REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu

Šetalište Markantuna Dominisa 4

51280 Rab

Poslovni broj: P-827/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

I

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu po sucu tog suda dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja ĆGC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, Rijeka, protiv tuženika 1. ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Draženki Horvat, odvjetnici iz Raba, radi Obvezno – isplata nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno uz pratnju punomoćnika, te 3. studenog 2025. kao dana objave

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1-tuženiku PG da tužitelju ĆGC isplati iznos od 120.000,00 EURA zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.11.2019. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja kojeg je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a gdje referentnu stopu čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke odnosno sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da nekretnina koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u

Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Rab, opisana kao:

- k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi zgrada broj 148a i dvorište, ukupne površine 624 m2; predstavlja bračnu stečevinu 1-tuženika ĆG i 2- tužene RG i da ista nekretnina predstavlja njihovo suvlasništvo, svakog u 1/2 dijela, te su stoga tuženici dužni trpjeti da tužitelj ĆGC svoju tražbinu prema 1-tuženiku PG u iznosu od 120.000,00 EURA zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.11.2019. godine pa do isplate namiri iz njegovog suvlasničkog dijela na istoj nekretnini i to prodajom ½ dijela iste nekretnine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 13.370,42 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2025. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za iznos od 1.125,00 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. srpnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate i utvrđenja u kojoj navodi kako su 22. listopada 2014. on, kao zajmodavac, i 1. tuženik, kao zajmoprimac, zaključili ugovor o zajmu na temelju kojega je tužitelj 1. tuženiku pozajmio iznos od 100.000,00 eura. Tužitelj ističe da su ugovorne strane u navedenom ugovoru utvrdile kamatnu stopu od 4% godišnje te da se 1. tuženik obvezao vratiti cjelokupan iznos zajma, uključujući glavnicu i ugovorenu kamatu, najkasnije do 25. studenoga 2019. godine. Nadalje, tužitelj tvrdi da su stranke svoje potpise na predmetnom ugovoru o zajmu ovjerile kod javnog bilježnika Ermine Radić na [adresa]. Tužitelj nadalje navodi da 1. tuženik do dana podnošenja tužbe nije izvršio povrat zajma, niti je isplatio ugovorenu kamatu od 4% godišnje, niti vratio glavnicu zajma u iznosu od 100.000,00 eura. Ističe da je stoga 1. tuženik u obvezi platiti tužitelju, temeljem ugovora, iznos od 20.000,00 eura na ime ugovorene kamate te iznos od 100.000,00 eura na ime glavnice, odnosno ukupno 120.000,00 eura. Tužitelj tvrdi i da je 1. tuženik izložen kaznenom progonu zbog višemilijunske pronevjere koju je počinio kao zaposlenik Privredne banke Zagreb d.d., zbog čega je njegova imovina blokirana od strane većeg broja vjerovnika u više ovršnih postupaka i putem privremenih mjera koje su ishodovali ti vjerovnici. Tužitelj ističe da 1. tuženik stoga trenutačno ne raspolaže imovinom iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoje potraživanje po osnovi predmetnog ugovora o zajmu. Tužitelj nadalje navodi da je 2. tužena supruga 1-tuženika te da je provjerom u zemljišnim knjigama utvrdio da se 2. tužena vodi kao samovlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Rab, i to k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja zgradu broj 148a i dvorište, ukupne površine 624 m². Tužitelj ističe da su tuženici navedenu nekretninu stekli za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice te da ista predstavlja njihovu bračnu stečevinu, što znači da je 2. tužena samo formalno upisana kao samovlasnik, dok stvarno suvlasništvo pripada oboma tuženicima, svakome u ½ dijela. Slijedom navedenog, tužitelj tvrdi da ima pravni interes da se u ovom parničnom postupku utvrdi kako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tuženika te da se omogući namirenje njegovog potraživanja iz ½ dijela te nekretnine koji pripada 1. tuženiku, budući da je to jedini način da ostvari naplatu iz imovine 1. tuženika koja je trenutačno formalno upisana na ime 2. tužene.

2. Tužitelj je kao dokaze uz tužbu priložio: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listo 6 spisa), ugovor o zajmu od 22.10.2014. sklopljen između tužitelja i 1. tuženika (listovi 7 i 8 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. ožujka 2002. uz povijesni izvadak iz zemljišne knjige broj Z-393-02 o uknjižbi (listovi 9 do 11 spisa).

3. U odgovoru na tužbu, prvotuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako ne osporava da je s tužiteljem kao zajmodavcem zaključio Ugovor o zajmu temeljem kojeg mu je tužitelj pozajmio iznos od 100.000,00 EUR na rok od 5 godina, a rokom vraćanja najkasnije do 25.11.2019. i s mogućnošću produljenja. Navodi kako zbog zdravstvenog stanja nije uspio izvršiti svoju obvezu na vrijeme, pa da će je izvršiti u roku od tri godine, a moguće i ranije. Dodaje kako ne zna otkud tužitelju informacija da mu je njegova imovina blokirana s obzirom da se kazneni postupak još uvijek vodi i nije okončan. Konačno, ističe kako nije suvlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je samovlasnik njegova supruga. Dodaje kako u toj kući živi njegov sin da svojom obitelji, suprugom i svoje troje maloljetne djece i za koju zgradu je ishodovao on na svoje ime rješenje o izvedenom stanju 2015.

4. Drugotuženica se također u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako predmetna nekretnina nije samo formalno upisana na njeno ime. Tvrdi da ju je stekla na temelju ugovora o kupoprodaji od 12. ožujka 2022. te je ista uknjižena u zemljišnim knjigama kao stvarna vlasnica iste. Dodaje kako ta nekretnina nije u suvlasništvu njezina supruga, već u njoj živi njen sin sa suprugom i troje maloljetne djece za koju zgradu je ishodovao on na svoje ime rješenje o izvedenom stanju 2015.

5. Na ročištu održanom 13. travnja 2022. drugotuženica je učinila nespornim da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice 1. i 2. tuženika. No, navela je kako joj je njen otac DG koji je umro **.**.2000. darovao novčani iznos čijeg se iznosa ne sjeća niti o tome ima sastavljen pisani ugovor. Dodala je kako se novac predao u kući te da svjedoci nisu bili prisutni, a saznanja da ima njen brat koji je bio sunasljednik, a to darovanje da se nije spominjalo niti uračunavalo u ostavinskom postupku iza pok. oca.

6. Podneskom od 7. prosinca 2024. prvotuženik je priznao toč. 1. tužbenog zahtjeva, pa kako sud nije našao da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl.3. st.3. Zakona o parničnom postupku), na temelju odredbe iz čl. 331. st. 1. ZPP- a, valjalo je bez daljnjeg raspravljanja odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

7. Nadalje navedenim podneskom tuženici su osporili i da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu u ½ dijela, odnosno osporavaju omjer. Dodaju da je otac 2. tuženice, njoj netom prije smrti darovao iznos od 60.000,00 kn, odnosno sada 8.000,00 EUR. Tuženici da su još tada u trenutku kupnje predmetne nekretnine i kasnije, između sebe dogovorili da ista predstavlja posebnu/vlastitu imovinu II- tuženice. Nakon smrti oca 2. tužene njegovi nasljednici su proglašeni ovdje 2. tužena kao kćer, te njegov sin (brat 2. tužene) KG i supruga pokojnika MG koja je preminula 2017. Iza majke da se nije vodila ostavina jer nije imala imovinu. Drugotužena sa svojom bratom nikada nije pričala o tome da bi joj otac darovao navedeni iznos radi kupnje, no međutim otac istih prije smrti rekao je svom sinu (bratu 2. tužene) da je istoj darovao novac radi kupnje predmetne nekretnine. Brat 2. tužene da nije imao ništa protiv navedenog dara, niti je s osnova navedenog (dar učinjen sestri za vrijeme života oca), potraživao da istome pripadne veći dio nekretnina nakon smrti oca.

8. Kao dokaz tuženici su u spis nadalje dostavili: rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐG umrlog **.**.2000. (listovi 73 i 74 spisa), ovjerenu izjavu KG od 7. prosinca 2024. (list 75 spisa), ovjerenu izjavu prvotuženika od 7. prosinca 2024. (list 76 spisa).

9. Tužitelj je na ročištu održanom 12. prosinca 2024. naveo kako predmetna nekretnina sada predstavlja obiteljsku kuću, koja je očito sigurno izgrađena za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženika.

10. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvida u dokumentaciju koju su stranke priložile u spis, saslušanje stranaka i saslušanje svjedoka KG.

11. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje tužbeni zahtjev u toč. II osnovanim.

12. Prema ocjeni ovog suda postoji pravni interes tužitelja da sud utvrdi da nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tuženika, jer iako je tužitelj pozvao tuženike na pripremnom ročištu da se izjasne o tome postoji li druga imovina čijom prodajom je moguće namiriti utuženo potraživanje tužitelja, tuženici se o tome nisu izjasnili.

13. U ovom postupku nije sporno da je drugotuženica RG za vrijeme trajanja bračne zajednice s prvotuženikom ĆG (a koji brak još uvijek traje) sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] sa 624 m2 k. o. [katastarska općina] s prodavateljem TG iz [adresa] (listovi 9 do 11 spisa) te da se drugotuženica po sklapanju tog ugovora uknjižila u zemljišne knjige kao samovlasnica te nekretnine (list 6 i 11 spisa).

14. Nije sporno, a i iz zemljišnih knjiga ovog suda (list 6 spisa) je vidljivo kako sada ta nekretnina predstavlja zgradu br. 148 A sa dvorištem.

15. Iako su tuženici u odgovoru na tužbu navodili kako im je sin ishodovao rješenje o izvedenom stanju 2015., navedeni upravni postupak nije relevantan za pravo vlasništva. Osim toga, tuženici nisu tvrdili da se radi o vlasništvu njihovog sina, već je o vlastitoj imovini drugotuženice.

16. Prema odredbi čl. 247. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 - dalje: ObZ/03) i 35. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje: ObZ) bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

17. Dakle, u ovom postupku sporno je da li predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] sa 624 m2 k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu ili vlastitu imovinu drugotuženice.

18. Odredba čl. 248. ObZ-a/03 i čl. 36. st. 1. ObZ-a propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

19. Prema odredbi čl. 253. ObZ/03 i čl. 39. ObZ-a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u čl. 248./ 36. Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

20. Sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, te u smislu citirane odredbe ZPP svaka stranka je dužna dokazati one činjenice koje joj idu u prilog. Dakle, ako se radi o imovini stečenoj za vrijeme trajanja braka, teret dokaza na onoj stranci koja tvrdi da imovina ne predstavlja bračnu stečevinu time što treba dokazati da ta imovina predstavlja vlastitu imovinu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 845/2022-2 od 22. studenog 2023. i tamo citirane odluke).

21. Stoga, s obzirom da drugotuženica tvrdi da nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice ne predstavlja bračnu stečevinu nego njezinu vlastitu imovinu, na njoj je sukladno odredbi čl. 253. ObZ i čl. 39. ObZ-a teret dokaza da ta imovina predstavlja vlastitu imovinu.

22. U iskazu tužitelj je iskazivao u bitnom o ranijim poslovnim odnosima s prvotuženikom i sklapanju konkretnog ugovora o zajmu, za koji mu je prvotuženik rekao sa mu je potreban za izgradnju stana za sina. No, nema nikakvih saznanja o predmetnoj nekretnini.

23. Svjedok KG, brat drugotuženice naveo je da mu je otac oko svibnja ili lipnja 2000. godine u Opatiji rekao kako je dao svojoj kćeri, RG, određeni novčani iznos u visini od oko 60.000,00 kuna radi kupnje zemljišta. Svjedok je izjavio da nije bio prisutan prilikom predaje novca niti mu je poznato kada je sestra kupila nekretninu, je li ju platila gotovinom ili imala vlastite ušteđevine, kao ni je li u kupnji sudjelovao ĆG. Dodao je da mu je poznato da je RG radila kao pravnica u gradu [adresa], ali mu nisu poznati iznosi njezine plaće ni drugi izvori prihoda.

24. Sud nije poklonio vjeru svjedoku KG u dijelu u kojem navodi da mu je otac rekao kako je dao svojoj kćeri, RG, određeni novčani iznos u visini od oko 60.000,00 kuna radi kupnje zemljišta kao pristranom, jer se radi o bratu drugo tuženice i kao neživotnom. Naime, otac drugotuženice umro je 13. prosinca 2000. (list 73 i 74 spisa), a kupoprodaja je sklopljena 12. ožujka 2002. (listovi 9 i 10 spisa), pa nije jasno zašto bi pregovori oko kupnje trajali toliko razdoblje, ako je otac darovao novac baš za kupnju te nekretnine.

25. Osim toga, tuženici nisu dokazali da je u tom razdoblju drugo tuženica raspolagala tim novcem, odnosno da ga je držala na računu ili gdje drugdje. Nisu dokazali niti da je otac drugo tuženice bio u posjedu tog novca, da ga je imao na računu niti je objasnila kako ga je stekao. Nije životno, niti da se taj dar ne bi uračunao u ostavinskom postupku. Konačno, drugo tuženica nije dokazala niti na koji način je platila kupoprodajnu cijenu, gotovinskom isplatom ili prijenosom sa svog računa. Konačno tuženici nisu dokazali niti postojanje bračnog ugovora za koji vrijedi stroga forma pisanog ugovora sa ovjerom potpisa kod javnog bilježnika (čl. 40. st. 3. ObZ- a).

26. Sud nije poklonio vjeru ovjerenoj izjavi prvotuženika od 7. prosinca 2024., radi pristranosti, a osim toga, djelom je protivna izjavi prvotuženika danoj 22. rujna 2025., u kojoj je naveo da je to nekretnina njegovog sina. Također neuvjerljiva je izjava prvotuženika da je kuću izgradila njegova supruga i sin, od novaca koji joj je dao tata, budući da se u dokaznom postupku navodilo kako je od oca primila iznos za kupnju zemljišta. No, sud je uvažio i da prvotuženik boluje od demencije.

27. Tuženica je osporila i omjer od ½. Međutim, prema čl. 36. st. 3. ObZ-a vrijedi presumpcija prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili (pisano). Tuženici ničim nisu oborili ovu presumpciju.

28. Nakon provedenih i analiziranih naprijed navedenih dokaza, sud ne može sa sigurnošću zaključiti da predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predstavlja vlastitu imovinu drugotuženice. Stoga je sukladno odredbi iz čl. 221.a ZPP-a valjalo primijeniti pravilo o teretu dokazivanja.

29. Kako tuženici predloženim i izvedenim dokazima nisu dokazali da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predstavlja vlastitu imovinu drugotuženice, a tužitelj ima osnovano potraživanje prema prvotuženiku, valjalo je primjenom naprijed citiranih odredbi i odredbe iz čl. 325. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u toč. II izreke presude.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Bez obzira što je prvo tuženik priznao 1. točku tužbenog zahtjeva tijekom ovog postupka, 2. točka tužbenog zahtjeva također se odnosi na način namirenja iznosa od 120.000,00 EUR, pa je tužitelju priznat trošak prema naznačenom VPS-u od 120.000,00 EUR. Tužitelju je u trošak priznato: sastav tužbe po odvjetniku (tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) – 1.800,00 EUR, zastupanje tužitelja po odvjetniku na ročištima održanima 13. travnja 2022., 12. prosinca 2024., 20. veljače 2025., 22. rujna 2025. (tbr. 9. toč. 1. Tarife)- 4x 1.800,00 EUR, zastupanje tužitelja po odvjetniku na ročištu održanom 17.srpnja 2025. (tbr. 9. toč. 2. Tarife)- 900,00 EUR, što uvećano za iznos PDV-a od 25 %- 2.475,00 EUR i sudsku pristojbu na tužbu- 331,81 EUR te presudu- 663,61 EUR, što sveukupno iznosi 13.370,42 EUR, dok se u preostalom dijelu za iznos od 1.125,00 EUR, primjenom naprijed navedenih tarifnih brojeva zahtjev tužitelja za naknadom troška odbio kao neosnovan.

U Rabu, 3. studenog 2025.

Sudac

dr.sc. Mirella Rodin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud.