog događaja postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres, posttraumatskog stresnog poremećaja te anksiozno depresivnog poremećaja, zbog čega je uzimao lijekova iz klase antidepresiva, anksiolitika, te hipnotika;

- da je tužitelju zbog tih zadobivenih tegoba došlo do povrede duševnog integriteta u postotku od 15-20% u vremenskom periodu od 4-5 mjeseci, a i mišljenja je da obzirom da tužitelj i nadalje radi na radnom mjestu gdje je napadnut da će i nadalje trpjeti neugodne emocije kod obavljanja svog posla, a koje će se očitovati kao strah, neizvjesnost od eventualno budućeg napada, teškoće koncentracije i epizode sniženog raspoloženja i zabrinutosti;

- da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju 2-3 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta sljedećih 48 sati, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 10-14 dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 6-8 tjedana.

8.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja je tužitelju na ime povrede prava osobnosti priznao iznos od 1.622,32 eur na ime pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 1.906,65 eur na ime pretrpljenog straha te iznos od 971,03 eur na ime umanjene životne aktivnosti ili ukupno 4.500,00 eur, s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe, odnosno od 5. rujna 2024. do isplate. Svoju odluku u tom dijelu sud je utemeljio na odredbi članka 1100. stavka 1. i 2. te članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO).

8.2. Na ime imovinske štete, i to tuđe pomoći i njege, sud je tužitelju priznao iznos od 130,06 (14 dana x 2 sata x 4,65 eur), na koji iznos zatezna kamata ima teći od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO.

9. Postupajući u smislu članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju upire tuženik svojim žalbenim navodima jer prvostupanjska presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9.2. Činjenično stanje pravilno je utvrđeno, a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

10. Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi članka 1100. stavka 2. ZOO, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10.1. Cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika i po ocijeni ovoga suda, pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ocijenio primjerenom novčanu naknadu u iznosu od 4.500,00 eur.

10.2. Takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda jasno proizlazi iz izvedenih dokaza – nalaza i mišljenja vještaka, za koji zaključak je prvostupanjski sud dao uvjerljive i jasne razloge, koje žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

10.3. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s prihvaćenim nalazima i mišljenjima vještaka, po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrdio obim zadobivenih ozljeda koje je tužitelj pretrpio u spornom štetnom događaju, imajući u vidu sve neugodnosti prilikom liječenja, činjenicu nošenja imobilizacijskog ovratnika te trajne posljedice zadobivenih ozljeda, temeljem čega je pravilno utvrdio da je tužitelju uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO, za koju utvrđuje primjerenu novčanu naknadu u naprijed navedenom iznosu od 4.500,00 eur, pri čemu je sud svakako vodio računa i o cilju kojemu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju je visina naknade s osnove neimovinske štete dosuđena pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija, imajući u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5, kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete i prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, pri čemu valja reći da je visina naknade s osnove neimovinske štete pravilno odmjerena i s obzirom na utvrđene specifičnosti slučaja (dob tužitelja, vrstu i težinu zadobivenih ozljeda, duljinu i način liječenja).

11.1. Ovdje se posebno ističe, a u odnosu na žalbene navode tuženika vezane za Orijentacijske kriterije, da isti ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade, te da fizički bolovi, strah, duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti te naruženost predstavljaju isključivo kvalifikatorne okolnosti. Radi se o neimovinskoj šteti koja se u svakom pojedinom slučaju odmjerava vodeći računa o nizu relevantnih okolnosti, koja je strogo individualizirana, a ne može i ne smije biti rezultat matematičkih operacija.

12. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dosuđujućem dijelu na ime neimovinske štete preko iznosa od 1.945,00 eur do suđenog u iznosu od 4.500,00 eur, sve temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZOO.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika i odluka o naknadi imovinske štete - tuđe pomoći i njege pravilna je i zakonita, jer je njena potreba i obim utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke. Naime, sud je tužitelju istu priznao u iznosu od 130,06 eur, koji iznos je manji od onog koji bi mu pravilnim izračunom pripadao (14 dana x 2 h x 4,65 eur - protuvrijednost iznosa od 35,00 kn) u iznosu od 130,20 eur, pa je stoga žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana, te je prvostupanjsku presudu i u tom dijelu valjalo potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZOO.

14. Odluka o troškovima postupka pravilno je po osnovu utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. i članku 155. ZPP, a po visini je pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.) a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora.

15. U odnosu na žalbeni navod tuženika koji se svode na pravilnost odluke suda kojom je naloženo tuženiku da tužitelju troškove postupka isplati na račun njegova punomoćnika odvjetnika – da se na taj način izbjegavaju eventualni tužiteljevi vjerovnici kao i da se tužitelj de facto želi provesti ustup tražbine koju ima prema tuženika na treću osobu, valja reći da se radi o žalbenim navodima koje s uspjehom ne može isticati tuženik. Međutim, neovisno od navedenoga, valja da sukladno odredbi članka 94. stavak 1. ZPP, opseg punomoći određuje stranka, što znači da u situaciji kada je tužitelj ovlastio svog punomoćnika za primanje novca i novčanih vrijednosti, što je vidljivo iz punomoći koja prileži stranici 4 spisa i kada je tužitelj svojim zahtjevom zatražio isplatu troška na račun svog punomoćnika, tada prema stajalištu ovog suda, nije bilo razloga da se takvom uređenom zahtjevu tužitelja ne udovolji.

16. Stoga je i u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu i u tom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZOO.

U Puli-Pola 3. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić